OMNAHAI - TRAG

July 19, 2017 | Tác giả: Barbara Mišković | Danh mục: N/A
Share Nhúng


Mô tả ngắn

Nakon sto prezivi brutalni pokusaj umorstva, Kayla Raven pokusava skupiti svoj zivot natrag na hrpu, Sto i nije tako lak...

Mô tả đầy đủ

OMNAHAI TRAG

2

AUTOR: Barbara Mišković IZDANJE: Vlastito izdanje NASLOV KNJIGE: OMNAHAI – Trag DIZAJN KNJIGE: Barbara Mišković ILUSTRACIJE I SLIKA KORICA: www.pixabay.com CCO PUBLIC DOMAIN

OMNAHAI©2007 BARBARA MIŠKOVIĆ [email protected]

http://barbaramiskovic88.wix.com/barbaramiskovic

SVA PRAVA NA TEKST KNIJGE PRIDRŽANA If any of the pictures used in this book or as a cover are by any chance Your intellectual property that was uploaded on Pixaybay without Your knowledge or consent, please contact me so that I may replace Your image with a suitable one!

3

Mojem voljenom suprugu. Hvala ti na inspiraciji i na podršci koja mi je dala hrabrosti da ovo objavim.

4

5

Napola našeg životnoga puta U mračnoj mi se šumi noga stvori, jer s ravne staze skrenuvši zaluta. Ah, kakva bješe, mučno li se zbori, ta divlja šuma, gdje drač staze krije! Kad je se sjetim, još me strava mori. (DANTE - Pakao - Prvo pjevanje)

6

Svi su ovdje u mojoj glavi. Demoni pakla, psine zvijeri! Svi su ovdje spremni mučiti me! Sve dok i posljednji moj vrisak ne zamre, a tama prekrije moj vječni grob. K.R.

7

PROLOG „Kayla, ispričaj mi o noćnim morama?" reče doktorica Kim, prividno ravnodušnim tonom glasa. „Ne želim pričati o tome.“ „Dobro. Ispričaj mi onda o najljepšem snu koji si ikada sanjala.“ Kayla suzi svoje tamne oči. „Ja ne sanjam lijepe snove.“ , hladno će ona doktorici. „Zar nikada nisi sanjala ništa lijepo? Čak ni prije svega?“ Doktorica Kim je tužnim pogledom gledala kako se jadna djevojčica pred njom silovito muči ne bi li u svoj um prizvala barem jedno ugodno sjećanje lijepoga sna. „Ima jedan... iz djetinjstva", reče Kayla, izgledajući jednako tmurno kao i uvijek. „Možeš li mi ga ispričati?“ „Čemu? To sad ionako više ništa ne znači", zanimalo je Kaylu. „Udovolji mi.“ Kayla je i dalje bila tiha. „Što si radila u snu? “ Djevojka je pogledala u strop. „Letjela sam", reče Kayla bez ikakvih emocija. „Reci mi više", zahtijevala je doktorica. „Bila sam ptica, visoko na nebu. Imala sam sjajno, tamno perje koje je upijalo toplu sunčevu svjetlost. Nitko me nije mogao dotaći tamo gore. Nitko mi nikada nije mogao nauditi, ne dok sam bila gavran.“

8

9

PAKAO „Kayla, molim te, probudi se! Dušo!?! Ne čini mi to, Kay... molim te, ne, Bože...O BOŽE! UČINITE NEŠTO! SPASITE JE, MOLIM VAS! “ „Žao nam je, gospođo. Ne možete dalje s njom." „Obećajte mi! Obećajte mi da ćete je spasiti, da će preživjeti!“ „Učiniti ćemo sve što možemo, ali i sami znate da izgledi nisu veliki, gospođo. Žao mi je što vam to govorim, ali njeno stanje je vrlo kritično.“ Dok je Angela Sanders gledala kako liječnici odvoze unakaženo tijelo njene jedine kćeri u operacijsku salu, užasna misao joj je proletjela glavom: „Što ako je ovo posljednji put da vidim svoju Kaylu živu?“ Sve je to bila njena krivica, naravno. Ne Michaelova, čak ni Chrisova. Da, oni su bili ti koji su ovo učinili njenoj djevojčici, ali u stvari je sve bila njena krivica. Ona je bila ta koja je dovela Michaela u njihov život. Svo ovo vrijeme bila je slijepa na sve što se događalo oko nje. Protekle dvije godine držala je glavu u oblacima, misleći kako je sretna što je pronašla Michaela, njenu istinsku pravu ljubav. Nikada nije niti primijetila kroz kakve je strahotne patnje njezina kćer prolazila u isto vrijeme dok je ona uživala na sedmome nebu. Sve je započelo prije dvije godine... Kayla je upravo bila proslavila svoj dvanaesti rođendan. Imale su dvostruku proslavu jer je Kay osvojila prvo mjesto na školskom natjecanju iz baleta. Sve otkako je Angela napustila Kaylinog oca, mnogo su putovale. Angela je bila imućna nasljednica koja se nije voljela zadržavati na jednom mjestu. Ona i Kayla selile su se toliko puta da doista nije postojalo mjesto na svijetu koje bi mogle zvati domom. Kayla je bila nevjerojatno dijete. Vrlo se rijetko žalila zbog stalnih selidbi ili zbog toga što vječno mijenjala škole i prijatelje. Kay se jako teško vezala za ljude. Zapravo je rijetko kad doista i upoznala nekoga koga bi mogla zvati prijateljem. 10

Angela je Kayli značila mnogo više od majke. Bila joj je poput sestre i bliske prijateljice. Kayla nije mogla ni zamisliti svoj život bez Angele. Kad su preselile u Kanadu, jedina stvar koju je Angela primijetila na Kayli, je bila ta da djevojčica nije voljela hladnoću, a kao i obično Kay se nikada nije mnogo žalila. Upravo zbog toga je Angela jednostavno pretpostavila da je hladnoća nešto na što će se njena kćer s vremenom naviknuti, baš kao i na sve druge klime u kojima su dosad živjele. Samoj Angeli, Kanada se jako sviđala. Još je kao dijete maštala o tome da živi ovdje u malenoj kućici u predgrađu gdje je sve bijelo i prekriveno snijegom kao da je cijelu godinu Božić. Prošlo je devet godina otkako je ostavila Kaylinog oca i napokon se osjećala dovoljno spremnom da se skrasi u nekom malom, ljupkom predgrađu. Dobila je posao u školi koju je Kayla tek krenula pohađati. Škola je trebala nastavnika za izborni predmet, tako da se Angelin san o podučavanju baleta napokon obistinio. Prije nego je upoznala Kaylina oca, Angela je živjela s roditeljima u New Yorku. Njena majka je imala veliki baletni studio. Angela je obožavala taj studio. Njena majka Sarah je nekoć bila primabalerina. Sarah je silno željela da njezina kćer nastavi istim koracima kao i ona, ali nažalost Angela nikad nije zapravo bila toliko dobra u baletu. U svakom slučaju nije bila dobra u tome kao njena majka i niti u pola dobra kao što je Kay postala s vremenom. Nevjerojatna stvar je bila u tome što Kayla nije bila odlična samo u baletu. Djevojčica je imala nadnaravnu sposobnost učenja svega što ju je zanimalo. Kao da je poput spužve gledajući druge i sama upijala dijelove njihove vještine. Upravo zbog te sposobnosti, njene se ocjene nikad nisu pokvarile kad bi promijenila školu. Mogla je upisati bilo koji izborni predmet i istaknuti se u tome kao netko tko se time bavi već duže vrijeme. Angela je bila vrlo uzbuđena zbog upoznavanja s novim kolegama. Nažalost, većina njih nije baš s prevelikim entuzijazmom pozdravilo novu nastavnicu. Bila je novo lice u maloj sredini gdje su ljudi bili navikli prvo upoznati neku osobu kako bi je prihvatili. Svi su bili takvi, osim jedne osobe. Jedan je profesor bio naprosto oduševljen novim licem u školi. Privlačan muškarac srednjih godina, uredne, kratko podšišane tamne kose s kozjom bradicom. Njegovo ime je bilo, 11

Michael Sanders i podučavao je biologiju i povijest. Prošlo je mnogo vremena otkako se Angela viđala s nekim, ali Michael je bio najljubazniji muškarac kojeg je ikada upoznala. Bio je zgodan, šarmantan i bogat, a da stvar bude još bolja bio je podrijetlom iz New Yorka kao i sama Angela. Bio je zapravo toliko bogat da nije ni morao raditi u školi, kako je rekao Angeli, ali uvijek je govorio kako voli rad s djecom. Michael je bio vrlo strpljiv s Angelom. Nikada nije zapitkivao previše o Kaylinom ocu, baš kao da je znao da je to osjetljiva tema. Angela se brzo zaljubila u njega. Nikada prije nije upoznala nekog tko bi je očarao poput Michaela. On je bio savršen! Bio je potpuni gospodin u svakom pogledu. Izlazili su zajedno svega tri mjeseca kad ju je Michael iznenada zaprosio. U to se vrijeme ta veza, iako kratka, činila tako besprijekorno dobrom da ga Angela jednostavno nije imala srca odbiti. Mislila je i o tome da će biti dobro za Kaylu da ima muški uzor u životu. S obzirom da je Kayla odrastala bez oca, Angela se itekako bojala da bi njena kćer bez pravog poticaja u budućnosti mogla imati problema s muškarcima. Nadala se da će joj Michael poslužiti kao primjer toga kako se muškarac treba ponašati u vezi. Kay je mrzila samu ideju toga da se njena majka uda za njenog profesora. Istina je da se profesor Sanders činio kao dobar tip i usrećivao je Angelu, ali Kayla je imala čudan osjećaj da nešto ipak nije u redu s tim čovjekom. Angela je pak jednostavno vjerovala da njena kćer prolazi fazu blage ljubomore na pažnju koju ona posvećuje Michaelu. Vjerovala je da će s vremenom Kay prihvatiti Michaela pa čak ga i zavoljeti, jer kako da se ne voli netko tko je tako divan i drag kao Michael Sanders. Nažalost, otkako je Michael ušao u njihov život, Angela i Kayla počele su se neprestano svađati i prepirati. Bilo je to nešto što se nikada dosad njima nije događalo. To je trajalo neko vrijeme no onda se nešto iznenada promijenilo. Kayla je postala vrlo tiha, čak više nego ranije. Rijetko kad je govorila i svaki put kad bi Angela pogledala u svoju kćer, a da ona toga nije bila svjesna, primijetila je na njoj nekakav mučenički izraz lica. Djevojčica je izgledala kao da trpi veliku bol, a ne želi pustiti ni glasa. Angela je pokušala o tome razgovarati s Kaylom, ali djevojčica je samo šutjela. Očajna majka više nije znala što bi 12

poduzela. Michael ju je umirio rekavši joj da je posve normalno da se djeca te dobi povuku u sebe i imaju svoje privatne, male tajne. Uostalom, u tome je i poanta puberteta. Kao i uvijek dosad, Michael je imao nekakav mirotvorni utjecaj na Angelu i ona mu je bezrezervno vjerovala. Odustala je od pokušaja saznavanja što to zapravo muči njenu kćer. Nadala se da će Kayla, sama, kad za to bude spremna, doći k svojoj majci i povjeriti se. Nažalost, taj trenutak nikada nije došao, a Angela time napravila najveću grešku u svojem životu. “Gospođo Sanders, molim vas pođite s nama.” Angela koja je sjedila u bolničkoj čekaonici, pognute glave i ruku čvrsto stisnutih u molitvi, podigla je pogled, ne bi li vidjela dvojicu policijskih službenika kako stoje pred njom. “Molim?" rastreseno je pitala policijske službenike, dok joj je cijelo tijelo lagano podrhtavalo. Dvojica policajaca zbunjeno su se pogledala, a zatim se jedan od njih, s jakim francuskim naglaskom, obratio Angeli: “Vi jeste, gospođa Angela Sanders, zar ne? ” Angelin mozak bio je poput kaše, kao da nije mogla razumjeti ništa što joj drugi ljudi govore. Ne misleći ni na što drugo osim na svoju kćer u operacijskoj sali, Angela je tek nakon par trenutaka konačno shvatila što ju je policajac upitao. “Jesam", odgovori ona, tupo kimajući glavom. “Trebamo vas da pođete s nama", rekao je drugi policajac. Angela ga zbunjeno pogledala. “Zašto? Gdje? ” “Trebamo vas u policijskoj postaji radi ispitivanja o cijeloj situaciji i odnosima između vas, Michaela Sandersa, pokojnog Christophera Delarue i vaše kćeri, Kayle Raven.” Napokon je Angela shvatila zašto su došli. Policija je mislila da je i ona upletena u to što se dogodilo Kayli. Mislili su da je i ona imala nešto s tim. Bili su u pravu, naravno, jer iako ona nikada ne bi namjerno naudila svojoj malenoj, ali da se barem malo više potrudila saznati što se događa s Kaylom, mogla je to spriječiti. Da je barem na jednu sekundu mislila na Kay više nego na sebe, mogla je učiniti nešto i zaustaviti Michaela! “Preklinjem vas, može li ovo pričekati. Moja kćer je u operacijskoj sali, u kritičnom je stanju…” 13

Angela je izgledala očajno. Oči su joj bile crvene i natečene od suza koje su joj se neprestano slijevale niz lice. Kosu je bez prestanka čupala od muke. Izgledala je potpuno bespomoćno. Policijski službenici isprva su nekoliko trenutaka samo stajali gledajući Angelu, a potom je onaj s jakim francuskim naglaskom rekao: “Žao nam je, gospođo, ali mi imamo svoje naredbe i moramo ih slijediti.” Angela se srušila na koljena pred njima, histerično plačući: “Molim vas, da je to vaše dijete! Ona će možda umrijeti, a ja joj ne mogu pomoći. Znam da sam kriva za sve, ali nemojte me odvesti prije nego što …. molim vas!” Policajac s jakim francuskim naglaskom izgledao je kao da joj se sprema usprotiviti, ali kolega mu je stavio ruku na rame, smireno rekavši: “U redu je, gospođo, čekati ćemo s vama.” „Stephene?" upitno će policajac francuskog naglaska gledajući u svojeg kolegu. Policajac Stephen je samo odmahnuo glavom i sam se zagledavši prema vratima operacijske sale. I on je jednom imao dijete, šestogodišnjeg sinčića, koji je stradao u automobilskoj nesreći. Njegov je sin skončao svoj život upravo u istoj operacijskoj sali gdje se sada nalazila Kayla Raven. Policajac se živo sjećao samoga sebe u ovoj, hladnoj, bolničkoj čekaonici. Upravo je bio saznao da mu je žena smrtno stradala na licu mjesta, a liječnici su se borili za život njegova sina. Posljednjim se snagama nadao da će mu doktori reći dobre vijesti, ali, nažalost, smrt je bila neizbježna. Angela je uz policijsku pratnju prosjedila četiri duga sata žive muke. Neprestano je u glavi ponavljala događaje protekla tri dana. Vraćala se kući s posla. Inače je uvijek zvala Michaela da mu javi da dolazi. To je bio dogovor između njih dvoje. Michael je bio perfekcionist. Bio je vrlo osjetljiv na sitnice. U dvije godine braka ponašao se prema Angeli božanstveno. Svaki je dan bio romantičan, redovito joj kupovao cvijeće i poklone. Bio je muškarac o kakvom svaka žena sanja, ali imao je i neka svoja pravila. Angela mu se morala javljati u redovitim razmacima, pogotovo ako je on bio ranije gotov s poslom, a to se nekako uvijek poklapalo s danima kad je Kayla imala manje sati. On i Kayla su uvijek zajedno putovali kući. Angela se divila Michaelu zbog toga koliko očinske pažnje posvećuje njenoj kćeri. Pojma nije imala o tome što se u stvari odvijalo. 14

Michael je u podrumu svoje kuće, podrumu, od kojeg je samo on imao ključeve, držao cijelu prostoriju za mučenje Kayle. Tog dana je Angela bila ranije gotova s poslom. Odlučila je telefonirati Michaelu mobitelom kad dođe do svojeg auta, novog Chevrolet Coupea, Michaelovog posljednjeg poklona. Došavši do auta, prvo ga je morala očistiti od novo napadalog snijega, a za to vrijeme je posve zaboravila nazvati svojeg muža. Tek se kasnije u vožnji sjetila da je potpuno zaboravila na njega. Nije voljela telefonirati dok vozi, stoga se nadala da će joj njena ljubav oprostiti taj mali nestašluk. Kad je stigla kući, parkirala se na uobičajeno mjesto u garaži. Izašla je van iz vozila i kroz garažu ušla u kuću. U kući je svirala glasna glazba. Michael je imao nezdravu opsesiju Vivaldijem. Pitala se, hoće li ga možda zateći pri tuširanju. Obično je tad slušao svojeg omiljenog skladatelja. Angela je pretražila cijelu kuću, ali nigdje ga nije mogla pronaći. Ni njega ni Kaylu. Shvatila je da je jedino mjesto na kojem nije tražila podrum. Spustila se dolje niz stube u taman hodnik. Očekivala je da će vrata podruma biti zaključana kao i uvijek, ali ovaj put to nije bio slučaj. Odjednom je shvatila da, uz Vivaldija u dnevnom boravku, čuje i nekakve neobične vriskove iz podruma. Začuo se glasan vrisak i Angela prepozna Kaylin glas. Potrčala je dolje do kraja hodnika i širom otvorila vrata podruma. Od onog što je ugledala sledila joj se krv u žilama. Cijeli je podrum bio u stilu srednjega vijeka, također jedna Michaelova nezdrava opsesija. Prostorija je bila prepuna srednjevjekovnih sprava za mučenje. Njena kćer bila je okovana za ruke lancima koji su visjeli sa stropa, gola do pasa, na sebi noseći samo neku sivu odrapanu haljinu. Bose noge također su joj bile okovane debelim okovima na hladnom kamenom podu. Iz obje podlaktice tekla joj je krv. Michael je u rukama imao bič od debele crne kože kojim se životinjski iživljavao na njenoj malenoj djevojčici. Angela nije mogla ništa izgovoriti, osjetila je samo kako ju preplavljuje golem bijes ispremiješan sa strahom. Gnjevno se obrušila na Michaela, ali on ju je samo odbacio na pod, a potom se bacio na nju sputavši joj obje ruke, ubojito je gledajući. „Što ti radiš ovdje, kurvo? Zašto me nisi nazvala!" glas mu je bio tih i prijeteći, a Angela se toga uplašila više nego da je vikao na nju.

15

„PUSTI MOJU KĆER, GADE!!!" rekavši to Angela se nekom snagom za koju nije niti znala da ima izvukla iz Michaelova stiska i noktima ga ogrebala po licu. „MAMA BJEŽI!" poviče Kayla, ne mogavši se pomaknuti iz okovanog položaja. Michael grubo zgrabi Angelu za kosu i čvrsto je držeći podigne na noge, a potom udari svom snagom Angelinom glavom o stol. U tom trenutku je izgubila svijest. Kad se osvijestila u mračnom podrumu ugledala je poznato lice obasjano svijećom. Michael je imao samo jednog prijatelja s kojim se aktivno družio. Christopher Delarue bio je školski domar koji im je redovito dolazio na večeru. On je čak bio i Michaelov kum na vjenčanju. Angela nije imala gdje bježati. Osjetila je kako leži na nečem tvrdom, a obje ruke i noge bile su joj sputane. Jedino svjetlo u podrumu bilo je ono u Chrisovoj ruci. „Chris... molim te..", preklinjajući je započela Angela, ali Christopher je prekine govoreći svojim dječačkim glasom francuskog naglaska. „Znaš, od prvog trena kad sam ga upoznao, znao sam da je poseban. Michael ima talent za ljude. Neke osvaja svojim šarmom", rekavši to on blago nakloni glavu Angeli. „Neke svojom privlačnošću, a neke nesmiljenom okrutnošću.“ „Christophere...“ „Budi tiho, Angela, nije pristojno prekidati ljude dok govore", Christopher će strogo, a potom nastavi govoriti: „Kad je došao ovdje i upoznao me, odmah je znao da sam ja drugačiji. Žene mu nisu ništa značile, koliko ih je samo već bio ubio, kao i njihove kćeri, ali mene je jedinog volio. Pokazao mi je toliko toga. Naučio me toliko zabavnih stvari..." „Chris, preklinjem te...“ Christopher Delarue samo se smijao na Angelino zapomaganje. „Imamo samo jednu razliku, on i ja. On voli djevojčice, dok su meni dječaci kudikamo ipak zanimljiviji.“ Angela je sad već jecala, ne mogavši ne razmišljati o tome što je sve njena kćer prolazila ove dvije godine, dok je ona uživala s onim prokletnikom. „Christophere, gdje je moja kćer? Gdje je Kayla? Molim te Chris?!“ 16

Christopher Delarue se glasno nasmije, a smijeh mu je okrutno odzvanjao od kamenih zidova. „Michael ima poseban plan za nju, to je već tradicija za njega. Prije nego što ih ubije, oguli im kožu s ruku i nogu. On voli da one pate, a zatim ih zakopa gole na svojem posebnom mjestu u šumi, Snima ih kamerom dok se muče, ukidajući im svako malo dotok zraka, sve dok više ne mogu izdržati. Na kraju im posve ukine dovod zraka i uživa gledajući ih kako se guše nasmrt. Može ih tako držati čak tri dana ako želi. Pokazao mi je snimke, djevojčica koje je ubio. Ti ne možeš ni zamisliti to uzbuđenje!“ Čuvši to, Angela stane vrištati i zapomagati od nemoći. U tom trenutku se prisjetila Kaylinog oca, poželjevši više od ičega da je sada ovdje i učini ono što je nekoć radio najbolje, spasi nju i Kaylu. „Znači sad ćeš me ubiti, Christophere? Je li tako? Zato si ovdje! HAJDE, UBIJ ME! NE ŽELIM VIŠE ŽIVJETI!“ Ledeni smijeh ponovno je ispunio prostoriju i Angela ugleda Chrisa kako joj prilazi s ogromnim srednjevjekovnim mačem u rukama. U tom trenu je znala da je sve gotovo. Iskreno se nadala da postoji pakao i da će tamo završiti. Smatrala je da je to više nego zaslužila. „Angela! Jesi li unutra? Angie?" Angela iznenada začuje dubok muški glas. Bio je to Pierce, nastavnik tjelesnog koji je živio preko puta. Očito je primijetio da se nešto neobično događa. Pierce je bio umirovljeni vojni narednik i bio je jedan od onih, ogromnih, prekaljenih tipova koji su vidjeli više rata nego mira u životu. „PIERCE, POMOZI MI! UBIT' ĆE ME! IMA MAČ!“ Pierce Cole je nogom razvalio podrumska vrata i blaga svjetlost dopre od lampe na stubištu, obasjavajući dovoljno da može vidjeti Angelu vezanu na kamenom stolu i Christophera Delaruea koji je držao mač iznad njene glave. Christopher jurne na Pierca i pokuša ga posjeći mačem, ali Pierce je imao mnogo više iskustva u borbi prsa o prsa od slabašnog Chrisa. Savladao ga je u nekoliko vještih zahvata. Teški srednjevjekovni mač zazvečao je na podu. U sobi je bio polumrak i Christopher se žestoko trgao na sve strane te se na kraju se ipak uspio izmigoljiti iz Piercova stiska. Odustavši od borbe, pobjegao je glavom bez obzira. U tom je trenu Angela shvatila da ako Chris pobjegne, biti će izgubljene sve nade za spas Kaylina života. 17

„PIERCE! Moraš ga uhvatiti! On zna gdje Michael drži Kaylu! Oteli su je!" vikala je ona susjedu. Vrata operacijske sale, napokon su se otvorila. Istog trena kad je Angela ugledala bijelu kutu kako prolazi kroz njih, smjesta je ustala sa stolice. Policijski službenici su također ustali. Činilo se da liječniku treba cijela vječnost da prođe tih par koraka. Izraz na licu bio mu je smrtno ozbiljan. Angela nije znala koliko još toga može podnijeti. Hoće li joj taj čovjek sada reći riječi koje će srušiti cijeli njen svijet. Jesu li stigli prekasno? Je li sva nada izgubljena? Liječnik se nije ni osvrnuo na dva policijska službenika koja su stajala uz Angelu. Gledajući ravno u njene oči, rekao joj je: „Gospođo Sanders, vaša je kćer još uvijek živa.“ Angeline su se oči ponovno ispunile suzama. „O, hvala ti, Bože! Hvala vam doktore!“ Angela je krenula litanijski zahvaljivati doktoru na spašavanju života njene jedinice, ali tek tada shvati da je liječnikovo lice još uvijek smrknuto. „Rekli ste, još uvijek živa, što to točno znači?" ona će, gledajući liječnika pogledom koji je preklinjao za ohrabrenje i utjehu. „Gospođo Sanders, mi smo doista učinili sve što je u našoj moći da je spasimo, ali vaša kćer je bila na rubu smrti kad su je doveli ovamo. Izgubila je mnogo krvi, dehidrirala je, a o ostalim posljedicama mučenja kojem je bila podvrgnuta da i ne govorimo. Sada se još uvijek nalazi u kritičnom stanju. Ako preživi noć, njene šanse za opstankom će se povećati. Nažalost, problem nije samo u tome, gospođo Sanders. Prilikom naših pokušaja da je održimo na životu, Kayla je pala u duboku komu i čak i ako uspije preživjeti, upitno je hoće li se ikad više uspjeti probuditi.“ Angela je samo nastavila bezizražajno buljiti u liječnikovo blijedo lice, dok su joj se njegove riječi vrtoglavo ponavljale u glavi. Bilo je to kao da joj je netko upravo izrekao smrtnu presudu. Osjetila je kako se tlo pod njom pomiče, a bljedilo liječnikova lica zauzima tama kakvu samo smrt može donijeti.

18

OČAJ Dani su prolazili kao u magli. Angela ih nije u potpunosti bila niti svjesna. Doista se osjećala kao živući mrtvac. Neprestani odlasci na policiju, vječno ista pitanja i stalni boravak u bolnici. Njena Kayla, predivna Kayla, možda više nikad neće otvoriti svoje čudesne, tamne oči. Znala je da bi se možda trebala s tim pomiriti. Možda je čak i tako bilo bolje za nju. Čula je šaputanja doktora i sestara po hodnicima. Čak se ni oni dosad nisu susreli s takvim slučajem teške traume kakvu je njena kćer proživjela. Ako se i probudi kakav ju život očekuje? Jedno je bilo sigurno. Njena kćer više nikad neće biti normalna djevojčica kakva je bila i prije. Liječnici su joj ionako uvijek govorili jedno te isto: „Gospođo Casey, moramo vas upozoriti da su traumatična iskustva koja je Kayla proživjela zasigurno ostavila dubokog traga na njoj. Ako se ona ikada uspije probuditi, ne možemo znati u kakvom će psihičkom stanju biti.“ Angela ipak nije željela tako lako odustati od svoje kćeri. Kayla nije bila bilo tko, Angela je to dobro znala. Iako je bila svjesna odakle dolazi ta neprirodno nevjerojatna otpornost koju njena kćer posjeduje, ipak je u ovakvim trenucima bila više nego sretna zbog onoga tko je otac njene kćeri. Bolnica je postala drugi dom i za Angelu. Jedina osoba s kojom je održavala kontakte bio je Pierce Cole, Kaylin nastavnik tjelesnog odgoja i čovjek koji je spasio njenu kćer iz Michaelova lijesa. On je također svakodnevno dolazio i donosio svježe cvijeće u Kaylinu sobu. Piercu je bilo stalo do Angele i nije želio da joj padne moral, stoga joj je često govorio: „Pomisli samo Angie, što da se Kay probudi, a mi joj nismo donijeli niti svježe cvijeće. Pomisliti će da nam nije stalo do nje.“ Angela se nije mogla nasmijati na njegovu šalu, ali ipak joj je bilo lakše podnositi teret brige uz njega. Najgore joj je bilo kad bi navečer otišla u onu ogromnu kućerinu koju je dijelila s Michaelom i u podrum u kojem je njena kćer bivala mučena. Odlučila je da će je prodati prvom prilikom. 19

Dani, tjedni, mjeseci... Činilo se kao da je netko usporio vrijeme samo da joj naudi. Angela više nije podučavala u školi. Potpuno se povukla u sebe i izolirala od svijeta. Jedina osoba koju je puštala blizu, bio je Pierce. Nebrojeno je puta plakala na njegovom ramenu i slušala utješne riječi koje joj je govorio, a u kojima uopće nije nalazila utjehu. Tri su mjeseca prošla, a Kaylino tijelo nije se niti pomaknulo. Angela je uredila sa liječnicima s kirurgije da obave estetske zahvate na Kayli. Još uvijek se nadala da će se Kayla probuditi i nije željela da se nakon buđenja u ogledalu vidi kao posljedicu Michaelove perverzije. Samo jednu stvar nije imala snage izmijeniti u bolnici. Kaylina nekoć bujna crna kosa, sad je bila prošarana sjedim vlasima. Njena djevojčica izgledala je godinama starije nego što je to bila. Angela je znala da se to dogodilo u lijesu pod zemljom. Samo zamišljanje straha i panike koju je njezina kćer morala proživjeti oduzimalo joj je dah i gotovo je tjeralo da svisne od nemoći. Kako je mogla biti tako užasna majka? Kako ovo nije predvidjela? Kako je mogla dopustiti da se njenoj Kayli ovo dogodi? Upravo to su bila pitanja s kojima se svakodnevno nosila i bila je sigurna da dok je živa, nikad si neće oprostiti zlo koje je počinila svojoj jedinici. „Angie, već je prošlo toliko vremena, znam da to ne želiš čuti, ali moraš nastaviti sa svojim životom. Kayla bi to željela.“ Piercove riječi su joj odzvanjale u glavi poput zvona za buđenje, ali one nisu imale težinu i značenje. „Čak i ako bi Kay to željela, Pierce, ja to nikad ne bih mogla učiniti. Nikad ne bih mogla samo tako odustati od nje i krenuti dalje. Ona mi je sve, kako ne razumiješ?“ Pierce teško uzdahne. Znao je da mu je pokušaj da navede Angelu da malo živne bezuspješan, ali otkako je Kayla završila u bolnici, Angela je živjela tako sumornim životom samokažnjavanja da je to bilo tužno za gledati. Sjeo je na podnožje Kaylina bolničkog kreveta i zagledao se u bezizražajno lice svoje učenice. „Ti se nećeš probuditi, zar ne, Kay?" mislio je u svojoj glavi. „Razumijem te, da sam ja proživio tvoj pakao ni ja se ne bih želio više probuditi.“ „Pierce?" zazove Angela, prenuvši ga iz razmišljanja. 20

„Hmm?“ „Zar ti sat ne počinje za dvadeset minuta? Ne želim da zbog tvoje brige za mene i Kaylu tvoj posao ispašta.“ Pierce se nasmije, kao i uvijek od srca jer ako je nešto naučio u životu, to je onda da je život kratak i prevrtljiv, stoga se treba smijati kad god ti se pruži prilika. „Svakako, Angie. Stvarno moram ići, ali vratit ću se navečer. Ne volim da putuješ sama kući u kasne sate.“ Angela uzdahne. „Šest sati teško da je kasna večer, Pierce.“ Pierce odmahne glavom i ponovno se nasmije. „Svejedno, vidimo se u šest.“ Angela nije bila sigurna je li mu odzdravila ili ne. Ustala je i prišla prozoru. Kaylina soba bila je smještena na trećem katu i imala je pogled na dječje igralište. Bilo je vrlo bolno gledati drugu djecu kako se igraju vani na snijegu i razmišljati o tome da njezina Kayla to možda više nikad neće moći. Uzela je vrč s vodom i natočila si punu čašu. Kayla nije dijelila sobu ni s kim. Angela se pobrinula za to da imaju privatnosti. Okrenula se od prozora još uvijek u ruci držeći čašu punu vode, a zatim se začuo zvuk lomljenja stakla o pod. Kayla je ležala sa širom otvorenim očima. Prve misli koje su se javile u glavi Kayle Raven nakon što je otvorila oči bile su: „Mama. Dobro si.“ Pogledom je započela zvjerati po prostoriji pokušavajući se pridignuti i očiju razrogačenih od straha, neprestano je ponavljala: „Gdje je on!?! Gdje je?!“ Angeli nije trebala niti puna sekunda da shvati tko bi drugi mogao prizvati takav strah na Kaylino lice. Željela joj je reći toliko toga. Željela je skakati od sreće jer je Kay napokon otvorila svoje oči, a to je značilo da je živa. Doista, živa, i da će biti dobro. Sve će opet biti dobro! Prestravljen izraz na kćerinu licu prizvao ju je k stvarnosti. „Nema ga više, zlato moje. U zatvoru je gdje i pripada", rekla je Angela glasom, koji kao da je pripadao nekoj strankinji nekoj tuđinki koja nije upravo provela tri duga mjeseca čekajući da joj se kći probudi iz kome čak i nakon što su joj gotovo svi liječnici rekli da se to najvjerojatnije nikada neće dogoditi. „ Nikada te više neće niti taknuti, Kayla. Na sigurnom si, dušo.“ 21

Angela će, tek sad doista pojmivši da je ovo stvarnost, a ne dugo očekivani san. „Kunem ti se da si sigurna, sad i zauvijek! Kayla! O, Kayla!“ Angela pohrli zagrliti svoju kćer, ali onog trenutka kad joj je dotaknula golu kožu, Kayla je započela vrištati. Vrištala je tako glasno i bespomoćno da se Angeli činilo kao da nikada neće prestati. Kayline razrogačene oči bile su uperene prema podnožju kreveta. Čim ga je vidjela, znala je da su majčine riječi laž. Michael je bio tu!

22

UMOBOLNICA „Ne razumijem, doktorice, što vam to zapravo znači?" zbunjeno će Angela doktorici Kim koja joj je upravo, jasno i glasno, rastumačila da Kayla neće moći kući tako skoro kako se ona nadala. „Kayla je sad savršeno zdrava, zašto je ne bih mogla povesti sa sobom?“ „Gospođo Casey..", započela je doktorica, obrativši se Angeli njenim djevojačkim prezimenom, koje si je Angela vratila čim je dobila odobrenje suda za razvod. „Jeste li vi uopće svjesni što je sve vaša kćer proživjela? Kayla jest fizički zdrava, ali njene traume su sasvim druga stvar.“ Angeline se oči ispune suzama i ona molećivo pogleda doktoricu. „Molim vas doktorice, ako je odvedem odavde, na neko mjesto gdje je bila sretna, zar nema ni malo nade da će se oporaviti i preboljeti to što joj se dogodilo?“ Lice doktorice Kim se još više uozbilji, a usne su joj se pretvorile u crtu. Izgledala je u isti mah strogo i sažalno. „Žao mi je, Angela, bojim se da Kayla neće tako skoro biti u stanju da se suoči sa vanjskim svijetom. Najbolje je da neko vrijeme ostane ovdje na psihijatrijskom odjelu. Vjerujem da će se tako i ona osjećati sigurnije.“ Angela je itekako dobro znala što doktorica Kim misli pod tim. Svaki dodir ili neočekivani pokret, natjerao bi Kaylu da počne vrištati, halucinirajući da je Michael pored nje i da je ponovno muči. Mrzila je to što je doktorica Kim u pravu, ali znala je da je tako. Koliko god ona to možda željela, Kayla se neće oporaviti tako skoro. Kaylu su preselili na psihijatrijski odjel. Razni stručnjaci pokušavali su razgovarati s njom, ali potpuno bezuspješno. Ponekad je Kay doista odgovarala na njihova pitanja, ali sva pitanja vezana uz Michaela potpuno je ignorirala. Angela je znala da će, zbog svega što je proživjela, njena kćer biti trajno obilježena. Jedina nada koju je Angela gajila u sebi, bila je ta da će jednog dana Kay ipak moći napustiti bolnicu i započeti 23

kakav-takav normalan život. Znala je da možda očekuje previše, ali morala je vjerovati u to. Jedino joj je još ta nada pomagala da ujutro ustaje iz kreveta i odlazi u bolnicu. „Gospođo Sanders?“ Bilo je to kao „deja vu", Angela je ponovno sjedila u bolničkoj čekaonici, ali ovaj put psihijatrijskog odjela, kad je ugledala čovjeka u policijskoj uniformi kako joj prilazi. „Zdravo, gospodine Stephene", sumorno ga ona pozdravi. „Više se ne prezivam Sanders, vratila sam si djevojačko prezime, Casey.“ Policajac je na tren izgledao smeteno, ali onda napokon reče: „Casey? To zvuči lijepo, a razumijem i razloge. Čujem da ste prodali onu kuću.“ Angela se osmjehne. „Vi ne biste, da ste na mojem mjestu?“ Policajac Stephen imao je i previše razumijevanja za Angelu. „Naravno da bih. Spalio bih je do temelja, ako smijem biti tako slobodan.“ Angela se ponovno osmjehne, ali ovaj put je to bilo više nalik bolnoj grimasi nego pravom osmjehu. „Doznao sam da se Kayla probudila. Želio bih razgovarati s njom", blago će policajac, pažljivo odmjeravajući Angelin izraz lica. Izgledala je zbunjeno. „O čemu se ima razgovarati? Mislila sam da je sve već utvrđeno? Pa, zaboga, imate videosnimke!" ona će pomalo uzrujano. „Smirite se, Angela. U pravu ste. Michael Sanders si je sam iskopao grob. Snimao je svako mučenje kroz koje je podvrgao vašu kćer. Njegova privatna kolekcija nas je potpuno zaprepastila. Čak i dok ju je držao pod zemljom u lijesu je bila kamera. Ti dokazi su na sudu nepobitni. Ipak, moramo uzeti Kaylin iskaz vezan uz ubojstvo Christophera Delaruea. Nažalost, takva je procedura.“ Angela stane odmahivati glavom. „Kayla je u vrlo lošem stanju gospodine Stephen. Gotovo uopće ne govori. Ako samo uletite unutra i počnete joj postavljati takva pitanja tko zna kako će to djelovati na nju.“ Policajac Stephen je uzdahnuo. „Potpuno vas razumijem, gospođo Casey, ali ovdje se radi o umorstvu i ja moram uzeti iskaz. Obećavam vam da neću biti nasrtljiv. Pokušat ću joj postaviti par jednostavnih pitanja.“ 24

Angela poprimi ljut izraz lica. „Pa što i ako ga ona jest ubila. To je sigurno bila samoobrana. Sjećate se valjda da je Christopher Delarue i mene pokušao ubiti.“ Tek je mjesec dana nakon što su Kaylu zaprimili u bolnicu, Angela saznala da je Christopher Delarue, zapravo čuveni pedofil i ubojica, Jean Pierre Memsy. Ime, Christopher Delarue, bilo je samo jedno od mnogih koje je koristio u svojem bijegu od pravde. Policajac Stephen, potvrdno zaklima glavom. „U tom se potpuno slažem s vama, Angela. Videosnimka koju imamo ukazuje na to da je Kayla bila prisiljena ubiti Delaruea, to jest Memsya. Nitko to ne osporava, a među nama, onaj monstrum je dobio upravo što je i zaslužio, mađutim, potreban nam je i Kaylin iskaz.“ Angela je bila u nedoumici. Nije željela uzrujavati Kaylu, ali pomislila je da bi na Kaylu možda pozitivno djelovalo da vidi da je i policija na njenoj strani. Nije bila sigurna što da učini, stoga je uputila policajca Stephena k Kaylinoj psihijatrici, doktorici Kim, rekavši mu da ako ona odobri njegov posjet, tada ima i njeno dopuštenje. Kayla nije obraćala mnogo pažnje na ljude oko nje. Nije ih zapravo mogla niti vidjeti. Jedina slika koju nikako nije mogla izbrisati iz glave bilo je Michaelovo lice. Lice, koje je mrzila iz dna duše, lice kojeg se bojala više od svega. Svaki put kad bi sklopila oči vidjela bi bljesak zla koje joj je učinio. Nije mogla pobjeći od toga. Naravno da je bila svega svjesna. Svjesna, svoje histerične, zabrinute majke. Svjesna, stručnih liječnika koji je okružuju. Potpuno svjesna toga gdje se nalazi. Željela je razgovarati s majkom. Reći joj kako se osjeća. Reći joj što joj je Michael radio ove dvije godine. Imala je tu želju u sebi da se nekome povjeri, ali znala je da bi tim činom nanijela svojoj majci još veću bol nego što je sada osjeća. Isto tako je znala i to da nikad nikome neće biti u stanju ispričati što je sve zbog Michaela proživjela. Još se tankim koncima držala za granicu stvarnosti i ludila, ponora panike i iracionalnog nad čijim rubom je visjela. Bila je svjesna toga, ako ispriča nekom, ako pokuša reći, ti konci će popustiti, a ona sama će pasti u zemlju vječnog ludila, gdje se Michael ponovno vraća kao stvaran lik, jednako spreman mučiti je u njenoj glavi kao što ju je dosad mučio fizički. 25

„Gospođice Raven?“ Kayla trepne, prenuvši se iz svojih razmišljanja. Već ju dugo nitko nije tako oslovio. Ona zbunjeno podigne pogled u plavokosog policajca koji je stajao nad njom. Bio je tako visok i izgledao je prijeteće. Na tren joj se učini da to Michael ponovno stoji nad njom i ona se stisne uz rub kreveta, obujmivši svoja koljena rukama, prestrašeno zvjerajući pogledom. „Stojite joj preblizu", začuje se stručan glas liječnice iza policajčevih leđa. „ Kayla ne podnosi blizinu muškog spola. Ona također ne podnosi dodire, stoga se suzdržite od rukovanja.“ Policajac Stephen se u isti čas odmaknuo nekoliko koraka unazad. „Oprostite, gospođice Raven.“ Kad se odmaknuo unazad, Kay ponovno poprimi jasan fokus i shvati da ovaj muškarac niti ne liči na Michaela. Ponovno je navukla svoje apatično, nezainteresirano lice. Znala je da joj je ovaj policajac došao postavljati pitanja. Pitanja na koja mu ona nije mogla odgovoriti.

26

MOST Godina dana je morala biti dovoljna, barem po mišljenju Angele Casey. Silila je svoju kćer od psihijatra do psihijatra, doslovno kupujući najbolje liječnike kakve je novac mogao kupiti. Unatoč tome, Kaylino je stanje bilo nepromjenjivo. Angelina kćer, gotovo da uopće nije govorila. Odgovarala je samo na jednostavna pitanja koja bi joj netko postavio. Potpuno je ignorirala pitanja o tome kako se osjeća i što proživljava, a Michaelovo i Christopherovo ime nitko nije smjeo niti spomenuti u njenoj blizini. Začepila bi uši, sklupčala se na podu i počela se njihati naprijed-nazad. Spominjanje te dvojice, iznimno bi je uzrujalo. Nije mogla podnijeti ni ljudski dodir. Čak i kad bi se neki muškarac u prolazu okrznuo od njenog ramena, ponekad je to bilo više nego dovoljno da se uzruja ili čak izgubi svijest. Noćne more su za Kaylu postale uobičajene, kao i vrištanje. Svaki put kad bi mora dosegnula svoj vrhunac, prodorni krici proparali bi noć. Angela se bez iznimke budila svake noći i ulazila u Kaylinu bolničku sobu da vidi je li njena kćer na sigurnom. Bilo je čudo kakve se sve privilegije mogu zatražiti u privatnim bolnicama. Ipak, svaki put kad bi se sjetila razloga svemu tome, nije mogla da ne zadrhti od gađenja. „Gospođo Casey, dobro razmislite o tome što govorite. Kayla nije spremna izaći iz bolnice. Pretvaranjem da je ona u redu nećete postići ništa drugo osim da potisnete taj problem još dublje nego što je sada.“ Doktorica Kim je bila žena u srednjim godinama s vrlo strogim izrazom lica, čak i kad se smješila, što sad nije bio slučaj. Angela je znala da psihijatrica doista želi pomoći njenoj kćeri, ali nažalost sve su se njene metode dosad pokazale neuspješnima. „Ja vas shvaćam, doktorice, ali pokušajte i vi shvatiti mene. Već godinu dana nakon svega, ja doslovno vučem Kaylu po bolnicama. Već godinu dana ona udiše samo bolnički zrak, umjesto onog pravog. Svi govore da će trenutak kad se Kay 27

uspije suočiti s onim što se dogodilo, biti prijeloman za njeno ozdravljenje, ali ja ne vjerujem u to, ili barem ne vjerujem da će do tog trenutka doći u bolnici. Ovdje se ona osjeća tako strano i podvrgnuto testovima, buljenjima i ispitivanjima.“ Doktorica Kim je samo nestrpljivo odmahivala glavom. „To je sve za njeno dobro, gospođo Casey. Kayla se ne bi snašla u sirovom, vanjskom svijetu, ona jedva tolerira usputan dodir drugog pacijenta u hodniku. Što bi učinila stješnjena među ljudima u javnom prijevozu? Kayla nije spremna na sve to. Ako ju sad prisilite na tako naglu promjenu, mogla bi doslovno poludjeti ili ponovno pasti u komu.“ Angela se objema rukama primi za sljepoočnice, u posljednje ju je vrijeme stalno mučila glavobolja. „Ali vi to ne znate, doktorice. Ja poznajem Kaylu bolje od vas i duboko u duši ona je borac, ne samo borac, ona je pobjednik, ali pobjednici ne mogu osvajati nagrade ako se pred njih ne postavi izazov. Možda ako se bude morala usredotočiti na preživljavanje u stvarnom svijetu, više neće imati toliko slobodnog vremena razmišljati o onome što je proživjela jer čak i ako o tome ne govori, znam da neprestano razmišlja o tome.“ Doktorica se i dalje nije slagala. „Dovodite svoju kćer blizu ruba, gospođo Casey. Ako je odvedete odavde, sve što se dalje bude s njom zbivalo, na vašu je odgovornost.“ Angela duboko uzdahne i, zagledavši se ravno u doktoričine bademaste oči, ona reče: „A kad nije bilo? Ona je moja kćer i učinit ću sve da opet postane cijela.“ I tako su Angela i Kayla ponovno bile na putu. Angela je činila sve moguće i nemoguće da, sada već šesnaestogodišnju Kaylu, vrati u razdoblje prije Michaela. Potpuno se pretvarala da se taj dio povijesti njihova života nije dogodio. Iako je Angela znala da nije dobro bježati od problema, Kaylu su gotovo godinu dana prisiljavali da se pokuša suočiti s onim što se dogodilo. Kaylina majka je smatrala da bi ovo trebala biti ugodna promjena. I donekle je bila. Za Kaylu se mnogo toga nije promijenilo, ali sve dok je pazila da izbjegava kontakte s drugim ljudima, osjećala je kako joj je ovaj oblik življenja, izvan bolnice, u neku ruku lakši i prirodniji od života u umobolnici.

28

Svijet oko nje bio je pun boja. To joj se sviđalo. Kanada joj se nikada nije sviđala, bjelina snijega bila joj je jeziva. Što se dogodilo s dobrim starim Božićem na Havajima? Isprva su se samo vozikale kroz države. Angela se nadala da će putovanja podsjetiti Kaylu kako su lijepo živjele i dobro se slagale prije Michaela i svega lošeg. Međutim, ponekad joj se činilo da putovanja iscrpljuju Kaylu više nego prije. Porazmislila je, ne bi li možda bilo dobro da se negdje skrase. Trenutno su se nalazile u državi New York i Angela se osjećala nostalgično. Ovo je bio njen rodni kraj. S druge strane, Kayla nije imala pojma gdje je ona rođena. Sjećanja na njeno rano djetinjstvo su bila podosta mutna. Kayla nije mogla ne uvidJeti koliko se njezina mama trudi, ali kako je vrijeme prolazilo, Kay se osjećala kako joj je svakim danom sve gore i gore. Hinjena sreća na majčinom licu bila je najgora. Čak i dok ju je Michael onako stravično mučio, njena majka je bila sretna jer nije imala pojma o tome. Samo zbog te sreće, Kayla je imala razloga poželjeti živjeti još jedan dan. Sada se činilo kao da je sva radost iščeznula iz Angele, a tamna sjena žalosti se nadvila nad nju. Kayli je zbog toga bilo još teže podnositi vlastitu traumu. Upravo zato se potrudila nagovoriti majku da ponovno otvori bakin baletni studio. Dijelom, stoga što se nadala da će to usrećiti Angelu, a dijelom zato da više ne provode svaku minutu zajedno. Kay je voljela svoju majku, ali njena majka nije imala pojma što ona proživljava i kako se osjeća. Kayla više nije imala nekih velikih želja i potreba, osim jedne. Imala je potrebu samo za olakšanjem, a jedino olakšanje koje bi ona mogla dobiti, mogla su donijeti samo crna krila smrti. Znala je da bi njenu majku to boljelo. Stajala je na vrhu mosta. Iza nje je s vremena na vrijeme prošao kakav auto ili zalutali taksi. Nije to bio nikakav bitan most. Nije čak ni znala kako se zove, ali bio je dovoljno visok, a ona ionako nije bila pretjerano dobar plivač. Pitala se, da stvarno pokuša? Da sad skoči, ne osvrčući se čak ni zbog uspomene na majku, bi li taj skok bio dovoljan da je ubije? Kakve je sreće bila, najvjerojatnije joj ne bi bilo ništa osim što bi se kasnije naiskašljavala blatnjave njujorške vode. Naravno, tu je bila i njena majka, stavka, koju nije smjela zaboraviti. Znala je da bi se Angela povela za osjećajem krivice i, 29

tko zna, možda i sama skončala na isti način. Kayla je definitivno morala biti kreativnija oko toga kako će umrijeti. Je li postojao način da se oprosti sa svojom mukom i životom, a da istovremeno ne povrijedi Angelu? „Hej, mala, ako se želiš ubiti, vjeruj mi, ja stvarno znam i bolji način od ovoga.“ Kayla se okrene, a iza nje je stajala vrlo neobično lijepa tamnoputa žena. Bila je odjevena u crnu kožu. Lanci s remena su joj visjeli sve do koljena, a na nogama je imala motorističke čizme. Imala je I vrlo dugačku crnu kosu koja joj je padala sve do lakta i bila je ispletena u sitne pletenice od vrha glave, tako da su ženine oči bile posebno istaknute. Bilo je nešto u njima. Imale su nekakav egzotični oblik, gotovo opčinjavajući. Iza nje je stajao nekakav super brzi motor, Kayla se nije razumjela u motore. Nije joj čak niti bilo čudno što nije čula kad se žena zaustavila. U posljednje vrijeme ionako nije mnogo toga primijećivala. Žena se lagano došetala do Kay i naslonila se na ogradu mosta, uperivši pogled ravno u Kaylu. „Stvarno se vidi. Potpuno si rastrojena. Ne bih rekla da si trudna. Ne činiš mi se kao jedna od onih tinejđerki koje su se uvalile u nevolju pa sad ne znaju što bi sa sobom. Oči su ti čiste, nisi ovisnica, to je sigurno. Stoga mi se postavlja samo jedan zaključak, ti si žrtva obiteljskog nasilja.“ Kay je razrogačeno buljila u ženu, kojoj nije moglo biti više od dvadeset i sedam godina. Kako ju je samo lako pročitala. Kako je samo brzo shvatila u koju grupu da je svrsta. Kao da to radi rutinski svaki dan, kao da to ništa ne znači. Cijelo ovo vrijeme doktori i njena majka uvjeravali su je u dubinu njenog problema, ali ova žena je to izrekla tako nonšalanto, kao da same riječi nemaju nikakvu težinu. „Kako se zoveš?" žena će Kayli. Jednostavno pitanje. Mogla je odgovarati na jednostavna pitanja. „Kay", Kayla će kratko. Tamnoputa žena se nasmiješi. „Ja sam Pax. Dam se kladiti da bi ti mogla biti malo kreativnija oko toga kako ćeš skončati, na kraju krajeva, ne ličiš mi na tip cure koja skače s mosta, više kao neko tko bi otišao sa svhom ili barem s hrpom adrenalina u krvi, ako me kužiš. Izgledaš kao netko tko bi trebao imati cilj.“ 30

Kay gotovo da se i sama nije nasmijala njenim riječima. Ljudi poput nje nemaju ciljeve, samo žive rane koje nitko ne vidi jer su stvarne samo u njenoj glavi, ali ih se svejedno ne može riješiti. „Ti ne govoriš puno, jel' da? To znači da ti je stvarno dosta svega. Većina ljudi, prije nego se ide koknuti, napiše barem jedan dugački roman ili izgovori cijeli politički govor. Uglavnom to rade jer žele da ih netko primijeti i zaustavi, ali ne i ti. Dam se kladiti da nisi ostavila niti oproštajno pismo, zar ne?“ Kay smireno odmahne glavom. „Ne, nisam.“ Crnkinja se nasmije otkrivajući red bisernobijelih zubi. „I mislila sam. Pa, nedaj da te ja spriječim u onom što si naumila, Kay. Osim ako si se možda iz nekog razloga predomislila.“ Kayla nostalgično pogleda preko ruba ograde, a onda duboko uzdahnuvši reče:. „Jesam. Moju majku bi ovo ubilo.“ Nekoliko su trenutaka samo šutjele i buljile u mutnu vodu pod sobom, a onda Pax postavi najnevjerojatnije pitanje. „A ti, Kay? Hoćeš li moći preživjeti ako ne skočiš?“ Kayla ju je isprva sumnjičavo pogledala, očekujući nekakav šaljiv izraz lica, ali kad je vidjela potpunu ozbiljnost stranih očiju, ona shvati da je pitanje bilo iskreno. Iznenada je iz nje provalilo sve ono čega se tako bojala u bolnici, ono što je tako duboko i dugo potiskivala u sebi. Demon protiv kojeg se borila sad već tri godine, Demon boli krenuo je prema površini i po prvi puta otkako je upoznala Michaela Sandersa, njeno je lice odrazilo onu groznu bol koja je bila zatočena duboko u njoj. Nije više uspijevala zadržati ravnodušan izraz lica s kojom se svakodnevno branila od najgorih neprijatelja, poznatijih kao emocije. Bol je bila pregolema, preteška, razdirala je svaki dio njenog bića. Bilo je to kao da ju je istovremeno dotaknulo tisuću užarenih mačeva. Srušila se na koljena, lica zgrčenog u takvu grimasu kakva je mogla biti samo odraz najdublje patnje. Nije smjela, nije si mogla, dopustiti da osjeti to što je sad osjećala. Ako dopusti da je ta bol preuzme, onda, doista, više neće biti granice koju neće prijeći da se riješi patnje i života koji ju je na to prisilio. Čak ni sjećanje na majku više neće biti dovoljno da je zadrži da ostane na životu. Nije si smjela dozvoliti emocije. Emocije su bile slabost koju će morati naučiti izbjegavati. 31

Ponovno je zadobila kontrolu nad svojim tijelom, grimasa boli izmijenila se u staru bezizražajnost. Ponovno se osovila na noge i jednako praznim pogledom kao što joj je bio i ostatak lica, ona pogleda Pax. Neobična žena joj se nasmiješila. „Vrlo dobro, Kay. To što si učinila zove se snaga. Pođi sa mnom, želim da upoznaš nekoga.“ Kayla nije imala pojma zašto je zapravo pošla za Pax. Zašto se popela iza nje na motocikl i dopustila da je nepoznata osoba odveze u nepoznatom smjeru. Ipak, bilo je nešto u tome. Neka promjena. Sve ostalo ionako nije bilo bitno, nitko joj nikada neće moći nauditi više od Michaela. Pax je odvela Kaylu u nekakav klub. Kay, nikada nije bila na ovakvom mjestu, ali viđala ih je na televiziji. Oko štanga na pozornici su se vrtjele dvije polugole striptizete. Kay je odmah primijetila da nešto nije u redu s njima i tek kad je uhvatila bliži pogled, shvatila je da obje imaju dugačke ožiljke na leđima u obliku slova X. „To su sestre Ivanov, ožiljci su ostavština tipa koji ih je oteo iz Rusije dok su bile klinke. Jednom ih je uhvatio u bijegu i odlučio im ostaviti trajni podsjetnik na koži", reče joj Pax, primijetivši da Kay začuđeno promatra blizanke. Kad je malo bolje pogledala oko sebe, Kayla shvati da svi ljudi ovdje imaju ožiljke ili im nedostaju ekstremiteti. Neki drugi pak nisu imali vidljiv ožiljak na tijelu, ali su izgledali dovoljno sumanuto da je Kayla više nego stručno mogla prepoznati simptome unutarnje patnje. Pax je sumnjičavo motrila Kaylu. Dosad je već očekivala da će djevojka postaviti neko pitanje, ali Kayla je samo nastavila koračati uz Pax ni jednom se ne oglasivši. Zapravo je Kayla u sebi bila potpuno prestravljena, a zlokobne misli su joj preplavile um. Što ako je netko od tih ljudi dotakne? Što ako se tu pred svima sklupča na podu i počne nekontrolirano vrištati? Nekoliko se ljudi dosad već nehotice okrznulo od nje, a i to je jedva podnosila. Nije znala koliko više od toga može izdržati. Pax koja kao da je pogodila što joj je na pameti, reče: „Nitko te neće ni taknuti ovdje, Kay. Ne dok si sa mnom, a vjeruj mi oni imaju i više razumijevanja nego što ti se na prvi pogled čini.“ 32

Kay nije ništa govorila. Samo je nastavila slijediti Pax kroz gomilu. „Ono tamo je Cory. Otac mu je do dvadesetog rođendana nožem rezao po jedan prst na rukama i nogama. Sad više uopće nema prstiju. Hej, Cory!" pozdravi ga Pax podižući visoko ruku. Cory, koji se širom nasmiješio kad je ugledao Pax podigao je šaku bez prstiju da je pozdravi. „Hej, Pax, tko je to s tobom?“ „Ovo je Kay", predstavila je Pax Kaylu dovikivanjem. „Hej, Kay!" oduševljeno je pozdravi Cory. Kayla je samo kimnula glavom. Nije znala je li je Cory vidio ili ne, a nije ni marila za to. Pax je nastavila naprijed sve dok nije došla do crnih vrata na kraju prostorije. Na vratima su stajale dvije ogromne mrge. Zasigurno izbacivači. „Je li on unutra?" upita Pax lijevog mrgu. Tip je izgledao kao da se dosađuje. „Unutra je. Već je pitao za tebe.“ Pax se samo nasmijala. Baš kad si je Kay ponovno htjela ponoviti pitanje u glavi, što uopće radi ovdje, vrata su se otvorila i ona i Pax stupe unutra. Kad su se vrata za njima zatvorila, Kayla shvati da više ne čuje glasnu glazbu koja je svirala u klubu. Unutrašnjost je bila nevjerojatno drugačija od ostatka kluba. Bilo je to kao da je stupila u ured u prostranom predvorju neke knjižnice. Sve je bilo vrlo lijepo osvjetljeno. Čak su i slike na zidovima bile lijepe. Replike umjetničkih djela, pretpostavljala je Kayla. „Kasniš, draga moja.“ Iza prekrasno izrezbarenog drvenog stola u baroknom stilu, sjedio je proćelav čovjek, prilično prosječna izgleda, u tamno-plavoj dolčeviti. Upravo kad je primijetila da mu je lice prosječno, on je okrenuo svoj drugi obraz i svjetlost je pala na njega. Cijela lijeva strana lica bila mu je opržena. Izgledalo je kao ožiljak od neke jake kiseline. Njegov glas nije bio ljut, čak ni prijekoran, već nježan, kao u nekog tko već duže vrijeme čeka osobu koja mu jako nedostaje. „Žao mi je, Ben, zastoj na putu", reče ona i rukom pokaže na Kaylu, koja je stajala nekoliko koraka iza nje. Ben iznenađeno pogleda Pax, a potom mu se pogled zaustavi na Kayli. „Ah, ispričavam se, nisam niti primijetio tvoju malu prijateljicu. Došao bih bliže da se bolje upoznamo, ali kao što 33

vidiš, oni grubijani vani su mi stavili kolica malo predaleko pa ih ne mogu dosegnuti.“ Kaylin pogled zapne za nešto crno sa srebrnim kotačima u kutu. Iako je ovaj čovjek sjedio na stolici koja je bila u skladu sa stolom, za kretanje su mu bila potrebna kolica. To i opeklina koju je vidjela na njegovu licu, uklonili su Kaylin strah od njega. Tko god je bio, činio se bezopasnim. „Kay, ovo je Benjamin, Bene, ovo je Kay", upozna ih Pax. Benjamin se nasmiješi. „Drago mi je, Kay. Čemu dugujem ovo zadovoljstvo?“ „Ne znam", tupo odgovori Kayla. Čovjek je izgledao pomalo zatečeno ovim odgovorom. Benjamin se tada zagleda u Pax, koja se još uvijek smiješila. „Upoznala sam Kay, pored mosta, Bene, znaš kojeg mosta, novine su se posebno raspisale o njemu u posljednje vrijeme", ona će blago se zacerekavši. Izraz na Benovom licu se promijeni i on se uozbilji. Više nije iznenađeno gledao u Kaylu, već nekako drugačije, procjenjivački. „Ja ću sad izaći i pružiti vam priliku da se upoznate. Vidimo se za par trenutaka, Kay.“ Vrata iza Pax su se zatvorila i Kay je znala da bi u ovom trenutku trebala osjećati strah ili barem nervozu. Ali ništa nije moglo zamijeniti tupost koja ju je tako čvrsto držala hladnokrvnom. „Želiš li sjesti, Kay?" ljubazno će Benjamin. „Ne", automatski odgovori Kayla, ni ne razmišljajući o odgovoru. Bilo joj je zapravo potpuno svejedno u ovom trenutku u kojem se položaju nalazi. Ben se nasmiješi. „Sad razumijem izraz Paxina lica. Ti si stvarno u komi.“ Pustio je da se ta tvrdnja slegne, a kad ju Kayla nije potvrdila niti osporila, nastavio je. „Samoubojstvo je ozbiljna stvar. Jesi li sigurna da to želiš?" upita je on ozbiljno. Kay je znala da bi se u ovom trenutku ipak trebala zabrinuti zbog toga gdje se nalazi i s kim se nalazi ili barem postaviti neka informativna pitanja vezana uz to. To bi možda bio inteligentan slijed događaja da ju je iole bilo briga što će se dogoditi s njom. Pravi odgovor na Benovo pitanje bi bio: „Želim se osloboditi boli koju osjećam iznutra. Želim da ono što osjećam 34

zauvijek nestane.“ , ali Kayla je umjesto toga samo hladno odgovorila: „Da, želim umrijeti.“ Bilo je tako čudno, raspravljati o svojoj smrti s potpunim neznancem. „Zašto nisi onda skočila? Siguran sam da te Pax ne bi spriječila?" upita on djelujući zbunjeno. Kayli nije dugo trebalo da odgovori na ovo pitanje. Iz nekog razloga bilo joj je iznimno lako odgovarati na pitanja ovog potpunog neznanca. Možda zato što je napokon dosegnula točku u kojoj joj je bilo potpuno svejedno. „Moja majka bi se osjećala krivom. Možda bi se i sama ubila zbog toga. Ona nije baš najstabilnija osoba na svijetu.“ Ben se popustljivo nasmiješio. „A njena kćer jest?“ Kayla uzdahne, a potom pokaže prvi znak frustracije i nesvjesno prođe rukom kroz prosijedu kosu. „Meni neće biti bolje. Znam da se ona nada da će godine izbrisati tragove, ali neće. Meni je sve gore, a i njoj je dok me gleda. Ako se ja ne maknem sa slike, ona će potonuti zajedno sa mnom.“ Benjamin preklopi prste obje ruke na stolu i reče: „Zanimljivo. Pa možda ti ja tu mogu nekako pomoći."

35

SCARSI Angela se ovih dana neprestano brinula za Kaylu. Pokušala ju je upisati u školu za djecu s posebnim potrebama, ali Kayla se nije pojavila niti na jednom predavanju. Angela je znala da je nesmije siliti, ali bojala se. Kad su tek doselile u New York, Kay se nije odvajala od nje. Onda je s vremenom počela odlaziti u šetnje, a nakon nekog vremena je dolazila i odlazila bez riječi. Ponekad je nije bilo do najsitnijih sati ujutro. Angela je mogla samo razmišljati i brinuti o tome gdje joj je kćer. Bojala se da je doktorica Kim ipak bila u pravu, možda je stvarni svijet bio previše za Kaylu. Pokušala je o tome razgovarati s Kaylom, ali ona je bila nepromjenjiva, bezizražajna, prazna i hladna kao i uvijek. Kao da joj je potpuno svejedno za sve. Njena šesnaestogodišnja kćer imala je svoj ritam i htjela, ne htjela, Angela se morala s tim pomiriti. Angela je čak pokušala pratiti Kay u nekoliko navrata, ali ova bi joj u gužvi uvijek nekako uspjela izmigoljiti. Kayla jedva da je imalo vremena provodila kod kuće. Gdje je jela? Što je radila po cijele dane i noći? S kim je provodila vrijeme? Odakle joj novac za život, kad đeparac, koji joj je Angela davala, nije htjela niti taknuti? Ništa od toga Angela nije znala. Osjećala je kao da joj kćer klizi kroz prste u nekakav ponor užasa, a svako pitanje koje bi postavila Kayli prošlo bi neodgovoreno. Koliko je samo puta po noći znala zvati policiju upomoć. Oni i njihovo prokleto pravilo o 24h od nestanka maloljetnika. Kayla se svaki put pojavila prije isteka 24h, ali gdje je bila? Što je radila? Ova šutnja ju je ubijala. Zvono na vratima je glasno zatulilo i Angela se doslovno trgnula iz svojih razmišljanja. Gotovo trčeči odjurila je prema vratima. „Kay, hvala Bogu, već sam opet mislila zvati policiju!“ Kad je Angela Casey otvorila vrata, čekalo ju je veliko iznenađenje jer njom nije stajala njena kćer. „Pierce!!!" ona će razrogačenim očima „Pierce Cole! Ne vjerujem!“ 36

Njen nekadašnji susjed u Kanadi, prekaljeni ratni veteran i Kaylin učitelj tjelesnog odgoja. Još uvijek u formi i junačkog držanja, sad je sa šeretskim osmjehom i raširenim rukama stajao pred vratima Angelina njujorškog stana. Presretna što ga vidi, Angela mu se bacila u zagrljaj. Pierce joj je spasio život kad ju je Chris pokušao ubiti i upravo je zbog njega Kay još uvijek bila živa. On nije želio odustati sve dok je napokon nije pronašao. Čak i od tad u nebrojeno je navrata bio s njom u bolnici dok je posjećivala Kay u komi. Bio joj je nevjerojatan prijatelj i tješitelj u teškim vremenima. Zagrlivši Angelu on sklopi svoje oči i reče joj. „Stvarno, Angie, zar ću pustiti svoju najbolju prijateljicu da pati u tuzi. Tvoj posljednji e-mail me posebno zabrinuo. Je li stvarno tako loše?“ Angela uvede Pierca u stan i pokaže mu da sjedne na udoban naslonjač pored kamina, a potom se okrene od njega da joj ne vidi suze. Bez riječi, Pierce Cole, ustane iz naslonjača i zagrli Angelu. „Tako mi je žao, Angie. Ispravit ćemo to. Obećavam.“ Kaylin povratak kući tog dana nije prošao kao što je očekivala. Nije je bilo duže nego inače. Nije voljela zabrinjavati majku, ali mislila je da je Angeli ipak bolje kad ne mora cijeli dan gledati njeno napaćeno lice. Umjesto majke, na vratima ju je dočekao trener Cole. To je definitivno bilo iznenađenje! Osjetila je kako ju prolazi jeza i kako postepeno gubi fokus. Brzo je upitala: „Gdje je mama?" znala je, da bi možda prvo trebala ljubazno pozdraviti svojeg bivšeg učitelja, ali Kayla je davno odustala od trivijalnih ljudskih međuodnosa. „Hej ,Kayla. U kupaonici je. Bila je luda od brige za tobom.“ Kayline ruke započele su drhtati. Lice trenera Colea počelo se pretvarati u jedno sasvim drugo lice. Lice iz Kayline noćne more. Krenula je prema svojoj sobi, ali trener Cole je još uvijek stajao ispred nje. Napravila je nekoliko koraka unatrag prije nego što ga je pokušala zaobići. „Zar me nećeš ni pozdraviti, Kayla?" upita je trener, ne mičući se s mjesta. Kayla polako podigne pogled da dođe na razinu njegovih očiju. Vidjela je kako mu se oči mijenjaju iz toplih i blagih u oštre i proračunate. „Zdravo, treneru Cole", Kayla će, ponovno ga pokušavajući čim prije obići. 37

Pierce Cole uzvije obrvama. Kayla se u mnogočemu promijenila otkako ju je posljednji puta vidio. Odjeća joj je bila u potpunosti od crne kože, metalnih zakovica, s trakama od ljubičaste svile i nečime što bi Pierce jednostavno nazvao kožnom psećom ogrlicom oko vrata. Duga crna kosa prošarana sijedim vlasima bila joj je raščupana. Bilo je očito da je upala u neko čudno društvo. Pitanje je bilo, kako uopće doprijeti do nje? Kako spasiti dijete koje je tako emotivno uništeno i koje samo ne haji za to što srlja u propast? Pierce nije imao odgovor na to, ali znao je da će učiniti sve u svojoj moći da pomogne Angeli i Kay. „Kayla! Za ime Božje, pa gdje si bila do sad? Mogla sam umrijeti od brige!“ Čim je čula glas svoje kćeri u stanu, Angela je dojurila iz kupaonice. Novi izgled njene kćeri ju je ozbiljno zabrinjavao. Sad je uviđala da je napravila ogromnu pogrešku doselivši se u New York. Samo joj je još trebalo da se Kay prikloni sekti nekakvih emo-klinaca koji piju svoju krv ili bogznašto. Kao da Kay nije imala dovoljno negativnih iskustva i negativnog utjecaja u životu. Tko zna, možda se počela i drogirati. Angela nije imala pojma što se događalo s Kaylom i zbog toga se osjećala potpuno bespomoćno. Kayla nije odgovorila majci. Zaobišla je Pierca i svoju mamu, a potom bez i jedne riječi produžila u svoju sobu, zatvorila vrata i svalila se na krevet. Posljednja stvar koju je vidjela, prije nego li je ušla u novu noćnu moru gdje ju je vječno čekao jedan te isti mučitelj, bilo je zabrinuto majčino lice. Kay se mrzila zbog toga što tako zagorčava majci život. Razmišljala je o tome da pokuša pobjeći, ali znala je da bi je time samo još više povrijedila. Angela je neprestano samu sebe krivila zbog sudbine svoje kćeri, a kako Kayla nije mogla smoći riječi kojima bi joj dokazala suprotno, obje, i majka i kćer, vrtjele su se u krugu boli bez prestanka. Angela bespomoćno podigne pogled prema Piercu koji je stajao nad njom. On ju primi za ruke i pomogne joj da sjedne u naslonjač. „Žao mi je, Angie. Sad vidim s čim se suočavaš. Nije to lako.“ Angela rastreseno odmahne glavom. „Ne znam više što da radim, Pierce. Stalno je ovako. Ona je potpuno zatvorena u 38

sebe, ne pušta me ni blizu. Razmišljam o tome da je prisilno pošaljem u bolnicu, ali to mi se čini kako kukavički čin, kao podbačaj.“ Pierce duboko uzdahne. „Znam, Angela. Da je riječ o mojem djetetu ja bih se najvjerojatnije isto tako osjećao. Ali, jedno je sigurno, sama ne možeš ništa učiniti.“ Angela podboči ruke na koljena i primi se za glavu. „ A što drugo mogu? Nemam nikog.“ Pierce se spusti na koljena do Angele i podigne njenu glavu i nasmiješivši se, reče: „Imaš mene, Angie. Sjećaš se kad si došla, još prije nego si se spetljala s Michaelom, prvo si se sprijateljila sa mnom, a ja sam ti obećao da ću ti biti prijatelj doživotno.“ Niz Angeline obraze sad su već klizile suze. „Hvala ti, Pierce, to je stvarno lijepo od tebe, ali ti imaš svoj život i ne moram te još ja uvlačiti u svoje probleme.“ Pierce se nasmije tako glasno da mu je smijeh odjeknuo cijelom prostorijom. „Ne, Angela, ono što ja imam, jest kuću u najhladnijoj zemlji na svijetu, posao koji mogu raditi bilo gdje drugdje i PTSP kojeg se ne mogu riješiti gdje god da odem. Jedino od svega toga što mi je bitno jest prijateljica u nevolji.“ Pierce je uvijek bio takav. Od prvog dana kad su se upoznali, njegovo društvo je Angeli iznimno odgovaralo. Tko zna, da joj se Michael nije upleo u život, možda bi Pierce bio čovjek za kojeg bi se udala. Iako je bio deset godina stariji od nje, još uvijek je bio vrlo zgodan za svoje godine. Bio je i snažan, vojnički tip, možda upravo onakav kakvog je emocionalno nestabilna Angela trebala. Druženje s njim bilo je jednostavno, poput disanja, nikad nije bilo komplikacija. On je bio prijatelj u nevolji, rame za plakanje ili dobro društvo za zdravim smislom za humor u hladnim zimskim noćima. Angela ga nesigurno pogleda. „Jesi li siguran da to želiš, Pierce? Nema toga što ti Kayla i ja možemo pružiti u ovakvom stanju, osim možda sloma živaca.“ Pierce se ponovno nasmije. Zvuk je doista bio čudan, gotovo neprirodan. Prije njega nitko se nikad nije smijao u ovom stanu. Angela i Kayla nisu imale ambicije za tu aktivnost. 39

„Za slom živaca onda!" reče Pierce, nazdravivši imaginarnom čašom u ruci. Nervozan osmjeh zatitrao je na Angelinom licu. Prvi iskreni nakon dugo vremena. Pierce Cole nije bio neki psiholog, ali bio je dovoljno pametan da zna da od razgovora s Kaylom ne bi imao mnogo koristi. Kay je živjela u nekom svom svijetu, a po onome što se dalo zaključiti po njenoj vanjštini u tom svijetu je uistinu prevladavao kaos. Ipak, negdje je odlazila. S nekim je provodila vrijeme, što znači da je s nekim negdje ipak razgovarala. Njena promjena izgleda je na to jasno upućivala. Bio je to prvi zadatak koji si je postavio. Saznati gdje Kayla provodi svoje vrijeme? Nije imao pojma kakav će to uistinu biti izazov. Za razliku od Angele on ju je uspješnije uspjevao pratiti kroz gomilu. Bilo je dovoljno samo malo kamuflaže da se uklopi u rulju njujorškog podzemlja. Sve je išlo kao po loju. Kayla je prvo zaustavila taxi. Pierce je učinio isto. Taksist ga je gledao kao da je poludio kad mu je rekao poznatu filmsku frazu: „Slijedite onaj taxi.“ Kayla je izašla van na stanici za autobus. To je bilo malo čudno, mogla je jednostavno reći taksistu da je odveze gdje god je već htjela ići. Pierce je rekao taksistu da se parkira sa strane. Nadajući se da Kayla u ovome ne primijećuje ništa neobično, čekao je autobus u koji će ući, ali umjesto autobusa, pored stanice je punom brzinom projurio motorista. Proletio je tako brzo da Pierce nije stigao niti vidjeti tip motora ili registraciju. Sve je bilo gotovo u sekundi. Motorist je pružio ruku i sekundu kasnije Kayla je sjedila iza njega na motoru. Pierce nije bio glup. Čak i da je rekao taksistu da slijedi onaj motocikl znao je da ga taksi nikada ne bi uspio sustići. Ali, baš kad je mislio odustati za danas i vratiti se Angeli, taksist je rekao nešto upravo nevjerojatno. Bio je Indijac i imao je onaj njihov turban na glavi. „Glupa, Pax, uvijek uzrokuje zastoj u prometu.“ „Oprostite, vi znate tko je bio onaj motorista?" ljubazno će Pierce. Indijac se nasmije. „Smiješni turisti..", reče mu „Svi na ulici znaju Pax.“

40

„A ona djevojka koja se odvezla s njom? Znate li tko je ona?" s nadom upita Pierce. Ovo mu je možda bila jedina šansa da sazna što se s Kaylom događa i namjeravao ju je iskoristiti. „Jasno da znam. Ono je Raven. Mislim da je u bandi zovu čudo od djeteta", kad je to rekao, izraz na indijčevu licu se izmijeni i on sumnjičavo pogleda Pierca „Tko ste vi? Jeste li policija? Što vas briga za Scarse? Ja ne znam ništa policija! Ja ne iz ova zemlja. Ne govorim englez.“ Ostatak taksistina govora zamijenilo je vikanje i blebetanje na nekom jeziku koji Pierce nije razumio. Znao je da mu ovaj taksista neće više ništa reći. Kad se vratio u Angelin stan, ona je još uvijek bila na poslu. Bila je dobra ideja ponovno otvoriti majčin baletni studio. Zainteresiranih je bilo na pretek. Pierca je na stolu dočekala Angelina poruka. Iznenadio se kad je vidio da na njoj piše njegovo ime. Pierce, Ostavila sam ti pile u mikrovalnoj! Ako ne voliš piletinu, ispod šanka ti je hrpa kartica od restorana. Naruči nešto na moj račun. Nemoj gladovati! Angie Ovo ga je pomalo iznenadilo jer nije bio navikao da se drugi brinu za njega. Podgrijao je piletinu koju mu je Angela ostavila, istovremeno u glavi vrteći tekuće događaje. Taksist je očito znao tko je ta Pax s kojom se Kayla druži. Spomenuo je i nekakvu bandu i Scarse, ili je to možda bilo ime bande. Zanimljivo je bilo to da čim je taksist pomislio da je Pierce policajac, odjednom više nije znao engleski. Možda se samo bojao imigracijske, a možda je ova stvar s bandom ozbiljnija nego što mu se onaj tren u taksiju činilo. Postojao je samo jedan način da to sazna. Nije mogao sad jesti, ne dok ga je ovo kopkalo. Uzeo je u ruke Angelin telefon i okrenuo broj starog prijatelja. Brady Rodgers bio je Piercov stari kompanjon iz vojske. Skupa su bili u marincima. Zajedno su proživjeli razna sranja. 41

Pierce je itekako dobro znao da ne bi danas stajao ovdje u Angelinom stanju da svojedobno nije bilo Bradya da mu izvuče živu glavu. Na sreću ista se stvar mogla reći i za samog Rodgersa kojeg je Pierce izvukao iz više od nekoliko kaša. Nakon završetka vojne karijere, Brady se priključio specijalcima u Los Angelesu. Pierce se nadao da će mu Bradyjeve veze u policiji biti od koristi u pokušaju da razriješi ovaj slučaj. „Halo?" čuo se glas s druge strane žice. „Hej, Rodgersu, jesam li ti nedostajao?“ „O, moj Bože! Mad-Dog Cole, ja ne vjerujem, prijatelju, stvarno se nismo dugo čuli. Pa što ima, ti stari psu?“ Brady je zvučao tako razdragano da Pierce nije mogao, a da se ne nasmije. „Kao i uvijek, Brades, zovem samo kad trebam uslugu.“ Glas s druge strane linije se također nasmijao. „Nisam niti sumnjao? Ali, ajde, prašta ti se. Ipak si se ti mene sjetio za prošli Uskrs, prije nego ja tebe, ha, ha, ha!“ „Brades, budimo iskreni ti se ni svoje rođene majke ne sjetiš za blagdane, a kamo li mene.“ „Ti se nikad nećeš promijeniti, zar ne, Cole? Reci, što ti treba?“ Pierce uzdahne. Iskreno se nadao da će mu stari prijatelj moći pomoći. „Imam problem, Rodgers. Kćer moje prijateljice je upala u loše društvo u New Yorku i sad je pokušavam iščupati iz svega toga. Imam par tragova, ali to je sve, nadao sam se da ćeš mi ti moći pomoći.“ „Hmm. Kad kažeš, loše društvo, na što točno misliš?“ „Ne znam, Brades, mislim da se radi o nekakvoj bandi.“ Pierce začuje kako Brady duboko uzdiše s druge strane. Obično je to radio kad se pred njega postavio nekakav težak zadatak. „Bande su gadna stvar, Pierce, pogotovo u New Yorku. Na sreću mogu ti pomoći. Upravo su jednog mojeg dečka prebacili ovamo u Veliku Jabuku. Mali mi duguje uslugu. Imaš olovku?“ Pierce se protegne do šanka i dohvati nekakvu kemijsku, zatim preokrene onaj papir na kojem mu je Angela ostavila poruku i reče: „Reci, prijatelju, pišem.“ Brady mu je izdiktirao broj svojeg prijatelja, a zatim mu reče: „Mali mi duguje uslugu, zato ga se ne boj iskoristiti. Ime 42

mu je, Peter Wallaby Jones. U pravilu je štreber, ali nije bio loš specijalac.“ Ostatak razgovora, Pierce i Brady, proveli su prepričavajući stare dogodovšitine i dogovarajući sastanak, za koji će, Pierce je itekako dobro znao, proteći mnogo vremena prije nego se provede u stvarnost. Svi su bivši vojnici bili isti. Voljeli su se s vremena na vrijeme čuti, ali zapravo im nije bilo drago provesti previše vremena jedan uz drugoga. To je najvjerojatnije bilo zato jer su takva druženja uz lijepa sjećanja ponovno vraćala i ona ružna. A tko bi se uopće želio prisjećati rata i razaranja. Peter Wallaby Jones imao je još gotovo dječji glas. Kad ga je čuo preko telefona, Pierce je smjesta zaključio da mu ne može biti više od dvadeset i pet godina. Isprva klinac nije bio zainteresiran za ono što mu je Pierce imao za reći, ali nakon spominjanja Bradyjeva imena i neimenovane usluge, agent Jones, bio je više nego voljan pomoći. Pierce mu je ispričao Kaylinu situaciju i također mu je od riječi do riječi izrecitirao cijeli razgovor s taksistom. Mali je obećao da će iskopati nešto, stoga ga je Pierce pustio da se tome posveti. Iskreno se nadao da će iskopati nešto dobro. Jones ga je obećao nazvati čim nešto sazna. Pierce Cole nije bio čovjek koji je navikao čekati. U Angelinom stanu bila su dva računala, jedan u Angelinoj spavaćoj sobi, a drugi u Kaylinoj. Pierce je uključio ono u Angelinoj. Bio je iznenađen koliko mu je malo vremena trebalo da se upali. Prva postaja, spojiti se na internet. Internet je bio koristan u više stvari, pogotovo kad je bila riječ o općim informacijama. Pretraživao je sve bande u New Yorku koje mu je tražilica izbacila. Pokušao je s upisivanjem raznih pojmova: Pax, Raven, Scars i tražilica mu je izbacila hrpu sranja. Ništa vezano uz ono što ga je stvarno zanimalo. Bio je razočaran. Pokušao je na forumima. Nije bio neki haker, ali uspio je upasti na privatni forum neke njujorške bande gdje je prvi puta naletio na nešto obečavajuće. Foxy8 pisala je odgovor StreetWarrioru u kojem je stajala i ova rečenica: "Ja ću i 20-tog sudjelovati, ali ako mi ona kuja iz Scarsa opet uzme prednost, gutat će moju prašinu, bez obzira na sve." Pogledao je na naslov foruma. Tema su bile „underground utrke“. Nitko drugi nije pisao ništa konkretno. 43

Neki su raspravljali o autima, neki o motorima, a neki još uvijek o već odavno zastarjelom filmu, Brzi i Žestoki. Činilo se da jedino korisnici Foxy8 i StreetWarrior vode nekakav konkretan razgovor o događaju. Pierce je prekopirao njihov razgovor u Notepad kako bi ga mogao što lakše slijediti. Krenuo je s prvim zapisom StreetWarriora. StreetWarrior Je li tko bio na VMUP-u prošli vikend?

V-M-U-P , utipkao je Pierce u novu tražilicu, ali nije dobio ništa korisno od toga. Očito je to bio pojam koji se koristio lokalno ili samo na ovom forumu. Foxy8 Ja sam bila. S cijelom ekipom. StreetWarrior I Vukovi su bili, ali šute k'o pičke. Kako je bilo?

Pierce se ozbiljno zapitao zašto admin dozvoljava korištenje ovakvog jezika, ali cijeli je forum bio pun psovki. Očito to nikome ovdje nije smetalo. Foxy8 Bilo bi jebeno da se ona gamad, Scarsi, nisu pojavili. StreetWarrior Zar im nije zabranjeno? Oni imaju svoje staze na koje nikog ne puštaju, zašto ih puštaju na naše?

44

Foxy8 Slažem se, ali očito je VMUP slobodan za sve. Ja ću i 20-tog sudjelovati, ali ako mi ona kuja iz Scarsa opet uzme prednost, gutat će moju prašinu, bez obzira na sve!

U tom dijelu je Piercu za oko zapeo još jedan odgovor, ali ne od StreetWarriora već od nekog drugog. Witchcraft11, napisao je odgovor Foxy8. Foxy, curice, kad bi tvoje vještine bile u pola dobre naspram onih koje ima Raven, onda bi se i imala s čim podičiti, ovako ćeš 20-tog opet dijeliti zadnje mjesto sa Spikeom.

Pierce je tu prestao čitati. Ionako više nije vidio ništa što bi mu bilo od koristi. Ugasio je računalo i vratio se u kuhinju zagledavši se kroz prozor. Vani je bilo oblačno. Ponovno se prisjetio razgovora sa onim indijskim taksistom. Kad ga je upitao za Kaylu taksist mu je odgovorio: „Jasno da znam. Ono je Raven. Mislim da je u bandi zovu, čudo od djeteta.“ Znači taksist je također znao Kaylino prezime i način na koji ga je izgovorio bio je gotovo pun poštovanja. Zanimljivo. Isto je spomenuo da je ona član bande i da je zovu čudo od djeteta. To je moglo značiti samo da je u nečemu bila vrlo dobra. Kad se taksist uzbunio pomislivši da je Pierce policajac počeo je vikati nebuloze: „Tko ste vi? Jeste li policija? Što vas briga za Scarse?“ Spomenuo je Scarse. Pierce je čisto sumnjao da je to slučajnost da se i u forumu spominju ista imena Scarsi i Raven. Znači veza je postojala. Je li to značilo da Kayla sudjeluje u nekakvim podzemnim utrkama. Pitao se je li to stvarno moguće? Pokušao se sjetiti Kayle dok je još uvijek išla u školu. Ne može se poreći da nije bila impresivna u svakom sportu kojeg se primila. Mala je imala gotovo nadljudske reflekse, a o osjećaju za ravnotežu da ni ne govorimo. Iz njegova ga je razmišljanja prekinulo okretanje ključa u bravi. Očekivao je Angelu, ali lice koje je ugledao bilo je Kaylino. Izgledala je vrlo iznenađeno što je on još uvijek tu. „Hej, Kay. Kako je bilo u školi?" ljubazno je upita Pierce s potpuno nevinim izrazom lica.

45

Pomalo rastreseno, Kayla odgovori: „Ne znam. Nisam bila.“ Iznenađen time što ona to tako javno priznaje, Pierce reče: „Oh., a gdje...“ „Gdje je mama?" brzo ga prekine Kayla i po prvi put Pierce primijeti znakove nervoze na njoj. Jednom je rukom čvrsto držala kvaku, kao da će svaki čas pobjeći. „U baletnom studiju", odgovori Pierce. Bez i jedne riječi, kao što joj je to do sad već bila navika, Kay se okrene od Pierca i ponovno prođe kroz ulazna vrata čvrsto zalupivši za sobom. Tek tad Pierce shvati. Dovoljno je dugo slušao Angelina prepričavanja liječničkih dijagnoza i problema s kojima se Kayla suočavala. Još otkako je ona stvar s Michaelom završila, Kayla nije bila sama u stanu ni s kim osim sa svojom majkom. Njegova prisutnost ju je uznemirila, možda i prepala. Dajući joj minutu prednosti, Pierce pođe za Kaylom. Nije ju morao dugo tražiti, sklupčala se na dnu stubišta, rukama se obuhvativši oko trupa, neprestano je ponavljala: „Sve je u redu, Kay. Sve je u redu. Nije on. Samo trener Cole. Nije on. Nije on. Nema nikoga. Nije on. Samo trener Cole. Sve je uredu.“ Želio se spustiti niz stube i pokušati je utješiti, ali bojao se da bi to samo pogoršalo stvari. Pierce je sad u jedno bio potpuno siguran. Ništa ga neće spriječiti u tome da pomogne ovoj djevojčici. Jer ona je, više od ičega, stvarno trebala pomoć.

46

ISTRAGA Kad se Angela vratila kući s posla, iznenadila se uredno postavljenom stolu sa svijećama. Nešto slasno je mirisalo iz pečnice, a Pierce je sa zasučenim rukavima stajao iznad sudopera. „Pierce... što?“ Kad je vidio Angelu, Pierce se nasmiješio od uha do uha. „Hej, Angie. Dugo te nije bilo, pa sam mislio da bi ti prijala večera.“ Angela dirnuto pogleda svijeće na stolu. „Ah, Pierce, stvarno se nisi morao toliko truditi.“ Piercov gromki smjeh odjekne prostorijom, kao i jutros, zvučao je gotovo nezemaljski u sumornom stanu. „Daj ne zezaj, Angie, pripremam ti pečenje a ti ga nećeš kušati. Povrijeđen sam.“ Angela se nasmiješi, bilo je stvarno smiješno vidjeti ga s tim dječjim izrazom lica. Ona sjedne za stol. „Ne bih li ja tebi trebala spremati večeru, a ne obrnuto? Ipak si ti moj gost.“ Pierce, elegancijom i vještinom koja bi postidjela svakog konobara, donese pečenje, koje je ukusno mirisalo, zajedno sa salatom i postavi ga na stol. „Želite li nešto popiti prije večere, gospođo Casey?“ Angela se blago uznemiri. „Možda samo čašu soka, hvala", a zatim zabrinutim glasom nadoda. „Nje još uvijek nema, zar ne?“ Pierce posluži Angelu sokom, a potom sjedne pored nje. „Ne. Bila je poslijepodne, ali bojim se da se možda uplašila kad je zatekla samo mene ovdje.“ „Je li rekla kad će se vratiti?" zabrinuto upita Angela. Pierce odmahne glavom. „Ali, pitala je za tebe. Slušaj, Angie, stvarno cijenim tvoje gostoprimstvo. Znam da sam ja došao ovamo pomoći tebi, govorim to samo zato jer znam što ćeš ti reći, ali mislim da nije dobro da boravim ovdje. Ne bih želio da se Kayla zbog toga boji doći kući. Zato sam razgovarao s vlasnicom stana preko puta. Voljna mi ga je iznajmiti.“ 47

Angela se uzbuni. „Ne, Pierce! Ne možeš to učiniti. O, vidi što sam učinila, poremetila sam ti cijeli život. Ne zaslužujem to.“ Pierce se osmjehne, a zatim uhvati Angelinu bradu i pogleda je ravno u oči. „Zaslužuješ ti mnogo više nego što vjeruješ, Angela Casey. Previše se kažnjavaš zbog svega što se dogodilo. Nisi ti kriva.“ Angela ogorčeno okrene glavu u stranu. „Ma, kako nisam. Da sam odmah prozrela onu gnjidu, život moje kćeri danas ne bi bio ovakvo rasulo. Imala bi budućnost.“ Pierce uzdahne „Okej, Angela, možda nisam neki psiholog i psihijatar, ali mislim da time što okrivljavaš sebe za sve uopće ne pomažeš Kayli da se oporavi. Mislim da se obje vrtite u začaranom krugu. Ti si u komi jer je ona u komi, a ona je tužna, naravno, zbog sve traume koju nosi u sebi, ali i zbog toga što si ti tužna zbog nje. Ne pomažete si, Angela.“ Angela se nasmiješi. Bila je to više bolna grimasa nego osmijeh. „Možda si u pravu, Pierce, ali ja više ne znam što da radim. Bojim se da ću izludjeti. Želim joj pomoći, a ne znam kako, sve se bojim da je prekasno, a za sve sam ja kriva.“ Angelino se lice odjednom izmijenilo i krupne suze počele su teći niz njeno lice, a jecaji su joj se oteli s usana. „Ah, Angie.“ Pierce će, ustavši sa stola, on obgrli svojim rukama Angelina ramena. Vrata stana su se otvorila i Kayla zabrinuto pogleda prizor pred sobom. Bijes u njoj buknuo je poput požara. „MIČI SE OD NJE!" vrisnula je na Pierca, žešće nego što je znala da je sposobna. „MIČI SE OD MOJE MAME!“ Angela uplakano ustane od stola. „Kay, dušo, smiri se. Sve je u redu.“ Kaylin pogled je zbunjeno i preplašeno lutao od majke do Pierca. A zatim je munjevito dotrčala do majke i odgurnula je što dalje od Pierca . „Mama? Jesi li dobro?“ „Jesam, Kay. Sve je u redu. Bila sam tužna što te nema. Pierce me samo pokušao utješiti. To je sve.“ Kayla prestravljeno pogleda svoju majku. „On... nije ti naudio?“ Angela se nasmije i rukom obujmi Kaylin obraz. 48

„Ne, dušo. To je Pierce, sjećaš se. On nas je spasio. On nam ne želi nauditi. Kayla je neko vrijeme samo buljila u majku, a zatim čvrsto zatvori oči, kao da pokušava zadržati suze. Kad ih je ponovno otvorila, izgledala je kao da je u agoniji. „Bože, mama, ja nisam ni vidjela trenera Colea. Vidjela sam samo njega. Ne mogu ga izbaciti iz glave!“ Kayla nikad, otkako se sve ono dogodilo, nije majci ni ikome drugome rekla išta o onome što se događa u njenoj glavi, ali dok ju je gledala Angeli se činilo da njena kćer nije niti svjesna onoga što govori. Potpuno iznenada Kayla izgubi svijest. Na svu sreću, Pierce i Angela uspjeli su je uhvatiti prije nego što je udarila tlo. Pierce ju je podigao u naručje i odnio na krevet u njenoj sobi. „Hoće li joj biti dobro, Angie!" zabrinuto je upita. „Da zovemo liječnika?“ Angela, čiji su obrazi još uvijek bili mokri od suza, samo je odmahnula glavom. „U bolnici joj se ovo često događalo, ovo je prvi puta da se onesvijestila otkako smo napustile bolnicu.“ Ni Piercu ni Angeli više nije bilo do večere. Sjeli su na fotelje u dnevnom boravku. Neko su vrijeme samo šutjeli, a onda je Angela upitala. „Jesi li uspio štogod saznati danas?“ Pierce procjenjivački pogleda Angelu. „Načuo sam par stvari, ali ne želim ti još ništa govoriti dok ne dobijem potpuniju sliku. Znam da se brineš, Angie, ali vjeruj mi da mi je glavni prioritet saznati što se događa s Kay.“ „Nemaš pojma koliko sam ti zahvalna na ovome, Pierce. Na tome što si došao. Sama više nemam snage nizašto.“ Iako s mukom, Pierce se ponovno nasmiješi. „Hajde, Angela, nema smisla da cijelu večer provedeš u depresiji. Hajde, upalimo barem televizor.“ Angela pomalo nelagodno pogleda Pierca, a zatim uzme daljinski u ruke i upali program. Bila je to ugodna promjena za nju. Imati nešto za raditi u teškim trenucima. Imati nekog s kim je mogla razgovarati. Po prvi put u dugo vremena ponovno je osjetila kako se u njoj budi nada. Kayla se tog jutra probudila prije svih i napustila stan, tako da je Pierce nije imao priliku pratiti. Kad je Angela otišla na posao, posvetio se ponovnom istraživanju interneta, bez puno uspjeha. 49

Oko pola dvanaest prijepodne, nazvao ga je agent Jones. Imao je dobre vijesti. „Gospodine Cole.“ „Da?“ „Saznao sam par stvari koje bi vas mogle zanimati, što kažete da se nađemo danas u pola tri u jednom restoranu?“ „Izvrsno. Recite gdje?“ S druge strane slušalice začuo se smijeh. „Poslat ću vam adresu u sms poruci. Nadam se da volite kinesku hranu.“ I to je bilo to. Agent Jones je prekinuo liniju. Pierce je pričekao nekoliko trenutaka dok mu agent Jones ne nije poslao sms. Adresa mu nije bila poznata, ali je bez sumnje vjerovao da će vozač taksija znati gdje taj restoran. Bilo je dobro što je agent Jones želio da se nađu u pola tri, jer Pierce se još morao detaljno dogovoriti s vlasnicom stana preko puta o najmu i preseliti stvari i raspakirati kovčege. Upravo je bio krenuo van iz stana kad se na vratima začulo kucanje. Pierce otvori vrata, našavši se licem u lice s jednim vrlo neobičnim mladićem. Nije mogao imati više od osamnaest godina. Preko lijevog obraza bio mu je istetoviran bodež s ukrivljenom oštricom., a ispod toga je imao trajni ožiljak, najvjerojatnije od noža. Na desnoj obrvi, lijevoj nosnici i sredini donje usne imao je piercinge. Plava kosa bila mu je pažljivo izgelirana i imao je frizuru prepunu šiljaka. Oko vrata je imao istu onakvu pseću ogrlicu kakvu je nosila i Kayla. Na sebi je nosio pohabane i poderane traperice, kožni prsluk s lancima i marte. Možda bi cjelokupni dojam bio zastrašujući da klinac nije visokom Piercu dosezao do brade. „Hej, čovječe, jel' Raven živi ovdje!" pomalo nervozno je upitao klinac. Pierce ga strogo odmjeri i reče: „Ovisi o tome tko pita?“ „Hej, nemoj mi to prodavati, čovječe, jesi joj ti stari ili koji kurac?“ Pierce ga još jednom odmjeri. Mali je stvarno bio bahat preko svake mjere, ali kad je bolje razmislio ovo mu je bila odlična prigoda da sazna nešto više o Kaylinim aktivnostima izvan kuće. Uloživši maksimalan napor u lične mišiće, Pierce se nasmiješi balavcu i reče: „Ne, nisam joj ja tata, ja sam prijatelj njezine mame.“ Klinac se namije. Definitivno je bio napušen. 50

„Brijem da se Raven ne dopada što joj jebeš staru jel'?“ E ovo stvarno nije trebao reći. U jednom potezu, Pierce smota klinca, čvrsto ga stisnuvši rukama, nogom je zatvorio vrata iza sebe. „Hej, hej, čovječe, smiri se, samo sam se zajebavao.“ „Prvo i prvo balavče, trebao bi se naučiti pristojnije razgovarati, a sad sjedaj na stolac", Pierce će posjevši klinca na stolicu. Čim ga je pustio, mali je iz đepa traperica izvukao skakavac. „Nisi se trebao zajebavati sa mnom, frajeru", on će Piercu prijeteći sjevajući pogledom. Pierce Cole umorno uzdahne gledajući ljutitog mladića pred sobom. „Ne želiš to učiniti, mali.“ Klinac je nasrnuo, nije bio ni dovoljno brz, niti oprezan, u istom trenutku kad je Pierce nogom izbio skakavac malom iz ruke i prebacio ga preko sebe ravno na pod, gdje je s treskom završio, vrata stana su se otvorila i Kayla šokirano ugleda prizor pred sobom. Stigla je prekasno! „Spike!" vrisnula je na pridošlicu. Kad je Pierce podigao pogled da joj vidi lice, shvatio je da je Kayla potpuno bijesna. Isfrustrirano je prošla rukama kroz kosu. „Scarfaceu se neće ovo svidjeti, Raven", javio se mali s poda. „Poslao me da te pronađem, ne znam koji si kurac mislila da možeš samo tako ispariti, pogotovo pred...“ „Začepi gubicu, Spike. Rekla sam Benu da ću doći. Nikad nisam zakasnila, zar ne? Ne znam čemu panika. A sad se gubi iz mog stana!“ Spike se zacerekao na podu. „Izgubio bi se da se jebač tvoje mame skine s mene.“ Pomalo nervozno, Kayla pogleda Pierca u oči. „Treneru Cole, hoćete li molim vas pustiti Spikea da ode.“ Pierce je izgledao smireno i vrlo odlučno. „Ne ide on nigdje dok mi jedno od vas ne odgovori koji se vrag ovdje događa?“ „Ja ću vam sve reći. Samo ga pustite, molim vas.“ Pierce uzdahne. „U redu, Kayla, držim te za riječ.“ Još uvijek držeći Spikea u kravati, Pierce ga bez riječi digne s poda, odvuče do vrata i izbaci van na stepenice, silovito zatvorivši vrata za sobom. 51

Kad se okrenuo prema Kayli, uvidio je da se ona trese od straha. Oči su joj bile razrogačene. Pierce se sjeti posljednje epizode kad su on i Kayla bili sami u stanu. Sad je već znao dovoljno o njoj da shvati da ona zapravo ne vidi njega samoga već se podsvjesno boji da je Michael Sanders tu i da će je ozlijediti. Pazivši da između njih dvoje bude veliki razmak, Pierce joj se obrati: „Kay, samo mirno. Sjećaš se tjelesnog? Kayla? Sve je u koncentraciji.“ Kayla je izgledala potpuno prestravljeno. Ni sama nije znala kako se uspijevala suzdržati da ne klisne prema vratima. Bila je svjesna toga da je u svojem stanu s trenerom Coleom, ali pored njega je stajao Michael i smiješio se onim svojim bolesnim osmjehom. Morala je pobjeći odavde. „Kay?“ Začula je kako ju trener Cole doziva. Na njen užas soba se počela vrtjeti kao i jučer. Ponovno je hvatala zrak, kao kada ju je Michael držao u onom prokletom, staklenom lijesu pod zemljom. „Kay, zadrži fokus. Sjećaš se hodanja po prečki? Zadrži fokus, Kayla. Samo sam ja ovdje. Ja ti neću nauditi, kunem se.“ Riječi trenera Colea činile su se kilometrima daleke. Bacila se prema vratima, ali prekasno. Prilika Michaela već ju je bila zgrabila za ruku. Počela je vrištati. Ponovno se odvijalo sve ispočetka. Michael se smije. Michael je želi mučiti. Nitko joj neće pomoći. Potpuno je sama. Sama u bezdanu boli. Nije mogla prestati vrištati. „MOLIM TE NEMOJ! MICHAEL, MOLIM TE. NEEE! NEMOJ MOLIM TE! NEE! Ne, ne, ne, molim te, molim te, molim te, molim te....“ Kaylina vriskovi i zapomaganje postupno su prešli u tiho ponavljanje litanije molitvi dok se ona sklupčala na podu, obgrlivši koljena rukama kao da će se na taj način ikako moći zaštiti od Michaelova napada. Pierce koji ju je bio primio za ruku kad je vidio da je krenula prema vratima, nije mogao niti zamisliti da će ona ovako reagirati na dodir. Pustio ju je i udaljio se nekoliko koraka unatrag, ali ona se samo sklupčala na podu obujmivši se rukama, vidjelo se da ona uopće nije svjesna toga gdje se nalazi. Bilo je neoprostivo to što je Michael Sanders učinio ovoj djevojčici. Znao je samo jedno. Sanders je bio više nego sretan što su ga poslali u zatvor jer da je Pierce saznao za to što je 52

ovaj radio djevojčicama dok je bio na slobodi, nije bilo toga što bi tada zaustavilo da ga ne ubije. Trebalo je nešto vremena da se Kayla smiri i da se ponovno usredotoči na stvarnost. Pierce koji je vidio dosta istraumatiziranih vojnika u svojoj karijeri znao je da ju samo treba pustiti da se ohladi. Sjeo je na fotelju nasuprot Kayli i čekao. Kad je Kay napokon došla k sebi, disanje joj se smirilo, a otkucaji srca usporili, digla je pogled s poda ravno u Pierca. „K vragu!" opsovala je ljutito. „Vidiš li me, Kayla!" upita je Pierce, shvativši da joj oči izgledaju nekako manje sumanuto nego ranije. Kayla posramljeno ustane s poda. Primivši lijevom rukom kvaku iza sebe. „Žao mi je, treneru Cole, ja nemogu... Teško mi je kad... k vragu!“ Pierce se nije iznenadio kad je Kayla samo zgrabila kvaku i izjurila kroz vrata. Nije čak ni pošao za njom da sazna gdje ide. Znao je da bi se u slučaju da Kay primijeti da je on prati, možda još više prestrašila. Iskreno se nadao da će Michael Sanders dobiti doživotnu. Jao si ga njemu ako taj prokleti gad izađe iz zatvora dok je on u stanju da ga ubije. Cijelih sat vremena je promatrao agoniju na licu djevojčice koja je dvije godine šutke trpjela Sandersova zlostavljanja u strahu za svoju majku. Nije mogao niti zamisliti kako joj je bilo. Znao je samo to da zbog same pomisli na Michaela Sandersa i Christophera Delaruea ispunjava pravednički gnjev kojeg nije lako utišati. Postojao je razlog zašto su ga u vojsci zvali Mad-Dog Cole. On nikad nije pod svojim vodstvom dozvoljavao ubijanje civila. Bio je SEAL-ovac dušom i tijelom. Služio je u specijalnoj jedinici koja je oslobađala zarobljena sela i gradove, a kad bi vidio okrutno mučenje nevinih ljudi, ispunjavao bi ga pravednički gnjev koji je i sad osjećao i zbog kojeg su mu se svi klonili s puta. „Bijesan kao pas", govorili bi. „Eno ga, Mad-Dog Cole, to je čovjek kojemu se ne želite zamjeriti.“ Sve je to sada bila prošlost i dani rata bili su iza njega. Sve što je sad želio, bilo je pomoći Angeli i njezinoj kćeri. Morao je razbistriti glavu od starih sjećanja i koncentrirati se na sadašnjost. Bilo je vrijeme da se sastane s agentom Jonesom. 53

Agent Peter Wallaby Jones definitivno nije bio tip čovjeka kakvog bi Pierce mogao lako zamisliti u specijalcima. Bio je nizak i žgoljav, sa štreberskim naočalama i katastrofalnim stilom odijevanja. Mali je izgledao kao da je tek izašao iz srednje. Užas! „Pierce Cole, pretpostavljam, može osobna?“ Pierce izvadi osobnu i baci ju na stol ispred Jonesa. „Nema problema", reče on. „Može značka!" upita on policajca. Agent Jones se nasmije. „Naravno, gospodine Cole.“ Mali mu je pokazao značku. Definitivno je bila oriđiđi, čak i ako je Piercu to bilo teško priznati. Nalazili su se u kineskom restoranu „Crveni Zmaj.“ Pierce nije bio ljubitelj kineske hrane. Preferirao je dobru staru američku prehranu, ali nema veze. Ionako nije došao jesti. Bio je gladan samo informacija. „Što ćemo naručiti!" ljubazno ga upita agent Jones. Pierce je bio nestrpljiv. „Ne znam, što god. Jeste li uspjeli što iskopati, agente Jones?“ Jones se samouvjereno nasmijao. „Naravno da jesam. Nadam se da ovime ispunjavam uslugu koju dugujem šefu Rodgersu.“ Sad je Pierce bio taj koji se nasmijao. „Naravno, naravno, svi mi nešto dugujemo Rodgeu, zar ne?“ Bilo je to retoričko pitanje, mali očito nije kužio retorička pitanja. „U pravu ste, gospodine Cole, ili da se ispravim naredniče Cole. Rodgers mi je rekao što ste učinili u onom selu u Africi. Vi ste heroj, gospodine, ako smijem biti tako slobodan.“ Pierce je najviše od svega želio reći klincu da ne priča gluposti i da je on daleko od jebenog heroja. Heroji su ljudi koji nikad ni ne odu u rat, ali to pametovanje ionako ne bi imalo smisla pa je samo čekao da mali započne s pričom koja ga je stvarno zanimala. „Agente Jones, ako se ne varam, rekli ste da ste uspjeli nešto iskopati?“ Mali se ponovno nasmijao, ovaj put stvarno presamouvjereno. Piercu je već uistinu išao na živce s tim silnim smješkanjem. K'o da je na natjecanju za ljepotu. „Što vas prvo zanima, Scarsi? Pax ili Raven?“ 54

Zanimljivo, činilo se da je mali sve saznao. Tko zna možda se ispostavi da će mu agent Jones biti korisniji nego što je očekivao. Još da se ne ceri toliko, možda bi mu bio i simpatičan. „Sve me zanima, ponajviše uloga koju Raven igra u svemu tome.“ Taman kad je agent Jones zaustio da nešto kaže do njih se u kimonu dogegala mlada kineskinja. Bila je lijepa, definitivno prenašminkana, ali crte lica bile su joj na pravom mjestu. Iznenada se Pierce prisjeti još jedne orijentalne djevojke koju je poznavao. Bila je to najsimpatičnija djevojka koju je ikad upoznao. Zračila je dobrotom i pozitivnim emocijama čak i u tmurnom ozračju rata u kojem su se tada nalazili. Bila je takva sve dok joj nisu mačetom odrezali glavu. „Gospodine Cole? Hej, Pierce? Jeste li dobro? Hej?“ Trebalo mu je par sekundi da se sabere i shvati da je odlutao. „Pardon, zamislio sam se.“ Jones se zacerekao. Opet. „Svakako, Mei Lin je više nego dobar razlog da se čovjek izgubi u mislima", reče on misleći valjda da zvuči šarmantno. Djevojka, Mei Lin, se također srdačno nasmiješila, a potom ih je ljubazno upitala: „Što biste željeli naručiti?“ Prvo je pogledala Pierca koji je samo slegnuo ramenima. „Svejedno mi je", reče on. Sad je agent Jones bio taj koji se zamislio, a tren kasnije naručio je, pitaj boga što, na nečemu što se činilo kao tečan kineski jezik. Mei Lin se ponovno osmjehnula i odgovorila nešto, isto na kineskom, a potom se naklonila i nestala u smjeru kuhinje. „Dakle, što sam ono govorio?" upita agent Jones kao da ih nitko nije ni prekinuo. „Krenimo prvo od Scarsa, tako je najlakše.“ Pierce nije ništa govorio. Mirno je sjedio, s pažnjom slušajući što će mu Jones ispričati. Znao je da svaka informacija koju će mu ovaj klinac dati može biti ključna u tome da spasi Kaylu. „Kao što ste i sami bez sumnje dosad sigurno saznali, Scarsi su banda. Međutim, to nije obična gangsterska banda kakvih ima posvuda u New Yorku. Reklo bi se da su oni nešto kao „elita“ među bandama. Vrlo su dobro organizirani i druge ih 55

se bande dovoljno boje da ih puštaju na miru i ne sukobljavaju se s njima.“ E ovo je već bilo Piercu zanimljivo. „Kako to?" upita on Jonesa „Sve je to zapravo zbog tipa koji se zove Benjamin Warren, poznatiji kao „Scarface“. Tip je krcat lovom. Bavi se raznim nezakonitim aktivnostima. Legalno ima nekoliko noćnih klubova na istočnoj i zapadnoj obali, također, legalno ima vlastita trkališta za aute i motore. Ilegalno, on, zgrče pare na podzemnim utrkama na koje šalje najbolje vozače i na kojima mlati lovu.“ Pierce je zbunjeno gledao u mladog agenta. „Ako se zna što ta ljiga radi, zašto onda nije u zatvoru?“ Uz iritantan osmjeh, Jones reče: „To je nešto kao javna tajna, zna se što tip radi, ali ništa mu se ne može dokazati. Čak i kad neki od njegovih vozača bude uhvaćen nema te teorije da ga cinka. Scarface je previše moćan i njegovi ljudi ga se se previše boje. Iako se on se nikad ne osvećuje njima osobno, već na obitelji i prijateljima, što ga čini još strašnijim.“ Pierce porazmisli o svemu što je dosad čuo, a onda upita: „A ona žena, motoristica, Pax? Tko je ona?“ Agent Jones i Pierce, morali su prekinuti razgovor jer se u tom trenutku Mei Lin vratila, noseći neku potpuno neprepoznatljivu hranu s krakovima. Pierce je znao da neće ni taknuti to što je donijela, a kamoli staviti to u usta. U vojsci su ga silili da jede svakakva sranja, nema te sile koja bi ga opet natjerala da to ponovi. Mei Lin i Jones opet su nešto blebetali na kineskom. Piercu je došlo da kaže balavcu da nije pristojno mljeti na stranom jeziku kad si u društvu, ali odustao je od djeljenja lekcija iz bontona jer im je u tom trenu Mei Lin ponovno okrenula leđa, i kao i prvi put, agent Jones je nastavio govoriti kao da nisu niti bili prekinuti. „Pax, ili Patricia Xarxs kako joj je puno ime, je nešto kao Scarfaceova desna ruka. Vidite, Scarface je u kolicima tako da se nemože mnogo kretati. Pax je ta koja obavlja sve poslove nadzora za njega. Scarsi se boje nje, jednako kao i samog Scarfacea.“ Pierce uzdahne. Sad kad je imao malo bolji uvid u situaciju, nije mu bilo teško protumačiti događaje dok je pratio Kaylu. „Dobro", reče on 56

i ponovno uzdahne, spreman na najgore. „Kako se u sve to uklapa Kayla Raven?" Po prvi put, agent Jones se uozbiljio. „Iz nekog razloga, Scarface voli unajmljivati beznadne slučajeve, ljude koji su teško istraumatizirani ili potencijalne samoubojice. Neki misle da je to zbog toga što se uz sve ovo skupa bavi i nekakvim terorističkim aktivnostima. Uglavnom, nitko ne zna zašto, ali u novije vrijeme, jedan od njegovih najboljih vozača, ne da bi je itko ikada uspio povezati sa Scarfaceom, jest upravo Raven. Na ulici se govori da je mala nevjerojatna, da ima osjećaj za vozila o kakvom drugi mogu samo sanjati. Sudjeluje i u automobilskim i motorističkim utrkama. Odnosi lovu kao luda.“ Pierce nije bio potpuno iznenađen ovom informacijom. I sam je došao do sličnog zaključka dok je proučavao internetske forume. To ga je podsjetilo na još jednu stvar. „Agente Jones, što je to V-M-U-P?“ Agent Jones se podrugljivo nasmije. „Velika Motoristička Utrka Podzemlja. S vremena na vrijeme velike bande organiziraju zajedničku ilegalnu utrku na nekoj tajnoj lokaciji, ali policija nikad ne uspijeva saznati za to na vrijeme.“ Sad je Pierce bio taj koji se nasmiješio. „E, pa ja znam kad se održava, samo bih još želio saznati i gdje?“ Vidjevši zbunjen izraz na agentovu licu, Piercu mu ispriča sve što je našao na internetu, a zatim upita: „Postoji li način da mi saznate lokaciju utrke sad kad znate da je datum dvadeseti?“ Agent Jones je izgledao neodlučno. „Sad kad znamo da je utrka za dva dana imamo barem početnu točku, ali ne mogu ništa obećati. Ako uspijem što saznati javit ću vam se.“ Pierce zahvalno zaklima glavom. „Hvala vam, agente Jones. Stvarno ste mi puno pomogli.“ Agent Jones je izgledao kao da se premišlja bi li još nešto rekao, na kraju se ipak odlučio: „Ta mala, Raven, očito vam stvarno nešto znači kad ste se voljni zamjeriti najgoroj bandi u New Yorku da je izbavite. Nadam se samo da je ona toga vrijedna.“ Pierce još jednom baci pogled prema Mei Lin, koja je upravo bila raspremala stol čiji su gosti otišli, i odvrati: „Svako dijete je vrijedno da ga se spasi, Jones. Svako dijete." 57

58

PRIJETNJA Kayla nije imala pojma što da radi. Kao da joj život nije bio dovoljno sjeban, morala se još i uvaliti u ovo sranje s Spikeom. Kao da je ona ikad razočarala Bena. Nikad nije kasnila i pravila probleme kao ostali. Zaradili su na njoj hrpu love i sad joj Ben još šalje doma ljude kao da je jedna od fejkera, foliranata kojima je u interesu sjebati Scarfacea. Mrzila je pješačenje i javni prijevoz. Svo to natiskivanje ljudi oko nje, samo ju je još više podsjećalo na to da se slomila pred Piercom. Mogla si je zamisliti kako sad priča s njezinom, ionako preko svake mjere, zabrinutom majkom i govori joj kako ju je gledao dok se previjala na podu. Kayla je mrzila sve što nije mogla kontrolirati, ponajviše samu sebe. Napokon je došla do skladišta i došla do auta koji je danas trebala voziti. Nije stigla pošteno ni vidjeti vozilo, kad ju je iz razmišljanja prenula Pax. Iznenada joj se našla iza leđa. Kayla je mrzila kad se samo tako pojavljivala iza nje, kao da nije više od sjene. „Kay, jesi li spremna? Privatna utrka s Kevinom Colliyesterom, san svakog vozača. Znaš i sama što to znači za nas ako dobiješ.“ Kayla prevrne očima i nasloni se na svoj današnji automobil, gledajući Pax ravno u oči. „Znači hrpu dobrih auta za Bena i apsolutno ništa za mene.“ Kad je Kay to izrekla, Paxin izraz lica se potpuno promijenio, izgledala je gotovo zabrinuto, kao starija sestra koja se brine za svoju mlađu sestricu. „Kay, moram ti priznati jedno, kad sam te dovela ovamo, mislila sam da nećeš služiti ničemu više, osim podizanju publiciteta time da se, kad te napokon naučim voziti, namjerno zaletiš Benovim najskupljim autom u zid. Ne da bi Bena bilo briga ni za tebe ni za auto, ali ti si još uvijek živa i voziš bolje od bilo koga s kim sam ikad radila. Samo što ne kužim zašto?

59

Mislim, nemoj me krivo shvatiti, mala, drago mi je da si još uvijek s nama, ali ti u ničemu nisi našla gušt.“ Kayla nije ništa odgovarala na Paxin govor već ju je samo nastavila ravnodušno gledati. Kad je shvatila da joj se Kay nema namjeru usprotiviti, Pax nastavi govoriti: „Gle, svi Scarsi su se "našli“ u ovoj bandi. Nekima je samo lakše jer su okruženi sebi sličnima. Neki se guštaju u tome da su dio najjače bande na Istočnoj obali i što imaju para k'o blata, a neki samo jebački vole voziti. Tebe ne kužim, Kay. Ti kao da uopće nemaš emocije. Kao da nisi ljudska.“ Pax je ponovno zastala dajući Kayli priliku da joj kontrira. Nakon nekoliko trenutaka Kayla napokon progovori: „Sve to što si nabrojila, Pax, možda i jesi u pravu. Ja se odavno ne osjećam ljudski tako da me za to stvarno boli kurac. Živo mi se jebe i za tebe i za Bena, ali jednu stvar bi trebala znati, a slobodno poruči i Benjaminu. Ja vozim jer mi se sviđa adrenalin, a ne zato jer surađujem s murjom. Ja nisam fejker, Pax, poruči mu to.“ Kaylin ton glasa nije se niti najmanje promijenio. Zvučala je tako smireno i ravnodušno kao da joj je potpuno svejedno što si Pax misli. „O čemu ti to pričaš, mala?" zbunjeno upita Pax, zatečena ovom izjavom. „Spike je danas bio u mojem stanu. Moja mama ima dovoljno problema sa mnom i bez Spikeovih sranja. Ne kužim zašto ga je Ben poslao, utrka je tek za pola sata, a ja nikad ne kasnim.“ Pax je izgledala iskreno iznenađeno onim što je čula, ali Kayla ju je poznavala bolje od toga. „Stvarno ne znam o čemu govoriš, ali Spikeu se odavno diže na tebe, možda je samo htio vidjeti gdje živiš.“ Kayla je je sad stvarno bila ljuta, ali i dalje je hinila hladnoću. „Nemoj mi prodavati ta sranja, Pax", mirno joj reče Kay. „Ben je nešto smislio, ili mi ti reci što se događa ili idem pitati njega.“ „Pitati me, što?, začuje se muški glas s druge strane automobila. Kayla i Pax, obiđu auto i nađu se licem u lice s Benjaminom. Iza njega su kao i uvijek stajala dva naoružana tjelohranitelja. Pratnja bez koje nigdje nije išao. 60

„Hej, Bene", pozdravi ga Pax, ali Kay nije ništa govorila. Benjamin ju je par trenutaka samo pronicljivo promatrao, a onda reče: „Je li mi se to učinilo, Kay, ili sam to čuo svoje ime u nezadovoljnom tonu tvojeg glasa?“ Kayla pogleda Benjamina u kolicima, a slika Michaelova nasmijana lica joj zabljesne u glavi. Ona strese glavom, pokušavajući se sabrati. Kad je napokon povratila fokus ona uperi svoje, kao noć crne, oči u Scarfacea. „Zašto si poslao Spikea u moj stan, Bene?“ Benjamin se blago nasmije, da ga nije bolje poznavala Kayla bi rekla da mu je osmjeh očinski, ali ona je dobro poznavala njegovu prikrivenu zlobu. „Brinuo sam se za svoju najbolju vozačicu. Zar je to zločin?“ Kayla prevrne očima i sarkastično se nasmije, a onda se ponovno uozbilji i reče: „Istinu, Benjamine, molim te.“ Benjamin uzdahne, a izraz lica mu se uozbilji. „Ti doista jesi moja najbolja vozačica, Kay. Mrzio bih da ti se što dogodi.“ „Kao na primjer?" Kayla će suzdržano. „Kao na primjer da se doista namjerno zaletiš u zid mojim najskupljim motorom ili autom, kao što se Pax slobodno izrazila.Vidiš, ja bih to morao nekako naplatiti, a ti znaš kako ja naplaćujem dugove.“ Kayla više nije mogla izdržati. „Ostavi moju mamu na miru, Scarface. Jebe se meni za tebe i tvoja vozila, a ipak ti nikad nisam oštetila ni lak na jednom od njih, dok ti ih je Spike razbio barem dvadeset do sad, a njega ne pitaš za zdravlje!“ Scarface se na ovaj Kaylin izljev bijesa samo srdačno nasmijao, a u Kaylinoj glavi istovremeno odjekne Michaelov pakleni smijeh. Ona sklopi oči i pokuša se usredotočiti. Kad je Scarfaceov smijeh zamro, uspjela je povratiti fokus. „Kad smo već kod Spikeova zdravalja, Kay, izgleda mi pomalo izubijano. Izgleda da ga je dečko tvoje mame pošteno udesio.“ „Pierce nije dečko moje mame i Spike je totalno zaslužio ono što je dobio. Pojavio se tamo napušen i nožem napao Pierca. Što je očekivao? Da će Pierce samo stajati da ga Spike probode?“ Scarface se ponovno nasmijao, ali ovaj put je Kayla uspjela ostati smirena. 61

„Sve je to lijepo, Kay, ali i sama znaš da Scarsi ne praštaju uvrede.“ Kayla je znala što te riječi znače, Scarface se namjeravao osvetiti Piercu. „To je sranje, Benjamine, i sam to znaš. Pierce nije došao na teren Scarsa i napao Spikea, Spike je bio taj koji je sjebao stvari. Pierce nema ništa s tobom, nema smisla niti da ti imaš išta s njim.“ Benjamin prekriži ruke u kolicima i napravi neku nedokučivu grimasu s licem, izgledao je groteskno. Kayla se u tom trenu zapitala bi li i njezina duša tako izgledala da ju netko izvadi iz nje. „Smiri se, Kay. Pa nisam ja baš tako grozan. Hajde da se dogovorimo, znaš i sama da mi je ova utrka s Collyesterom važna, ali mislim da ne znaš koliko. Jako mi je bitno da pobijediš danas.“ Čuvši to, Kayla duboko udahne, smirujući se. Ona ponovno navuče fasadu ravnodušnosti na lice. Konačno smirena, ona reče: „Okej, Bene, ako pobijedim na utrci ostavit ćeš moju mamu i Pierca na miru i nećeš mi više nikada slati nikog u stan?“ Scarface se nasmiješi i potvrdno zakima glavom. „Svakako, Kay. Ali ako izgubiš na utrci, biti ću jako, jako razočaran.“ „Automobilske utrke? „ „I motorističke također.“ Angela Casey je s nevjericom gledala u svojeg najboljeg prijatelja i jedva se suzdržavla da se ne onesvijesti. „Ali ona još nema vozačku! Pa ona ni ne zna voziti!" pokušavala je Angela razumno objasniti. Pierce se gorko nasmije. „Netko ju je očito naučio, i to jako dobro. Kayla je očigledno jedna od najboljih vozača.“ Angela je sjela za mali stolić u svojem stanu i primila se za glavu. U posljednje vrijeme se osjećala kao da ima toliko toga u njoj da je jednostavno više ne može držati uspravno. „I što ću sada, Pierce? Ti kažeš da je sad postala dio bande. Kako da je izvučem iz toga?“ „Ne znam, Angela. Kayla se sad stvarno nalazi u opasnoj situaciji. Možda bi bilo dobro da pokušamo razgovarati s njom.“ 62

Angela duboko uzahne, nervozno ustane i ushoda se prostorijom. „Sve mi ovo izmiče kontroli, Pierce. Više stvarno ne znam što da radim. Što joj više pokušavam pomoći, to stvari postaju sve gore. Možda bi bilo bolje da sam je.... mislim, on bi joj možda mogao pomoći, barem bi je štitio bolje od mene.“ Dok je slušao Angelu kako govori, Pierce shvati da njene rečenice imaju sve manje i manje smisla. „Angie, žao mi je, dušo, ali ja te ništa ne razumijem", reče joj on, blago je primajući za ruke. Angela iznenada brizne u plač i potpuno mu klone u naručje. On je čvrsto obujmi svojim snažnim rukama i stisne uz sebe, pokušavajući je utješiti umirujućim riječima. „No, hajde, Angie, bit će sve dobro. Rješit' ću ja to već nekako.“ „Ja sam kriva za sve, Pierce", kroz jecaje će Angela. „Mislim da smo to već prošli, Angela jer okrivljavanjem sebe samo škodiš i sebi i Kayli. Nisi ti kriva za ono što se dogodilo s Michaelom", razumno će Pierce, razmišljajući o tome kako svakog trenutka sve više i više mrzi ime, Michael Sanders. U tom trenu Angela ga šakama čvrsto primi za košulju i pogleda ravno u oči. „Nisam mislila na Michaela, mislila sam na Sama, Kaylinog tatu.“ Nikada, od trenutka kad je upoznao Angelu, ona nije naglas izgovorila ime Kaylinog oca. Pierce je odavno shvatio da je Kaylin otac tabu tema za Angelu i nije je želio previše ispitivati o njemu. Tko zna, možda je tip bio gad kao i Michael, pa je Angie morala pobjeći s djetetom od njega. „Ja sam kriva, Pierce, da sam ostala s njim, da sam se barem pokušala prilagoditi, a ne pobjegla vrišteći od njega, kao da je čudovište, Kay danas ovo ne bi prolazila.“ Pierce je sad bio potpuno zbunjen. „Da si se prilagodila čemu, Angie? O čemu to govoriš?“ Tek tad Angela shvati što govori. Umalo je to izrekla naglas. Pred Piercom?! Što da je to učinila?! Pierce bi jednostavno pomislio da je totalno skrenula. Morala je promijeniti temu. Nježno se odmaknula od Pierca i obrisala suze. „Zaboravi, Pierce, kad sam uzrujana pričam besmislice.“ 63

Pierce nije bio spreman tako lako odustati, ali baš kad se spremao upitati još koje pitanje vezano za Kaylinog biološkog oca, vrata stana su se otvorila i Kayla je stupila unutra. „Kayla!“ s olakšanjem usklikne Angela, zaustavivši se tek nekoliko koraka od svoje kćeri. Znala je da je ne smije previše doticati. „Hej mama. Treneru Cole", bezizražajno ih pozdravi Kayla. Njena crna kosa, prošarana sjedim vlasima, bila je spletena u dugačku pletenicu, što joj je davalo egzotičan izgled. Angela je nekoliko trenutaka samo gledala u svoju kćer, izgledajući kao da se prisjeća nečeg što je davno vidjela. Pierceov glas je prene iz razmišljanja. „Kayla, mi znamo za Scarse.“ Pierce se brinuo kakva će biti Kaylina reakcija, ali Kaylin izraz lica nije se niti najmanje promijenio. „Zar nećeš reći nešto, dušo?" zabrinuto će Angela također očekivajući nekakvu reakciju. „Idem u sobu.“ Bez i jedne dodatne riječi objašnjenja Kayla krene prema svojoj sobi. „Kay, moramo razgovarati o ovome. Biti član bande nije mala stvar", Angela će ozbiljno. Kayla zastane na trenutak jer joj je mama bila na putu, a Pierce je bio s druge strane, a nikako nije imala u planu ići oko njega. „Gledaš previše filmova, mama", ravnodušno će Kayla. Angela je u Piercovim očima izgledala tako slabo i krhko kad se obraćala Kayli, da se činilo kao da se boji da bi svaka riječ koju uputi svojoj kćeri mogla izazvati nekakav napadaj. „Kayla, molim te razgovaraj sa mnom. Daj da ti pomognem. Molim te, Kay, daj da ti pomognem ovaj put.“ Kad je Angela to izrekla, Kaylinim licem je sjevnula bol, Angela nije mogla niti zamisliti da Kayla u tom trenutku vidi Michaela kako se ceri i govori joj: „Nema mamice da te spasi. Nitko ti nemože pomoći, moja mala vještice.“ „Hoćeš mi pomoći, mama?" gotovo oštro upita Kayla, sjevajući očima prema majci. „Uzmi Pierca i oboje se gubite iz New Yorka.“ Kayla više nije ni pokušala proći pored svoje majke do svoje sobe već se samo okrenula prema ulaznim vratima i istrčala niz stubište. 64

Angeline oči ponovno su se ispunile suzama, ali ovaj ih puta nije pustila da proklize. Pierce je krenuo da je ponovno zagrli, ali u tom trenu zazvonio mu je mobitel, kad se javio, s druge strane začuo je poznat glas. „Naredniče Cole, ovdje agent Jones, imam onu informaciju koju ste tražili. Nadam se da imate olovku....“

65

OPASNA VOŽNJA Emawho nije bio veliki ljubitelj tehnologije, nije bio tehnofob, ali nije volio te moderne stvarčice. To što ih nije volio, nije značilo da ih nije naučio izvrsno koristiti. Jedanaest godina bilo je više nego dovoljno vremena da stekne tehnološke vještine na kojima bi mu i najveći geekovi pozavidjeli. Bio je uzbuđen i gotovo sretan. Nakon pet godina ponovno su imali svjež trag. Sam mu je godinama govorio da će Angela kad-tad otići u Kanadu. Možda kad već bude mislila da je on odustao od potrage za njom i bio je u pravu. Nakon jedanaest godina čak ni policija više ne traži nestale osobe, tko bi očekivao da će je oni i dalje tražiti. Emawho je također znao da je Angela oduvijek maštala o tome da živi u Kanadi. Angie je voljela snijeg, a ne zelenilo šume i toplinu sunca. Oduvijek je bila čudna, ali Sam ju je iz nekih razloga volio pa se i Emawho trudio da je prihvati kao dio obitelji. Angela je sebi i svojoj kćeri godinama nabavljala lažne putovnice. Emawho i Sam su ih pokušavali pronaći na razne načine, ali dosad se sve pokazalo bezuspješnim. Bio je istinski iznenađen što se Angela u Kanadu prijavila pod svojim pravim imenom i prezimenom. Valjda je i njoj konačno dojadilo skrivanje. Mrzio je to što računalima treba tako dugo da pronađu ono što traži. Nakon poduže pretrage, iznenadile su ga zanimljivosti koje je ovdje otkrio. „Izgleda da se naša Angie ovdje i udala, zanimljivo, vrlo zanimljivo, gospođo Sanders", mrmljao je sam sebi u bradu, pitajući se kakav će dojam ove vijesti ostaviti na Sama. „Pa, Lucy će biti drago, to je sigurno", promrmljao je za sebe. Kad je u računalo utipkao ime Angelinog novog muža, Michaela Sandersa i program mu je izbacio mnoštvo podataka, većinom novinskih izvještaja, ali kad je ugledao samo naslov jednog od članaka, naglo mu je zastao dah, a snažan drhtaj vreline, prošao mu je cijelim tijelom.

66

MICHAEL SANDERS - OČUH IZ PAKLA Kanadskoj i Američkoj policiji od ranije poznat silovatelj i zlostavljač, Michael Sanders, je, u suradnji s poznatim pedofilom, Jean Pierrom Memsyem, znanim još i pod imenom Christopher Delarue, godinama zlostavljao svoju pokćerku K.R. Mučio je Kaylu kao i svoje prethodne žrtve u podrumu kuća koje je kupovao, a zatim preuređivao u stilu mučionica iz srednjeg vijeka. Michael Sanders bio je opsjednut lovom na vještice, kao i načinima na koji su žene optužene za vještičarenje bile mučene u proteklim stoljećima. Kad bi majke njegovih žrtava saznale za zlodjela koja je činio njihovim kćerima, u većini slučajeva Sanders bi ih spalio na lomači, a ako nije imao uvjete za to, jednostavno bi ih bez milosti ubio. Njihovim bi kćerima pak nožem gulio velike dijelove kože s tijela i zatvarao ih u stakleni lijes ispod zemlje s kamerom i svjetlom, tako da djevojčice vide zemlju koja ih okružuje. U lijes je vodilo samo jedno crijevo putem kojeg su dobivale zrak. Sanders im je svako malo ukidao dotok zraka gušeći ih tako, dok su se one mučile u bolovima, prestravljene, gladne , žedne i bez dovoljno kisika. Njegova posljednja žrtva bila je trinaestogodišnja K.R., učenica u školi u kojoj je predavao i koja je jedina kćer njegove posljednje žene A. S. Zahvaljujući hrabrom i neustrašivom treneru tjelesnog odgoja P.C. koji je spasio A.S. iz, umalo pogubnog susreta, s Sandersovim pomagačem, Jean Pierrom Memsyjem, K.R. je spašena iz staklenog lijesa i trenutačno se nalazi na odjelu intenzivne njege. 67

Nagađa se da je u neobjašnjivim okolnostima K.R. u samoobrani ubila Sandersova pomagača Jean Pierra Memsya...

Emawho, više nije mogao nastaviti gledati u ovaj tekst. Bijes koji ga je u tom trenutku obuzeo bio je toliko snažan da je ispustio urlik tako grozan da bi se onome koji bi ga čuo od njega mogla slediti krv u žilama. Bio je ogroman kad se uspravio. Još se tresući od bijesa odbauljao je do kupaonice i pokušao se umiti, nadajući se da će ga to umiriti. Smirenje ipak nije postigao, stoga je rukama, snažnijim nego u dizača utega, primio umivaonik i u jednom trzaju ga iščupao iz zida i bacio u kupaonska vrata, koja su s treskom pala na pod. Voda iz cijevi, gdje je prije bio umivaonik, sad je špricala u svim smjerovima, ali Emawho se na to nije obazirao. Jednostavno se okrenuo prema ogledalu, ne obazirujući se na vodu koja ga je cijelog smočila. Mobitel koji je bio ostavio na stolu dnevnog boravka, hotelske sobe u kojoj je boravio, sad je glasno zvonio običnom ring – ring melodijom. Emawho je izašao van iz kupaonice, potpuno natopljene vodom. Uzeo je mobitel u ruku, ne mareći za to što je mokra, i pritisnuo tipku za javljanje. „Sunamai, što se dogodilo?" začuo se zabrinuti muški glas s druge strane linije. „Bolje me pitaj što će se dogoditi?" gorko odvrati Emawho. „Emawho, o čemu govoriš? Što će se dogoditi?" upitao je Emawhov sugovornik. „Ubojstvo", on kratko odgovori. Glas s druge strane neko je vrijeme samo šutio, a onda reče: „To nije naš način, sunamai.“ Emawho se gorko nasmije. „Nećeš više biti tako siguran u to, kad čuješ što ti imam za reći, Sam.“ „Jeste li sigurni da ovo želite učiniti, naredniče Cole? Situacija bi mogla postati vrlo opasna. Da nemate tako debelu vezu u policiji nema te teorije da bi civilu bio dozvoljen ovakav zadatak.“ Kad je čuo što mu je agent Jones rekao, Piercevo se lice namrštilo. „Prvo i prvo, mali, ja ti nisam nikakav, jebeni civil. Vojnik nikada ne prestaje biti vojnik, posebice ne onakav kakav 68

sam ja morao biti. Drugo, budi sretan što ja idem obaviti ovo umjesto tebe, pa ti možeš lijepo ostati u sigurnosti kombija igrajući igrice na svojem računalčiću. Sad mi daj tu opremu i nosi se odavde.“ Agent Jones je gledao u Pierca pogledom koji je govorio da će svaki čas dobiti kakav bijesni napadaj, ali mali se na kraju samo nasmiješio i definitivno prerevno vojnički odgovorio: „Da, gospodine! Na zapovijed!“ Nakon toga se frajerski okrenuo od Pierca, ostavljajući ga samog pored ogromnog motora s kacigom, pištoljem i ostalom motorističkom opremom. Prošlo je neko vrijeme otkako se Pierce posljednji puta upuštao u ovakvu vratolomiju, ali razmišljao je o tome kao o vožnji bicikla. Kad se jednom nauči, više se nikada ne zaboravlja. Kad je sjeo na motor, zvijer je glasno zaurlala. Agent Jones ga je promatrao iz neuočljivog sivog kombija gdje su preko kamera na motoru i Piercovoj odjeći motrili njegovo kretanje. Bilo je negdje oko dva sata ujutro, a sama utrka održavala se na jednoj tajnoj lokaciji, čiji su se organizatori pobrinuli za to da nema policije. Pierce je znao da će se mali Jones zamjeriti mnogim potkupljenim službenicima policije ako ova akcija bude uspješna. Bio je svjestan toga da je glavni cilj policajaca koji ga okružuju uhvatiti Scarfacea i Pax. Pierce se s tim nije pretjerano zamarao. Razlog zbog kojeg je inzistirao na vlastitom sudjelovanju u ovoj misiji bila je Kaylina sigurnost. Ako policija uhvati Scarfacea i Pax, oni će otići u zatvor na dugo vremena, Scarface duže nego Pax. Bili su gotovo sigurni da će se uspjeti nagoditi s Pax da svjedoči protiv Scarfacea i tako si smanji kaznu. Ono što je policija sa sigurnošću znala o Patriciji Xarxes, iz njezinog prethodnog dosijea, bilo je to da je ona bila odana samo novcu i samoj sebi, tako da nije bilo upitno da će učiniti sve da poboljša vlastitu situaciju, čak i ako je to značilo Scarfaceov pad. Cesta je na samom ulazu na stazu bila zablokirana vozilima i mrgama prijekog izgleda. Pierce je znao da su oni tu, ne samo zato da propuste sudionike, već i da upozore druge na policiju i da se riješe svih neželjenih znatiželjnika. Petorica ogromnih muškaraca su ga zaustavila na ulazu. Kad se zaustavio, Pierce je u daljini mogao čuti turiranje motora i škripu kočnica. Uobičajeno šepirenje pred utrku. Jedan od mrgi 69

mu se obratio: „Čiji si ti?" upitao ga je dubokim grubim glasom koji je podsjećao na režanje. Pierce skine svoju kacigu, a umjetni ožiljak koji su mu prikeljili preko cijelog lica i oka izgledao je naprosto groteskno. Crnac ga je pogledao i zatim rukom dao znak drugima da ga propuste. Kad je Pierce nastavio dalje, nije čuo kako ovaj mrmlja za njim: „Prokleti Scarsi, ružni su k'o psi. Nije ni čudo da ih se svi boje.“ Kad se približio ostalim vozačima, više ga nitko nije ništa pitao, a on sam nije skidao kacigu, da ga slučajno Kayla ili, onaj mali seronja, Spike, ne bi prepoznali. „Dobro vozilo, stari, jel poteže?“ Neki klinac mu se iznenada pojavio iza leđa i započeo pričati. Nije izgledao starije od petnaest godina. Jedan dio Pierca nije mogao, a da se ne zapita što je moralo Angeli doći da preseli s Kaylom baš u New York. Kimnuo je klincu, kako ne bi izgledao sumnjivo, ali mali je ionako nastavljao dalje. Piercu je laknulo kad je shvatio da je klinac samo dio publike, a ne vozač. Očito se samo motao oko motora i motorista da im se divi. Pitao se kojoj bandi mali pripada i gdje su mu roditelji. Dok je razmišljao o tome, pogled mu zapne za novopridošlog vozača. Tip je izgledao jako sitno. Na sebi je imao crveno motorističko odijelo i koliko je Pierce mogao vidjeti, najbolji motor od svih prisutnih. Pierce se pitao koliko tom klincu mora biti godina jer je izgledao još sitnije od onog koji ga je upravo prošao, ali kad je malac skinuo kacigu, on shvati da to nije nikakav dječak, već sama Kayla Raven. Njena dugačka crna kosa prošarana sjedim vlasima prekrila joj je leđa poput neobičnog plašta. Pierce nikada dosad nije primijetio kako ta djevojka ima egzotične crte lica, kao legendarne domorodačke ljepotice iz filmova. Izgledala je kao da pripada u nekakvu idiličnu šumsku okolinu prepunu cvijeća, a ne u motorističku utrku. Kayla je shvatila da vozač do nje bulji u nju jer mu je cijela glava, iako u kacigi, bila okrenuta prema njoj. Odlučno je okrenula glavu od njega i zagledala se u crnu limuzinu koja je bila parkirana direktno do okupljališta vozača. Tamni prozor na limuzini malo se spustio, dovoljno da vidi oči koje su je promatrale iznutra. Vidjela je da su se na tren sklopile i ponovno otvorile, shvatila je da je Scarface pozdravlja. Ona također kimne jer Benjamin 70

Warren nije bio tip čovjeka koji je tolerirao nepoštovanje u svojoj bandi. Odjednom, Pierce ugleda tamnoputu ženu vrlo neobične ljepote. Bila je odjevena u crnu kožu, prepunu lanaca i zakovica. Imala je dugu kosu ispletenu u mnoštvo tankih pletenica. Odisala je seksipilom i neodoljivim samopouzdanjem. Čim ju je vidio, Pierce je postao svjestan da je ona netko doista važan. Svi su joj se sklanjali s puta i gledali je s nekim gadnim strahopoštovanjem. „Jebemu, Raven, koji je ovo kurac?" začuje Pierce kako se jedan stariji muškarac u plavom motorističkom odijelu obraća Kayli. „Što hoćeš, Wulfe?" hladno mu odvrati Kayla. Na licu joj nije bilo nikakvog odraza emocija. „Zašto Pax ne sudjeluje u utrci? Kakvo nam je sranje Scarface ovog puta spremio?" grubo je upita motorist koji je, shvatio je Pierce, po godinama bio vrlo blizu njegovim vlastitima. „Ovo je posebna utrka, Wulfe. Benjamin i drugi organizatori uvijek spreme par iznenađenja za takve utrke, ti bi to najbolje trebao znati.“ Wulf bijesno pogledom ošine Kaylu i reče joj kroz zube: „Znam ja što Scarfaceu i ostalima znači posebna utrka. Mrtvi vozači, eto što. Oni žele da neki od nas poginu da dignu publicitet na netu. Svaki put kad izvode takvo sranje, Pax ne vozi.“ Kad je to čuo, svaki komadić Piercova tijela, želio je skinuti kacigu s glave i obratiti se Kayli. Objasniti joj da ne može sudjelovati u ovoj smrtonosnoj utrci i da odmah mora poći s njim doma. Iako je to želio učiniti, Pierce nije bio glup. Znao je da bi ga Kaylini kompići u tome spriječili prije nego bi stigao išta poduzeti, a znao je i da murija neće upasti sve dok se ova utrka ne obavi. Nije znao gdje su sve postavili specijalce, ali znao je da će nahrupiti ovamo čim se utrka završi i pokupiti sve i svakoga koga se bude pokupiti dalo. „Samo mirno, naredniče Cole. Ne zaboravite da ste se prijavili na ovo pod našim uvjetima. Zadržite hladnu glavu.“ Glas onog malog Jonesa, prizvao je Pierca u stvarnost. Agent Jones, koji je u svojem malom kombiju vidio i čuo sve što 71

i Pierce, bojao se da će Pierce naglo reagirati i uprskati stvar. Ono što je Jones zaboravio bilo je da je Pierce izveo i gora sranja od ovoga da spasi ljude koji su mu bili važni i da zna raditi ovaj posao puno bolje nego onaj mali štreber. „VOZAČI NA POZICIJE!" odjeknuo je glas Patricije Xarxes preko megafona. Nitko više nije ni s kim razgovarao. Kayla je podigla svoju ruku i u jednom potezu skupila svoju kosu i gurnula je u jaknu, a zatim je nabila kacigu na glavu i ponovno upalila motocikl. Pierce je pratio kako se drugi vozači ponašaju i slijedio ih, radeći isto što i oni, ali stalno pazeći da bude u Kaylinoj blizini. U doba svoje rane mladosti, Pierce je bio stručnjak za motorna vozila, a i sam je sudjelovao u nekoliko ilegalnih utrka svojeg vremena. Samo što onda nisu postojale ovakve bande, već hrpa neodgovornih balavaca, usijane glave, koji su jednostavno morali provjeriti čije je motor brži. Sa svake strane bijele trake na cesti koja je označavala „start“, stajala je jedna, pretjerano razgolićena, mlada djevojka. Obje su u ruci držale zastavicu podignutu visoko gore u zrak. Svuda oko Pierca čuo se zvuk turiranja motora i on osjeti kako mu skače adrenalin. Sudjelovanje u utrci bio je jedini način da ga puste ovako blizu same staze. Njegov policijski zadatak bio je da sazna nalaze li se ovdje Scarface i Pax, a sad kad je to učinio, njegov drugi zadatak bio je pripaziti na Kaylu. Nije mogao niti zamisliti koliko će mu muke taj posao zadati. One sekunde kad su djevojke spustile zastavice, Kaylin motor se tako brzo pokrenuo da drugi još nisu stigli niti pošteno stisnuti gas, a ona je već jurila naprijed. Samo je dugogodišnje iskustvo, koje je Pierce imao u vožnji, bilo razlog što ju je uspijevao pratiti. Mala je bila nevjerojatna! Vozila je savršeno. Njeni nagibi u zavojima bili su tako precizno izvedeni da nije postojala niti trunka mogućnosti da izgubi nadzor. Izvodila je razne finte pred drugim vozačima, tako dobre, da se Pierce upitao odakle joj samo toliko samopouzdanje. Kayla Raven koju je on poznavao bila je preplašena djevojčica kojoj je trauma odnijela svaki trag o samopoštovanju i samopouzdanju, ali Kayla Raven koju je Pierce sad gledao, bila je sasvim druga osoba. Sve zajedno, bilo ih je četvero u vodstvu. Zasad je Kayla vodila igru. Staza još nije postala prezahtjevna. Tik do nje, stalno ju je pokušavao preteći motorist na crnoj Yamahi, koji je također 72

nosio crno motorističko odjelo. Njega je pak pokušavao preteći onaj tip Wulf, s kojim je Kayla ranije razgovarala, a iza njega je bio sam Pierce. U retrovizoru je vidio mnoštvo svjetala koji su ga pratili, očito pokušavajući zauzeti njegovo mjesto. Pierce se služio svim trikovima koje je znao da zadrži poziciju. U jednom trenutku, Kayla i vozač u crnom oboje su usporili i skrenuli u desno, a Wulf je očito prešao preko nečega, jer se u sljedećem trenu čuo užasan zvuk razbijanja, a Wulfea je na podu pokupilo još dvoje vozača iza Pierca, koji su se također razbili. Pierce je znao da nije bilo šanse da su preživjeli pad pri ovoj brzini. On je također usporio i skrenuo udesno kao što je učinila Kayla i onaj crni motorist. Svjetlo motocikla mu je na kratku sekundu osvjetlilo opasnost pred njim. Netko je postavio čavle na cestu. Pitao se koliko još ovakvih zamki ima na putu i nadao se da će ih Kayla znati sve izbjeći. Kako su svi koji su uspjeli proći zamku sa čavlima dalje nastavili pri punoj brzini, dva su motorista ipak uspjela su preteći Pierca. On je pak znao da se ne smije previše udaljiti od Kayle, ali ovi vozači su bili tako dobri da nije bilo teorije da se probije kroz njih na bolju poziciju. Dao je gas, krajičkom oka vidjevši kako mu kazaljka raste na dvjesto dvadeset. Adrenalin ga je cijelog prožimao, ali bio je i vrlo zabrinut. Nije mogao zamisliti što bi učinio da se Kayli nešto dogodi. Kako bi došao Angeli na oči s tom viješću. Iskreno se nadao da je djevojčica stvarno toliko dobra kako su svi tvrdili. Sljedeća prepreka je također došla neočekivano. Ulaz u improvizirani tunel kroz koji su trebali proći bio je gotovo nevidljiv zbog ogromnog rasvjetnog tijela koje je bilo postavljeno iznad samog ulaza i koje ga je potpuno zaslijepilo. Ipak, uspio je pogoditi rupu i ući u tunel, ali i tamo su svjetla bila tako blještava da nije vidio ništa pred sobom. Trebalo je voziti naslijepo. Iza sebe je začuo cviljenje kočnica i još nekoliko zvukova gadnog padanja i kršenja motora. Tunel je bio dosta kratak i očito je trebao imati učinak šoka. Piercu je laknulo kad ga je prošao, a da se nije zaletio u nikog ispred sebe. To je samo značilo da je i Kayla prošla. Kad je napokon izašao van, natrag na cestu i blaženu tamu, ispred sebe je vidio samo troje ljudi. Vozač u crnom je preuzeo vodstvo. Kayla je bila odmah iza njega, ali od one dvojice vozača ostao je još samo jedan. Pierce nije znao što se dogodilo drugome, a nije želio niti zamišljati 73

moguće scenarije. Iza sebe je ugledao samo još jedno udaljeno svjetlo, što je značilo da je samo jedan od petnaestak vozača, koliko ih je startalo u utrci, uspio proći tunel, osim naravno, njih četvero koji su bili u vodećim pozicijama. „K vragu, Cole, vi ste jebeno dobar vozač. Mislio sam da ćete poginuti u onom tunelu", začuo je Pierce glas agenta Jonesa kako mu govori na mikroslušalicu u uhu. To ga je naljutilo. Kako netko može biti tako iritantan. „Mali, ne smetaj me dok vozim. Budi kuš!“ „Da, gospodine, naredniče!“ Pierce pomisli što bi se Jonesu dogodilo da je pristupio vojsci, umjesto policiji? Najvjerojatnije bi ga njegov narednik zadavio vlastitim rukama. Ta pomisao pružila mu je određenu dozu satisfakcije koja nije trajala dugo jer je sljedeće sekunde ponovno začuo Jonesov glas u svojoj glavi. „O, da, mislio sam da biste voljeli znati, nakon što ste startali uhapsili smo Scarfacea, Pax, i mnogo drugih važnih faca za koje nismo ni mislili da bi ih ikada mogli povezati s ovim. Stoga, ako preživite utrku, poslje nje pokupite Kaylu i dovedite je u postaju na ispitivanje. Sad ću začepiti, da, jer vidim kakvo vam je sranje na putu.“ Jones nije dobro ni završio svoju rečenicu kad Pierce ugleda na što je mislio. Pred njim je bila skakaona, i to ne bilo kakva. Hrpa zapaljenih auta, ležala je jedna do drugog, a plemenovi vatre dizali su se visoko u zrak. Poanta je bila, preskočiti na drugu stranu, koja je s ove strane bila nevidljiva, ne pasti s motora i, po mogućnosti, se ne zapaliti. Pierce je samo jednom u životu morao izvesti ovakvu vratolomiju. Bilo je to u ratu, kad je motorom morao preskočiti s jednog krova na drugi. Tada je mislio da je to bilo strašno iskustvo, ali ništa slično ovome. Ako se njega pitalo ovo je bila nemoguća misija. „Cole, znam da vam je ova mala važna, ali zbog nikoga se ne isplati ovako riskirati glavu.“ Agent Jones je opet zaboravio držati jezik za zubima. Pierce je znao da on može u svakom trenu odustati i policija će ga zaštiti od bandi, ali nije mogao to učiniti. Bilo je nešto u njegovu karakteru, jače od njega samoga, što nije dopuštalo odustajanje. Ne samo zbog Kayle, već i zbog njega samoga.

74

Motorist na crnom motoru se prvi zaletio na skakaonu, ali vozač ispred samog Pierca je naglo smanjio brzinu, očito odustajući od izazova. Pierce se molio da i Kayla odustane, ali djevojka je odlučno dodala gas i zaletjela se. Pierce koji je sad bio odmah iza nje, slijedio ju je. Sad su svi troje bili u zraku. Muškarac na crnom motociklu očito nije uzeo zalet s dovoljno gasa jer je išao prenisko i motor mu je potonuo pred samom drugom skakaonom. Sekundu kasnije njegovi užasni krikovi su se začuli sa zapaljenih automobila. Pierce je bio siguran i da Kayla neće uspjeti preskočiti. Njegovo cijelo tijelo se zgrčilo od straha, kad je vidio da i ona ponire na istom mjestu gdje je i vozač u crnom pao. Tek tada je Pierce shvatio, netko je napravio ovu skakaonu tako da ju bude nemoguće preskočiti. Netko je želio da svi vozači poginu. Sve se to odvijalo u sekundama, iako je bio siguran da je po svim zakonima fizike bilo nemoguće preskočiti ovu udaljenost, Kaylin motocikl je ostao u zraku tren duže nego što je to uopće bilo moguće. Kao da je zalebdio u čistom zraku sam od sebe, nekom vlastitom snagom, i tad se strmoglavio prema drugom kraju skakaone uspješno se spustivši na drugu stranu. Pierce nije mogao vjerovati svojim očima u ono što je upravo vidio, ali to sad nije bilo bitno, znao je da on nije u stanju izvoditi nikakve protuprirodne trikove i da se sigurno neće moći izvući iz ovoga. Kad mu je motor počeo posrtati prema gorućim automobilima, on se iz nekog, samom sebi neshvatljivog, razloga bacio s motora. Znao je da je gotovo. Da će poginuti i da ga više ništa ne može spasiti. Jedina utjeha, prije samog kraja, mu je bila ta da je Kayla dobro. Angela neće izgubiti svoju kćer.

75

SAMOWAHA RAVEN Angela je bila sigurna da će izludjeti od brige. Prvo se Kayla upustila u tu opasnu bandu i luđačke utrke, a sad i Pierce riskira svoj život da je spasi. Mogao je Pierce govoriti što je htio, ali ona je znala da je sve ovo njena krivica. Iako se trudila da pred Kaylom to ne pokazuje, nije si mogla prestati predbacivati. Da ona nije upropastila stvari, Kayla bi sad bila normalna tinejđerka koja histerizira oko svojeg izgleda i prijateljica i nekog slatkog, normalnog, dečka, kao i sve druge djevojke njenih godina. Ili da je krenula drugim putem i ostavila je s ocem, možda ne bi bila potpuno normalna, ali barem bi bila sigurna i potpuno zaštićena. Nema šanse da bi Sam ikada dopustio da se Kayli nešto loše dogodi. Angela nije mogla prestati pogledavati na sat. Pierce joj je obećao da će je nazvati čim se ova situacija riješi. Obećao joj je da će pomoći policiji da se riješi tih vođa bandi i dovesti njenu kćer doma. Drugi dogovor je bio da će nakon toga otići iz New Yorka i više se nikad ne vratiti. Iako joj je posao s baletnim studiom trenutačno cvjetao, Angeli ništa nije bilo važnije od sigurnosti njene kćeri! Pierce je doista bio blagoslov za njih dvije. Angela je shvatila da on prema njoj gaji dublje osjećaje nego što je mislila. Duboko u sebi je znala da je on sasvim drugačija osoba od Michaela. Kad je shvatila da Pierce više nema namjeru napustiti je, po prvi put je osjetila da više ne mora prolaziti kroz sve ovo sama. Iako je bilo sebično od nje da želi uvući nekog drugog u pakao koji ona i Kayla proživljavaju, znala je da će same izludjeti, a Pierce im je doista došao kao pravi spasitelj. Iznenada je začula kucanje na vratima. Smjesta je pomislila da su to Kayla i Pierce. Nije se ni trudila provjeriti kroz špijunku i brzo je otključala vrata, širom ih otvorivši. Ljudi koje je ugledala pred sobom doista su je iznenadili. „Dobro jutro. Jeste li vi gospođa Casey?" upitala ju je žena njenih godina, pokazujući značku FBI. 76

Do nje je stajao još jedan mladi čovjek u odijelu. Očito njen kolega. Angela preplašeno pogleda dvojac pred sobom. „Jesam", odgovori im ona plaho. „ Ja sam agentica Tessey, ovo je agent Wallaby Jones, morat ćemo vas zamoliti da pođete s nama, gospođo Casey.“ Angela kimne, ali u tom trenu se nečega prisjeti. „Agent Jones? Zar vi niste...? Gdje je Pierce? Gdje je moja kćer? Trebali su doći zajedno. Pierce mi je obećao.“ Izrazi na licima agenta Jonesa i agentice Tessey bili su puni sućuti. Angela je to lako prepoznala. Otkako se dogodila situacija s Michaelom, svi koji su znali Kaylinu priču, tako su je gledali. „Gospođo Casey, vaša kćer je uhićena zbog sudjelovanja u ilegalnoj utrci, a Pierce Cole se smatra nestalim. Morati ćemo vas zamoliti da pođete s nama da riješimo situaciju vaše kćeri.“ Cijelo Angelino tijelo je zadrhtalo na agentove riječi. Očima punim suza i strave, pogledala ga je i upitala. „Je li Kayla dobro? Je li čitava?“ „Jest, gospođo Casey, vaša kćer je sasvim u redu", odvratila joj je agentica Tessey. Angela nije mogla više zadržati suze u očima pa su se one samo stale slijevati niz obraze, iako joj je izraz lica izgledao začuđeno. „Što se dogodilo s Piercom, agente Jones? Molim vas...“ Agent Jones je na tren izgledao kao da mu je užasno neugodno, ali brzo se sabrao. U utrci u kojoj je sudjelovao, kao dio tajnog zadatka, bila je postavljena prepreka od gorućih automobila koje je trebalo preskočiti. Znamo da nije uspio preskočiti prepreku, pronašli smo i motocikl s kojim je sudjelovao, ali nismo uspjeli pronaći njegovo tijelo.“ Riječi koje je Jones rekao bile su kao da joj je netko oštricom prerezao srce na pola. Angela je počela ubrzano disati. Užasno joj se zavrtjelo. „Gospođo Casey, jeste li dobro? Želite li sjesti?" zabrinuto je upitala agentica Tessey. Kad se Angela napokon uspjela sabrati, ona se ponovno obrati agentu Jonesu: „Kad kažete njegovo tijelo, zar vi to mislite da je on...“ 77

Agent Jones, automatski odmahne glavom pokazujući i dio vlastite frustracije. „Ne znamo, gospođo Casey. Onog trena kad je posrnuo prema vatri, ostali smo bez signala na audio i video kameri, tako da ga više nismo mogli niti vidjeti niti čuti. Ne znamo što se s njim dogodilo. Moguće je da su ga članovi bande pronašli prije nas i uklonili da se riješe dokaza. Užasno mi je žao što vam govorim ovakve stvari. Iz razgovora s njim sam shvatio da ste doista bili bliski.“ Sama mogućnost da je Pierce mrtav jednostavno nije mogla zauzeti mjesta u Angelinoj glavi. Ipak, nije bila glupa. Lica obaju agenta odavala su da nijedno od njih dvoje ne vjeruje da je Pierce još uvijek živ. „Gospođo Casey, ne mogu zamisliti kako vam je u ovom trenutku, ali morate misliti na vašu kćer. Ona vas sad doista treba.“ Riječi agentice Tessey kao da su prizvale Angelu u stvarnost. Nesvjesno je rukom pokupila torbicu koja joj je bila pored vrata i bez riječi pošla s dvojicom agenata. Ništa joj drugo nije ni preostajalo. Pierce Cole nije imao pojma gdje se nalazi, znao samo da ga užasno boli glava. Želio je otvoriti oči ali one su ga nevjerojatno pekle, a kad ih je uspio otvoriti, shvatio je da i dalje vidi samo tamu. Osjetio je da mu je nešto zabodeno u desnu ruku, a kad je duboko udahnuo, nije mogao ne prepoznati poznati miris bolnice. „Halo!" pokušao je glasnije poviknuti, ali glas mu je zvučao nekako slabašno i promuklo i tek je tada shvatio da ga i u grlu i u plućima sve peće. Čim je pomislio na to, dobio je grozan napad kašlja. Kašljao je tako snažno, da je bio siguran da će iskašljati vlastitu dušu. „Ah, probudili ste se, drago mi je to vidjeti. Zabrinuli ste nas na nekoliko trenutaka.“ Pierce je shvatio da je glas koji mu se obraća ženski, ali osoba sigurno nije bila mlada. Glas je zvučao zrelo i definitivno je imala slavenski naglasak. „Tko ste vi? Gdje sam to?" upita Pierce promuklim glasom, koji nije niti ličio na njegov. „Ja sam, doktorica Petrović, a vi ste u bolnici Sv. Josipa", odvrati mu nepoznata doktorica.

78

„Kako sam dospio ovamo?" zbunjeno će Pierce. Nije se sjećao ničega osim paklene vrućine vatre i udarca o tlo koji ga je onesvijestio. „Ovamo vas je na rukama donio jedan vrlo krupan muškarac. Ja ga nisam vidjela, ali bolničari su mi rekli da je nestao čim vas je predao u njihove ruke. Tko god bio, spasio vam je život. Sjećate li se što vam se dogodilo?“ Pierce se pokuša prisjetiti bilo kakvog krupnog muškarca, koji je bio u blizini, ali nije se mogao nikoga sjetiti. Ipak, kad je promislio malo bolje, uspio se sjetiti nečega neobičnog. Kad je motor odletio u stranu i kad je vatra dohvatila samog Pierca, vidio je krupnu sjenu pored motora, kao duha, koja ga je nekako odbacila u stranu. Tad se prisjetio još jedne stvari, tlo o koje je udario, nije bilo vruće, bilo je samo tlo, obična zemlja. Tu je potpuno izgubio svijest. Pierce pomisli na to kako bi ova priča sigurno morala zvučati doktorici Petrović pa joj jednostavno reče: „Bio sam u požaru. Netko me je valjda izvukao.“ „U redu, gospodine...“ „Cole, Pierce Cole.“ „Pa, gospodine Cole, zadobili ste nekoliko težih opeklina na tijelu i dvije lakše na očima i iznad obrve. Imate i potres mozga. Pluća su vam zadobila lakše oštećenje od dima, ali vjerujem da biste se u relativno kratkom roku trebali potpuno oporaviti. „Hvala vam, doktorice, što ste me zakrpali", Pierce će misleći kako doista ponekad ima više sreće nego pameti. „Postoji li netko od vaše obitelji koga možemo kontaktirati?“ „Da, molim vas kontaktirajte Angelu Casey, evo dat ću vam i broj telefona...“ Agenti Jones i Tessey bili su vrlo iznenađeni kad ih je na samom ulazu dočekao njihov glavni šef, Patrick Donovan, a pored njega je stajala Kayla Raven, uplašena izraza lica. Izgledala je kao da se bori da zadrži kontrolu nad sobom. „Šefe, što se događa?" upita agent Jones, ali Angela koja je dosad bezizražajno hodala iza njih, odmah je pohrlila svojoj kćeri. „Kayla? Jesi li dobro? Je li ti tko naudio?" gotovo histerično je propitkivala Angela. 79

Kayla, koja nije niti jednom pogledala prema svojoj majci, samo je odmahnula glavom. „Dobro sam, mama", gotovo bezglasno je promrmljala. „Gospođo Casey. Ispričavamo se na nesporazumu. Kayla je uhićena greškom, slobodno je povedite doma.“ „Šefe, što je ovo? Mala je član Scarsa! Ne samo da je sudjelovala u utrkama nego može svjedočiti protiv samog Scarfacea.“ Agent Jones i agentica Tessey izgledali su potpuno zbunjeno. Ništa im nije bilo jasno. Nije bilo te teorije da Kayla samo tako odšeta kao da nije ništa skrivila. „Jones, Tessey, u krivu ste. Gospođica Raven nema nikakve veze s bandama. Ona i njezina majka su ionako prošle previše toga. Nema ih smisla više zadržavati. Angela je također pomalo iznenađeno pogledala šefa FBI-a i nije ništa od toga shvaćala, sve dok nije pružio ruku da se rukuje s njom. „Još jednom se ispričavam, gospođo Casey. Ako želite mogu narediti nekom od naših agenata da vas vrati kući.“ Kad je na tren ugledala unutarnju stranu dlana s kojim se rukovala, za oko joj je zapela tetovaža glave ptice za koju bi se mogla zakleti da je gavran. Hladan znoj oblio je cijelo Angelino tijelo, a ona sama se potpuno ukočila od straha. „Ne, hvala. Uzet ćemo taksi.“ Glas kojim je Angela izgovorila ove riječi bio je tako prepun straha da je čak i Kayla podigla glavu i zagledala se u svoju majku, a zatim u šefa policije. Čovjek joj se činio kao sasvim normalan, tipični policijski službenik. Ništa posebno, ali nešto je u njemu potpuno preplašilo njezinu majku. Obje su bez riječi napustile službenike reda, a Angela je zaustavila žuti taksi koji je upravo prolazio. Kad su sjele unutra, Kayla više nije mogla izdržati. „Mama", obratila se majci svojim mrtvačkim glasom. „Je li istina da je trener Cole mrtav zbog mene?“ Angela, još uvijek prestravljena, pogleda u svoju kćer s kojom je u posljednje vrijeme jedva razgovarala. „Ne, Kayla. Pierce je nestao, nije mrtav.“ Po prvi put u dugo vremena Kayla pogleda svoju majku ravno u oči, očajnički podsjećajući Angelu na malenu, nevinu djevojčicu kakva je nekoć bila. Malenu Kaylu koja je molila mamu da joj otjera čudovišta iz ormara. 80

„Ali, on je sudjelovao u utrci zbog mene, zar ne? On je bio na motoru iza mene, onom koji je pao u plamen?“ Iako je Kaylin glas i dalje bio mrtvački hladan, Angela nije mogla, a da ne čuje lagano podrhtavanje koje bi nekomu, tko Kaylu možda nije tako dobro poznavao, zasigurno promaknulo. „Dušo, ti nisi kriva zbog onog što se dogodilo Piercu. Ako je netko kriv, onda sam to ja.“ Kayla je duboko uzdahnula, zvučala je kao da joj i samo disanje stvara napor. „Ne mama. Nisi ti.“ Angela je željela reći još nešto, pokušati utješiti svoju kćer, ali više nije znala kako. Nije znala niti kako utješiti samu sebe. Nije imala pojma kako će se ona i Kayla izvući iz ove nove boli u koju su upale, a ako je ono u što je Angela sumnjala istina, onda će se stvari samo još više zakomplicirati. Sve je to bilo previše za nju. Željela je biti jaka, ali više nije imala snage. Više nije mogla izigravati nekog tko nije. Suze su ju potpuno savladale. Plakala je u tom taksiju kako nije plakala od onog dana kad su Kaylu dovezli u bolnicu. Kayla je gledala majčinu patnju, znajući da ju je ona uzrokovala. Ono što je rekla Pax i Benjaminu prvog dana kad su se upoznali obistinilo se. Angelin život sunovratio se u pakao, samo zato jer Kayla nije znala kako izaći iz vlastitog pakla. Kayla je upropaštavala i sebe i svoju majku. Mislila je da je ubila Pierca koji ju je pokušao spasiti. Pitala se hoće li tako ubiti i svoju majku. Znala je što mora učiniti. To joj je bila još jedina šansa. Nadala se samo da je Angela neće slijediti na tom putu. Nadala se da će je uspjeti preboljeti i, tko zna, jednog dana okrenuti novi, svježi list. Napisat će joj kratku poruku, da zna da joj je to posljednja želja. Ništa joj drugo nije više preostalo. Svaka želja za životom danas je potpuno utrnula u Kayli Raven. Kad su došle doma, iz hodnika su čule da im zvoni telefon, ali baš kad je Angela primila slušalicu da se javi, zvonjava se prekinula. Angelu ionako nije bilo briga. Jedine vijesti koje su sad mogle primiti bile su da je pronađeno Piercovo tijelo, a to se Angeli nije željelo slušati. Tuga u njoj je bila tako golema da je mislila da će se raspoloviti od bola. Kayla je još uvijek stajala na dovratku gledajući ravno u svoju majku. Kad je Angela podigla pogled, oči su im se susrele. Ne skrećući pogled s maminih očiju Kayla priđe vratima svoje sobe, a kad ih je otvorila, ona reče: „Volim te 81

mama. Nisi ti kriva.“ Prije nego što je Angela stigla išta odgovoriti na kćerine riječi, Kayla je ušla u svoju sobu i zatvorila vrata za sobom, zatim se začuo još samo zvuk zaključavanja brave. Angela se nije zbog toga zabrinjavala. Kayla je uvijek zaključavala svoja vrata. Prošlo je gotovo pet godina otkako joj je Kayla rekla da je voli. „I ja tebe volim, moj maleni anđele.“ , prošapće Angela za sebe. Tog trena se prisjetila doktorice koja joj je stavila njenu kćer u naručje odmah poslije poroda. Već je onda bila prava ljepotica, najljepše dijete koje je Angela ikada vidjela. Više nije mogla izdržati. Srušila se na koljena i započela jecati. Obujmila se rukama oko trupa, ne mogavši više uopće doći k sebi. Grcala je u suzama, potpuno slomljena. Nije mogla zamisliti da bi se ikada više mogla sabrati u cijelu osobu. Odjednom su njeno tijelo obavile snažne, tople ruke koje nije osjetila oko sebe više od jedanaest godina. Kad je udahnula, u svojem zagušljivom njujorškom stanu, zapahnuo ju je miris svježine, šume i drveća. Nije mogla vjerovati da je ovo stvarno. Morao je biti halucinacija. Nije bilo druge. Snažan muškarac podigao ju je u naručje i odnio do dvosjeda, ondje ju je posjeo sebi na krilo kao da je lutkica i rekao joj utješne riječi koje ni nakon jedanaest godina nije mogla zaboraviti. „Hajde, hajde, malena Angie, svaka tuga ima lijeka, ako znaš gdje tražiti.“ Čuvši to, Angela je još jače zaplakala. Nije se više mogla smiriti. Nije znala kako ju je pronašao, ali morala mu je reći. Morao je znati. „Tako mi je... žao, Same. Tako mi je žao. Za sve sam ja kriva. Uplašila sam se onog što nisam razumjela. Bojala sam se onog u što bi se Kayla mogla pretvoriti. Sve mi se to činilo tako strašnim da sam pobjegla.“ Sam je samo nastavio zibati Angelu u umirujućem ritmu, čvrsto je držeći u naručju. „Ššš, mala, Angie, sve znam. Emawho mi je sve ispričao. Nisi ti kriva, nisi mogla znati.“ Kad je čula da joj Sam s takvom lakoćom oprašta što je uništila život njihove kćeri, Angela je pala u još veći očaj. 82

„Ne, Sam. Ja sam kriva! Trebala sam ostati s tobom, pokušati shvatiti!“ Sam odmahne glavom. „Bila si upravu, Angie. Ti i ja smo dva različita svijeta, ali Kaylanee ne spada u ovaj svijet, ovaj svijet će je uništiti. Moraš mi je vratiti, Angie, dok joj još uvijek mogu pomoći.“ Iako je Angela dobro znala što znače njegove riječi, bila je svjesna da u ovom trenu više ne smije misliti na sebe. Previše je grešaka činila u životu i za svaku od njih Kayla je ispaštala više od Angele. Ako je postojala ikakva nada da Kayli ikada postane bolje, onda je to ta da je pusti da ode sa svojim ocem. Sada joj je još samo on mogao pomoći. Angela se pokuša sabrati. Nije se željela odvojiti od Sama. Sada je potpuno shvaćala vlastitu glupost. Godinama ga se bojala kao da je čudovište, ali on je zapravo uvijek bio njena sigurna luka. Sad, dok ju je grlio, ponovno je osjećala onaj osjećaj potpune sigurnosti koji je nekoć imala dok je kao mlada djevojka bezbiržno ležala u njegovu naručju, prije nego što je saznala pravu istinu. Istinu, koja ju je tako prestravila da je uzela svoje dijete i pobjegla glavom bez obzira. Istinu, za koju je sad bila svjesna, da nije ništa drugo do prirodni dio onoga što Sam jest. Nježno se odvojila od njega, ali još uvijek ga držeći za ruku. Drugom rukom je pokušala obrisati suze sa svojeg lica. „Učinit ću sve, Sam. Sve, samo da joj pomognem. Učinila sam ti veliko zlo prije jedanaest godina. Možda je ovo kazna koju sam zaslužila za sve to, ali Kayla nije ništa kriva. Ona zaslužuje bolje od toga.“ Sam svojom golemom rukom obujmi Angelin obraz i svojim se tamnim očima zagleda u njene. „Spasit ću ja našu kćer, Angie. Obećajem ti to, a ti znaš da Samowaha nikad ne krši svoje obećanje.“ Dok su tako gledali jedan u drugog, potpuno iznenada zazvoni telefon, prepavši Angelu na mrtvo ime. Još uvijek ne vjerujući da je Sam doista u njenom dnevnom boravku, Angela ustane i dođe do pulta u kuhinji gdje je stajao telefon. Bojala se podići slušalicu, ali Sam joj je tada neočekivano kimne glavom, kao da zna tko je s druge strane.

83

„Halo?" javila se Angela. „Dobro večer, jesam li dobila gospođu Angelu Casey?" začuo se ženski glas, neobičnog naglaska s druge strane. „Jeste", kratko odvrati Angela. „Ovdje doktorica Zorica Petrović iz bolnice Sv. Josipa. Gospodin, Pierce Cole je hospitaliziran kod nas. Rekao nam je da vas nazovemo.“ „PIERCE!!!" zaprepašteno uzvikne Angela. „Pierce Cole! Je li dobro?“ „Gospodin Cole je bio u požaru, na sreću netko ga je izvukao i doveo u našu bolnicu. Zadobio je razne opekline i ima potres mozga, ali stanje mu je stabilno. Zvali smo vas ranije danas, ali nitko se nije javljao.“ „Nisam bila kod kuće", rastreseno odvrati Angela koja nije mogla vjerovati Piercovoj ludoj sreći. Ona sama je bila presretna. „Da obavijestim gospodina Colea da ćete doći?" upita doktorica službeno. „Da, svakako. Odmah krećem u bolnicu. Rekli ste Sveti Josip, da, da znam gdje je to. Hvala vam puno, doktorice, vidimo se uskoro.“ „U redu, gospođo Casey, vidimo se onda, doviđenja.“ „Doviđenja.“ Angela je bila izvan sebe od sreće i tek kad je ponovno pogledala prema Samu, opazila je da se on smješka. Čuda su se uvijek događala u njegovoj blizini. „Jesi li ti...?“ Sam odmahne glavom, a onda popustljivo reče: „Ne, nisam ja, Emawho je.“ Angela sklopi oči, ovaj put ispunjene suzama radosnicama. „Hvala ti, Sam. Hvala vam obojici.“ Sam je samo zaklimao glavom, kao da nije učinjeno ništa posebno. On je uvijek bio skroman. „Kayla!" poviče Angela prema vratima od Kayline sobe. „Kayla, dušo, molim te otvori. Upravo su zvali iz bolnice. Pierce je živ, Kay! Živ je, dušo.“ Iz sobe nitko nije odgovarao. Sam stane do Angele i pogleda je. Imao je zbunjen i zabrinut izraz na licu. Duboko je udahnuo punim plućima, a zatim ozbiljno promrmlja. „Kaylanee nije u svojoj sobi, Angela.“

84

Angeline oči se ispune panikom. „Oh, Bože, ne! Kako sam mogla biti tako glupa, Sam. Rekla mi je da me voli. Pet godina mi nije rekla da me voli!“ Sam nije čekao da mu se kaže, šakom je razvalio vrata od sobe svoje kćeri, a prva stvar koja mu je zapela za oko bio je prozor otvoren prema požarnom stubištu, a zatim je ugledao cedulju na radnom stolu. Angela je također ugledala komadić papira, na, inače neljudski čistom i urednom Kaylinom radnom stolu. Na papiru je pisalo: Mama, nisi ti kriva. Ja sam. Ne mogu se više nositi s ovim. Ne želim da propadnemo zajedno. Molim te započni iznova. Ako me voliš, molim te živi za mene. To je sve što želim. Volim te. Uvijek ću te voljeti. Kay Pročitavši posljednju poruku svoje kćeri, Angela osjeti da propada u nemilosrdan ponor užasa koji je tako dugo izbjegavala iako je znala da će doći čas kad će ih obje povući. Ništa se nije promijenilo. Pierce je bio živ, ali on joj nije mogao vratiti njeno dijete. Sam je opet bio tu, ali čak ni on nije mogao pronaći Kaylu takvom brzinom. Nitko više nije mogao učiniti ništa. Kayla je bila izgubljena zauvijek. Ponovno na mostu. Ovaj put malo većem, višem i zasigurno smrtonosnim. Kayla je ovog puta bila sigurna u sebe. Svijet oko nje se odavno srušio, a ona nije bila ništa više od ruševine koja čak nema više ni umjetničku vrijednost, već samo stoji zaboravljena od sviju, trpeći najgora nevremena, iz dana u dan, iz godine u godinu. U tri godine, otkako se zlo s Michaelom i Christopherom završilo, nije postojao dan u kojem bi ona poželjela živjeti. Živjeti punim plućima kao što je to činila prije tragedija u svojem životu. Vrijeme za nju nije imalo smisla. U svojoj glavi, ona nije bila slobodna od svojeg mučitelja. Njena majka je samo patila uz nju, a sada je i Pierce bio mrtav zbog 85

nje. Sav smisao u životu joj se izgubio, a riječ, smrt, postala joj je slatka na jeziku i u mislima kao jedina stvar koja ju može osloboditi patnje i boli s kojom se svaki dan i svaku noć mora nositi. Jedino čega se Kayla sada bojala, bilo je to da će svojim činom obilježiti i život svoje majke, ali mora postojati granica do koje jedno biće može trpjeti za drugo. Godinama je šutjela i trpjela Michaelovo mučenje, čuvajući tako majčin život, a za nju se ništa nije promijenilo. Ona je još uvijek bila zarobljena u lijesu ispod zemlje, jedva dišući, dok se previja u bolovima oderane kože. Nadala se da u ovoj dubokoj vodi koja je tekla ispod nje, nikada neće pronaći njeno tijelo, da ga nikad neće zakopati. Radije neka ga ribe pojedu. Bilo je to to. Tren u kojem je bila sigurna da ide k svojem oslobođenju od boli. Michael se pobjednički smijao u njenoj glavi. Napokon, njena smrt je bila njegova pobjeda. Nema veze. To sad ionako više nije bilo bitno. Kayla koja je dosad samo stajala na rubu ograde mosta, dok je noćni povjetarac lepršao oko nje, mrseći joj dugu crnu kosu, sad je zakoračila u prazno, potpuno spremna, potpuno željna smrti koja donosi olakšanje. Sila teža ju je povukla prema dolje, ali nešto joj se zakvačilo za ruku. Ne nešto. Netko ju je čvrsto primio za ruku koju je pri padu podigla u vis i držao je na samom rubu mosta. Ogromna prilika muškarca podigla je razočaranu Kaylu gore. Bio je to najkrupniji indijanac kojeg je ikad vidjela. Izgledao je nekoliko godina starije od nje, kratke kose i očiju tako prodornih da je Kayla na tren pomislila da joj čitaju misli. „Ne! Kaylanee Raven, nikada ti neću dopustiti da si oduzmeš život! Ne, dok ima toliko toga, zbog čega se isplati živjeti!“ Od šoka što ju je taj čovjek izvukao sa samog ruba smrti nije reagirala onako kako inače reagira na muške osobe. Iznenada se začuo zvuk jurećeg automobila i cviljenje kočnica. Kad se vozilo zaustavilo, dva para vrata istovremeno su se otvorila i zatvorila, a dvoje zabrinutih ljudi pohrlilo je prema Kayli i nepoznatom indijancu. „Emawho, imaš li je?" upitao je drugi neznanac, također indijanac, primijetila je Kayla, koji je dotrčao do nje zajedno s njenom majkom. Angela je bila potpuno izvan sebe od straha i panike. 86

„Imam je. Stigao sam u zadnji čas. Tren kasnije i bilo bi prekasno.“ „Kayla, što si mislila kad si to učinila?! Hvala ti, Emawho, nikada ti se neću moći dovoljno zahvaliti, ni za svoju kćer, ni za Pierca.“ „Pierca?" zbunjeno će Kayla koju je nadvladala znatiželja čim je čula ime trenera Colea. „Pierce je živ, Kayla. U bolnici je. Emawho ga je spasio", reče joj majka. Kayla odmahne glavom. „To je nemoguće. Nitko normalan nije mogao preživjeti onaj plamen. Vatra je bila prejaka.“ Emawho, nepoznati Indijanac i Angela pogledaju jedno drugo, razmjenjujući mračne poglede. „Kayla, Pierce je doista živ i u bolnici je. Doktorica kaže da je stabilno. Shvaćaš li, nije poginuo.“ Kao i uvijek dosad, kad bi se našla u situaciji da je zbunjena ili poražena, Kayla se povukla u sebe, navlačeći mrtvačku hladnoću na lice, koju je Angela tako mrzila. „Kay, dušo, zašto si mi htjela oduzeti sebe? Zar ti ne shvaćaš da ja ne mogu živjeti ako ti ne živiš. Molim te, shvati me!“ Kayla se više nije mogla pretvarati. Doista je željela umrijeti, a njena majka joj je oduzela i taj posljedni bijeg. „Ja da shvatim tebe?! Zar ti ne shvaćaš kako si okrutna prema meni?“ Kayla se sad tresla od bijesa, nije ju čak ni bilo briga što je bila okružena neznancima. „Čuvala sam tvoj život, žrtvujući se za tebe M... Michaelu i onom drugom gadu. Kasnije, poslje svega, željela sam samo umrijeti, ali nisam se ubila zbog tebe. Zato da ti ne patiš! Ali ja ne mogu više, mama! Ti si slobodna! Kad sklopiš oči, ne vidiš ništa drugo osim tame vlastitih kapaka! Ja vidim samo njega, dok sam budna i dok spavam! On je u mojoj glavi! Nikada me ne pušta samu! Smrt je za mene sloboda. Zašto me ne možeš pustiti da budem slobodna!?!“ Kayla je vikala, ali nije plakala. Godinama nije ispustila niti suzu. Suze oslobađaju od tuge i loših emocija, Michael nikada Kayli nije dozvoljavao takvu slobodu. 87

Angela s druge strane nije mogla prestati jecati. U posljednje vrijeme joj se činilo kao da samo to i radi. „Kayla, ti si moja djevojčica. Znam da sam ti naudila time što sam bila s njim, ali kunem ti se, nisam znala što ti je činio, a kad sam saznala bilo je prekasno. Molim te Kay, ne dozvoli mi da odustanem od nade da ćeš jednog dana biti dobro jer ta nada je sve što imam u životu. Bez toga i ja mogu jednostavno skočiti s ovog mosta. Ja sam kriva za sve. Ja sam trebala biti prava majka i shvatiti da što se događa. Trebala sam te zaštititi, ali prije svega trebala sam te ostaviti upravo tamo gdje si bila sigurna.“ Kayla uopće nije shvaćala o čemu to njena majka govori. „Ja nikada nisam bila sigurna, mama. Cijeli naš život je stalno bio bjeg od nečega ili od nekoga.“ Angela duboko uzdahne i obriše svoje suze. „Tako je, Kayla i ja sam za to kriva. Zbog mene se nemožeš suočiti s problemima u životu. Ja sam te naučila da budeš bjegunac dok te to ne dovede do samog ponora, kao što te dovelo danas. Da sam postupila drugačije i ostala s tvojim ocem ovo zlo se nikada ne bi dogodilo, a ti bi bila mnogo jača i sposobnija.“ Ove su riječi Kaylu potpuno zaprepastile jer Angela gotovo nikad nije spominjala Kaylinog oca. Kay je odavno naučila da je on tabu tema. Nije znala čak niti kako se taj čovjek zove, a kamoli kako izgleda. „Kakve sad veze moj otac ima s ovim? Ja nemam oca. Nikad ga nisam imala. I sama si rekla da on čudovište.“ Kad je Kayla izrekla ovo zadnje, Angela uputi pogled pun isprike Samu, koji je zajedno sa Emawhom promatrao ovu scenu izgledajući vrlo ozbiljno i zabrinuto. „Kay, žao mi je. Tvoj je otac vrlo neobičan čovjek i njegova neobičnost me uplašila toliko da sam zbog vlastitih predrasuda pobjegla od njega, odnijevši tebe sa sobom. Učinila sam veliku nepravdu i tebi i njemu, odvojivši vas. Da si ostala s njim, život bi ti zasigurno bio bolji. Ne znam hoćeš li mi ikada moći oprostiti...“ Majčino iznenadno priznanje potpuno je zbunilo Kaylu. „Kakve sad to veze ima s tim što se ja želim ubiti?" Kayla će ne mareći za oca kojeg nije poznavala, već samo za slobodu izbora koji joj je majka stalno oduzimala. 88

„Takve, Kaylanee,“, javi se dubok Samov glas. „što sam ja sada ovdje. nakon jedanaest godina potrage, napokon sam te pronašao i ne mislim te samo tako lako pustiti u svijet duhova.“ Kayla zaprepašteno pogleda Indijanca koji je dovezao njenu majku ovamo i koji je doista izgledao kao da je u godinama da joj bude otac. Ona je oduvijek znala da su njene crte lica neobične i da joj zasigurno koža nije pomalo bakrenasta bez razloga, ali nikad joj nije palo na pamet da pretpostavi da joj je otac američki domorodac. Zagledala se u njegovo lice, koje je izgledalo onako kako izgledaju figurice indijanskih ratnika u suvenirnicama u koje ju je majka vodila kao malu. Kad je malo bolje pogledala njegove oči, ona shvati da je razmještaj njenih gotovo jednak. Čak su i njegove usne bile slične njenima. Visoke jagodice i kao noć crna kosa jednako dugačka kao i njegova bili su isti na ocu kao i na kćeri. Promatrali su jedno drugo pri svjetlu ulične rasvjete i automobila, sve dok Kayla nije opazila još jednu stvar, gotovo neprimjetnu, ali prisutnu, miris svježine i bora, pomiješan s mirisom mekog šumskog lišća. „Ja sam Samowaha Raven. Ja sam tvoj otac, Kaylanee.“ Kayla nije ništa odgovorila na ovo predstavljanje čovjeka koji je tvrdio da joj je otac i koji je tako očito to i bio. Pogled joj je sad skrenuo prema drugome indijancu. Mnogo mlađem i krupnijem od njezinog oca, koji ni sam nije bio baš sitan tip. „Ovo je Emawho", predstavi ga Sam. „On je moj sunamai. Moj sin.“ Brat. Kayla nikad nije razmišljala o tome da negdje u svijetu postoji još djece njena oca. Ali kad se stvarno prislila napokon pogledati u Emawhovo lice, neko neobično sjećanje se u njoj pokrene. Ona je već vidjela ovo lice ranije. Kad je bila jako mala. Sjećala se ovog lica. Dugo ga se sjećala, samo... to nije bilo moguće, sjećala ga se isto ovakvog kakvo je bilo i danas. Ponovno je svrnula pogled na Sama i shvatila da se sjeća još nečega. Riječi izgovorenih u tami, na stranom jeziku. Uspavanke za laku noć. „Nenamai", reče Kayla, poluglasno i za sebe. „Što?" istovremeno upitaju Sam, Emawho i Angela, očito zatečeni rječju koju je Kay izgovorila. „Sjećam se te riječi", Kayla će izgledajući istovremeno zbunjeno i preplašeno ovim novim spoznajama. 89

„Nenamai, nenah nomai. Tako je, Kaylanee, tako sam te zvao dok si bila malena", Sam će glasom prepunim emocija. „To znači, kćeri moja, jedina moja kćeri", objasni joj Emawho. Sam je rijetko pokazivao dubinu svojih emocija, ali kad je Emawho ugledao suzu koja je potekla niz Samowahino lice, zakleo se u svojem srcu da će bdjeti nad Kaylanee, ako treba, dan i noć i da će prije umrijeti nego dozvoliti da joj se dogodi štogod loše. Sreću koju je Samowaha osjećao zbog ponovnog pronalaska svoje kćeri, samo je Emawho mogao razumijeti jer je i on tragao s njim. Svakog dana i svakog trenutka, sve dok, napokon, Kaylanee Raven nije bila pronađena.

90

POGODBA „I to je to, Pierce. Sada napokon znaš svu istinu o meni i Kaylinom ocu", Angela će Piercu, držeći njegovu ruku u svojoj. Napokon su mu skinuli debeli povez s očiju, tako da je ponovno mogao vidjeti. „Angela, da sam nisam sudjelovao u utrci i vidio to što sam vidio, nikad ne bih vjerovao da je takvo što uopće moguće. Pomislio bih da si razvila kakav psihotični poremećaj ili da te sve ovo s Kaylom navelo da haluciniraš. Međutim na svoje sam oči imao prilike vidjeti čudne stvari koje su u stanju izvesti, a da ne govorimo o tome da sam ja još uvijek živ, što je čudo samo po sebi. Ne mogu, a da ti ne povjerujem.“ Pierce je govorio iskreno. Nije osobno poznavao tog Emawha koji ga je spasio, ali bio mu je istinski zahvalan. Još kad je čuo da je spasio i Kaylin život, njegova zahvalnost prema njemu je samo porasla. „Hvala ti, Pierce", Angela će nježno. „Ne možeš zamisliti kako je teško kad stalno nosiš u sebi takvu tajnu i ne možeš je nikome povjeriti. Ti si najbolji prijatelj kojeg sam ikad imala.“ Pierce se zagleda u njene modre oči i reče: „Angie, dušo, mislim da je vrijeme da si priznamo da smo ti i ja nešto više od prijatelja. Čekaj samo da izađem iz ove bolnice i pokažem ti na što mislim.“ Angela nije mogla, a da se ne nasmije na njegove riječi. I ona se u srcu slagala da je veza između nje i Pierca u ovo kratko vrijeme postala dublja od prijateljstva. „Pusti sad to", ona će rumenih obraza, nadodavši: "Moram ti prenijeti jednu važnu poruku.“ Pierce je začuđeno pogleda. „Da?“ „Kayla je rekla da ti kažem da ti je zahvala na svemu što si učinio za nju, a mislim da time ne misli samo na tvoj pokušaj da je spasiš iz ralja bande.“ Piercovo lice se uozbiljilo. „Kako je Kayla, Angie? Mislim kako prihvaća sve ovo s ocem? I to da će otići živjeti s njim?“ 91

Angela uzdahne, a njeno se lice također uozbilji. „Ona je isto, Pierce. Još uvijek hladna lica i bez emocija. Kao da se ništa što se oko nje događa nje zapravo ne tiče. Takva je otkako smo se one večeri vratili kući s mosta. Bojim se za nju. Mislim da ona ne vjeruje u novi početak. Sam i Emawho su mi obećali da će paziti na nju. Iako znam da je sigurnija u njihovim rukama, užasno mi je kad pomislim da joj više neću biti blizu.“ Pierce zaklima glavom, pojmivši kako se Angela sigurno očajno osjeća. „Shvaćam te, Angie, ali možda će ova promjena okoline i ljudi biti dobra za nju", s nadom će on. „Ne znam, Pierce. Znam samo da ja nisam dovoljna da ju održim na životu. Iskreno se bojim za nju, jer znam kako se teško nosi s muškim spolom, a živjeti u kući sa Samom i Emawhom i još dvojicom Samovih sinova, Kayli sigurno neće biti lako.“ Pierce nije ništa govorio, samo je kimao glavom, također zabrinut zbog iste stvari. „Kad smo već kod Sama, on je u čekaoni, želio bi razgovarati s tobom", ozbiljno će Angela. Ovo je Pierca iznenadilo. „Svakako. Reci mu da uđe". Kad je ustala, Angela je nekoliko trenutaka samo gledala u Pierca, kao da se odlučuje, a tren kasnije lagano se sagnula i nježno poljubila njegove usne. „Ah, Angie, ne radi mi to dok sam u bolničkom krevetu, kunem ti se da će me strefiti.“ Angela se blago zahihotala, još uvijek nenavikla na zvuk vlastita smijeha. Kad su se vrata sljedeći put otvorila kroz njih je ušao čovjek koji je Pierca nevjerojatno podsjetio na mišićaviju verziju Geralda Augera. Pierce je odmah zamijetio njegove oči, koje su bile gotovo jednake kao i Kayline. Sam je na sebi imao crne traperice, kariranu košulju i ispletenu pletenicu koja mu je visjela skroz do pasa. Pierce pomisli da Samowaha izgleda vrlo stereotipno. „Pozdrav, Pierce Cole", Sam će prilazeći bolesničkom krevetu i pružajući Piercu ruku. „Hej, Sam. Angie je rekla da želiš razgovarati sa mnom", on će, rukujući se.

92

Sad kad je znao pravu istinu o Kaylinom ocu, Pierce nije mogao poreći da taj čovjek ne odiše nečim posebnim. Cijelo njegovo biće okruživala je aura samopouzdanja. „Zapravo, želio sam ti se zahvaliti na svemu što si učinio za moju kćer i Angelu.“ Okej, Pierce definitivno nije ovo očekivao. „Nema na čemu. Kayla i Angie su divne osobe koje su prošle užase koje stvarno nisu zaslužile. Nadam se samo da ćeš doista uspjeti pomoći Kayli da se oporavi.“ „Kaylanee će biti dobro. Ne odmah, ali njene će rane zacijeliti", Sam će odlučno. „To je dobro. Ako ja ikako još budem mogao pomoći, samo reci Sam. Nema toga što ne bih učinio da pomognem djetetu.“ Sam se na te riječi dobrodušno nasmijao. „Znam ja to, Pierce Cole. Ti imaš čisto srce, zato te je Emawho i spasio iz požara.“ U redu, ova izjava je bila čudna, ali prema onome što je Angela rekla, Sam može postati još mnogo, mnogo čudniji. „Molim te zahvali svojem, ovaj, Emawhu, u moje ime.“ Sam se ponovno nasmijao. „Nema potrebe, Emawho već zna da si zahvalan, oni čista srca to često jesu.“ Sam je krenuo prema vratima, ali Pierce nije mogao, a da ne upita, mislim, ipak je skoro poginuo pokušavajući paziti na malu... „Ovaj, Sam...“ „Da?“ „Kad ćeš reći Kayli pravu istinu o sebi i svojoj obitelji?“ Pierce je na tren pomislio da će se Sam naljutiti zbog ovog što ga Pierce pita, ali izraz na indijančevu licu bio je i dalje blag. „Reći ću joj kad bude za to spremna. Mislim da se sad nosi s dovoljno drugih problema.“ Pierce nije mogao a da se tu ne složi s njim. „Pierce?" zazove Sam. „Da?“ „Kad izađeš iz bolnice, hoćeš li, molim te, paziti na Angelu?“ To ga Sam nije morao ni tražiti. „Svakako, Sam. Angela je sad moj život.“ 93

Sam se ljubazno nasmiješio i Pierce nije mogao ne uvidjeti da mu je osmjeh bio potpuno iskren. „Zbogom, Pierce", pozdravi ga Sam. „Zbogom, Sam", odzdravi Pierce gledajući ga kako prolazi kroz vrata i zatvara ih za sobom. Taj Sam Raven je definitivno bio jedan čudan tip, ali nije bio loš. To definitivno nije bio. Angela, Kayla, Sam i Emawho su se nalazili na aerodromu. Angela je znala da će proći dosta vremena kad će ponovno ugledati lice svoje djevojčice. Iako se u sebi slamala, znala je da mora ostati jaka zbog Kayle. Bila je savršeno svjesna toga da je Kayla još uvijek sklona suicidu i da će Sam i Emawho morati besprijekorno paziti na nju. Zbog toga se Angela osjećala kao da ju je Michael potpuno porazio. Ona sama više ne može učiniti apsolutno ništa da pomogne svojem djetetu i da je spasi, osim možda jedne stvari. „Kayla? Dušo?" obratila se Angela svojoj kćeri koja je ponovno navukla mrtvačku fasadu, lica tako bezizražajnog kao da uopće nije svjesna bilo čega što se oko nje događa. „ Molim te, dušo, znam da ti je teško, ali preklinjem te da mi obećaš jednu stvar.“ Kayla je znala što njezina majka želi od nje, obećanje koje ona nije mogla održati. „Kayla, znam da sam ti nanijela mnogo zla u životu. Nije bitno to što su moje namjere bile dobre, jer moja su djela dovela do tvoje propasti. Nešto moraš znati, Kay, tvoja propast je i moja propast, stoga ako je još imalo ljubavi ostalo u tvojem srcu za mene, učinit ćeš mi ovo. Pokušaj, Kayla! Molim te, daj priliku svojem ocu i braći. Molim te, pokušaj živjeti s njima, i to ne mislim živjeti, kako si živjela sa mnom, u tami. Pokušaj živjeti s njima, razumjeti ih, možda ti to pomogne da ojačaš i suočiš se sa svojim demonima.“ U Kaylinoj su glavi majčine riječi doista bile nemoguća misija. Kayla je znala da će život u kući sa strancima za nju značiti propast. Znala je da će u svakom od njih vidjeti nasilnika. Svaki nagli pokret činit će joj se kao pokušaj napada. Pakao koji ju je čekao, nije bio ništa bolji od pakla koji je ostavljala za sobom. 94

„Angela, Kaylanee, vrijeme je da se oprostite, upravo su najavili naš let.“ Sam i Emawho koji su stajali postrani, približili su se Kay i Angeli da ih obavijeste da moraju krenuti. Kayla pogleda majčino lice, znajući da je ovo posljednji put da će ga vidjeti. To ju je duboko pogodilo i ona osjeti kako joj se grlo steže. Pa zašto ne? Već je dala svojoj majci toliko. Može je barem ostaviti s lijepim sjećanjem. Željela je to učiniti jer je znala da će slijedeća vijest koju će njena majka dobiti o njoj biti poziv na njen sprovod. Kayla nježno, vrlo oprezno, zagrli svoju mamu. Bilo joj je neobično dodirivati ljudska bića. Kao da je i ona sama nekako zarazna. „Mama, budi sretna molim te. Ako te trener Cole usrećuje, ostani s njim, ako ne, posveti se baletu ili nečem drugom što voliš, ali, molim te, mama, nemoj tugovati. Jedino što ja još želim u životu jest tvoja sreća.“ Rekavši to, ona se odvoji od majke i ne uputivši joj više niti jedan pogled, krene prema ukrcajnim vratima. Angela je znala da će se slomiti. Znala je da će je ovo boljeti, ali nije mogla niti zamisliti koliko. Shvaćala je da joj je Kayla ovo rekla jer ona sama nije namjeravala dugo živjeti. Ono što je bilo najgore od svega jest to što Angela više nije znala što da učini, kako bi joj pomogla? Njena posljednja nada sad je ležala u Samu i Emawhu, jedinima koji su još mogli spasiti Kaylu od nje same. Kayla je bila navikla na letenje. Još kao mala proputovala je s mamom gotovo cijele države. Kad god bi je mama upisala u novu školu, pod novim imenom, u svojoj je glavi imala teoriju o tome da joj je mama tajni agent i da se zato stalno sele i žive taj tajni život. Tek joj je kasnije Angela rekla da je razlog svemu tome njen otac. Iako nikad nije išla u detalje. Cijela priča, dakako, nije uopće imala smisla. Prvo joj je rekla da ih je njen otac ostavio. Kao djevojčica osjećala se jako loše zbog toga. Bila je uvjerena da ju njen otac nije želio. Kasnije je shvatila da je sve to skupa mnogo kompliciranije. Njena majka je odbijala govoriti o njenom ocu, ali rekla joj je da je on razlog njihove stalne selidbe. Zapravo Kayla nikad neće zaboraviti kad joj je majka prvi put spomenula njenog oca jer joj je to ujedno bilo i najranije sjećanje za koje je znala da ima. 95

„Mama, zašto ja nemam tatu?" pitala je šestogodišnja Kayla svoju majku kad se vratila iz vrtića u gradu u koji su tada tek bile doselile? Kayla se jasno sjećala majčina izraza lica kad ju je upitala to pitanje. Angela je izgledala oprezno i beskrajno žalosno. Kayla je pretpostavljala da bi trebala biti u stanju sjećati se i ranijih sjećanja od toga. Nekako je imala osjećaj da i ta sjećanja postoje, samo su obavijena velom tame. „Ti imaš oca, Kaylanee, ali on nas je morao ostaviti", bio je Angelin odgovor. To je bio ujedno i posljednji put da je Angela svoju kćer nazvala Kaylanee. Kayla je tek kasnije shvatila da njeno pravo ime privlači previše pažnje. „Zašto je to učinio, mamice? Zašto nije želio biti s nama pa da i ja imam tatu kao i sva druga djeca?“ Angelin izraz lica odjednom je postao ljut. „Zašto me pitaš takve stvari, Kay, zar ti ja nisam dovoljna? Ja sam tvoja mama, Kayla, i ne trebaš nikoga osim mene.“ Kayla nije mogla, a da se ne zamisli nad ovim sjećanjem. Da je barem ostalo na tome. Ako je njena majka smatrala da joj ne treba otac, zašto je onda dovela Michaela u njihov život? Ako nije mogla živjeti normalan život s njenim pravim tatom, zašto je onda dovela onog monstruma u njihov dom? Kayla strese glavom u nadi da će otresti suvišne misli. Sijeda bakica koja je sjedila do nje u zrakoplovu, zbunjeno ju je pogledala. Kad je podigla glavu, Kayla shvati da je s druge strane proreda promatraju Sam i Emawho. Ona okrene glavu od njih oboje i zagleda se kroz prozor zrakoplova. Pitala se kako bi to bilo jednostavno iskočiti iz aviona pri ovoj visini. Kayla je oduvijek voljela adrenalin, a bila je sigurna da smrt s te visine zasigurno ne bi niti osjetila. Upravo savršeno. Naravno, znala je da je ta opcija nemoguća, stoga se posvetila daljnjem prisjećanju. Kay se nikad kasnije, nakon prvog razgovora o tome s majkom, više nije usudjela pitati za svojeg oca, ali jednog je dana ipak saznala još nešto o njemu. Imala je devet godina i već su osam mjeseci provele na istom mjestu na Havajima. Kayla je uživala ondje. Bilo je to prvi put da se negdje osjećala kao da ima dom. Tamo je čak stekla i prijatelje među domorodačkom djecom. Voljela je kupanje u oceanu, a krajolik je bio kao pravi 96

mali raj na zemlji. Njena majka je ovdje koristila ime Virginia Rover, a njoj je dala ime Samantha. Kayli je ponekad doista smetalo to što nitko od njenih prijatelja ne zna tko je ona zapravo. Dvije najvažnije lekcije koje ju je njena majka naučila bile su: „Nikad ne zaboravi svoje tajno ime pred prijateljima, a druga lekcija je bila: „Za mene si uvijek moja, Kayla Raven, ne zaboravi to.“ Kaylu je njena majka užasno zbunjivala. Angela je tako očito mrzila i sam spomen na njenog oca. Kayla je to vidjela pri izrazu na maminom licu kad bi je ljudi pitali za oca njene kćeri, a ipak, Angela nikad nije dopuštala kćeri da zaboravi da joj je prezime Raven, iako je sama Kayla dugo godina vjerovala da joj je to drugo ime, a ne prezime. Kad je Kayla shvatila da se ona doista tako preziva, odmah je uočila da joj se i otac mora prezivati Raven. Mnogo je noći u djetinjstvu probdijela razmišljajući kako mu je možda zvučalo ime? Billy Raven? George Raven? Johnatan Raven? Imala je tisuće ideja, ali Samowaha sigurno nije bila jedna od njih. „Kayla, dušo, vrijeme je da ponovno pođemo na put. Sutra ćeš se oprostiti sa svojim prijateljima iz škole. Ako te tko pita, reci da je mama dobila novi posao u Omahi.“ Kayla nikad nije zaboravila taj dan. Tog je dana odlučila da se više nikad neće ni s kim sprijateljiti. Tog se dana prvi puta suprotstavila svojoj majci. „Mama, zašto? Molim te reci da ne moramo otići! Ovdje smo već tako dugo i sve je super! Imam puno prijatelja i svi me učitelji vole.“ Kayla se sjećala da je njena majka izgledala beskrajno tužno kad joj je to rekla, ali Kayli je bilo dosta toga da se stalno seljakaju bez razloga. Željela je stalni dom. „Kayla, žao mi je, ali moramo ići.“ Iako je Angelino lice bilo blago, njen ton je bio savršeno odlučan. „Ne. Ja ne idem nikamo.“ Devetogodišnja Kayla je bila gotovo jednako odlučna kao i njena mama. Sjećala se kako je njena majka u tom trenu izgledala kao da je na rubu suza. „Kayla, znam kako ti je, ali bit će nam bolje na drugom mjestu, vidjet ćeš.“ 97

Malena je Kayla je također bila na rubu suza. „Lažeš! Nemaš pojma kako mi je! Ti nemaš prijatelja i nitko te neće! Sigurno te ni tata nije htio jer si bila tako zločesta i tjerala ga da se stalno seli. Zato je otišao, zar ne?!“ Kayla nije ni osjetila udarac pljuske koju joj je mama dala, ali sam pojam da ju je majka, koja nikad u životu nije digla ruku na nju, udarila, bolio ju je više od bilo čega. Suze su navrle na njene oči proklizivši niz njene malene obraze. Dječji jecaji otimali su joj se iz usta. Bilo je to posljednji puta da je zaplakala pred majkom. „ŽELIŠ ZNATI ZAŠTO SE STALNO SELIMO?! MISLIŠ DA SI VEĆ DOVOLJNO VELIKA ZA TO? SELIMO SE ZATO JER BJEŽIMO OD ČUDOVIŠTA! BJEŽIMO OD TVOJEG DRAGOG OCA!!!“ Sljedećeg trena, Angela je užasnuto shvatila što je učinila. Brzo je privila svoju kćer u zagrljaj, šapčući joj, kroz vlastite jecaje, tisuću isprika. Kayla ponovno strese glavom, a starica koja je sjedila do nje u zrakoplovu se nagne bliže. „Jesi li dobro, dijete? Ako te boli glava, imam aspirin u torbici.“ Kayla se zagleda u staricu, bilo joj je tako čudno vidjeti nečiju ljubaznost. Ni sama nije mogla shvatiti što joj je u tome zapravo tako neobično. „Ne, hvala. Dobro sam. Samo mi se spava", tiho će ona starici. Kayla nije mogla ne primijetiti da su njene riječi umirile, ne samo staricu, već i Sama i Emawha, koji su se također nagnuli sa svojih sjedala, kako bi imali bolji pogled na nju.Više nego dobro je shvaćala da oni zapravo čekaju svaki tren kad će se ona ponovno pokušati ubiti. To joj je bilo stvarno iritantno. Gledajući tako u lice svojeg oca, nije mogla, a da ne pomisli, kako je, od čudovišta od kojeg su ona i njena majka godinama bježale, došlo do toga da on postane njen skrbnik. Je li to bilo zato što se Angela napokon zasitila brige za Kaylu i jednostavno je odlučila prepustiti bilo kome drugome, bez obzira tko to i kakav taj netko bio? To nije mogla povjerovati. Kakve god greške u životu radila, Angela je ipak voljela Kaylu, ili je Kayla to jednostavno željela vjerovati? Možda se tu uopće nije radilo o ljubavi? Možda je Angela osjećala da joj je Kayla samo velika obaveza? To joj ne bi bilo neobično. Možda je samo željela podijeliti tu obavezu s nekim kao što je to pokušala učiniti s 98

Michaelom, ili riješiti se te obaveze kao što je to napokon učinila sa Samom? Možda je Kayla imala potpuno krivu predodžbu o svojoj majci? Prisjetila se majčinog lica na rastanku. Bila je u krivu. Angela ju je doista voljela. Kaylin je problem bio u tome što je jednostavno počela sumnjati u sve i svakoga. Što joj je ono uostalom majka rekla na mostu, kad se Kay pokušala ubiti? „Kay, žao mi je. Tvoj je otac vrlo neobičan čovjek i njegova neobičnost me uplašila toliko da sam zbog vlastitih predrasuda pobjegla od njega, odnijevši tebe sa sobom. Učinila sam veliku nepravdu i tebi i njemu, odvojivši vas. Da si ostala s njim, život bi ti zasigurno bio bolji. Ne znam hoćeš li mi ikada moći oprostiti...“ Pojam „neobično“ i pojam „čudovište“ bile su dvije vrlo različite stvari. Za nju je pojam čudovišta označavao nekoga poput Michaela, a neobične su bile čarape s čudnim uzorkom. Dakle, njen otac sigurno nije mogao biti dobra osoba ako ga se njena majka toliko bojala da je jedanaest godina provela u bijegu pred njim. Kayla zasigurno nije mislila ponovno prolaziti mučenje od bilo koga. Smrt je za nju doista bila jednini izlaz iz ove situacije. Nakon slijetanja, Emawho, Sam i Kayla pričekali su svoje putne torbe, a potom su krenuli prema samom izlazu iz zračne luke. Kayla je iznenada osjetila kako se zrak ispunio mirisom meda i ruža. Kad je pogledala iz kojeg smjera taj miris dolazi, ona ugleda američku domorotkinju nekoliko metara ispred sebe. Mogla je imati godina koliko i njena majka, ali u licu je izgledala starije nego što je bila, kao netko tko je imao vrlo težak život. Unatoč tome bila je lijepa. Crne kose spletene u dvije pletenice, izgledala je u isti mah mlado i staro. Lijepo i, ne ružno, već nekako zrelo i odraslo. Bilo ju je zapravo vrlo teško opisati. Na sebi je imala plavu ljetnu haljinu boje neba, skroz do poda, a ispod su bile kaubojske čizme. „Lucy!" radosno klikne Sam i potrči prema toj neobičnoj ženi koja mu se bacila u naručje čim joj je došao dovojno blizu. On ju je tada podigao u zrak i zavrtio oko sebe. Kad se i Emawho pozdravio s Lucy, ona priđe Kayli s blagim osmjehom na licu, ali joj ne pruži ruku. 99

„Zdravo, Kaylanee. Ja sam Lucy, Samova žena. Ne možeš niti zamisliti koliko našoj obitelji znači što su te Sam i Emawho napokon uspjeli pronaći. Sam je posvetio svoj život potrazi za tobom, biti će ti dobar otac.“ Lucy je na nekoliko trenutaka zašutjela, očito pružajući priliku Kayli da progovori, ali Kayla je već imala svoju mrtvačku masku na licu. Bezizražajnost je bio njen bjeg od svega vanjskog, štitio ju je od emocija ili trivijalnih razgovora s ljudima. „Hajde, krenimo, prije nego mi napišu kaznu za parking.“ , reče im Lucy te krene ulici i velikom terencu parkiranom s druge strane ceste. Kayla je znala da ne može ući u automobil sa Samom i Emawhom bez posljedica. „Kaylanee, želiš li ti voziti? Tako ćeš lakše zapamtiti put do kuće, ali upozoravam te da je put dosta dugačak.“ Kayla nije mogla vjerovati da joj Lucy predaje ključeve od svojeg automobila. Iako je sudjelovala u auto-utrkama, to nikad nije bilo legalno. Ona je još uvijek bila maloljetnik po zakonu i tek će za mjesec dana navršiti sedamnaest, pa, zapravo, neće ni to ako se uspije riješiti Sama i Emawha ranije... Bez riječi je uzela ključeve od terenca i kad su se svi potrpali, bez imalo problema je upalila motor i krenula. Ostali su se ponašali kao da se ne događa ništa neobično, stoga im Kayla nije planirala davati razloge da je počnu ispitivati. „Idi ovom cestom sve do raskrižja, a onda skreni lijevo i dalje vozi samo ravno dok ti ne kažem da skreneš", reče joj Lucy koja je sjedila na suvozačkom mjestu do nje. Sam i Emawho su sjedili otraga, ali oboje su imali mjesta s obzirom veličinu vozila. Sad bi bilo idealno da u autu nema nikog i da se jednostavno može punom brzinom zaletjeti u neki zid. Upitala se zašto joj to nikad nije palo na pamet s nekim Scarfaceovim automobilom. Možda zato, jer kad je sjela u auto ili na motor i dodala gas, adrenalin je u njoj izbrisao sve misli na bilo što drugo, osim na vožnju. Bio je to njen jedini bijeg od stvarnosti. Jedini luksuz kojeg se nije željela riješiti. Kako je šutnja tijekom vožnje postala previše neugodna, Sam upita Lucy za svoje sinove. „Kako su Sammy i Kaylen?“ Ovo je Kaylu iznenadilo, nije očekivala da se jedan od braće zove po njoj. Pogledom u retrovizor Kayla je primijetila da se i Emawho nagnuo prema napred i njega je očito zanimalo kako su mu braća. Kad je pomislila na Emawha nije mogla ne 100

primijetiti da ju nešto neodređeno kopka. Trudila se uopće ne razmišljati o njemu, a kad bi ga netko spomenuo u kontekstu njenog brata, to joj je zvučalo potpuno pogrešno. „Dobro su. Sammy je dobio jedinicu prošlog petka. Natjerala sam ga da cijeli vikend ponavlja gradivo. On i Kaylen, razvili su nekakvu buntovničku fazu koju samo trinaestogodišnjaci mogu shvatiti. Uvjereni su da im škola nije potrebna. Sigurna sam da ćeš im ti objasniti dubinu njihove zablude kad stignemo kući.“ Sam nije mogao da se grohotom ne nasmije ženinoj izjavi. Kayla uopće nije shvaćala što je tu tako smiješno, ali nije se niti zamarala s tim. Već je bila prošla raskrižje s lijevim skretanjem, sad joj se bližilo novo i nije imala pojma gdje treba skrenuti. Lucy je očito to već bila predvidjela. Dovezla se do skretanja i stala. Vozač iza nje joj je zatrubio. „Gdje da skrenem?" upita Kayla, gledajući ravno pred sebe. Zvuk njena glasa utišao je sve u automobilu. Lucy se iznenada nasmije, razbijajući tišinu. „Znala sam da znaš govoriti", reče joj i ponovno se nasmije. „Skreni lijevo, a nakon toga ćeš imati skretanje u desno.“ Lucy je ipak nije gnjavila nikakvim pitanjima, kao što je Kayla očekivala da će se dogoditi, umjesto toga, nastavila je čavrljati s dvojcem otraga. Kayli se činilo da vožnja nikad neće završiti, vozila je sigurno već oko pet sati. Svakih sat vremena su je Sam, Lucy i Emawho propitkivali želi li da je zamijene. „Znaš, Kaylanee, kad sam te upitala želiš li voziti, nisam mislila da moraš voziti cijelim putem", reče joj Lucy, koja, iako je imala dobre namjere, nije bila očekivala da će Kayla doista provesti cijeli put vozeći. Kayla nije mogla niti zamisliti da nezaposleno sjedi dok svi bulje u nju pa zato nije ni prepuštala volan u tuđe ruke. „U redu je", bezizražajno će Kayla. „Ne smeta me vožnja.“ Kad joj je Lucy rekla da skrene s glavnog puta na jedan šumski, to se Kayli činilo vrlo neobičnim. Već je počela zamišljati razne scene o tome kako ju mlate u šumi i živu zakapaju pod zemlju. Bila je svjesna toga da joj je mašta podivljala, ali nije si 101

mogla pomoći da se ne osjeća ugroženo. Michaelovo lice joj je zatitralo pred očima. „Sve je u redu, Kaylanee. Nemaš se čega bojati", rekli su Sam i Emawho, iznenađujuće u isti glas. Ovo je Kaylu potpuno smelo. Zar se na njoj tako očito vidjelo da se boji? „Naša kuća nije daleko, ali živimo podalje od naselja kao dio rezervata u šumi. Preživjeli našeg plemena još uvijek poštuju stare tradicije. Iako šaljemo mlade u javne škole, svejedno se trudimo usaditi u njih i tradicionalne vrijednosti našega naroda.“ Pa, naravno, Indijanci vole prirodu, kako je to mogla zaboraviti? Sad je sama sebi bila smiješna što ju je staza kroz šumu toliko iznenadila. Nije mogla ne primijetiti da je Sam koristio izraz „preživjeli našeg plemena“, to ju je kopkalo, ali nije bilo šanse da postavi Samu izravno pitanje. Iako je Kayla očekivala da će parkirati pred neki indijanski šator, to se ipak nije dogodilo. Sam, Lucy i njena braća živjeli su u velikoj drvenoj kući koja je ličila na ogromnu kolibu na kat. Zapravo je izgledala vrlo ljupko, okružena divljim cvijećem, s velikim trijemom ispred vrata. Na trijemu je sjedio jedan starac sa trojicom dječaka. Kayla je odmah shvatila da su dva dječaka s lijeva njena braća. Identični blizanci, Sammy i Kaylen su obojica bili umanjene kopije njenog oca. Kad su dječaci dotrčali do auta da se upoznaju s njom, Kayla već izdaleka osjeti njihov miris, jednak Samovu, čak jednak, iako ni sama toga nije bila svjesna, njenom vlastitom. Lucy je prva izašla van iz auta. Uputila je obojici svojih sinova upozoravajući pogled, a zatim se obratila Kayli koja je napokon skupila dovoljno hrabrosti da otkopča siguronosni pojas i izvuče se van iz terenca. „Kaylanee, ovo su tvoja braća, Samweiha i Kaylen. Ovaj dobri starac ovdje, je moj otac Konnah, kojeg svi zovemo djed Kon, a ovo je njegov unuk, moj nećak, Sutey. Njihova je kuća najbliža našoj. Iako je ne možeš vidjeti od drveća.“ Nitko se nije niti pokušao rukovati s Kaylom, što joj je bilo drago. Očito je njena majka upozorila Sama na probleme s dodirivanjem.

102

„Hej, Kaylanee, stvarno nam je drago da si se napokon pojavila. Možda će tata sad više biti doma", obratio joj se jedan od braće, za kojeg je sad znala da se zove Kaylen. Iako su blizanci bili gotovo jednaki izgledom, Kayla je nekako nagonski znala koji je koji. To ju je doista iznenadilo! Sam, smijući se, odjednom zgrabi Kaylena i nonšalantno ga prebaci preko ramena. „Možda se tebi neće svidjeti ako budem više doma, Kaylene, čujem da ste ti i tvoj brat opet gnjavili mamu sa školom.“ Kad je vidjela kako je Sam iznenada zgrabio svojeg sina i prebacio ga preko svojeg ramena, Kayla nije mogla da se i sama prisjeti sebe s trinaest godina i pakla koji je tad proživljavala. Na tren je doista pomislila da će Sam nauditi dječaku, pa je zgroženo udahnula, što nije prošlo nezamijećeno. Sam spusti nasmiješenog Kaylena natrag na zemlju i očinski ga potapša po glavi, a kad je to učinio, on se obrati Lucy i ostalima: „Lucy, hajde svi pođite u kuhinju i spremite nešto za večeru, Kaylanee i ja ćemo doći za vama.“ Lucy pomalo zabrinuto pogleda svojeg muža. „Samowaha, jesi li siguran...“ Izraz na Samovu licu govorio joj je dovoljno i nije morala završiti rečenicu. Svi su se pokupili u kuću osim Emawha koji je ostao nepomično stajati pored automobila. „I ti isto, Emawho. S tobom ću govoriti kasnije.“ Iako vidno zabrinut, Emawho je učinio kako je Sam naredio i pošao za svojom obitelji u kuću. Kayla osjeti kako je obuzima panika. Onaj isti osjećaj koji je imala kad je ostala sama s Piercom u stanu. Iako je znala da joj trener Cole nikada ne bi naudio, prilika Michaela u njenoj glavi govorila joj je upravo suprotno. Tko zna, možda ovaj čovjek želi biti nasamo s njom da joj može nauditi, nauditi, poput Michael? Kayla je potpuno gubila fokus. Prilika Michaela sad joj je bijesno titrala ispred očiju, Michael, kako se smije! Michael, kako je ozljeđuje! Odjednom ona osjeti ruku na svojem obrazu, ali to nije bila Michaelova ruka, već kao da joj se od dodira ruke njena oca povratio fokus i ona sama se vratila u stvarnost gdje je stajala 103

usred šume pred krupnim indijancem, kojeg uistinu nije mogla zamijeniti za, potpuno blijedog, štrkljavog, Michaela. „Ohrabri se, Kaylanee. Vidiš li me? Vidiš li samo mene?“ Kayla nije ništa odgovarala. Samo je duboko disala pokušavajući ostati sabrana. „Slušaj me, Kaylanee,“, nastavi Sam govoriti, još uvijek držeći ruku na kćerinom obrazu. „Neću ti dozvoliti da se mene bojiš. Djeca bi trebala poštovati svoje roditelje, a ne bojati ih se. Ja sam tvoj otac i da sam mogao, zaštitio bih te od njega, zaštitio bih te od svakog tko ti želi zlo. U tome sam zakasnio, ali znaj, da više nikada neću dopustiti da ti Michael Sanders ili bilo tko takav naudi. Pomoći ću ti da ozdraviš, Kaylanee, ali moraš mi vjerovati.“ Tek kad je to izrekao Sam je spustio svoju ruku s obraza, potpuno zaprepaštene Kayle. „Hajde sad, siguran sam da je Lucy izvela čudo s večerom u ovih par minuta koliko nas nije bilo.“ Bio je u pravu. Uz pomoć svojih sinova, Emawha i starca Konnaha, Lucy je spremila bogovski objed. Kayla nije imala pojma kako je to izvela u tako kratkom roku, ali nije ništa pitala. Doista je bila gladna, tako da je zajedno s ostalima prionula na jelo. Još je uvijek bila pod dubokim dojmom onog što se odvilo vani između nje i Sama. Jednim dodirom svoje ruke Sam je otklonio sliku Michaela iz njene glave. Učinio je upravo suprotno od onoga što se dogodilo kad ju je Pierce primio za ruku. Dosad joj se činilo da dodiri samo pojačavaju njene vizije onog monstruma, ovo iskustvo joj je bilo potpuno novo i nevjerojatno. „Hej, Kaylanee, kako to da ti je mama dala da voziš, mi je moljakamo već stoljećima i neda nam, a ni ti nisi punoljetna?" požalio se Sammy gledajući ravno u svoju majku. Kayla nije mogla, a da se ne iznenadi tome koliko su njena mlađa braća već znala o njoj. „Dečki, ne gnjavite sestru, tek je stigla", Lucy će dječacima, koji su sad započeli gađati jedan drugoga graškom preko stola. Kayli je neopisivo čudno zazvučao pojam, "sestra" koji je Lucy tako ležerno izrekla. Kad je napokon završila s večerom, Lucy joj se obratila: „Hajde, Kaylanee, sigurno si umorna od puta i vožnje, dođi da ti pokažem gdje je kupaonica i tvoja soba." 104

Lucy ju je povela uza stube i putem joj objašnjavala sobe: „Ova prva do stubišta je Samova i moja spavaća soba, ova druga je gostinjska, ova do nje je Emahowa, ova do nje, dakle, četvrta vrata po redu, je tvoja. Preko puta je kupaonica. Na kraju hodnika je soba blizanaca. Nemoj se uplašiti zvukova vani, to je posve prirodno u šumi, a ako bilo što trebaš, zovi.“ Kad ju je Lucy ostavila samu da se smjesti u svojoj novoj sobi, Kayla nije mogla ne primijetiti kako si je netko doista dao truda. Sav namještaj je bio ručno rađen. Od radnog stola, do kreveta i ormara. Boja je bila svijetla i nježna, ali nije bila lakirana. Sve je izgledalo nekako potpuno prirodno, kao da je namještaj ovdje sam izrastao takav kakav jest. Na zidu je visjelo nekoliko ručno rađenih ukrasnih predmeta. Kayla nije mogla raspoznati njihovo značenje, ali njihova je ljepota bila neporeciva. Doista joj se sviđala ova soba, bilo joj je gotovo žao što neće imati prilike provesti nešto vremena u njoj. Jedno je bilo sigurno, ona nikad neće moći zaspati u ovoj kući. Pa da blizanci slušaju njene prestravljene vriskove dok joj se u san vraća neprestano jedan te isti mučitelj?! Nema šanse! Već je ionako upropastila majčin život, doista nije bilo smisla u tome da uništi život još jedne obitelji. Ipak, to je uključivalo i činjenicu da si ne može jednostavno oduzeti život u ovoj kući. Nije željela zamišljati kakvu bi to tragediju unijelo u dom njena dva mala brata. Morala je otići odavde. Sjela je na krevet i pričekala da svi zaspe. Kad je bila sigurna da se više nigdje ne čuje nikakav zvuk, širom je otvorila prozor na svojoj sobi i najtiše što je mogla išuljala se van na krov iznad trijema. Uz pomoć jednog od drvenih stupova koji su pridržavali trijem, poput mačke se spustila, dolje, a kad je dotaknula tlo i ispravila se, malo joj je falilo da se ne zaleti u golemu priliku pred sobom. Izraz Samova lica bio je potpuno spokojan. Nije čak izgledao ni uzrujano. „Dobra večer.“ Kayla nije odgovorila na njegov pozdrav. „Kaylanee, ja ti neću dopustiti da se ozlijediš.“ Kayla se naljutila. Što on njoj ima zapovijedati, pa gotovo je i ne poznaje. „Ne možeš me spriječiti, Sam. Učinit ću to ili ovako ili onako ali bolje je da to učinim što dalje od Sammyja i Kaylena. Nema smisla da i oni imaju traume.“ 105

Sam uzdahne. „Dakle ti si posve sigurna da se želiš ubiti?" upita je. Kayla samo potvdrno kimne glavom. „I ništa što ja učinim te neće spriječiti u tom naumu?“ Sad je Kayla bila ta koja je uzdahnula. „Ne", kratko će ona. „Onda sklopi sa mnom pogodbu kao što je običaj u našem narodu", reče joj Sam smrtno ozbiljna lica. Ovo je Kaylu potpuno zbunilo. „Kakvu pogodbu?" upita ona oprezno. Sam se nasmiješi na njeno pitanje, ali lice mu se trenutak kasnije ponovno uozbilji. „Vrlo je jednostavno, Kaylanee, molit ću te da razmisliš o ovome. Otkako ti je učinjeno zlo, tvoja majka ti je pokušavala pomoći, ali nije uspijevala u tome, što misliš zašto?“ Kayla je isprva mislila da će jednostavno svojom bezizražajnošću ignorirati ovo Samovo pitanje, ali onda pomisli da će ionako uskoro umrijeti tako da to više nije bitno. „Nije mi mogla pomoći jer mi se više ne može pomoći.“ Sam se nasloni na onaj isti stup trijema niz koji se Kayla maloprije spustila i pronicljivo je gledajući, upita: „U to te uvjerio Michael Sanders zar ne? On ti je rekao da ti više nitko neće moći pomoći kad on završi s tobom? To su njegove riječi zar ne?“ Kayla se prestravljeno zagleda u Sama, jedini način na koji je Sam mogao znati da joj je Michael to govorio jest da je vidio Michaelove videosnimke. Snimke koje čak ni njena majka nije mogla gledati kad joj ih je policija pokušala pokazati. Tek tad je Kayla shvatila da ovaj čovjek pred njom doista zna kroz kakav je pakao prošla! Sad kad je znala da on zna, da je vidio, osjećala se tako poniženo. Kao da je svakome dozvoljeno da gleda njenu sramotu. „Vidio si snimke?!" ogorčeno će ona. Sam joj odgovori kimanjem. „Emawho je uspio doći do njih. Pravo je čudo zapravo, što si se nakon onoga uopće uspjela probuditi iz kome i što razgovaraš s ljudima.“ Sad kad je znala da ne samo da je Sam vidio snimke nego i Emawho, postalo joj je užasno mučno. Želudac joj se zgrčio od bola, a vrtoglavica u njenoj glavi nije željela prestati. 106

Prije nego se uspjela zaustaviti, Kayla se srušila na koljena i započela povraćati. Sam je podigao Kaylinu kosu da se ne uprlja i položio joj svoju ruku na vrat. Taj dodir ju je zaprepastio jednako kao i prvi, ali nije reagirala kao što bi inače reagirala na bilo koga drugog, dogodilo se upravo suprotno, njen želudac se smirio i ponovo je došla k sebi. Sam joj je pomogao da ustane, a potom je posjeo na naslonjač na trijemu, upalivši svjetiljku pred vratima, tako da ne sjede u potpunom mraku. „Kako si to učinio?" zbunjeno ga upita Kayla. Sam se nasmiješi. Taj osmjeh nije trajao dugo, ali bilo je nešto posebno u načinu na koji su mu se crte lica posložile u tu dobroćudnu grimasu. „Ja sam, kako bi ti to rekla, liječnik našeg plemena, najbliži opis bi vjerojatno bio vidar, možda šaman ili vrač, jednako dobro opisuju taj pojam, na našem jeziku to se zove „tse - kyon“. Kayla ga začuđeno pogleda. Nije mogla vjerovati svojim ušima. „Nije to ništa neobično", reče joj Sam, potpuno ležernim tonom glasa. „To je tradicija našeg plemena koja se prenosi s koljena na koljeno. Mene je naučio moj otac koji je također bio tse – kyon. Tse - kyon liječi tako da potpomaže prirodnu ravnotežu energije čovjeka i njegove okoline.“ Kayla ga je i dalje gledala očima punim nevjerice. Istina je da je dodirom svoje ruke Sam već dva puta odbio Kaylinu halucinaciju, učinivši tako nešto što ni sva sila liječnika i njihove „magične tablete“, nisu uspjele učiniti. Nitko dosad nije uspio izbaciti vizije Michaela u Kaylinoj glavi. Kayla je čula za šamane i indijanske vračeve, ali samo u pričama praznovjernih ljudi. Nikada joj nije palo na pamet da nešto takvo doista postoji. Još ni sad nije vjerovala u očeve riječi. „Dakle, kao što sam rekao ranije, želio bih s tobom sklopiti pogodbu", Sam će Kayli smrknuta lica. Kayla nije postavljala nikakva pitanja, čekala je da Sam sam pojasni što misli, ali i Sam je naučio igrati Kaylinu igru. Kad je napokon izgubila strpljenje, ona ga upita: „Kakvu pogodbu?“ 107

Sam se nasmiješi. Znatiželja je bila dobar znak. „Ja ti mogu pomoći, Kaylanee, ili bolje rečeno, mi ti možemo pomoći. Iako ti se to sad tako ne čini, ti si dio ove obitelji, ovog plemena. Daj mi šest mjeseci da ti dokažem da zao duh koji te ozljeđuje nije nepobjediv. Za šest mjeseci vidjet ćeš da imaš mnogo razloga za život. Mogu ti obećati da tvoje stanje nije neizlječivo, mogu ti obećati da ćeš za šest mjeseci ponovno biti dobro.“ Kayla nije mogla niti zamisliti da njen otac posjeduje takvu sposobnost uvjeravanja. Način na koji je govorio, stvarno je zvučao iskreno. Mnogi bi političari prodali dušu za takvu karizmu. Ipak, Kay mu nije vjerovala, možda je on sam vjerovao u to što je govorio, ali ona je znala bolje od toga. „Ne bi trebao davati obećanja koja ne možeš održati, Sam", mračno će Kayla, lice joj je bilo poput bolne grimase. Samowaha se jednostavno nasmiješi i reče:. „To je istina, Kaylanee, ali znaj da ja svoja obećanja ne kršim kao drugi. Dajem ti svoju riječ, da ćeš u šest mjeseci biti potpuno izliječena od zla koje nosiš na duši i da ćeš za šest mjeseci ponovno poželjeti živjeti. To je moj dio pogodbe.“ Kayla ga je i dalje zbunjeno gledala. Još joj uvijek nije bilo jasno gdje tu započinje kakva pogodba. „Ne razumijem, što želiš od mene, Sam?“ Sam uzme Kaylinu ruku i stavi je u svoju, Kayla trzne svoju ruku da je makne, ali u tom trenu osjeti neobičnu toplu energiju koja je prožimala cijeli Samov dlan. Nije vidjela Michaelovo lice, kao što je to bio običaj kad bi ju netko dotaknuo. „Što je to?" upita ona, misleći na toplinu koja je isijavala iz očeva dlana. „Kamwoa, unutarnji duh", odgovori Sam, još je uvijek držeći za ruku. „Zbog toga ga sad ne vidim?" upita Kayla, zaprepaštena ovim otkrićem. Sam je doista posjedovao nekakvu neobičnu moć. „Vidiš li ga inače kad te netko dotakne?" zabrinuto je upita otac. Kayla potvrdno kimne glavom i po prvi put u dugo vremena osjeti kako joj naviru suze, ipak, ona sklopi oči ne dopuštajući im da proklize. 108

„Trebala bi plakati, Kaylanee, plakanje je dobar lijek", Sam će blagim glasom. Kayla odmahne glavom. Kad bi si dopustila plakati, imala je osjećaj da bi ju prilika Michaela tad potpuno preuzela, zaključavajuči je u njenom vlastitom umu, vječno je mučeći. „Doći će i to, nenamai, vidjet ćeš. Ako mi povjeruješ, jednog ćeš dana biti slobodna od svojeg demona.“ Kayla duboko uzdahne. Ona se prisjeti pogodbe koji je Sam pokušao sklopiti s njom. Polako izvuče svoju ruku iz očeve i pogledom koji je preklinjao upita: „Možeš li mi stvarno pomoći? Možeš li ga stvarno natjerati da me ostavi na miru?“ Kad je to izgovorila, njene usne zadrhte, a grlo joj se stegne. Suze su ju pekle u rubovima očiju. Sam se više nije smiješio. Izgledao je nekako strogo, a u isti mah dostojanstveno. „Ja mogu učiniti i više od toga Kaylanee. Moj duh može uništiti živuću moru koja te proganja, ali trebam tvoju pomoć.“ Kayla nikad dosad nije vodila ovako iscrpan razgovor o Michaelu, kao što ga je sada vodila sa svojim ocem. Nije mogla vjerovati da će se pojaviti osoba koja doista razumije kako se osjeća. Osoba s kojom može razgovarati o tome. Uostalom, Sam je vidio sve. Znao je kako ju je Michael mučio. Znao je sve što joj je učinio, ali kako bi mu ona mogla pomoći. Nikada nije mogla učiniti ništa da se suprotstavi Michaelu. „Kaylanee, ne tražim od tebe ništa drugo osim tvojeg povjerenja. To je možda i najteža stvar koju mogu zatražiti, pogotovo kad je tvoje cjelokupno povjerenje u ljude uništeno. Ako mi budeš vjerovala, nenamai, dat ćeš mi snagu da odagnam tvojeg neprijatelja.“ „Za šest mjeseci?" upita ga ona, a to joj se činilo kao tako dugo vrijeme. Sam kimne glavom. „Da, Kaylanee, i prije od toga.“ Kayla bojažljivo pogleda svojeg oca. „A, ako ne uspiješ?“ Samovo se lice ponovno smrkne. „Ako ne uspijem, onda ću te pustiti da činiš sa svojim životom što god poželiš.“ Kaylino lice također postane smrknuto, a bilo je upravo nevjerojatno koliko je u tom trenutku podsjećala na Sama. „Čak i ako to znači da si ga želim oduzeti?" oprezno ga ona upita. 109

Sam tužno uzdahne. „Čak i to, Kaylanee, ali zapamti, ja neću doživjeti neuspjeh, a i ti imaš još jedan dio u pogodbi.“ „Koji to?" automatski upita Kay, bez razmišljanja. „Zaklinjem te da si ne pokušavaš nauditi prije isteka tog roka. Vjeruj mi, Kaylanee i spasit ću te. Vjeruj mi i bit ćeš slobodna.“ Kay i Sam neko su vrijeme samo promatrali jedno drugo. Kayla tek tad shvati koliko je u izgledu doista nalik na svojeg oca. Prisjetila se koliko su samo puta ljudi upitali njenu majku je li je posvojila? Ljudima je bilo teško povjerovati da bljedoputa i plavokosa Angela ima kćer bakrenaste kože i kao noć tamne kose. Kayla je tek sad znala pravu istinu. Možda se upravo zato nikada nije mogla uklopiti među druge ljude, jer je i sama potjecala iz svijeta tako različitog od onog u kojem je živjela s majkom? Nije mogla, a da na tren ne pomisli; što ako ovdje doista pripada? Što ako ovdje doista može ozdraviti i riješiti se monstruma koji ju proganja? Ne, nije se usudila tako lako ponadati. Takva nada mogla je voditi samo u bespovratan ponor razočarenja. „Hajde sad, nenamai, dovoljno si probdjela, pođi na spavanje.“ Ponovno bezizražajna izraza lica Kayla ustane i krene prema vratima, a potom se zaustavi, okrenuvši se prema neredu koji je napravila ranije. Samowaha se nasmije njenom izrazu lica. „Ne brini za to, Kaylanee, ja ću sve srediti, hajde sad, inače će me Lucy koriti što sam te cijelu noć držao budnom.“ Sam je osluškivao Kayline korake dok se penjala u svoju sobu. Pričekao je da čuje zatvaranje njenog prozora, prije nego je ponovno progovorio. „Možeš izaći sada, Emawho, znam da se kriješ među drvećem.“ Emawhovo snažno mišićavo tijelo kretalo se iznenađujuće graciozno kroz tamu. Kad je prišao bliže Samu, Samowaha uvidi da mu je izraz lica bijesan. „Sunamai..", Sam će upozoravajućim tonom. „Ne vidim zašto ga jednostavno ne možemo ubiti? Zašto ga ne možemo mučiti onako kako je on mučio nju.“ Emawho će Samu govoreći kroz zube. Sam uzdahne, ali po izrazu njegova lica vidjelo se da i on sam nije daleko od bijesa. 110

„Osveta, nije pravda, Emawho. Imam osjećaj da će doći trenutak za pravdu, ali to nije sada. Vjeruj mi, sunamai. To ionako ne bi pomoglo Kaylanee.“ Kad je to rekao Emawhov izraz lica malo se ublaži, ali i dalje je bio krut. „Dobro je što ja nisam sklapao nikakve dogovore s njom", on će Samu prijekorno ga gledajući. Sam se nasmije. „Zar sumnjaš u mene, Emawho?“ Sad je i Emawho popustio, a osmjeh zatitra i na njegovu licu. „Ne, Sam. To sigurno ne, ali u svakom slučaju mi je drago da sam otvorena opcija, pod tim mislim, ako tebi bude trebalo još malo vremena. Ne zaboravi, Sam, ona je i moje pravo.“ Sam potapša Emawha po ramenu. „Naravno sunamai, nisam to zaboravio niti na jedan trenutak.

111

NOVA OBITELJ Unatoč tome što ju je Sam poslao na spavanje, Kayla nije mogla ni oka sklopiti. To je bila već druga noć za redom da nije spavala. Nije spavala prije puta, a nije spavala ni u zrakoplovu. Mogla si je samo zamisliti kako bi je ljudi gledali kad bi počela vrištati u avionu. Ujutro je već bila potpuno iscrpljena, ali nije se mogla prisiliti da zaspi. Cjelu je noć provela sjedeći na krevetu i razmišljajući o Samovim riječima. Kad je vani svanulo sunce, izašla je iz sobe i uputila se prema kupaonici, nadajući se da nitko drugi neće biti budan ovako rano. Nade su joj se u potpunosti izjalovile kad se u hodniku susrela s Emawhom koji je samo u donjem dijelu piđame već bio uhvatio kvaku vrata od kupaonice. Jedan pogled na to ogromno, snažno brdo od mišića bio je dovoljan da odustane od svojeg nauma. Kad ga je ugledala kako stoji u hodniku, iznenađeno je ciknula i hitro se okrenula natrag prema svojoj sobi brzo zatvarajući vrata za sobom. Očekivala je da će on jednostavno otići u kupaonicu i onda otići svojim putem. I doista čula je kako se vrata kupaonice otvaraju i zatvaraju, ali nekoliko trenutaka kasnije začula je kucanje na svojim vlastitim vratima. Nije imala apsolutno nikakvu namjeru javiti se. „Kaylanee, slobodno uđem?" začuo se Emawhov glas s druge strane. „O, sranje!" pomisli ona. Znala je da nema te teorije da bude sama u sobi s njim, a sumnjala je da i on može utjecati na njene halucinacije kao Sam. Znala je da je ovo užasno glupo, ali nije si mogla pomoći. Nije željela započeti svoje prvo jutro u očevoj kući sklupčana na podu dok se previja od bolova za koje je znala da nisu stvarni. Nažalost, kad bi Michaelovo lice uspjelo postati fokus u njenoj glavi, sve je ostalo padalo u tamu. Ponovno je otvorila prozor na svojoj sobi, i kao protekle noći, spustila se dolje niz potporni stup od trijema. Iznenadila se kad je na trijemu zatekla Lucy kako vješa mokro rublje da se osuši. 112

„Hej, dobro jutro, Kaylanee! Znaš, mi imamo i stube", ona će Kayli smijući se. „Bojim se da sam ja za to kriv", začuje se odjednom Emawhov glas s ulaznih vrata. „Žao mi je ako sam te prepao, Kaynee, nisam namjerno.“ Kayla zaprepašteno pogleda Emawha. „Kako si me to nazvao?" pomalo zbunjeno će ona. Bilo je to i kao onu večer na mostu kad se odjednom prisjetila da ju je otac zvao nenamai. Nije imala pojma kako se toga sjeća, ali znala je da je to točno. Emawho se nasmije, bilo je neobično vidjeti kako su mu zubi blještavo bijeli naspram bakrene kože. „Kaynee. Tako sam te zvao još dok si bila beba, valjda mi se zavuklo u podsvjest.“ Kayla sumnjičavo pogleda Emawha. Ponovno je imala bljesak sjećanja. Bila je vrlo malena i sjedila je na koljenima nekog ogromnog čovjeka i igrala se njegovim velikim prstima. Nije mu vidjela lice, ali nešto u njegovu držanju ju je strašno podsjećalo na Emawha. „Hajde, Kaynee, koliko prstiju pokazujem?“ Čovjek je imao dva prsta u zraku, Kaylanee nije znala kako se kaže dva, pa je i sama podigla svoja dva prstića. Čovjek se nasmijao. Kayla shvati da se potpuno izgubila u mislima jer kad se ponovno vratila u stvarnost, Lucy i Emawho su zabrinuto buljili u nju. „Emawho, koliko ti imaš godina?“ I Emawho i Lucy trznuli su se na ovo pitanje. Tren kasnije izgledali su savršeno normalno, tako da je Kayla kasnije pomislila da uistinu postaje paranoična. „Dvadeset", ležerno odgovori Emawho. „Izgledam starije, zar ne? Svi mi to kažu?“ Kad ga je sad promatrala, izgledao je kao potpuno normalan mladić. Okej, kao potpuno normalan, od stijene odvaljen mladić. Kayla odmahne glavom, pomalo zbunjena apsurdom na koji je pomislila, a zatim hladno reče. „Pa, ako si završio s kupaonicom...“ Emawho se nasmije. „Svakako i požuri se dok Kaylen nije dobio svoju priliku, mali zna ostati unutra po sat vremena, čita stripove, ne znam što mu to treba značiti.“ 113

Kayla je pričekala dok se Emawho nije u potpunosti maknuo s vrata da prođe. Nije ju niti najmanje iznenadilo što u kupaonici nije bilo nikakvih oštrih predmeta. Sam je očito mislio na sve. Osobno je pregledao i Kaylinu prtljagu prije utovara u avion. Jedno mu je doista morala priznati, činilo se da je čovjeku stvarno stalo do nje. Nije mogla da se na tren ne zapita, kakav bi joj život doista bio da nikad nije otišla odavde? Kada je napokon završila s kupaonicom, začula je Lucy kako je doziva s donjeg kata. Kayla se spustila niz stepenice, ali nije mogla odrediti odakle ju je točno zvala. Slijedila je Lucyno ljupko pjevušenje iza jednih vrata pored stubišta, a kad ih je otvorila, našla se u ogromnoj blagovaonici koja je zauzimala gotovo cijelu polovicu donjeg kata. Blagavaonica je bila odvojena od kuhinje samo šankom iza kojeg se nalazila Lucy, kad je vidjela da je Kayla ušla u prostoriju, ponovno joj se nasmiješila. Imala je vrlo blag osmjeh. Bilo je u njemu nešto više od obične ljubaznosti, nešto što je ličilo na razumijevanje. „Kaylanee, nadala sam se da ćeš biti voljna pomoći mi s doručkom. Jučer ste imali večeru zbrdazdola pa bih se htjela iskupiti.“ Kayla definitivno nije mislila da je jučerašnja večera bila napravljena zbrda-zdola. Njoj samoj je bila stvarno ukusna, ali Lucy je očito imala velike planove za doručak. „Što mogu učiniti?" Kay će, iskreno razmišljajući o tome kako to da nikada nije pokušavala kuhati zajedno sa svojom mamom. Možda zato što se Kayla klonila Angele. Majčin izraz lica, kao da će svakog časa briznuti u plač, bio je više nego dovoljan razlog da se drži podalje. „Znači pomoći ćeš mi? Izvrsno! Slobodno uzmi ona jaja i razbi ih u ovu posudu, a nakon toga možeš oprati salatu.“ Kayli nije smetalo pomaganje u kuhinji. Zapravo se osjećala nekako korisno. Jedan od razloga zašto gotovo nikad nije željela jesti s mamom je zato što je znala da nešto novaca koji mama posjeduje dolazi od Michaelova novca, jer je njena majka gotovo cijelo vlastito nasljedstvo spiskala na Kayline bolničke troškove. Kayla je radije zarađivala novac na utrkama i jela u McDonaldsu nego kod kuće. Uskoro se po kući čula neka glasna buka, njena nova braća Kaylen i Sammy očito su vodili žustru raspravu oko nečeg 114

gore na katu. Onda se začula još gora buka kad su istovremeno obojica protutnjila niz stepenice i zaustavila se tik pred samom Kaylom. Kaylu njihovo ponašanje nije preplašilo. Iako su dječaci bili krupni za svoje godine, lica su im još uvijek bila dječja. Kayla se nije bojala djece. „Kaylanee!" poviče Sammy prvi „Koji je od nas u pravu? Je li istina da je zemlja na kojoj je izgrađen New York na prevaru kupljena od američkih domorodaca za samo dvadeset i četiri dolara?“ „Ma daj, Sammy, tko bi prodao zemlju za tako malu lovu? Reci mu da je glup, Kaylanee! Nema te teorije da Velika Jabuka vrijedi samo 24$!“ Nešto u njihovu ponašanju, Kayla ni sama nije znala što, učinilo joj se smiješnim. Nje se nasmijala, ali ovo je bilo prvi put u dugo vrijeme da je uopće osjetila taj poriv. „Žao mi je, Kaylene, ali i mene su u školi učili da je to istina", reče ona, prisjećajući se jedne neopisivo stroge profesorice povijesti. „Ha!" poviče Sammy. „Vidiš! Vidiš!" pobjedonosni izraz na Sammyjevu licu bio je tako dražestan da Kayla nije mogla, a da se ne nasmiješi. Kad je shvatila da joj na usnama titra osmjeh nije se mogla načuditi samoj sebi. „Hajde dečki, pustite sestru na miru i pomozite mi postaviti stol.“ Uz zvukove negodovanja i uzvike tipa: „Ajooj, jel' baš moramo?" Sammy i Kaylen primili su se tanjura, žlica i vilica. Lucy koja je tek sad primijetila Kaylin razdragani izraz lica i sama se nasmije. „Znam da ti se sad čine kao da su mali anđeli, ali probaj provesti s njima cijeli dan, vjeruj mi, izludjet ćeš.“ Kayla je željela odvratiti Lucy da je sad već prekasno za to, jer Kaylin mozak je već ionako potpuno uneravnotežen. „Jutro! Kaylanee, mislio sam da sam ti rekao da se naspavaš?“ Sam je upravo ušao u kuhinju zajedno s Emawhom, zabrinuto promatrajući Kaylu. Lucy koja dotad nije ništa primijetila, sad joj priđe bliže. „Stvarno, Kaylanee, nisam niti primijetila, ali ti izgledaš potpuno iscrpljeno. Hajde sjedi sad i najedi se, a poslje se vraćaš natrag u krpe.“ 115

Kayla odmahne glavom i nastavi pomagati Lucy. „Dobro sam. Ja tako inače izgledam.“ Bilo je više nego očito da ih nije uvjerila, ali odlučili su pustiti je na miru. Znali su da bi prisiljavanje imalo samo kontra učinak. „Pa ako se osjećaš dobro, Kaylanee, nadam se da si spremna upoznati ostatak našeg plemena?" upita je Sam. Ovo je bilo veliko iznenađenje za Kaylu. „Da samo znaš kako se svi vesele, imat ćemo veliku proslavu u čast tvojeg povratka.“ Lucy će veselo. Kayla osjeti kako joj se želudac zgrčio. Potpuno je problijedila. „Je li to doista nužno? Ja stvarno ne volim proslave.“ „Hej, Kaylanee, ne kvari nam zabavu!" poviče Kaylen, a njegov brat blizanac nadoda: „Svi će biti tamo. Hamaka Mary je došla čak iz Yalea da nam se može pridružiti!“ Kad je to čula u Kaylinim obrazima nije bilo više niti kapi krvi. „Sve će biti u redu, nenamai. Nemaš se čega bojati. Pleme je tvoja obitelj. Svi se oni raduju što si nam se vratila. Red je da ih upoznaš", govorio joj je Sam, ali Kay njegove riječi uopće nije smatrala umirujućima. Nije si mogla zamisliti kako bi mnoštvo ljudi među kojima će ona biti u centru pozornosti, moglo biti pozitivna stvar. „Hej, ako Kaylanee ovo ne želi učiniti, možemo odgoditi to za neki drugi dan.“ Kayla je automatski osjetila ogromnu navalu zahvalnosti prema Emawhu kad je iznio taj prijedlog. „Joooj, nee!" potužili su se istovremeno Kaylen i Sammy. „Ne brini, Kaylanee, svi ćemo biti uz tebe. Ceremonija je samo prvi dio proslave, kasnije će se svi usredotočiti na zabavu, tako da nećemo morati ostati dokraja ako ti postane prenaporno", reče joj Lucy, potpuno je zbunivši ovom izjavom. „Ceremonija?" plaho upita Kayla. „Upoznavanje sa plemenom i starješinama, djeda Kona si već upoznala, tako da ih je ostalo još samo četvero .“ Kayla uzdahne, uvidjevši da svi doista očekuju od nje da ovo učini. U bilo kojem drugom slučaju bi već odavna navukla svoju mrtvačku masku na lice i potpuno ih ignorirala, ali kako je dio dogovora sa Samom prešutno podrazumijevao da ona pruži 116

svojoj novoj obitelji priliku, znala je da se neće samo tako lako izvući iz ovoga. „Pa dobro, sve dokle god ne moram upoznati poglavicu, ići ću", Kayla će bezvoljno, pokušavajući se mrzovoljno našaliti. U prostoriji je odjednom nastao potpuni muk, a mali Sammy se najednom odvalio smijati, zajedno sa svojim bratom blizancem. „Pa, na to si definitivno već zakasnila", Sammy će cereći se. Kayla ga zbunjeno pogleda, ali više nitko nije gledao u nju već su svi pogledi bili upreni u njenog oca. Sam uzdahne, i pogledavši svoju kćer ravno u oči, reče joj: „Ja sam poglavica plemena Omnahaia."

117

OMNAHAI Kad je nakon doručka otišla u svoju sobu da se pripremi za veliku proslavu, bila je sigurna samo u jednu stvar, njen život je zasigurno jedna ogromna kozmička šala. Stala je ispred ogledala na ormaru u kojem je vidjela svoje cijelo tijelo. Jedna stvar ju je potpuno zaprepastila. Kako nikada do sada nije uspjela shvatiti da je američka domorotkinja, kad je to tako bilo očito? Okej, imala je i majčine krvi, ali crte lica bile su joj više nego dovoljno egzotične i nalik očevima. Kako to nikada nije primijetila? Pomisao da je možda, nekim čudom, kćer nekog poglavice nije se javila ni u njenim najluđim maštarijima kad je kao dijete sanjala o tome da će jednog dana njen pravi otac doći i živjeti s njima. Kako je odrastala, zamišljena slika o ocu joj se mijenjala. Dok je još bila vrlo malena maštala je o tome da je on kralj neke daleke zemlje, kasnije je postao neki ravnodušni računovođa, a nakon nekog vremena razmišljala je o njemu kao o nemarnom kamionđiji kojeg nije bilo briga što je negdje s nekom ženom imao kćer. Ne, da je ona osobno ikad imala nešto protiv kamionđija, ali i sama je živjela lutalačkim životom sa svojom majkom, posve je prirodno da je i oca zamišljala na sličan način. Iznenada je čula korake u hodniku. Pobojala se da se to možda Emawho vratio i da želi razgovarati s njom. Na sreću, glas koji je čula nakon kucanja na njenim vratima, pripadao je Lucy. „Kaylanee? Smijem li ući?“ Kay sama priđe vratima i otvori ih. Lucy je u ruci držala vješalicu, a preko ruke bila joj je prebačena nekakva, više nego očito, indijanska oprava. U drugoj ruci je držala mokasine. Kayla odmah primijeti da se Lucy nekako nervozno smješka. Bio joj je to čudan prizor jer su svaki put do sad Lucyini osmjesi su bili vrlo samouvjereni. „Kaylanee, ne želim da pomisliš da imam nešto protiv tvoje odjeće, i doista, ako ne želiš, ne moraš je obući. Mislim, mi 118

smo svi dosta tradicionalni i na ovakvim prigodama nosimo tradicionalnu odjeću, ali ako ne želiš, ne moraš. Možeš je jednostavno staviti u ormar, za neki drugi put, ako je budeš željela obući. Ja sam je, vidiš, sašila za tebe, kad je Emawho javio da te je pronašao. Nadala sam se da ćeš stvarno doći živjeti s nama i da ćeš je nositi na proslavi. Ne želim da misliš da te ovo nečim obvezuje, samo... pa... Sam je toliko mnogo govorio o tebi da sam te kroz godine i ja zavoljela iako te zapravo nikad nisam ni upoznala do sada.“ Kayla je bila toliko dirnuta Lucynim riječima da ni sama nije mogla vjerovati kako su ju pogodile ravno u srce. Haljina koju joj je Lucy pokazivala bila je stvarno predivna. Doista se vidjelo da je svaki ures i šav napravljen s posebnom pažnjom. Grlo joj se stegnulo i gotovo nije mogla niti progovoriti. Kad je shvatila da je Lucy još uvijek promatra s pomalo zabrinutim lica, Kayla pruži ruke i primi predivnu haljinu i cipele. „Hvala ti, Lucy. Bit će mi čast, nositi je.“ Osmjeh koji joj je Lucy uputila u tom trenutku kao da je obasjao cijelu prostoriju. Još uvijek se smješeći, Lucy reče: „Neznam uopće hoće li ti pasati? Iskreno nisam imala pojma kako izgledaš, ali kad sam te prvi puta vidjela izgledala si upravo onako kako sam te zamišljala. Kako je to čudno, zar ne? Ako je bude trebalo suziti ili otpustiti koji šav, reci mi.“ Lucy ju je tad ostavila samu. Kayla porazmisli o svemu ovome. U sivom New Yorku gdje su ljudi ionako stalno nepristojni jedni prema drugima, nije ju uopće bilo briga hoće li svojom neljubaznošću povrijediti nečije osjećaje. Ovdje je bila tek jedan dan i nije se mogla zamisliti kako grubo odgovara Lucy na neko pitanje ili kako odbija nositi haljinu koju je ona, očigledno s toliko ljubavi i pažnje, sašila samo za nju. Skinula je svoju odjeću i presvukla se u Lucyno remekdjelo. Haljina joj je pasala kao salivena. Pogledala se u ogledalo, ali tamo nije vidjela sebe. Michael je stajao ispred nje. Osjetila je kako je oblijeva hladan znoj. Disanje joj se počelo ubrzavati. Njen najgori neprijatelj se nasmiješio. „Moja mala vještica postala je indijanska skvo, tko bi to mogao zamisliti?“ „Pusti me. Nestani. Molim te.“ „Možeš li disati, mala Kayla? Možeš li doći do daha dva metra ispod zemlje?“ 119

„Molim te, Michaele, molim te...“ „Moja si, Kayla! Ne zaboravi to! Samo si moja!“ Vrisak koji se nakupljao u njenim plućima napokon je izašao na površinu. Bol je sjevnula po njenom tijelu, po starim ožiljcima, onim vidljivm i nevidljivm. Mučenje je ponovno započelo. Nije mogla disati, a njen neprijatelj joj se podrugljivo smijao. Odjednom, ni sama nije znala kako, ali netko ju je povukao u stvarnost. Kad je otvorila oči, susrela je jedne identične svojima. „Vidiš li me, Kaylanee?“ Njen otac je klečao na podu do nje. Podigla je pogled, a na dovratku ju je zabrinuto gledao Emawho. „Sam", ona će ubrzano dišući. Kad je shvatila da je na sigurnom, ona sklopi oči i pokuša se smiriti. „Dobro je, nenamai. Nema ga više.“ Kayla se premjestila u sjedeći položaj, naslonivši se leđima na stranicu od kreveta. Još uvijek uznemirena, ona obuhvati svoja koljena rukama i čvrsto stisne zube da ne zaplače. „Već sam ti rekao, Kaylanee, suze su snažan lijek.“ Kayla samo odmahne glavom na očeve riječi. „Znaš li možda zašto si ga vidjela baš sada? Što ga je prizvalo?" upita je Emawho, još uvijek stojeći na istom mjestu. Kayla nekoliko puta duboko udahne pokušavajući razmisliti. Bilo joj je jako neugodno vidjeti kako je Emawho zabrinuto promatra, stoga se usredotočila samo na Sama. „Ništa njega nije prizvalo. Ja sam jednostavno luda!" Kayla će isfrustrirano kroz još uvijek stisnute zube. Sad je Sam bio taj koji je odmahnuo glavom. „Postoji razlog zašto imaš ove halucinacije, nenamai, i to nije taj jer si ti luda. Prošla si kroz pakao kakav mnogi uopće nisu u stanju preživjeti, normalno je da imaš posljedice.“ Samove su riječi imale nevjerojatno umirujuć učinak. Kayla nije znala je li to zbog njegove ruke na njenu obrazu, ali osjetila je poriv da ovo kaže. Znala je kako će ludo zvučati, ali nekako je mislila da će je Sam razumjeti. „Vidjela sam ga zato jer sam bila sretna.“ Obojica muškaraca uputila su joj zbunjen pogled. „Kako to misliš, Kaylanee?“ 120

Kayla ponovno uzdahne. „ Bila sam sretna zbog haljine koju mi je Lucy poklonila.“ „I misliš da se zato pojavio?" zaprepašteno je upita Emawho s vrata. Kayla se još uvijek nije mogla prisiliti da pogleda u njega. Gledajući u pod, ona reče: „On ne voli kad sam ja sretna.“ Emawho je pocrvenio od bijesa. Kad je Kayla ipak krišom podigla pogled prema njemu, skamenila se od onog što je vidjela. Izraz lica bio mu je zastrašujuć. „Kamwoa, Emawho! Smiri svoj duh, zar ne vidiš da se Kaylanee boji?" strogo ga upozori Sam. Emawho je doista izgledao kao da se pokušava savladati. „A ti sad reci da nisam bio u pravu, Sam? Zar takvo čudovište stvarno zaslužuje živjeti? Trebali bismo ga iz ovih stopa ubiti.“ Kayla se počela tresti od straha. Emawho joj je jednom spasio život kad si ga je pokušala oduzeti, činio joj se kao dobar mladić, ali sad je govorio o njoj da je čudovište! Prijetio da će je ubiti! Izgledao je bijesno! Kad je shvatio koliko je prestravio Kaylu, Emawhova srdžba nestala je jednakom brzinom kao što je i došla. Polako, ruku raširenih kao netko tko pokazuje da nije naoružan, prišao je bliže Samu i djevojci koja se sve jače i jače tresla. Kad je shvatila da joj se Emawho približava, Kayla automatski zgrabi očevu ruku, valjda u nadi da će i Emawho nestati od Samova dodira, kao i Michael, ali Emawho je i dalje bio tu pred njom. Sjeo je dolje na pod nekoliko koraka od nje, a Kayla nije mogla ne primijetiti Samovo napeto držanje. „Kaynee, vidiš li sad samo mene?“ , upita je Emawho. Kaylu ovo pitanje potpuno zbuni. Više ništa nije shvaćala. Ona kimne glavom. Emawho se nasmiješi. Više nije izgledao ljutito. Lice mu je bilo potpuno opušteno i blago. „Kaylanee, ja znam da sam poprilično visok...“ „I širok", nadoda Sam s poluosmjehom na usnama. Emawho se također popustljivo nasmiješi i nadoda: „I širok. I da možda ponekad izgledam strašno, kao maloprije, ali ja bih dao svoj život za tebe, Kaylanee. Ponekad mi je teško 121

kontrolirati svoj gnjev prema nepravdi koju si proživjela, ali nikada, baš nikada, ne bih učinio ništa da ti naudim.“ Kayla napokon shvati njegove riječi: „Zar takvo čudovište stvarno zaslužuje živjeti? Trebali bismo ga iz ovih stopa ubiti", on nije mislio na nju, mislio je na Michaela. Ovo je bilo previše za nju. Suze samo što nisu navrle niz njene obraze. Ona pusti Samovu ruku i ustane tako iznenađujuće naglo da su se obojica muškaraca lecnula. Ponovno je navukla na svoje lice mrtvačku masku i potpuno bezizražajnim tonom glasa rekla: „Hvala vam na vašoj pomoći i potpori. Dobro sam sada. Ako nije problem, htjela bih se spremiti za proslavu.“ Sam i Emawho ustali su istovremeno. Emawhovo lice bilo je ozbiljno, gotovo jednako Kaylinom, ali Sam se smiješio. „Svakako, Kaylanee, uzmi koliko god vremena ti treba. Ti odlučuješ kad ćemo krenuti.“ Izašavši iz sobe svoje kćeri, Sam se spusti dolje niz stepenice. Čim je došao do dnevnog boravka spustio se u prvi slobodan naslonjač, izgledajući poput vrlo stara i vrlo umorna čovjeka. Emawho ga je zabrinuto gledao. „Jesi li ikad vidio nešto takvo?" upita on Sama. Sam kimne glavom. „Samo jednom, ali čuo sam za još mnogo takvih slučajeva.“ Emawho je bio zbunjen. „Što je to?" upita on i sjedne nasuprot Samu. Sam tužno uzdahne. „Isprva sam mislio da su obične halucinacije, ali halucinacija nikada ne bi mogla crpiti moju snagu kao taj stvor.“ „Znači nije mi se to samo činilo, doista te izmorio?" upita ga Emawho, a u glasu su mu se mješali znatiželja i zabrinutost. Sam kimne. „To je Trag, Emawho. Siguran sam u to.“ Kad je Sam to izrekao Emawha ponovno obuzme bijes. Morao se suzdržati da ne počne vikati. „Ne razumijem te, Samowaha, zašto mi ne dozvoljavaš da ga ubijem?! Zar to neće izbrisati Trag?“ Emawhu nije bilo jasno zašto Sam izbjegava tako očito rješenje. On je znao samo 122

jednu stvar o Tragovima, a ta je da ih ostavljaju upravo oni koji su činili zlo drugima. „Ne, sunamai. Ako ga ubiješ, Trag će samo ojačati dok je ne uništi. Ona sama mora smoći snage da razbije Trag, tek onda možeš učiniti s Michaelom Sandersom što god te volja.“ Emawho ništa od ovog nije shvaćao. „Kako je to učinjeno, Sam? Kako netko samo tako ostavi takav Trag na drugome?" Drevnim glasom kroz koji su progovarala ne samo Samowahina usta, već i glasovi njegovih predaka, on reče: „Trag može ostaviti samo jako veliko zlo. Snaga koju Trag ima ovisi o zlu koje je počinjeno. U većini slučajeva zlikovci nisu niti svjesni da ostavljaju Trag na svojim žrtvama.“ Emawho porazmisli o Samovim riječima, pa ga nakon par trenutaka upita: „Jesu li Tragovi duhovi?“ Sam odmahne glavom. „Tragovi su preslike osobnosti svojih vlasnika, oni nose njihovo lice i čine isto zlo kakvo su činili njihovi vlasnici prije njih. Naravno, kako nisu materijalni, ne mogu ostavljati fizičke ožiljke, ali čine jednaku štetu na mozgu i na duši.“ Emawho je bio zaprepašten. „Zar ti to meni hoćeš reći da Kaylanee još uvijek proživljava isto mučenje kao i kad je živjela u istoj kući s onim čudovištem?!!“ Samove tamne oči odavale su pravu istinu. „U nešto blažem obliku, jer Tragovi ipak nisu tako moćni kao njihovi vlasnici, ali da, Kaylanee još uvijek proživljava isti pakao.“ Emawho bijesno ustane iz naslonjača. „Samowaha, mi ovo moramo zaustaviti! Učinit ću sve što je potrebno, molim te! Što možemo učiniti?“ Sam također ustane i položi svoju ruku na Emawhovo rame. „Ono što možemo učiniti jest biti joj blizu, štiti je i pokazati joj da je sama dovoljno snažna da slomi Trag. Samo žrtva može osloboditi samu sebe. Ja ga možda mogu odagnati, tu i tamo, ali ona sama ga mora razbiti, ako se hoće osloboditi.“ „Zašto joj onda to ne kažemo? Zašto joj ne kažemo da nije luda i da je to što ju muči stvarno?“ Sam se nasmiješi Emawhu. 123

„Emawho, sunamai, ti si jak, sposoban da se suočiš sa svakim strahom i neprijateljem. Hrabar si i upravo si zato tako dobar ratnik. Jedini razlog zašto je Kaylanee još uvijek živa jest zato što u njoj teče krv naroda Gavranova krila. Svako bi slabije stvorenje Trag već odavna uništio.“ Emawho nije ništa od ovoga shvaćao. „Što hoćeš reći, Sam?“ „Emawho, jedini razlog zbog kojeg se ona uspijeva nositi s ovim jest upravo taj što ona misli da to nije stvarno. Michael Sanders je njen najveći strah. Ona je bespomoćna protiv njega. Kad bi znala da je to što ju opsjeda stvarno, strah bi ju potpuno obuzeo i Trag bi je uništio. Da bi postala borac, ona prvo mora ojačati i tek će se tada moći suočiti sa svojim neprijateljem.“ Emawho je sad već bio potpuno uzrujan. „Ali kako, Sam? Kako može ojačati netko tko je toliko ranjiv, povrijeđen i potpuno bespomoćan?“ Sam se ponovno vrati u naslonjač. Kad je sjeo, on pogleda Emawha ravno u oči i reče mu: „Postoji samo jedan način; Michael Sanders je imao snagu nad mojom kćeri zato jer je bila sama. Zaveo je Angelu i odvojio ju od djevojčice, ostavljajući Kaylanee tako samu, sebi na milost i nemilost. Ista je stvar i s Tragom; sve dok je Kaylanee uvjerena da je sama na svijetu, neće imati snage da mu se suprotstavi.“ „Ali Kalyanee više nije sama!" pobuni se Emawho. „Tako je, sunamai.“ , složi se Sam. „Kad Kaylanee shvati da ima obitelj koja je voli i kojoj može vjerovati, shvatit će i da ima štit protiv zla. Mi ćemo joj to pokazati.“ Odjednom su obojica muškaraca ušutjela. Zvuk koraka koji se spuštaju niz stubište, prekinuo je njihov razgovor. Kayla se u potpunosti uredila za proslavu. Lucy je se očito uspjela dočepati, i nekim čudom, Kay joj je dopustila da joj uredi kosu. Sada joj je dugu crnu kosu, prošaranu sijedim vlasima, krasio niz fazanovih perja i razne perle. Izgledala je poput drevnih indijanki sa sjevera. Kad ju je Samowaha vidio u tom izdanju, nije mogao a da ne osjeti duboku ljubav i zahvalnost prema Velikom Gavranu koji mu je dopustio da doživi ovaj dan. Lucy se spustila niz stepenice odmah iza Kaylanee. Njena haljina je bila nešto ozbiljnija od Kayline, ali jednako lijepa. Sam je poznavao Lucy dugi niz godina. Znao ju je još dok 124

je bila djevojčica, a kasnije je otišla na fakultet. Neko je vrijeme živjela u gradu, a vratila se tek kad je prošlo pola godine nakon što ga je Angela napustila s djetetom. Od tada mu je bila vjerna prijateljica i savjetnica u njegovoj tuzi. Duboko ga je voljela, ali nije se nametala, sve dok i on sam nije shvatio da je doista voli. Sam i Angela nisu bili u braku, iako su imali zajedničko dijete, stoga je bio jako radostan kad je oženio Lucy i s njom dobio dva sina. Unatoč svemu tome, znao je da neće biti zadovoljan sve dok ponovno ne pronađe svoju izgubljenu kćer i vrati je u svoj dom. Danas je napokon i taj dan došao. „Prekrasne ste. Obje. Nema riječi dovoljno lijepih kojima bih vas opisao", reče im Sam duboko ganut prizorom pred sobom. Emawho je također gledao, ali on je imao oči samo za jednu osobu. Zabrinuto je promatrao Kaylu, u sebi se grizući zbog znanja da ne postoji način na koji može jednostavno maknuti taj Trag s nje i osloboditi je. „Vau, Kaylanee, opa! Hej, mama, baš ste komadi!" začuo se Kaylenov pohvalni komentar na izglede, njihove majke i sestre. On i Sammy upravo su banuli na vrata, obojica već odavno presvučeni u tradicionalnu odjeću plemena Omnahaia. „Hej, Kaylanee, čekaj da vidiš moj Ples Vukova, plešem puno bolje od Kaylena", Sammy će ponosno. „Ne plešeš!" usprotivi se Kaylen. „Plešem!“ „Ne plešeš!“ Sam je očito odlučio prekinuti razmiricu. „Dosta, suna –ne- mai. Imat ćete prilike pokazati svoje vještine u krugu danas. Kaylanee, jesi li spremna da krenemo?“ Kaylino lice nije bilo mrtvački pokrov kao inače, ali svejedno je bila vrlo ozbiljna iako je svima bilo više nego očito da je nervozna zbog upoznavanja s cijelim plemenom. „Ne brini Kaylanee, sve će biti dobro", reče joj Emawho, koji je cijelo vrijeme promatrao izraze njenog lica uočavajući svaku, pa i najsitniju promjenu. Kayla je očekivala da će automobil biti njihovo prijevozno sredstvo, zato se je potpuno zaprepastila, kad ih je Sam sve poveo iza kuće, jednim uskim puteljkom gdje su ubrzo bili na ogromnoj livadi na kojoj su pasli konji. Malo dalje, Kayla 125

je ugledala i štalu i štagalj. Nije mogla vjerovati, ali obitelj njenog oca je doista još uvijek živjela tradicionalnim stilom života. Koristili su oni i tehnologiju, naravno, ali toliko toga je bilo izvorno. Kaylen i Sammy, zazviždali su u isti glas, a pet krasnih konja je lagano dokaskalo do njih. Svi su se najednom počeli smijati, Kayla ih je pogledala da vidi čemu se smiju, a tek tada shvati da im je svima smješan izraz njenog lica. „Idemo tamo na konjima?!" zaprepašteno ih ona upita. „Kaylanee, mi jesmo domoroci", Sammy će sestri, kao da je propustila očiglednu poantu. Kayla je bila potpuno zbunjena. „Pa, što fali autu?" upita ih ona. Nije bilo nikakve šanse da se ona popne na bilo kakvu životinju. „Ništa, osim što ne može doći do tamo", odgovori joj Kaylen izgledajući jednako zabavljeno sestrinim čuđenjem kao i njegov brat blizanac. „Staza do Livade Suza je napravljena samo za jahače i to samo za one koji znaju put, kako ne bi imali neželjenih posjetitelja.“ „Neželjenih posjetitelja?" ponovi Kayla tupavo za njim. Oba brata se nasmiju i u isti čas odgovore: „Bljedolikih.“ Kayla nije mogla da se ne nasmije. Zvuk njenog vlastitog smijeha potpuno ju je iznenadio, naglo se zaustavila i problijedjela, kao da očekuje da će je svaki čas stići kazna. Samu i Emawhu, nije promaknula ova reakcija. Kad se ništa nije dogodilo ona reče: „Vi mora da se šalite, ali kako god, ja se ne penjem ni na kakvu životinju.“ Svi su se ponovno grohotom nasmijali njihovoj izjavi, a jedan od konja očito je bio znatiželjan pa je prišao bliže Kayli s leđa i njuškom je gurnuo u rame. Životinja je potpuno iznenadila Kaylu koja je vrisnula i odskočila u stranu, što je, naravno, izazvalo novu provalu smijeha među ostalima. „Daj, Kaylanee, pa nema smisla bojati se konja, Chawako je samo bio znatiželjan.“ Sammy će gladeći i umirujući konja kojeg je također preplašila Kaylina reakcija. „Vidiš i oni su plahe životinje isto!“ 126

„Sammy, sad si upravo rekao da je Kaylanee životinja, blesane!" Kaylen će cerekajući se. „Nisam!“ „Jesi!“ „Nisam!“ „Jesi!“ „Hajde dajte se više smirite vas dvojica, dobit' ću slom živaca zbog vas, kunem se!" korila ih je Lucy. Oba dječaka su se prestala svađati i sad su se počela zdušno smijati. Penjući se svaki na svojeg konja. Sammyiju je očito pripadao Chawako. Sam priđe Kayli i reče joj. „Ne brini, nenamai, ti ćeš jahati sa mnom. Biti ćeš sasvim sigurna, obećajem ti.“ Kayla je samo odmahivala glavom. Sam joj se nasmiješi. Bilo je nešto tako umirujuće u njegovu osmjehu. „Jučer sam ti rekao da ti mogu pomoći, Kaylanee, ali mi moraš vjerovati. Danas te tražim da mi pokažeš to povjerenje. Znam da tražim mnogo od tebe, ali vjeruj mi da će ti se isplatiti.“ Kayla shvati da je njen otac doista uvjerljiv. Glas mu je bio potpuno iskren. Kad je govorio, zvučao je tako samouvjereno, bez trunke onog lažnog tona koji su imali liječnici kad bi je uvjeravali da je sve u redu. Ipak, Kayla je samo stajala i gledala ga. Bez ijedne riječi „Emawho, ti povedi Lucy i dečke, Kaylanee i ja ćemo doći za vama", čak i dok se obraćao Emawhu, Sam nije skidao pogled s Kayle. Kayla je tad opazila kako Lucy prilazi jednoj kobili i kako je Emawho prima oko struka i postavlja je gore na životinju, kao da je lutkica. Zatim se i on sam u jednom skoku popeo gore. Sammy i Kaylen već su bili na svojim konjima. Uz povike i urlike kakvi se čuju samo u kaubojskim i indijanskim filmovima, oni su odjahali dalje u šumu prateći stazu. Od osedlanih konja ostao je još samo jedan. Sam mu priđe bez imalo straha i podraga ga po njušci i glavi govoreći: „Kaylanee, ovo je Aka-mei Wenaho, „Medvjeđa Sjena“. On je moj vjerni pratilac već godinama. Ljudi iz našeg plemena još uvijek imaju moć osjećanja sa životinjama. Ako podjeliš svoje tajne s Wenahom, on će podijeliti svoje tajne s tobom. Omnahai 127

razumiju životinje, oni razumiju njihova srca. Životinje to znaju i zato nam vjeruju. To povjerenje mora biti uzajamno. Dođi, nenamai, Wenaho ti neće nauditi. Vjeruj mi.“ Vidjevši kako nonšalantno Sam gladi konja, Kayla pomisli da to ne može biti tako teško. Uostalom ona je uvijek voljela životinje. Napravila je nekoliko koraka bliže, ali još se uvijek nije usudila pružiti ruku da dotakne Wenaha. Tad konj učini nekoliko koraka napred i, poput Chawaka ranije, gurne je njuškom u rame. Kayla se nasmiješi. Njie se više bojala. Ona podigne ruku i podraga konja po njušci. „Tako je mekana!" iznanađeno će ona. Sam se također smiješio. Vidjeti osmjeh na Kaylinom licu doista mu je pričinjavalo najveće veselje. „Jesi li spremna, Kaylanee?" upita je on. Kaylino se lice na to pitanje uozbilji. „Ne znam, Sam...“ „Reci mi, čega se bojiš? Pada? Obećajem ti da nećeš pasti, bit ćeš sprijeda kao i Lucy dok jaše s Emawhom.“ Kayla odmahne glavom, a Sam napokon shvati. „Bojiš se mene, zar ne? Bojiš se biti tako blizu drugom ljudskom biću?“ Kayla teško uzdahne. „Ne znam kako da ti ovo objasnim", započne ona, a glas joj je zvučao potpuno slabašno i treperavo. „Ja nikad nisam imala oca, Sam, barem koliko se mogu sjetiti, a jedina osoba koja je ikad dobila priliku da obavlja tu dužnost, užasno me je ozlijedila i iskoristila. Ja nisam glupa. Vidim da ti je stalo do mene. U ovaj jedan dan koji smo proveli zajedno, upoznao si me bolje od bilo koga drugog, čak si mi i pomogao. Kad me ti dotakneš ja ne osjećam ništa drugo osim nekakve topline koja iz tebe isijava i ne vidim njega, kao kad me dotakne bilo tko drugi. Nešto u meni mi govori da si ti doista dobar i da mi stvarno želiš biti otac u pravom smislu te riječi, ali drugi dio mene samo čeka kad će ta krinka pasti. Kad ćeš početi vikati na mene ili me udariti ili nešto takvo.“ Kayla nije znala zašto, ali osjetila je trunku olakšanja kad je ovo izrekla na glas, kao da se na neki blesavi način unaprijed zaštitila od mogućeg negativnog ishoda. Sam pokuša odgovoriti svojoj kćeri, ali osjeti kako mu je grlo i dalje stegnuto. 128

„Kaylanee, zašto se bojiš da je moja dobrota prema tebi lažna? Bojiš li se samo zbog onog što si proživjela ili postoji neki drugi razlog?“ Kayla se doista iznenadila kako je brzo pogodio da nije samo stvar u Michaelu. I on je znao da je problem dublji od toga. „Kad sam bila malena, jednom sam isprovocirala mamu, bila je jako ljuta i nazvala te čudovištem. Neznam je li to rekla u afektu ili je to stvarno mislila, ali za mene su čudovišta ljudi poput Michaela.“ Kayla je očekivala da će se Sam naljutiti na njene riječi, možda je čak i izgrditi što ga uspoređuje s njim, ali on se samo nasmiješio onim svojim uvjerljivim smješkom. „Kaylanee, moraš shvatiti nekoliko stvari. Prva je ta da tvoja majka nikada nije niti zamišljala, a kamo li prošla užase kakve si ti proživjela, stoga je za nju pojam čudovišta, nešto sasvim različito od onoga što to znači tebi.“ Kayla mu je morala priznati, tu je bio potpuno u pravu, a njena majka je još k tome imala i sklonost k pretjeranom dramatiziranju. „Druga stvar je ta, nenamai, što smo tvoja majka i ja bili ljudi iz dva različita svijeta, a kad je tvoja majka shvatila da svijet u kojem ja živim ne funkcionira po istim pravilima svijeta u kojem ona živi, uplašila se onoga što ne poznaje i pobjegla. Jednom ću ti ispričati što se točno dogodilo, ali za sada ti se mogu zakleti samo ovo, nikada, baš niti jednom, nisam digao ruku ili povisio ton na tvoju majku. Ako mi ne vjeruješ, slobodno je pitaj. Angela te obožava, Kaylanee, vjeruj mi, nema te šanse da bi dozvolila da pođeš sa mnom da nije potpuno sigurna u to da ću se dobro brinuti za tebe.“ Kayla i tu nije mogla da se složi s njim. Sve što je opisao, doista je ličilo na ponašanje njene majke. Angela se bojala svega neobičnog, čak bi znala pošiziti i kad bi joj crna mačka prešla preko ceste. Nije uopće bilo teško zamisliti kako je nešto krivo protumačila i zbog toga dala petama vjetra. Kasnije joj je možda bilo žao, ali znala je da kad njena majka krene jednom stazom više nema te teorije da se vrati natrag. Ovaj posljednji argument bio je zapravo taj koji ju je pridobio jer kakva god njena mama bila, ona ju je stvarno voljela i da nije mislila da će joj biti dobro s ocem, nikada je ne bi pustila da ide. 129

Radije bi je zatvorila u neku ludaru, nego da je ponovno prepusti u ruke nekoga za koga je vjerovala da je zao. „Ja te ne mogu natjerati da mi vjeruješ, nenamai. Samo ti možeš odlučiti, želiš li mi pokloniti svoje povjerenje ili ne.“ Neko vrijeme su se ponovno samo gledali očiju jednakih kao odraz u zrcalu, a onda Kayla reče: „Spremna sam, Same. Krenimo već jednom na tu proslavu.“ Sam nije mogao reći Kayli da su upravo ove njene riječi, upalile prvu u nizu svjetiljka nade na njenom putu za oslobođenjem. Samowaha priđe svojoj kćeri i primivši je oko struka, on je hitro podigne na konja. Nije mogao ne osjetiti grčeve koji su prostrujili njenim tijelom kad je to učinio. Sam se popne iza Kayle i primi uzde. „Jesi li dobro, Kaylanee?“ Kayla je samo kimnula glavom, lica zgrčena u grimasu. Sam je znao kako ovo mora biti teško za nju, ali isto tako je znao da je ovo jedini način da joj pomogne. Kay je znala da je jedini način da ostane smirena taj da se fokusira na nešto. Jahanje je izgledao kao vrlo opasan sport, pa se usredotočila na to da ne sklizne dolje s konja. Razlika između ovakve vrste prijevoza i motora bila je ogromna, ali ipak bilo je nešto vrlo posebno u odnosu konja i jahača. Odnos između Sama i Wenaha bio je kao da su jedno biće. Nije znala je li to normalno pri jahanju ili ne, ali Sam jedva da je upravljao životinjom. Kao da je Wenaho znao gdje njen otac želi ići. Put nije bio dugačak. Jahali su nekih dvadesetak minuta sve dok nisu došli na ogromnu čistinu na kojoj se sakupilo veliko mnoštvo. Kayla nije mogla niti zamisliti da je pleme tako veliko, očekivala je da će se susresti s jedno petnaestak ljudi, ali kad je vidjela oko tristotinjak ljudi okupljenih u golemom krugu na livadi Suza, započela je drhtati. „Samo mirno, Kaylanee, da znaš, oni su stvarno sretni što te vide.“ Doista, kad su se Sam i Kayla, još uvijek jašući, približili velikom krugu, sa svih strana su se začuli poklici oduševljenja. Sam sjaše dolje i vrlo kratkim i brzim pokretom skine Kaylu s konja. Kad je ponovno bila na vlastitim nogama, Kayla osjeti ogromno olakšanje. Odjednom se iz kruga zaori zbor ženskih glasova. Kay nije razumijela riječi pjesme, ali melodija je bila vrlo lijepa. Nekako ritmična i snažna, puna poleta i divote. 130

Kayla znatiželjno pogleda oca, a on joj reče: „Pjevaju ti Sanewaku", u prijevodu to znači: „sretan ti povratak.“ U vremena davnih ratova s bljedolikima, mnoge su žene i djevojčice iz našeg naroda bile otete da budu žene, sluškinje i kćeri našim neprijateljima. Ponekad bismo ih uspjeli pronaći i vratiti natrag svojem domu. Tada bi se pjevala Sanewaka i svi bi se radovali kao danas.“ Kayla nije mogla, a da se ne zapita, je li doista pleme tako gledalo na njenu majku? Kao na neprijatelja koji ju je odveo daleko od svoje obitelji? Sam je očito pogodio njene misli jer joj je rekao: „Narod Gavranova Krila ne drži zamjerke drugima. Tvoja majka je tvoja majka i oni to znaju. Nemaju ništa s njom, samo se raduju jer si ti danas s njima.“ Kad je predivna pjesma završila, Sam povede svoju kćer u krug, a kad je stupio u samu sredinu kruga, narod je u jedan glas izgovorio. „Namake wa-to Samowaha we-i-ja!“ To je značilo: „Pozdravljen budi, veliki poglavice Samowaha!“ Sam podigne svoju ruku ispred sebe i držeći je tako, okrene se u krug oko sebe. „Auk-Namake, Omnahaia we-to.! Pozdravljam te narode Gavranova Krila! Danas neću govoriti riječima našeg plemena. Moja kćer se danas vratila, ali ona ne razumije riječi Omnahaija.“ Kad je spomenuo Kaylu, narod jednoglasno izgovori: „Sanewaka, Kaylanee we-ne-hi-ja, Samowaha nena-heja.“ Kayla je pomalo zbunjeno i prestrašeno promatrala nepoznata domorodačka lica oko sebe. Koga god bi pogledala, taj bi joj se nasmiješio. Cijeli sastanak izgledao je kao pravi mali pow-wow. To joj je bilo komično, ali u isti mah je osjećala čudan osjećaj stvarnog pripadanja. Nije se osjećala kao djevojka koja je iz civilizacije došla u divljinu, već, nekako, neobično, kao da ovdje doista pripada. „Ljudi Omnahaija, vaš sam otac, a vi ste moja djeca, vi me poznajete i znate da sam jedanaest godina tragao za svojom kćeri, Kaylanee Omnaheja. Danas je sretan dan! Sretan dan za Samowahu! Sretan dan za Emawha! Kaylen i Samweiha suna- ne 131

- mai, slave danas, kao i Lucale, moja Lucy koja je godinama zajedno sa mnom tragala za mojom kćeri.“ Narod je bio potpuno razgaljen Samovim riječima. Kayla nije mogla ne vidjeti koliko su neki bili dirnuti njegovom srećom. Niz lica mnogih žena klizile su suze radosnice, Lucy, koju je Kayla prvu spazila kako stoji u krugu sa svojom obitelji, bila je jedna od njih. „Pozivam te, Omnahai, dođi, i ponovno vidi moje dijete, kćer moju, koju si vidio tek kao malenu djevojčicu!“ Kad je to izrekao, Sam nije mogao, a da se ne prisjeti prvog puta kad je Kayla bila u ovome krugu. Bilo je to kad se Angela vratila iz bolnice. Prvo predstavljanje malene Kayle plemenu bilo je tek s njezinih mjesec dana. Inače je običaj u plemenu da žene rađaju u rezervatu. Iako su živjeli tradicionalnim životom Omnahai indijanaca, svi su oni išli i u obične škole. Mnogi od njih završili su i fakultete i postali doktori ili profesori. Omnahai rezervat imao je vlastitu bolnicu. Mogli su imati i vlastite škole da su to željeli, ali Sam nije želio da se Omnahai potpuno odijele od vanjskog svijeta. Nije želio da djeca iz plemena budu uskraćena za znanje ostalih naroda. Ovo je ipak bilo dvadeset i prvo stoljeće. Razlog zbog kojeg je bijeli čovjek uspio poraziti američkog domoroca bilo je njegovo znanje i napredna tehnologija. Sam nije kanio dopustiti da se ta greška ikad ponovi. Za razliku od mnogih drugih rezervata, rezervat Omnahaija nije pripadao državi, već je u pravilu bio privatno vlasništvo. Samovo vlasništvo. Jedino što je uspio sačuvati za svoj nekoć brojan narod, koji je danas postao tek maleno pleme. „Sam, jesi dobro?" Kayla nije mogla ne primijetiti da je njen otac odjednom samo utihnuo, kao da se izgubio u vlastitim mislima. Shvativši da se zamislio, Sam se prene iz svojih razmišljanja i upita: „Tko će prvi pristupiti mojoj Kaylanee? Tko će prvi ponuditi mir?“ Kayla nije mogla, a da ne zadrhti na ovo njegovo pitanje. Iskreno se nadala da je nitko od tih ljudi neće pokušati dotaknuti. Mogla si je samo zamisliti scenu, koja bi nastupila, kad bi se pred cijelim plemenom srušila na koljena, vrišteći od bolova. Očekivala je da će joj prvo prići najstariji članovi plemena, ali to nije bio slučaj. Prvi koji su joj prišli bili su njena mlađa braća Sammy i Kaylen. 132

„Namake-we-ne-ha!" pozdravi je Sammy smijući se i reče „To znači „pozdrav sestro“. Evo primi naš poklon, neka on bude razmjena za mir među nama.“ Kaylen i Sammy joj tad obojica pruže ruku. Tek tad je Kayla shvatila da svaki od njih u ruci drži prekrasnu narukvicu s minijaturnim figuricama izrezbarenih iz drva. Kayla nije mogla vjerovati kako su vješto izrađene i kako je svaki detalj vidljiv. Samo je stajala i buljila u prelijepe darove koje su joj braća nudila, a onda se Kaylen zacereka. „Kaylanee, trebaš ih uzeti", upozori je on. Kayla se sva zbuni i porumeni od neugode. Ona prihvati narukvice i reče im: „Hvala vam, dečki, stvarno su predivne.“ Oba brata se nasmiju, a Sammy prevrne očima. „Ne smiješ zahvaljivati. Moraš reći, prihvaćam tvoju razmjenu, brate.“ „Ili, sestro", ispravi ga Kaylen. „Ako ti žensko ponudi dar.“ Kayla nije mogla da im se ne nasmiješi. Osjećala se sva nekako spetljano, ali ponašanje njene braće, način na koji su je tako lako primili u svoja srca, potpuno ju je razoružao. U tom trenu poželjela je učiniti nešto što joj već godinama nije palo na pamet da učini nekom ljudskom biću, poželjela ih je obojicu zagrliti. Nije to učinila, ali sama činjenica da je u njoj još uvijek postojala ta želja, značila je da možda ipak negdje duboko u njoj čuči Kayla koja bi jednog dana mogla, pa ako ne ozdraviti, onda barem djelomično zacijeliti. Nakon njene braće, koja su poslje razmjene otišla stati iza Sama, ispred nje je stao Emawho koji je svojim tijelom zasjenio i samo sunce koje je obasjavalo sredinu kruga. „Ovo je nekoć pripadalo mojoj majci", reče joj Emawho, pokazujući joj krasan lančić s privjeskom od dragog kamenja. „ Želim da sada pripada tebi. Primi moj dar, Kaynee, neka on bude razmjena za mir među nama, među tvojom obitelji i mojom.“ Kaylu je ovo zbunilo. Pa on je bio dio njene obitelji, zar ne? Kayla se sad stvarno ljutila na Sama. Trebao ju je upozoriti da će biti darova. Sam koji je opet uspio pogoditi što 133

ona misli, reče joj: „Tvoj dar njima je mir koji daješ. Nema većeg bogatstva unutar plemena ili obitelji od toga.“ Kayla zbunjeno pogleda Emawha. „Jesi li siguran da želiš da mi doista želiš ovo dati, mislim, ako je pripadalo tvojoj mami?“ Emawho se nasmije. „Oduvijek sam znao da je želim dati tebi, Kaynee. Danas mi se ta želja ispunila.“ Kayla se također pokuša nasmiješiti i to joj čak nije tako teško palo. „ Prihvaćam tvoju razmjenu, brate", odgovori mu ona onako kako su je poučili Sammy i Kaylen. Kay ispruži ruke da primi lančić, ali tad Emawho učini nešto potpuno neočekivano. On ispruži svoje ruke i stavi ih oko Kaylinog vrata. Kayla osjeti kako su joj koljena počela popuštati. Bljesak Michelova lika zatitrao joj je pred očima, no u tom trenutku Sam čvrsto primi njenu ruku i Michaelov lik se raspline, a slabost koju je osjećala, nestane. Ponovno je bila dobro. Emawho se tad odmakne, a Kayla shvati da joj je oko vrata zakopčao majčin lančić. Emawho namigne Kayli i još uvijek se smješeći, stane između Kaylena i Sammyja. Iza njega je slijedila Lucy, koja je također u rukama imala indijansku ogrlicu, ali potpuno drugačiju od lančića koji joj je dao Emawho. Kayla nije mogla vjerovati koliko je ljudi upoznala u tom jednom danu. Svi su joj dali nekakav poklon u razmjenu za mir. Nije imala pojma gdje će staviti sve te stvari kad dođe doma. Kad je pomislila na to nije mogla, da se ne nasmije u svojoj glavi. Prošlu noć se željela ubiti, a sad je već razmišljala o Samovoj kući kao o svojem domu. Svi ljudi koje je upoznala bili su tako ljubazni i dragi prema njoj. Nije to bila ona hinjena ljubaznost s kojom su je obasipali doktori i sestre u bolnici, nego prava iskrena radost što je sada tu, među njima. Nije joj bilo teško zapamtiti imena i lica tih ljudi jer su bili tako neobični i dragi. Djed Kon koji uvijek veselo govori, miješajući engleski i jezik Omnahaija i njegov unuk, Sutey, povučen dječak, bili su prisutni i jučer kad je stigla ovamo. Još jedan starac Kaomoka Sivi Vuk, najstariji živući Omnahai, ili joj je barem tako izgledao. Lateka Nema Sreće, jedna stara, sitna žena koja ju je zagrlila, poklonivši joj crvenu košulju za koju se klela da će joj donjeti sreću u životu. Neki ljudi iz plemena doista su je i znali zagrliti, 134

većinom žene. Kayla se toga užasno bojala, ali svaki puta kad bi je netko dotakao, Sam bi položio svoju ruku na njeno rame i osim grča straha u želucu, Kayla ne bi imala nikakve posljedice. Znala je da je to samo zbog Samove tajanstvene moći, ali nije joj bilo važno. U tom jednom susretu s plemenom, osjećala se normalnije nego u svom vremenu provedenom s mamom u New Yorku. Upoznala ih je sve. Od najstarijeg do najmlađeg. Jedna joj je žena čak stavila svoje dijete u naručje, da joj ga pridrži dok joj stavlja ures u kosu koji joj je željela darovati. Kayla nikad nije držala ničije dijete. Užasno se brinula da joj mali dječačić koji se meškoljio u povojima ne ispadne, stoga ga je jako pažljivo privinula uz sebe. Gledajući tako njegovo nevino lice, pomislila je, kako je moguće da na svijetu postoje ljudi koji mogu nauditi malenoj djeci? Kako bi netko mogao učiniti zlo nečem tako malenom, krhkom i bespomoćnom kao što je ova beba? Na kraju Kayla nije znala misli li još uvijek na dijete ili na samu sebe. Nakon velikog upoznavanja svi su se okupili na ručku. Zapravo, svi su posjedali na meku travu, a žene i djeca iz plemena, svakom su donjele zdjelu punu hrane i vodu za svakoga. Kaylu, koja uopće nije bila religiozna, iznenadilo je kad je vidjela da se sprema molitva. Svi pogledi su sad bili upereni u njenog oca, pa je i ona sama pogledala u njega. Samowaha podigne svoje ruke i kao da blagoslivlja sve oko sebe, započne govoriti: „Danas sam zahvalan Velikom Gavranu, što je spojio oca i kćer da budu ponovno zajedno. Danas sam zahvalan što gledam vaša lica i što ste ovdje da se radujete sa mnom. Zahvalan sam na svakom čovjeku i ženi i djetetu koje je Omnahai. Zahvalan sam Gavranima na zaštiti i zahvalan sam Sjeni koja nas izdvaja od drugih. Zahvalan sam na hrani danoj od Velikog Duha Prirode i zahvalan sam ratnicima koji su uhvatili i ženama koje su pripravile ovaj objed. Uživajmo sad u ovom zajedništvu i podijelimo duh mira i veselja jedni s drugima.“ Kad je izgovorio te riječi, narod na to jednoglasno nadoda:„Heo-hai Samowaha-we-i-ja!“ Kayla nikad u životu nije čula neobičniju molitvu, aosebice ju je zaintrigiralo kad je Sam zahvalio Gavranima na zaštiti i Sjeni koja ih izdvaja od drugih. To ju je zbunilo. Čak je razmišljala i o tome da upita Sama što to znači, ipak, 135

predomislila se. Nije se još usuđivala samostalno započinjati razgovore s drugima. Nakon ručka, osjetila je kako je sustiže umor koji je tako dugo izbjegavala. Dvije neprospavane noći uzele su svoj danak. Kad se osvrnula oko sebe, vidjela je i da su mnoge druge obitelji polijegale na travu da malo odmore i odspavaju. Neka su djeca još uvijek trčkarala okolo, kao i njena braća, igrajući se. Drugi su uživali u tihim međusobnim razgovorima izgledajući kao da je ovo prirodan dio njihova života. Kayla se ponovno nasmijala samoj sebi u svojoj glavi, pa ovo je njima i bilo normalno! Njoj je pak bilo tako neobično vidjeti ljude i djecu kako spokojno spavaju među cvijećem. Kayline se oči tada sklope, ali ona se strese, širom ih otvorivši. Nije si mogla dopustiti da zaspi pred drugima. Nije željela niti zamisliti kako bi njeni vriskovi u snu, uznemirili savršenu idilu koja ih je okruživala. Sam koji je dosad vodio tihi razgovor s Lucy na jeziku Omnahaija, sad se obrati Kayli: „Kaylanee, slobodno sklopi oči, nenamai. Ja sam tu.“ Kayla je željela reći Samu da ne može sklopiti oči, da nesmije zaspati, da ne želi pokvariti ovu sreću i mir koji su je okruživali, ali više nije imala snage. Njeni kapci postali su preteški, a umor tako snažan da nije sanjala apsolutno ništa strašno, osim mnoštva indijanaca kako udaraju u bubnjeve i plešu oko vatre pod zvjezdanim nebom. „Hajde, Kaylanee, daj se više probudi! Još malo pa će Ples Vukova, moraš gledati Kaylena i mene!“ Kayla nije bila u potpunosti svjesna Sammyjeva glasa koji ju je dozivao, ali ipak je nekako znala da je stvaran. Bila je negdje između sna i jave i poptpuno se zaprepastila kad je shvatila da se budi, a da joj oči nisu uplakane, da joj tijelo nije mokro od znoja i da je lice njenog malog brata doista stvarno. „Sammy, pusti Kaylanee da se naspava", začula je Kayla Lucyn prekoran glas. „Ali, prespavala je cijeli dan, ne mora još prespavati i noć!" požalio se Kaylen koji je sjedio pored Sammyja. Kayla otvori svoje oči i shvati da je njen san bio stvaran. Vani je doista bilo zvjezdano nebo, a u sredini novog kruga opet je gorjela vatra. Netko ju je bio prenio s mjesta na kojem je bila zaspala, a kad se probudila, shvatila je da joj je glava na nečijim koljenima. Kad je otvorila oči dočekao ju je Lucyn radostan osmjeh. 136

„Lucy?" Kayla će brzo se pridižući. „Što se događa?“ Lucy se nasmijala Kaylinom zbunjenom izrazu, a kad je Kay malo bolje pogledala oko sebe, ona shvati da joj se i Sam i Emawho smiju. Samo su Kaylen i Sammy izgledali ljutito. „Sve je u redu, Kaylanee, osim što će mi moji sinovi popiti krv. Slijedi Ples Vukova i žele da ih gledaš.“ „Hajde, seko, probudi se, moraš nas gledati!“ Kaylu nije znala zašto ju je tako duboko dirnulo to što ju je Kaylen potpuno ležerno nazvao sekom, ali u tom trenu se odmah razbudila i nasmiješila se. Doista nasmiješila! „Naravno, Kaylene. Naravno, Sammy, svakako ću vas gledati.“ Lica obaju dječaka su se opet ispunila veseljem. Bubnjevi, za koje je Kayla mislila da ih sanja, a sad je znala da su doista stvarni, promijenili su ritam. „Hajdemo!" poviče Sammy Kaylenu i obojica dječaka stupe u krug. Kayla nije mogla ne primijetiti da krug sad i ispunjavaju dječaci njihovih godina, a čak i mladići Kaylinih godina. „Ples Vukova je dio inicijacije koji mladi Omnahai prolaze na svom putu da postanu ratnici plemena", objasni joj Sam također gledajući svoje sinove kako plešu u ritmu bubnjeva. Tada Kaylin pogled zapne za još nešto, dvije djevojčice plesale su zajedno s dječacima. Kaylu je ovo istinski iznenadilo! Emawho koji je također promatrao Kaylino lice, shvatio je što ju je to tako zadivilo. „To su Newmana Šumski List i Velanee Mala Lastavica, one također žele postati ratnice", reče joj. Kayla ga zbunjeno pogleda. „I mogu?" upita ona još uvijek u nevjerici. „Svakako. Muškarcima iz našeg plemena žene su najvrednije blago koje imaju, upravo zato jer one mogu biti sve što god požele. Mogu biti dobre majke i supruge, poput Lucy. Mogu biti izvrsne liječnice kao Hamaka Mary, a mogu biti i nepobjedive ratnice kao Tehekea Zemljana", objasni joj Emawho pokazujući na visoku ženu, dostojanstvena izgleda koja je sjedila u nešto daljem dijelu kruga od njih, ali koja im se blago nasmiješila kad je shvatila da je promatraju. „Newmana Šumski List, Tehekeina je kćer i sama je odlučila slijediti majčin put", reče Emawho, sad gledajući u djevojku Kaylinih godina. „Njena inicijacija se bliži kraju. Ovo je 137

njen posljednji Ples Vukova, nakon kojeg će dobiti zadatak koji će od nje učiniti ratnicu.“ „Kakav zadatak?" automatski upita Kayla kad ju je znatiželja nadvladala. Emawho se nasmije. „Ratnički zadaci su tajna, osim za one koji sami žele postati ratnici. Jesi li i ti možda sklona tome da nam se pridružiš? Ako je tako, onda moraš u krug i plesati zajedno sa svojom braćom.“ Kaylino se lice uozbilji. “Zar nisi mislio reći našom braćom?" zbunjeno ga ona upita. Kayla primijeti kako se je i Emawhovo lice dijelom uozbiljilo, ali onda se ponovno nasmijao. „ Pa zar nisam to i rekao? Možda sam se krivo izrazio. Da kažem Samu da ćeš postati ratnica Gavranova plemena ili još nisi odlučila?“ Kayla nije znala je li joj se to samo učinilo ili ne, ali kao da je Emawho namjerno promijenio temu. „Ne. Mislim da ja nisam materijal za ratnicu", ona će iskreno, očiju uperenih u svoja dva mala brata koja su sad radila identične pokrete. Kayli nije dugo trebalo da u svojoj glavi pohvata osnovni pokret koji su radili. Tri udarca o tlo lijevom nogom pa napred, tri desnom pa priključi. Bilo je i drugih pokreta i rukama i nogama, ali ovaj je bio glavni. „Zašto to kažeš?" znatiželjno je upita Emawho, trudeći se zvučati ravnodušno. Kayla i dalje nije skretala pogled s plesa, ali mu je ipak odgovorila. „Ratnici nisu kukavice.“ Emawho se nasmije na ove njene riječi. „Nisi ni ti kukavica, Kaynee. Vjeruj mi na riječ kad ti ovo kažem, kukavice su ljudi koji povrijeđuju druge ljude samo da bi se oni osjećali jačima ili snažnijim. Hrabri su oni koji su bili žrtve takvih ljudi, a još i danas stoje.“ Kayla odmahne glavom, očito se ne slažući s Emawhom. „Ne, Emawho, hrabri su oni koji smognu snage i suoče se sa svojim neprijateljima. Hrabri su oni koji ih ubiju na spavanju, tako da više nikada ne mogu nikome nauditi. Hrabri su oni koji prođu sve to i prežive i ne trpe kasnije...“

138

Kayla je željela toliko toga reći i izbaciti iz sebe, ali nije mogla. Morala se zaustaviti da ne dođe do točke bez povratka. Takve emocije joj nisu bile dozvoljene. Ples Vukova je završio, a Kaylen i Sammy odmah su pojurili k Kaylanee prekidajući njen razgovor s Emawhom. „Pa, Kaylanee, koji je od nas bolji?" zadihano je upita Kaylen. Kaylanee se zbunila. Nije im mogla reći istinu, iako su obojica bili podjednaki, Sammyjevi su koraci ipak bili usklađeniji, a prijelazi su mu tekli glađe nego Kaylenu. Znala je da ako to kaže na glas Kaylen bi se uvrijedio, a ona nije željela stvarati neslogu među dječacima. „Možete se vas dva hvalisavca hvaliti koliko hoćete, ali ja znam nekoga od koga obojica možete učiti", javi se Sam, smješkajući se. Oba sina odmah usmjere svoju pažnju prema njemu. „Koga to?" Sammy će znatiželjno. „Vašu sestru", odgovori im on smireno, a svi ga iznenađeno pogledaju. Oba dječaka stala su se smijati. „Ali, Kaylanee još ni ne zna naše plesove, kako bi onda mogla biti bolja od nas?“ Sam nekako zainteresirano pogleda Kaylu. „Iskreno sumnjam da te Angela nije naučila niti jedan naš ples, nenamai?“ Kayla je doista radila s majkom i neke indijanske plesove. Uvjek se pitala gdje ih je mama naučila. Angela joj to nikada nije željela otkriti, a sad je znala i zašto. „Kaylanee?" zazove Sam. „Davno", odgovori Kayla. „Još prije svega.“ Sam zaklima glavom, očito shvačajući što Kayla želi reći. „Tvoja majka mi je rekla, ako se ne varam, da si svojedobno bila pobjednica na školskom natjecanju.“ Kayla se osjećala vrlo nelagodno. Već je godinama nitko nije podsjetio na njene uspjehe prije susreta s Michaelom. Gotovo je i zaboravila ta sretnija vremena svojeg djetinjstva. U usporedbi s drugima, ta, kao da nisu niti postojala. „Nije to bilo ništa bitno", ona će izvlačeći se. „Kaylanee, zar i ti znaš naše plesove?" upita je jedna žena koja je sjedila do njih i za koju je Kayla znala da se zove Lamaka. „Da", potvrdi joj Kaylen. „Njena mama ju je naučila.“ Lamaka se nasmiješi. 139

„Otpleši nam nešto, Kaylanee!" zatraži ona. Kayla koja nije plesala već više od skoro četiri godine nije se mogla niti zamisliti da sad nešto otpleše. „Ne mogu. Zaboravila sam korake", slaže ona ženi. Svi su je prozreli. „Nemoj tako, Kaylanee, mi smo plesali za tebe!" nagovarala su je braća. „Plesanje je dobar lijek", posavjetuje je otac. „Ne mogu. Stvarno. Možda neki drugi put.“ Kayli je bilo tako čudno smišljati pristojne isprike. Inače bi se dosad u ovom trenutku razgovora jednostavno okrenula i nestala u nepoznatom smjeru. „Možda znaš pjevati?" Lamaka će ne odustajući. „Mi imamo mnogo lijepih pjesama, je li te mama naučila koju od njih?“ Kayla porazmisli o tome. Nije se mogla sjetiti konkretno niti jedne pjesme američkih domorodaca da ju je baš mama naučila, ali postojala je jedna pjesma koju je pjevala s izmišljenim riječima. Oduvijek je znala da je nije sama smislila, ali nikako se nije mogla sjetiti kako je se sjeća. „Znače li išta riječi: „We-mna-hai na- ne na-ne nenamai?" upita ona oca. Samove se oči ispune suzama. „Znače, dijete moje. To je početak uspavanke koju sam ti pjevao dok si bila malena. Tada on ispuni svoja pluća zrakom i zapjeva, a svi drugi utihnu.

We-mna-hai na-je na nenamai We-mna-hai na-je na nenamai Ha-wo- a ke-ne o- wa Ha-wo- a ke-ne o- wa Na-je-na nenamai mai-ha Na-je-na nenamai mai-ha We-ho heja-e we-ho-ha We-ho heja-e we-ho-ha We-mna-hai na-je na nenamai - ma We-mna-hai na-je na nenamai - ma

140

Dok je pjevao ponavljajući one iste riječi pjesme za koje je Kayla do sad mislila da su samo besmislice, jedno od sjećanja obavijeno u tami Kaylinog uma se u cjelosti odvrti u njenoj glavi. Ležala je u malenom krevetiću sa zaštitnom ogradom napravljenom od istog svjetlog drva od kakvog je bio izrađen i njen sadašnji krevet. Pored krevetića stajao je čovjek. Njegovo je lice bilo isto kakvo je i sada. Izgled Samowahe Ravena nije se promijenio niti nakon jedanaest godina. Čovjek je držao ruku iznad djetetove glave i pjevao joj uspavanku. Kad je Sam utihnuo, Kayla ga je samo promatrala, a jedna sitna suza joj se otme iz oka i proklizi niz njen obraz. „Sjećam se toga", reče ona ocu. „Ne sjećam se drugih stvari, ali toga se sjećam.“ Nitko osim Emawha u tom trenutku nije mogao niti zamisliti kako se Sam osjeća. Kako je jedanaest godina čekao ovaj trenutak i kako je on napokon došao. Njegovo dijete. Njegova jedina kćer sad je ponovno bila s njim, sa svojom obitelji. Napokon je imao sve što je ikada poželio. Sad je znao još samo jednu stvar; mora učiniti sve moguće i nemoguće da skine Trag s Kayle. Još je uvijek postojala šansa da si Kaylanee pokuša nauditi, bez obzira na njihov dogovor. On se morao pobrinuti da taj trenutak nikad ne dođe. Dok su putovali kući, jašući u mraku, Sam je osjetio da se Kayla trza na svaki šum i zvuk. Jednog dana, Kaylanee će naučiti da se više ne mora bojati mraka. Jednog dana, kad za to dođe vrijeme, i sama će shvatiti da je ona dovoljno jaka da bude što god poželi, i svjetlo i tama, beskrajno moćna i lijepa u vremenu bez kraja.

141

ISTINA Kayla ni ovu noć nije prospavala. Kad je otišla u svoju sobu, ovog puta se nije ni pokušavala iskrasti kroz prozor, ali nije niti legla na krevet. Sjela je na stolac i uzela jednu od knjiga koju je vidjela na polici iznad radnog stola. Otvorila je knjigu, pokušavajući se zadubiti u štivo. Iznenadila se kad je na polici ugledala knjigu na kojoj je pisalo „Legende Plemena“ Već dugo vremena nije čitala knjige za razonodu. Kad je malo bolje razmislila o tome, postojalo je tisuću stvari koje nije radila za razonodu. Nije željela razmišljati o tome. Nije željela niti pomisliti na to da je danas u nekim dijelovima dana čak osjetila ono što bi pjesnici nazvali „trncima sreće“. Znala je da ne smije o tome misliti. Sretne misli su ga dozivale. Sretne misli su ga činile ljutim. Na tren je doista vidjela bljesak njegova lica, a tren kasnije učinilo joj se da stoji u tami pored kreveta. Morala se skoncentrirati. Usredotočila se na štivo pred sobom. Kad je začula kucanje na vratima svoje sobe, upravo je bila zatvorila posljednju stranicu knjige. Jutro je svanulo tako brzo da se Kayla iznenadila samoj sebi kako to da nije primijetila da je vani već dan. Toliko se bila uživjela u bajku koja je govorila o plemenu, obitelji i pripadanju da je imala osjećaj kao da je i sama, nekako, dio te priče. Kucanje na vratima se ponovilo. „Tko je?" upita ona iskreno se nadajući da nije opet Emawho. „Lucy", veselo se javi glas s druge strane. „Doručak je gotov, dođi jesti prije nego ona dva mala čudovišta sve sami pojedu.“ Kayla otvori vrata. „Jutro, Lucy. Da si me zvala ranije, pomogla bih ti oko doručka.“ Lucy se začuđeno zagledala u Kaylu. Tek tad Kay shvati zašto je tako gleda. Još je uvijek bila u odjeći od jučer. „Jesi li ti uopće oka sklopila ovu noć?" upita je Lucy. Kayla nije znala kako da odgovori na ovo. Odlučila je iskreno ili barem polu-iskreno.

142

„Našla sam neku zanimljivu knjigu na polici, pa sam se začitala. Nisam niti primijetila da je došlo jutro sve dok ti nisi pokucala na vrata.“ Lucyin pogled odavao je duboku zabrinutost. „Nadam se da ćeš ići na spavanje poslje doručka, nema smisla da se ovako patiš cijeli dan.“ Kayla automatski odmahne glavom. „Ne spava mi se. Daj mi samo da se presvučem pa ću sići dolje.“ Lucy je samo uzdahnula i ponovno se popustljivo osmjehnula. „Ah, što se čudim, kad me ni moja vlastita djeca ne slušaju.“ Doručak je bio jednako ukusan kao i jučerašnj i Kayla je sad s potpunom sigurnošću zaključila da je Lucy doista odlična kuharica. Sam i Emawho bili su neobično ozbiljni za doručkom, možda zato što je Lucy svima rekla da Kayla opet nije spavala. Možda su se samo bojali da je cijelu noć smišljala načine da se ubije. Njena mlađa braća bila su kao i inače, potpuno nepodnošljiva svima, osim njoj. Prvo je Sammy Kaylena pogodio žlicom u glavu dok Sam i Lucy nisu gledali. Onda je Kyalen pokušao vratiti Sammyju tako da je ostavio soljenku otvorenu, no umjesto Sammyja, Emawho si je posolio, odnosno presolio jelo. Nakon toga je Lucy vikala na obojicu dječaka da nemaju nimalo pristojnosti za stolom. Sam ih je tada, da umiri Lucy, natjerao da se ispričaju i budu pristojni, a Emawho je zatražio novi tanjur hrane. On se očito nije ljutio na Sammyja, ali nije ni planirao pojesti krumpir natopljen solju. Kayli je sve to skupa bilo nekako komično. Osjetila je kako se u sebi smije. Bila je sretna, a onda se dogodilo to. Michael je sjedio s njima za stolom na Emawhovu mjestu! „Zabavljaš se?" upitao ju je bijesno sjevajući pogledom. „Mislim da sam ti objasnio kako ti nisi zaslužila da se zabavljaš.“ Kayla je počela drhtati. Ne sad. Ne ovdje. Ne, pred Kaylenom i Sammyjem. „Kaylanee?" čula je Lucyn glas u daljini, ali bilo je prekasno. Više nije bilo stola. Više nije bilo sobe. Samo ona i Michael u podrumu njegove kuće. „Misliš da ću zauvijek trunuti u zatvoru, Kayla? Ne mogu me zauvjek držati iza rešetaka. Doći ću po tebe, a tvoja mala divljačka obitelj tu ništa ne može učiniti.“ 143

Krenuo je prema njoj. Znala je da je gotovo. Znala je da će je kazniti za njenu sreću. „Kaylanee?“ Kayla trzne rukom, ali sve je bilo u redu. Sam ju je držao za zapešće, ne Michael. Svi su buljili u nju. Kayla to nije mogla podnijeti, osjetila je potrebu za svojom mrtvačkom maskom, ali tad kroz Samovu ruku prostruji neka neobična sila i ona ga istog trena pogleda. On odmakne svoju ruku od nje i Kayla ugleda kako mu je na oba dlana tetovirana glava neke ptice. „Ne navlači tamu nad sebe pred svojom obitelji", reče joj on mirnim glasom. „Kaylanee, jesi li to vidjela onog zlog čovjeka koji ti je naudio?" upitao je Kaylen. Kako da mu odgovori? Kako da mu objasni da je potpuno luda? Da joj se priviđaju stvari. Još gore od toga, da te stvari gospodare nad njom, da joj mogu nauditi. „Seko, nemoj se bojati. Mi znamo da ga ti vidiš jer ga i mi vidimo.“ Kad je Sammy izrekao tu rečenicu i Sam i Lucy i Emawho lecnuli su se na njegove riječi. „Kako to misliš, sunamai?" upita Sam svojeg sina. Sammy i Kaylen se pogledaju. Sammy slegne ramenim izgledajući nesigurno. „Ne znam. Kad je Kaylanee došla k nama i kad smo se upoznali s njom, Kaylen i ja, osjetili smo kao da je nešto donijela sa sobom. Neku tamu, znam da glupo zvuči, ali, onda smo ga i vidjeli.“ „Zapravo ja sam ga vidio prvi", ispravi Kaylen svojeg brata. „K'o da je to bitno", nestrpljivo će Sammy nastavljajući priču. „Kad je Kaylanee izašla iz auta, vidio sam ga da stoji iznad nje, dobro prvo ga je Kaylen vidio, a onda i ja, i sad sam ga vidio, opet je stajao nad njom. Bio je visok i mršav. Imao je crnu kosu i glupu kozju bradicu. Kayla nije mogla, a da ne ispusti prigušeni vrisak. Ustala je sa stolca i zaprepašteno pogledala svoja dva mlađa brata. Optužujuće je pogledala oca. „Jesi li ih ti na ovo nagovorio? Zašto Sam? Vjerovala sam ti!“ „Kaylanee, slušaj me", Sam će također ustajući s mjesta. 144

„Rekao sam ti da joj trebamo reći", Emawho će zabrinuto gledajući Kaylu. Kayla ga zbunjeno pogleda. „Reći mi što?“ Emawho pogleda Sama koji je sad izgledao vrlo napeto, ali kimne glavom. „Trebali smo ti reći da si obilježena. Nosiš na sebi Trag.“ Kad je to izrekao, ne mogavši se zaustaviti, Lucy glasno udahne od šoka. „Što?" zbunjeno će Kayla gledajući u Lucy. Emawho također ustane, ali kad je to učinio, Kayla napravi dva koraka unazad pa se on predomisli i spusti natrag na stolac. Odlučio je govoriti iz sjedećeg položaja. „Kad netko bude ozljeđen, ili bolje rečeno mučen, kao što si ti bila, ponekad njihovi mučitelji ostavljaju Trag na njima.“ Kayla srdito pogleda Emawha. „Ne moraš mi ti govoriti da sam istraumatizirana.“ Emawho tužno odmahne glavom. „Nisam na to mislio, Kaynee. Trag je stvaran. Poput osobe koja ga je ostavila. Nije jednako moćan ali je živ. To je vrsta stvorenja koja se hrani negativnim emocijama.“ Kayla ga je zaprepašteno gledala. „To je ludost!" usprotivi se ona. „Nije, nenamai. To nije ludost, to je istina", reče joj Sam i također sjedne natrag na stolac. Kayla im i dalje nije vjerovala. Pa tko bi mogao povjerovati u takve nebuloze. „Sam ti ne laže, Kaylanee. Moja sestra Tsege, druga kći djeda Kona proživjela je strašno mučenje nakon kojeg joj je ostao Trag.“ Kayla je i dalje samo odmahivala glavom. „Kaylanee, ljudi koji proživljavaju traumu u dubokoj su boli jer ne mogu zaboraviti zlo koje im je učinjeno, teško se oporavljaju od toga, stalno se vrteći u svojim sjećanjima. Ono što tebe mori je gore od toga. Zar nisi nikad primijetila da Michael kojeg ti vidiš nikada ne radi istu stvar dvaput i nikada ne ponavlja scenarij već uvijek dodaje nešto novo. Trag nema svojeg lica, stoga preuzima lice onog čega se najviše bojiš i tim te muči hraneći se tvojim strahom, tjera te da proživljavaš stvarnu bol iako ti misliš da je sve to samo u tvojoj glavi. 145

Kayla je samo stajala i buljila u svojeg oca. Prisjetila se Michaela koji ju je nastavio mučiti od onog dana kad se probudila iz kome u bolnici. On je doista bio stvaran i u njenoj bolničkoj sobi i na putu s mamom i u New Yorku. Cijelo se je vrijeme uvjeravala da nije stvaran, da joj ne može zaista nauditi, ali znala je da je u krivu. Taj Michael se pojavljivao uvijek kad bi se Kayla nečeg bojala ili se osjećala tužno i sretno. Emocije su mu otvarale put do nje, a mogla se smiriti tek kad je sama povratila fokus ili kad je se on zasitio. Jedino je za noćne more bila sigurna da to samo sanja, iako su bile užasne, nisu bile stvarne. „Kako ti to znaš? Kako ti uopće možeš sve to znati?" upita ona Sama. Sam preklopi ruke na stolu, bojao se u kojem će smjeru sad krenuti Kaylino ozdravljenje kad zna protiv čega se bori. „Rekao sam ti, Kaylanee. Ja sam tse-kyon ovog plemena, susretao sam se i prije s takvim stvarima.“ Kayla se pokuša smiriti, ali nikako joj to nije uspijevalo. Sva se tresla iznutra. „Kao kod Tsege, Lucyne sestre? Što se njoj dogodilo?“ Kad je Kay postavila to pitanje, cijela prostorija je utihnula, a svi su žalosno pognuli glave. Lucy je na kraju bila ta koja joj je odgovorila. „Silovali su je. Ostala je trudna. Rodila je dijete ali...“ „Ali svatko stvara svoju sudbinu Kaylanee", završi Sam prekidajući Lucy. Kayla ga nije htjela niti pogledati. „Što se dogodilo s Tsege?" ponovi ona svoje pitanje. Lucy je i sama sad već sva drhtala iznutra. „Ubila se, Kaylanee, moja Tsege se ubila.“ Kayla nije znala zašto ali kad je Lucy izgovorila te riječi imala je osjećaj kao da joj je netko potpisao smrtnu presudu. „Znači, on je stvaran?" ona će, gledajući ponovno ravno u Sama. Sam kimne glavom uzvračajući pogled. „I vas dvojica ga vidite?" upita ona blizance. „Da", odgovori joj Kaylen. „Ružan je", nadoda Sammy. „Zašto ga oni mogu vidjeti, a ti ne?" upita ona Sama, ali Emawho je bio taj koji joj je odgovorio. 146

„Sammy i Kaylen su na putu da postanu ratnici Omnahaia, ovo je razdoblje u kojem su oni koji prolaze inicijaciju za tu dužnost, najosjetljiviji na podražaje duhovnih bića.“ Za Kaylu je ovo bilo previše. „Zar ima još toga? Još takvih stvorenja kao Michael?!“ Sva lica koja su je gledala, odavala su duboku zabrinutost. „Pa, ima zlih demona", reče joj Kaylen, zvučeći kao da je u školi na satu. „Ima i dobrih", ispravi ga Sammy. „Dobro, da ima i toga", prizna Kaylen. „Ima duša lutalica", Sammy će ravnodušno. „Ali one ti neće ništa.“ „Većina", nadoda Kaylen. „Ima i iznimaka.“ „Tata kaže da su vampiri gadni", Sammy će gledajući u oca. „Ali, vukodlaci su puno gori, zar ne, Emawho?“ Kayla ih je samo prestravljeno gledala. „Demoni, duše lutalice, vampiri, vukodlaci? Vama je ovo smiješno?“ Svi su izgledali kao da im je neugodno. „Kaylanee, postoje stvorenja na ovome svijetu za koja se vjeruje da spadaju u legende, ali su stvarna. Ono što im daje snagu jest to što su ljudi prestali vjerovati u njih. Neka od tih stvorenja su doista zla, a tajnost im omogućava da čine što ih je volja s ljudima. Na sreću, postoji još nekoliko drevnih plemena na svijetu koja pamte te stare neprijatelje i koja se bore protiv njih. Omnahai je jedno od njih.“ Kad je Samowaha završio sa svojim objašnjenjem, Kayla ga je gledala kao da je potpuni luđak. „Povjerovala sam ti svašta, Sam,“ , ljutito će Kayla „ ali ovo je previše za mene. Povlačim granicu na rubu ludila. Ovo više nema veze s vezom. Znam da sama nisam sto posto uravnotežena, ali neću dopustiti da od mene napravite potpuni psihijatrijski slučaj.“ „Kaylanee, rekao sam ti da ću ti jednom ispričati zašto je tvoja majka pomislila da sam ja čudovište i zašto je uzela tebe i pobjegla odavde i zašto joj je trebalo jedanaest godina da shvati da je bila u krivu.“ 147

Sam nije želio ovu priču pričati danas. Nije želio da Kaylanee tako brzo sazna svu istinu. Nije mogao ni zamisliti kako će to djelovati na nju i hoće li zbog tog znanja možda doista izgubiti razum? Hoće li i ona poput svoje majke misliti da je on čudovište? Sumnjao je da će samo tako prihvatiti pravu istinu. „Da bi se postalo odrasli Omnahai ratnik potrebno je sedam godina naporne vježbe i truda. Naši dječaci i djevojčice započinju taj pothvat s dvanaest godina, a završavaju s osamnaest. Nakon čega su potpuno sposobni boriti se protiv sila zla. Jedna od vještina koje neki od nas posjeduju jest mijenjanje obličja u sjenu koja posjeduje i tjelesne i duhovne sposobnosti. Kao sjena, ratnik može proći kroz zid, ali isto tako može i podići neki predmet. Ratnik-sjena sam odlučuje hoće li koristiti svoju tjelesnu snagu ili svoj duh. To je vrhunac obuke kojem svaki Omnahai ratnik teži. Koristeći tu sposobnost Emawho je uspio spasiti tvojeg trenera Colea kad je umalo poginuo u požaru, a isto tako je i učinio da tvoj motocikl zalebdi u zraku. Nisi valjda mislila da se to dogodilo samo od sebe?" upita je Sam smješeći se, a potom nastavi pripovjest. „ Kao sjena, ja sam uspio ući u tijelo šefa FBI-a i isposlovati da te pusti, iako ratnici samo u vrlo rijetkim slučajevima ulaze u tijela drugih ljudi, a jedne noći, dok sam bio upravo u ovoj sobi gdje se sada nalazim, dobio sam obavjest da se selu približava demon koji je bio u bijegu od plemena sa sjevera, koji su naš dalek rod. Morao sam ga ići spriječiti. Angela je u krivom trenutku sišla niz stepenice i vidjela me da se preobražavam. Ona nije znala moju tajnu. Pokušao sam joj objasniti na brzinu. Bio sam glup i nisam vidio koliko se uplašila. Ja sam morao otići i zaštititi selo, ali kad sam se vratio, bilo je već prekasno. Angela je otišla i ostavila me, a tebe je odvela zajedno sa sobom.“ Kayla je bila na rubu suza. Iako je ta cijela priča zvučala ludo. Sve je zapravo nekako imalo smisla. Sve se poklapalo. Prisjetila se svog motora dok je preskakala one zapaljene automobile. Znala je da je samo čudom ostala živa. Bila je sasvim sigurna da je onu skakaonu bilo nemoguće preskočiti, iako je to shvatila tek prekasno. Upravo zato je znala da je isto tako bilo nemoguće da je trener Cole ostao živ, a ipak bio je živ. Bilo je sve to skupa zaista jednostavno. Sve što je trebala učiniti 148

jest zatražiti od svojeg oca da se preobrazi i da sama vidi na svoje oči, ali znala je da ako to učini, ako Sam dokaže svoju stranu priče, tada je i cijeli dio s Michaelom doista istinit, i sva druga mračna stvorenja koja su blizanci spomenuli stvarno postoje. Toliko zla na svijetu za koje nije niti znala. „Kaylanee", Sam će sažalno je gledajući. „Znam da se bojiš, ali molim te samo jedno, nemoj se bojati mene. Ja te doista volim, nenamai. Nikada ti ne bih naudio, kunem se.“ Sam je izgledao kao da preklinje. Kao da je svim srcem moli da mu povjeruje, da ga se ne boji. „Izgubio sam Angelu, zbog toga što jesam Kaylanee, molim te nemoj da izgubim i tebe.“ Kayla stisne rukama svoje oči, pokušavajući vratiti natrag unutra vrele suze koje su joj potekle niz obraze. U sljedećem trenutku, Samove su ruke bile oko nje, tješeći je. Iako se bojala ljudskog zagrljaja, već je nekako navikla na njegov dodir bez posljedica. „Pusti svoje suze, nenamai, slobodno plači, Kaylanee, one su doista lijek. Kunem ti se, dijete moje, nikada te više neću ostaviti. Nikada više nećeš biti sama. Trag nije tako jak kao što ti misliš. Ti mu sama daješ snagu, ali to može prestati! Možeš ga slomiti, samo mi moraš vjerovati. Kunem ti se da je tako.“ Kayla se pokuša smiriti, ali njen pokušaj se samo pretvorio u jecaje. Bila je potpuno uvjerena, da se sada nalazi bilo gdje drugdje, a ne u očevu naručju da bi je Michael uništio zbog ovoga. Došao bi radostan kao da mu je njena tuga poslastica za kojom je dugo težio. Kaylina braća također su prišla k Kayli primajući je za ruke i govoreći joj utješne riječi. „Nismo te htjeli prepasti, Kaylanee", pokajnički će Kaylen. „Nemoj se bojati, seko, mi ćemo te zaštititi", obeća joj Sammy. „Nema toga što tata ili Emawho ne mogu riješiti", uvjeravao ju je Kaylen. Čvrsto držeći svoju braću za ruke, Kayla se odmakne od Sama, a onda mu reče: „Pokaži mi!“ Sam duboko uzdahne. „Jesi li sigurna?“ Još uvijek držeći Kaylena i Sammyja za ruke, ona odlučno kimne glavom. Nekako je imala osjećaj da će joj braća dati snage da ovo podnese. 149

Sam se odmakne za nekoliko koraka od svih, a onda podigne svoje ruke visoko u zrak. Kayli se učinilo kao da je narastao, njegovo tijelo se izdužilo, a bijela svjetlost počela je isijavati iz njega. Svjetlost je postala tako jarka da je Kayla jedva gledala u nju. Svjetlo se proširilo na Samove ruke, ramena, glavu, a potom na cijelo tijelo, sve dok on sam nije postao svjetlost. Izgledao je neobično, poput samog zraka, samo stisnutog, kao sjena od svjetla koja isijava. Bio je to najnevjerojatniji prizor koji je Kayla ikada vidjela. Nije se bojala. Nije mogla shvatiti kako je njezina mama ikad mogla vidjeti njenog oca kao čudovište, kad on to, tako očito, nije bio. On je bio svjetlo koje je odagnalo njenu tamu. Više ga nije mogla zamisliti kao negativca, ne, nakon što je ovo vidjela. Kayla je zadivljeno gledala u Sama. „Prekrasan si", prošaptala je poluglasno. „Zar ne da je fora, Kaylanee?" upita je Sammy smješeći se. „Ja sam zrak. To je moj element", reče Samova sjena. Bilo je tako neobično vidjeti ga u tom obliku, ali da govori svojim vlastitim glasom. „Zrak je najjači elemenat od sviju, zar ne tata?" Kaylen će samouvjereno. Sam koji je sad ponovno pridobivao svoj normalan izgled reče: „To je najmanje bitno, sunamai, svaki elemenat ima svoju snagu.“ „Ali zrak definitivno rastura", nadoveže se Emawho koji je dosad samo šutio i pozorno pratio Kayline reakcije. Očito ga je iznenadilo što se ona nije u potpunosti izbezumila na Samovu preobrazbu, već je očito to shvatila kao nešto pozitivno. Sam je opet izgledao normalno. Pogledao je svoju kćer i obratio joj se: „Jesi li dobro, Kaylanee? Nisi se prepala?“ Kayla nije mogla, a da se ne nasmiješi: „Nema šanse. Ovo je definitivno bila najluđa stvar koju sam ikada vidjela, ali ako ti išta znači, žao mi je što mama nije ostala i pokušala te razumijeti.“ Lucy, koja je također stajala sa strane izgledala je nekako neobično tužna zbog Kaylinih riječi. Kayla je to uočila pa 150

nadoda: „A s druge strane, da mama nije otišla, nikada ne bih upoznala Lucy ili imala braću kao što su Kaylen i Sammy.“ Kayline riječi odmah su izbrisale tugu s Lucyina lica, pa se i ona odmah nasmiješila. „Mogu li sad vidjeti tebe?" upita Kayla Emwaha kojeg je to pitanje očito uhvatilo nespremnog. „Ovaj, Kaynee, počašćen sam tvojim prijedlogom, ali ipak mislim da to nije dobra ideja.“ Kayla ga zbunjeno pogleda. „Zašto?" upita ona, a u glasu joj se doista čula znatiželja. Emawho se nasmije, a i drugi su se nasmijali. „Recimo samo da ja ne izgledam tako pitomo kao Sam kad promijenim obličje", objasni on namigujući. „Emawho je strašan", Kaylen će ozbiljno. „Stvarno, strašan", potvrdi Sammy izgledajući kao da ga na samu pomisao Emawhove preobrazbe prolazi jeza. Kayla pogleda svojeg oca, kojemu je sad u potpunosti vjerovala, a on također kimne glavom u znak potvrde riječi svojih sinova. Kayla još jednom uperi svoje tamne oči u Emawha i pomisli da njoj on izgleda strašno i ovako i onako. Emawho je očito pogodio što je mislila jer joj u sljedećem trenutku reče: „Koliko god strašno ja možda izgledao, Kaylanee, ja ti nikada ne bih naudio. Moja dužnost je štititi ljude, ne suprotno.“ Kayla ozbiljno pogleda sve oko sebe. Postojao je još jedan problem. „Hvala vam, što ste me prihvatili i što se brinete za mene, ali što da ja sad učinim? Kako da se oslobodim svojeg progonitelja?“ „Nemoj ga se više bojati", jednostavno odgovori Kaylen. „To je lako za reći, ali nemoguće za učiniti", pokuša mu Kayla objasniti. „To je istina, Kaylanee", potvrdi joj Sam. „Tvoj strah je ono što održava Trag živim. Sve dok god se ti bojiš Michaela Sandersa, dotle je tvoj Trag slobodan da te muči. Onog časa kad ti skupiš snage i usprotiviš mu se, to će biti njegov kraj.“ Kayla je samo odmahivala glavom. „Ja to ne mogu. Ne samo zato što sam kukavica, vi nemožete zamisliti kakav je on. Nemogu mu ništa. Bespomoćna sam protiv njega.“ 151

„Kaynee,“, zazove je Emawho „ dok si živjela s onim gadom i svojom mamom, on te je mučio jer si bila sama. Mislila si da tako čuvaš majčin život. Nisi se imala kome obratiti i on je to znao. Odvojio te od svijeta sve dok mu nisi bila prepuštena na milost i nemilost. Njegov Trag pokušava učiniti isto. Razlog zbog kojeg on mrzi da si ti sretna jest taj što tada zapravo gubi snagu nad tobom. Kad osjećaš pozitivne emocije, on je na gubitku, jer se hrani strahom i kaosom u tebi.Ti moraš biti sretna, Kaynee, da bi ga porazila. Moraš se okružiti obitelji i prijateljima, ispuniti svoje srce ljubavlju da bi on oslabio. Tada ćeš smoći hrabrosti da ga poraziš, jer više nisi sama, zapamti to.“ Kayla je znala da Emawhove riječi imaju smisla, ali doista se nije mogla niti zamisliti kako se bori protiv Michaela, pa makar to bilo i protiv Traga koji je on ostavio. Sad kad je znala da je ta stvar živa još je se više bojala nego prije. „Kaylanee,“ Lucy će obračajući se Kayli pogledom koji je preklinjao. „Da je Tsege učinila to što je Emawho rekao, danas bi još bila živa, a Sutey bi imao majku. Molim te, Kaylanee, ne ostavljaj svoje roditelje bez kćeri. Dopusti svojoj obitelji da ti pomogne i da svi zajedno prebrodimo ovo.“ Kayla ih je sve samo gledala. Pet pari zabrinutih očiju promatrali su je. „Ne znam što da kažem", iskreno im reče Kay. Sam je ponovno primi za ruku. „Reci da ćeš pokušati. Molim te, nenamai.“ Kayla uzdahne i porazmisli o tome. Jedna stvar je bila sigurna. Drugog izbora nije imala. „Pokušat ću", obeća im ona, svim srcem se nadajući da će to obećanje moći ispuniti. S obzirom da Kayla nije pokazivala znakove da nakon doručka ode na spavanje, što je bilo posve shvatljivo, ako uzmemo u obzir sve što je taj dan doživjela, Lucy ju je zamolila da pođe s njom do djeda Kona. S vremena na vrijeme Lucy bi odlazila tamo i pomagala mu očistiti kuću. Nosila bi mu ona i svakog dana hranu, ali starac joj to nije dopuštao. Sam je također mislio da je zdravo za Kaylu da provodi vrijeme s Lucy pa ih nije pratio. 152

Djed Kon je bio vrlo radostan kad je ugledao Lucy i Kaylanee kako mu dolaze. Išle su pješice, naravno, sljedeći šumske puteljke. „Zdravo, oče, vidim da si nas jedva dočekao", Lucy će sagnuvši se da zagrli starca. „ Auk Namake, srce se moje raduje što vas vidi", djed Kon će veselo. „Je li ti unuk otišao u školu danas?" ljubazno ga upita Lucy. Starac se naljutio kad ga je pitala za unuka. „Aaah, Sutey, loše dijete, loša krv. Loše uči, ne sluša. Moram ga tjerati da ide u školu.“ Lucy se zahihotala na starčeve riječi. „Daj, djede Kon, nemoj tako! Dobar je Sutey. Brine se za tebe.“ Starac je nije htio slušati, bijesno je odmahivao rukom govoreći neke ljutite riječi na jeziku Omnahaia. „Djede Kon, znam ja nešto što će te oraspoložiti. Znam da ne voliš da ti kuham, ali nemaš ništa protiv kolača, zar ne? Donijela sam ti pitu od borovnice, to ne možeš odbiti. Hajde, kako se kaže?“ „Aaah, vražja ženo, uzmi moj mir ako ti je to baš tako važno, ke-gawoa!“ Lucy je tad ostavila starca sa svojom pitom i uvela Kaylu u unutrašnjost kolibe u kojoj su djed Kon i Sutey živjeli. Njihova je koliba bila vrlo malena naspram ogromne kuće nalik kolibi u koju je Kayla doselila. Kayla je bila uvjerena da u tako malom prostoru neće imati mnogo posla, ali Lucy se željela pobrinuti za svaki kutak i zakutak. Doista je bila temeljita! Kad su završile s čišćenjem, metenjem, glancanjem, brisanjem prašine, pranjem posuđa i tanjura već je bilo prošlo vrijeme ručka. Djed Kon je inzistirao na tome da im on pripravi objed. Kayla je odmah shvatila da nije tako dobar kuhar kao Lucy i doista joj je bilo žao malog Suteya koji je svakodnevno morao prebivati na djedovoj kuhinji. Baš dok je tako razmišljala o Suteyju dječak je upravo došetao do kuće. „Auk Namake, Sutey!" pozdravi ga Lucy, koja ga je prva vidjela. „Namake, Lucale", odzdravi Sutey, ali potpuno bezvoljno. Kaylu kao da nije niti primijetio. 153

„Sutey, nesrećo! Zašto si došao tako rano?! Škola još nije gotova!" vikao je djed Kon na njega. „Ranije smo završili", mirno odvrati Sutey, ali kad ga je Kayla malo bolje promotrila, ona shvati da to što se nalazi na njegovu licu nije mirnoća već mrtvačka maska s kojom je i sama nebrojeno puta sakrila vlastito lice. Kayla sad doista obrati pozornost na dječaka. Nije bio visok kao njena mlađa braća. Bio je sitan i mršav, nije izgledao starije od deset godina, iako je već imao trinaest. Odjeća mu je bila poderana, a kosa raščupana. Tako je bio odjeven i kad ga je prvi puta srela, što je značilo da se već tri dana nije presvukao. Kayla se ozbiljno zabrine zbog Suteya. Prvo je pomislila da ga djed možda zlostavlja, ali ono što je dječak sljedeće učinio, pobilo je tu teoriju. Sutey priđe svojem djedu i reče mu smireno: „Ne viči na mene, starče, reci mi radije, jesi li jeo? Hoćeš li da ti odem na jezero naloviti ribe?“ Način na koji se dječak zabrinuo zbog djeda i općenito blizak pristup koji je imao prema starcu uvjerio je Kaylu da problem nije u ovoj kući, ali ipak joj se činilo da sa Sutyem nešto nije u redu. Na putu kući cijelo je vrijeme razmišljala o tome. Toliko se zabrinula za dječaka da je čak upitala i Lucy za savjet. Lucy je porazmislila o onome što joj je Kayla rekla i nakon nekog vremena joj odgovorila. „Sutey je neobičan dječak. Nikad nije bio vrlo rječit, ali uvijek se dobro brinuo za djeda Kona, a i djed Kon se uvijek brinuo za dječaka. Sad se možda ljuti na njega što Sutey nije više kao moji sinovi, ali Omnahai biraju svaki sam svoj put i starac, htio ne htio to mora poštovati.“ „Kako to misliš, Lucy?" upita Kayla, ne shvačajući u potpunosti što joj Lucy želi reći. „Djed Kon se ljuti što je Sutey odlučio da ne želi postati ratnik. Možda bi mu to bilo nekako lakše za prihvatiti da je mali barem dobar u školi, ali i od toga ništa. Ocjene su mu loše i uopće nema prijatelja. Čak se ni s mojim sinovima više ne druži kao nekada. Djed Kon se boji da dječak ne krene stopama svojeg oca.“ „Zar nije njegov otac bio onaj zao čovjek koji je silovao tvoju sestru Tsege?" Kayla će prisječajući se. Lucy žalosno kimne. 154

„Upravo taj. Svi se mi bojimo za dječaka, ali nitko ne zna što poduzeti. Ako se sam ne popravi, Sam i Emawho će morati izvidjeti situaciju i učiniti nešto.“ Kayla također razmisli o svemu tome, ali nešto duboko u njoj govorilo joj je da je Lucy u krivu. Nije bila stvar u dječaku. Nešto je drugo bilo problem. Kayla je bila uvjerena u to, samo još nije znala kako to dokazati. Kayli je večer definitivno došla prebrzo. Bila je potpuno premorena. Cijelo popodne je pomagala Lucy oko spremanja kuće i pripremanja večere, tako da kad se nakon jela napokon povukla u svoju sobu, shvatila je da više nema snage nizašto. Njena najveća želja je bila da se samo svali u krevet i prestane razmišljati o bilo čemu, pogotovo ne o svim onim strašnim stvari ma koje je danas saznala, pa čak ni na to da joj vlastiti otac nije u potpunosti ljudsko biće. Samo se željela odmoriti i dobro naspavati ali nije si to mogla dopustiti. Iako je sad znala da svi u ovoj kući suosjećaju s njom zbog svega što proživljava i dalje si nije mogla zamisliti kako remeti miran san blizanaca svojim nekontorliranim vrištanjem u snu. Sjela je na stolac i ponovno u ruke uzela novu knjigu. Nije imala pojma koliko je puta pročitala prvu rečenicu, pokušavajući je shvatiti, dok joj, napokon, glava nije klonula na prsa. Njena duga crna kosa prošarana sjedima zasjenila joj je oba obraza. Predivne tamne oči sklopile su se, i Kaylanee Raven je duboko dišući, utonula u miran san. Noćni povjetarac igrao se sa zavjesom na Kaylinu prozoru tjerajući je da leprša, sve dok se kroz prozor nije provukao ogroman muškarac bakrene kože. Jedan pogled na Kaylu mu je bio dovoljan. Prišao joj je blizu tako tiho da mu unatoč njegovoj veličini nije bilo moguće čuti korake. Nježno i oprezno podigao je djevojku na svoja snažna prsa. Gledajući je tako smirenu i spokojnu, duboko je uzdahnuo, a potom šaptom progovorio: „Jednog ćeš me dana naći da te ovako držim i više se nećeš bojati ni mene ni bilo koga drugog.“ On polegne Kaylu u krevet i pokrije je ručnorađenim pokrivačem koji je Lucy sašila i ukrasila perlama. Kad je to učinio, Emawho provede nekoliko trenutaka samo gledajući u usnulu djevojku, a potom se nježno sagne nad 155

nju i lagano joj usnama okrzne čelo.Tad ustane i ispravi se, te se ponovno vrati istim putem kojim je i došao. „Spava li?" upita Sam Emawha blagim glasom, dočekavši ga na trijemu. Emawho se nestašno nasmiješi, kao dječak uhvaćen u krađi kolača. „Spava. Trebao si je vidjeti, nije htjela niti prići krevetu. Tvrdoglavo je uzela knjigu, ali nije ju mogla čitati niti punih pet minuta, potpuno je klonula.“ Sam se nasmije na Emawhove riječi. „Lucy je legendarna. Znao sam ja da će je izmoriti.“ Emawhovo se lice odjednom uozbilji. „Zašto se ona tako boji zaspati ovdje, Sam? Je li to zbog nas? Boji li se možda da će joj netko od nas nauditi ako se prepusti snu?“ Samov izraz lica također postade ozbiljan. On odmahne glavom. „Mislim da problem nije u tome, sunamai. Mislim da se ona boji pokazati svoje slabosti pred nama i da joj svaki puta teško pada kad mi uđemo u njenu intimu i vidimo koliko ona doista pati.“ Emawho se svali u naslonjač na trijemu, još uvijek očiju uperenih u Sama. „Nikad nisam upoznao nekog tako potpuno bespomoćnog, da tako silno želi izgledati snažno.“ Sam također zakima glavom. „ Kaylanee je stvarno posebna, zar ne?“ Emawhovo se lice ponovno rastegne u osmjeh. „To si dobro rekao, Samowaha."

156

HVATAČ SNOVA Kayla i Michael gledali su jedno u drugo. Kayla potpuno prestravljeno, a Michael s pobjedonosnim sijevanjem u očima. Iza Michaela je stajao Cristopher Delarue, koji kao da uopće nije primjećivao Kaylu, već je imao oči samo za Michaela. „Što da sad učinim, gospodaru?" željno upita Cristopher koji je na sebi je imao nekakvu smiješnu svećeničku halju. Michael ga je uvijek volio oblačiti, baš kao lutkicu. „Pomozi mi s jednom odlukom, mon chere ami, kakvu ćemo kaznu ovaj puta dati ovoj zločestoj djevojčici?" upita Michael Chrisa, a u glasu mu se čula čista pakost. Christopher, koji se uvijek pretjerano uživljavao u Michaelove fantazije, upitao ga je: „Što je ovaj puta učinila, gospodaru?“ Michael se zlobno nasmije, a njegov smijeh odjekivao je od svakog zida u mračnom podrumu njegove kuće. „Uhvaćena je u čarobnjaštvu, to je prava mala vještica, kunem ti se.“ Trinaestogodišnja Kayla koja je već dobro poznavala ovaj dio scenarija, čučala je skuturena u kutu drhteći od straha. „Je li to istina, dijete? Jesi li se bavila mračnim djelima?" strogo je upita Cristopher. Kayla koja je sad već potpuno problijedila od straha, znajući već unaprijed što je čeka, žestoko je kimala glavom neprestano ponavljajući. „Jesam, jesam učinila sam sve. Molim vas, pustite me. Molim te, Michael, samo ovaj put! Molim te! “

157

Znala je da ako kaže da nije kriva, da će je Michael još gore mučiti, stoga je naučila priznavati sve za što ju je optuživao u svojim bolesnim igricama. Michael je uživao u Kaylinim preklinjanjima. „Vidiš li, mon ami, kakva je ona dobra, mala vještica, sve odmah priznaje, znači li to da ćemo biti blagi prema njoj?“ Chris koji se sad također pakosno smijao, odmahne glavom. „Nipošto, gospodaru.“ Michael i Christopher istovremeno su primili Kaylu za ruke i noge i odnjeli je do jedne od naprava za mučenje, koje je Michael vlastoručno izradio i koje su se nekoć u srednjem vijeku koristile za izvlačenje priznanja iz osoba optuženih za neko zlodjelo. Svezali su djevojčicu koja je još uvijek zapomagala i tako svezanu Christopher ju je započeo šibati bičem koju mu je Michael predao u ruke. „Oprezno, Chris, ne želim da ju previše istrošiš, bilo bi jako loše kad bi Angela vidjela kakve posljedice", ozbiljno će Michael, uživajući u prizoru pred sobom. Naslonivši se na stol do sebe, jednom se rukom pridržavao za rub stola, a druga mu je bila u prednjem džepu. Nije se niti na trenutak prestala micati. Uživao je gledajući Christophera kako se iživljava na djevojčici, ali ipak, vrijeme je da krenu i na ozbiljnije stvari. „Dosta je, Christophere. Sad ću ja preuzeti.“ Kayla je znala što sad slijedi, Christopherovo mučenje bilo je ništavno naspram onog što joj je Michael činio. Nije bila niti svjesna toga kad je započela vrištati, ali bila je sigurna da nikad neće moći prestati. Kad se napokon uspjela probuditi, prvo je osjetila olakšanje kad je shvatila da je samo sanjala i da se ne nalazi ponovno u Kanadi s Michaelom i Chrisom, ali kad je ugledala kako ju pet pari očiju zabrinuto promatra, poželjela je propasti u zemlju od osjećaja srama i bespomoćnosti. Došlo joj je da zaplače od nemoći, ali suzdržavala se. 158

Njen otac sjedne do nje na rub kreveta za koji nije imala pojma kako je tamo dospjela. Sam nakrene glavu ostalima. „Molim vas", reče im jednostavno, a cijela njegova obitelj izađe iz sobe, osim Emawha koji je ostao stajati na dovratku. Sam se uopće nije obazirao na njega već se ponovno okrene Kayli koja je sad rukama pokrila svoje lice pokušavajući se smiriti. On podigne svoje ruke i stavi ih na Kayline. Toplina i energija koja je izbijala iz njegovih ruku, natjera Kay da spusti ruke i pogleda ga. Kayla se pokuša sabrati, navlačeći na sebe svoju mrtvačku masku. „Žao mi je što sam vas sve probudila. Stvarno nisam htjela.“ „Kaylanee, pogledaj me", reče joj otac. Kayla se ipak nije usuđivala podići pogled, stoga je on rukom primi za bradu i nježno je podigne sve dok im oči nisu bile na istoj razini. Kayla ga i dalje nije mogla gledati izravno u oči stoga je skrenula pogled, još uvijek pokušavajući zadržati smiren izraz lica. „Rekao sam ti, nenamai, uzaludno je glumiti pred svojom obitelji kad svi mi jasno vidimo patnju koju nosiš u sebi.“ Kayla se odmakne od njega i ponovno spusti pogled, odmahujući glavom. “To je bio samo san. Ništa više.“ „Ali ti taj san sanjaš svake noći zar ne, zato se toliko i bojiš zaspati?" ovo pitanje nije došlo od Sama, već od Emawha koji više nije bio na dovratku, nego je sada sjedio na stolici kraj radnog stola. Kayla nije imala pojma kako se mogao tako brzo premjestiti u sobi, a da to uopće nije primijetila. Gledajući ga tako, ona pomisli da je najbolje da se brani šutnjom, ali onda ponovno osjeti onu snažnu energiju koja je izbijala iz Sama i koja joj je donekle čak davala nekakav osjećaj sigurnosti, tako da je ipak odlučila reći istinu. „Nije uvijek isto", jedva čujnim glasom će ona. „Kako to misliš?" upita je Sam. Kaylino cijelo tijelo zadrhti na njegovo pitanje. 159

„Ne sanjam svake noći isti san, ali uvijek sanjam sve što su mi radili.“ Samovo se srce stegne na kćerine riječi. „I boli te u snu kao da je stvarno.“ Kayla zakima glavom i nehotice ispusti jecaj, a onda brzo pokrije rukama usta kao da je učinila nešto loše. „Sve je u redu, nenamai, slobodno plači", reče joj Sam utješno, a potom se okrene Emawhu. „Emahwo, sjećaš li se onog dara koji sam ti poklonio još dok si bio dječak i kad si imao sličnih problema kao naša Kaylanee?“ Emawho se nostalgično nasmiješi. „To je bio najbolji lijek koji mi je ijedan vrač ikada prepisao za rješavanje noćnih mora.“ Kad je to rekao, Emawho ustane i ode iz sobe, a tren kasnije Kayla začuje otvaranje još jednih vrata, nakon čega je u sekundi Emawho bio natrag zastavši na par koraka iznad Sama, pružajući mu nešto što je Kayla odmah prepoznala. Sam preuzme predmet od Emawha i pokaže ga Kayli. „Znaš li što je ovo, Kaylanee?" upita je on znatiželjno. „To je indijanski hvatač snova. Vidjela sam to jednom u suvenirnici", ona će bezvoljno. Koliko joj je god ta stvarčica bila simpatična, nije si mogla niti zamisliti da bi joj to moglo otjerati ružne snove. Sam se nasmije. „U pravu si, nenamai. To jest hvatač snova, ali ne bilo kakav. Izradio ga je moj djed još dok sam ja bio dječak i blagoslovio ga je svojim mirom kako bih ja imao mirne snove. Tvoj pradjed je bio moćni tse-kyon koji je čak mogao i dio svojih osobina prenijeti na predmete kao što je ovaj hvatač snova.“ Kayla je i dalje sumnjičavo promatrala svojeg oca, ali on je ipak nonšalantno objesio stvarčicu na lijevu stranu Kaylina kreveta i ostavio je da tamo visi. 160

„Obećala si mi vjerovati, Kaylanee, ne zaboravi to, a sad hajde na spavanje.“ Emawho koji je dotad samo promatrao Kaylu zabrinutim pogledom, sad ustane i reče: „Laku noć, Kaylanee. Neka ti moć Gavrana odagna svaku neman iz sna. Budi spokojna.“ On potom izađe iz njene sobe, a Kayla začuje kako se zatvaraju vrata na sobi do njene. Očekivala je da će i njen otac otići odmah iza Emawha ali to se nije dogodilo. Sam ju je i dalje brižno gledao. „Lezi, Kaylanee i utonuti ćeš u san bez snova", reče joj on samouvjereno. Kayli nije bilo lako samo se tako jednostavno spustiti na jastuke pred nekim, pa makar taj netko i bio njen otac, ali ipak je to učinila. Odlučila je da neće biti sama sebi vječitom preprekom. Kad je legla, Sam duboko udahne i zapjeva:

We-mna-hai na-je na nenamai We-mna-hai na-je na nenamai Ha-wo- a ke-ne o- wa Ha-wo- a ke-ne o- wa Na-je-na nenamai mai-ha Na-je-na nenamai mai-ha We-ho heja-e we-ho-ha We-ho heja-e we-ho-ha We-mna-hai na-je na nenamai - ma We-mna-hai na-je na nenamai - ma Kayla nije čula očevu uspavanku do kraja. Pred sam kraj, oči su joj se sklopile i ona je ponovno utonula u san. Ni ostatak kuće nije više bio budan. Svi su čuli Samowahinu uspavanku i ona ih je sve uspavala. Jednino je Sam ostao budan i bdio je cijelu noć. Iako je znao da hvatač snova njegova djeda posjeduje veliku snagu, Sam je želio biti uvjeren da se više niti jedna ružna misao

161

neće zavući u snove njegove djece ovu noć, ne dok je on ovdje. Kayla nikad u životu nije spavala mirnije nego kao što je spavala tu noć. Samov glas imao je nekakvu hipnotičku snagu. Nije se sjećala da je noćas uopće išta sanjala, što je bila nevjerojatno olakšavajuća promjena za Kay. Inače, kad bi jedna noćna mora s Michaelom završila, druga bi započela i tako bi to išlo u krug sve do jutra. Ove noći se samo jednom probudila vrišteći. Prisjetila se nebrojeno puta kad je majku znala dići iz kreveta svojim vriskovima. Zato je i počela zaključavati svoja vrata. Nije više mogla podnijeti izmučeni izraz majčina lica svake noći dok je u spavaćici drhtala pored njenog kreveta, pokušavajući umiriti svoju kćer, iako je znala da joj ništa što ona kaže ili učini neće odagnati noćne more. Nije si mogla niti zamisliti da će jednog dana njen otac biti taj koji će otjerati njene košmare. Zadivljeno je gledala hvatač snova koji su joj Sam i Emawho poklonili. Osjećala je kako u njoj sve više raste poštovanje prema Samu. Znala je da će doći i taj trenutak kad će morati razmišljati o onome što je jučer saznala i vidjela. Kayla je znala da to neće moći odgađati unedogled. Još uvijek sjedeći na krevetu, leđima okrenuta jastuku, pogled joj je klizio po detaljima hvatača snova, a ona se prisjećala očeve preobrazbe. Čak ni na filmu nije vidjela nešto tako nevjerojatno. Nije imala osjećaj kao da se sa Samom događa nešto neprirodno, zapravo joj je to izgledalo kao da gleda upravo njegov stvaran lik. Znatiželja joj je proradila. Pokušavala je zamisliti sve što ratnici prolaze kako bi došli do stadija u kojem se mogu preobraziti u biće sazdano od elementa. Sam joj je rekao da samo troje ratnika u plemenu ima takvu sposobnost. Pitala se što ratnik mora učiniti da postigne tu čaroliju? Prisjetila se i riječi blizanaca koji su joj rekli da postoje mnoga bića iz bajki, ili bolje rečeno, horor filma koja su doista stvarna. Pokušala si je zamisliti kako izgleda neki vampir, a kad je to učinila Michaelovo joj je lice zatitralo pred očima. Naravno, Michael je bio čovjek, ali definitivno je imao 162

dovoljno zlobe u sebi da bude i neko mračno stvorenje. Ono o čemu se najmanje trudila razmišljati, a što se samo nametalo bila je stvarnost Michelova Traga koji je ostavio na njoj. Kayla se bojala, iako to nije nikome rekla, u sebi je samo čekala trenutak kad će je to čudovište ponovno napasti. Stvor koji se hrani tako da se pretvara u njenu noćnu moru. Biće koje je sam Michael stvorio kako bi je zlostavljalo čak i kad on nije blizu. Morala si je priznati da joj je bilo ipak malo lakše kad je mislila da je luda i da joj se priviđaju stvari i da bol koju osjeća prilikom Michaelova mučenja nije doista stvarna. Sad kad je znala pravu istinu, u sebi je bila gotovo izbezumljena od straha. Upitala se što bi se sad dogodilo da si oduzme život? Bi li to doista bio kraj njene patnje ili bi se vratila kao ono što su Sammy i Kaylen nazivali dušom lutalicom? Možda bi i ona postala duša lutalica koja vječno bježi od Traga koji ju prati čak i u njenoj smrti? Jedinu opcija koju je sad vidjela bio je Sam. Sam je obećao da će joj pomoći. Da će je spasiti. Nije bila navikla vjerovati ljudima, ali Sam joj je svojim djelima doista pokazao da je na njenoj strani. Iako ga se još uvijek bojala, činilo joj se da je strah od njega jedina stvar koju može kontrolirati, a sviđalo joj se imati barem malo kontrole nad svojim životom iako je to značilo da se ponovno izlaže riziku da je netko povrijedi. Sama sebi je neprestano govorila da mora barem jednom u životu pokazati hrabrost, jer čak i ako ova njena pustolovina završi njenom smrću, željela je znati da je barem jednom u životu bila odvažna. Dok je tako razmišljala o svemu tome netko je glasno pokucao na njena vrata. Već je poznavala Lucyno tiho kucanje, tako da se potpuno prepala kad je čula ovaj drugačiji zvuk. „Hej, Kaylanee, mama je napravila doručak, rekla mi je da te pozovem.“ Kayli je odlanulo kad je čula glas malog Sammyja s druge strane vrata. „Evo me, samo da se obučem", doviknula mu je Kayla brzo se izvlačeći iz kreveta. Kayla koja nikad nije 163

mnogo razmišljala o tome što oblači na sebe, sad se pitala što da obuće za doručak. Dok je živjela u New Yorku, dopuštala je Pax da izabire odjeću koju je nosila. Sad kad je po prvi put dobro pogledala u svoju garderobu, shvatila je da se njen motoristički stil odijevanja kao članice bande, potpuno razlikuje od načina na koji se ostala obitelj oblačila. Lucy je većinu vremena nosila duge haljine, često s domorodačkim motivima. Sam i Emawho uobičajeno su nosili kaubojske čizme, traperice i radne košulje ili majce kratkih rukava, kakve su i blizanci voljeli. Sve u svemu, ostali Raveni su se uklapali u okružje u kojem su živjeli, samo se Kayla osjećala kao crna ovca. Na kraju se odlučila za jednu usku crnu majcu na bretele i crne kožne hlače. Na noge je obula marte koje je imala već skoro dvije godine i koje su se još uvijek dobro držale. Kosu je podigla u rep, iako je sa svake strane ostavljala po jedan pramen. Tu je naviku imala još od svojih najranijih dana. Nikada se nije šišala, a sada si nije mogla niti zamisliti da ona samo mirno sjedi dok joj netko lamata sa škarama oko glave. Kad je sišla u kuhinju, svi su već bili za stolom. Kayla zauzme svoje mjesto nasuprot Emawha. Lucy je pripremila nekakvo tradicionalno jelo koje Kayla nikad dosad nije vidjela. Većinu jela sačinjavalo je povrće pripremljeno na razne načine sa začinima. Kay, koja nije imala kulinarskog iskustva, mogla je zaključiti samo da je to što je Lucy spremila vrlo ukusno. „Valja li ti kan-ne, Kaylanee?" upita je Lucy, koja kao da je pogodila Kayline misli. Kayla zaklima glavom. „Izvrsno je, Lucy.“ „Spremila sam ga po tajnom receptu moje prabake, koja je bila dijelom Omnahai, a dijelom Lakota indijanka. Ako budeš željela, jednom ću te naučiti kako se sprema. Kay, koju nikada zapravo nije zanimalo kuhanje, željela je odgovoriti Lucy da nema veze, ali nije željela povrijediti Lucyne osjećaje, stoga je rekla samo: „Može.“

164

Lucy kao da se sva ozarila na njen pristanak. Izgledala je kao da bi Kayli najradije iz ovih stopa pokazala kako da spremi kan-ne. „Kako si spavala Kaylanee..", započne Sam, obrativši se Kayli, ali ga je prekinulo lupanje na vratima. Sam, kao da je prepoznao zlokobno kucanje, odmah je bio na nogama, a i Emawho je ustao jednako brzo kao i on. „Hewa!" poviče Sam, a stražnja vrata na kuhinji se otvore i u sobu stupi žena koju je Kay, odmah prepoznala kao Tehekeu Zemljanu, ratnicu koju joj je Emawho pokazao dok su se družili s ostatkom plemena. Tehekea je bila nadprosječno visoka žena. Crte lica bile su joj stroge i imala je prijek izraz, osim kad se smiješila, što je Kay jednom imala priliku vidjeti. Kosa joj je bila duga do ramena i imala je dio kose spleten u pletenice ukrašene perlama. Tek kad ju je vidjela izbliza Kay, primijeti da oko vrata ima tetoviranu zmiju. Na sebi je nosila vrlo usku kratku majicu na kojoj je bila umjetnička slika drveta s raširenim granama i obične traperice. Ruke su joj bile ispunjene narukvicama koje su izgledale kao kolutovi u nizu, a najčudnije je bilo to što je hodala u potpunosti bosa. Kayli je izgledala je vrlo neobično, čak i za indijanske pojmove, ali i nekako dostojanstveno. „Auk Namake, Samowaha-we-i-ja!" ona će gledajući ravno u Sama. Kayla i ostali, osim Emawha samo su nepomično sjedili, promatrajući Tehekeu. „Namake, Tehekea Wot-cha!" Sam će oprezno gledajući ratnicu. Tehekeina pažnja više nije bila usmjerena na poglavicu, ona tad pogleda Emawha i reče: „Jedan vodeni je napao našu braću na Istoku, trebaju tvoju pomoć, Emawho.“ Sam uzdahne s olakšanjem, bojao se da mu je Tehekea donijela neke gore vijesti, ali jedan Vodeni nije nikakva prijetnja za Emawha. „To neće biti problem", reče Emawho, koji je u tom trenu mislio isto što i Sam. 165

Tehekino se lice smrkne. „Hoćeš li da pođem s tobom, brate? Za svaki slučaj.“ Emawho se gromko nasmije. „Ne, Tehekea, rekao bih da imaš dovoljno posla sa svojom kćeri, nema smisla da se zamaraš sa mnom. Uostalom, što je jedan vodeni demon, kad je ovdje Emawho Vatronoša?“ Kayla koja je dosad samo šutke promatrala razgovor, sad osjeti kako se u njoj budi nekakav duboki strah koji uopće nije mogla objasniti. „Vodeni demon?" bojažljivo ona upita oca. Sam je blago pogleda pa reče: „Nije to ništa strašno, Kaylanee, susretali smo se s tim stvorovima i ranije. Jedan vodeni demon ne prestavlja prijetnju ratnicima Omnahaia.“ Iako je Samov glas bio jednako uvjerljiv kao i inače, nešto u Kayli govorilo joj je da je u krivu. Sama pomisao da se Emawho ode boriti s tim vodenim demonom, njoj je bila nezamisliva. Pogledala je ravno u Emawha i osjetila kako je obuzima jeza. Nešto nije bilo u redu, ali Kayla nije znala kako da to objasni ocu. Ipak, morala je pokušati. Ponovno je pogledala Emawha i pomisao da će mu se nešto loše dogoditi, nije izlazila iz njene glave. Nehotice je zamislila sliku u kojoj Emawho pogiba od nepoznate nemani i ona osjeti kako pri toj pomisli osjeća stvarnu fizičku bol u prsima. Na tren čak nije mogla niti udahnuti od šoka. Usudila se baciti još jedan pogled na Emawhovo lice, a njihove oči su se srele. Kayla nije znala niti zašto ni kako, ali poriv da ga čvrsto zagrli i ne pušta potpuno ju je obuzeo. Bila je sigurna da bi to doista i učinila da ih nije razdvajao cijeli stol. „Ne!" izleti riječ iz Kayle, prije nego što se uspjela kontrolirati. „Nemoj ići, molim te, Emawho. Nešto nije u redu, osjećam to. Dogodit' će ti se nešto loše. Molim te nemoj ići!“ Pomisao da se izravno, bez povoda, obrati Emawhu, Kayli dosad nije bio niti na kraj pameti, ali sad si nije mogla pomoći. Nije znala zašto, ali poriv da ga 166

zadrži ovdje bio je jači od nje same. Emawhovo lice bilo je gotovo nedokučivo svima osim Samu. Emawho je izgledao zbunjeno i potpuno zaprepašteno, ali istovremeno nekako ponosno i zapravo sretno. Tek tad Sam shvati da njegov sunamai blista od sreće. Sam zakoluta očima. To je tako bilo slično Emawhu da se i u najozbiljnijim trenucima ponaša potpuno djetinjasto. Emawho je želio prići bliže Kaylanee, ali bojao se da bi je to prepalo, stoga joj, ne mičući se, reče: „Sve je u redu, Kaynee. Nema smisla da se bojiš za mene. Vjeruj mi da mi ovo stvorenje s kojim ću se suočiti ne predstavlja nikakav izazov. Nekome drugome možda, ali, za mene je to mačji kašalj.“ „Khm, khm", začuje se Samovo kašljucanje. To je radio svaki put kad bi se Emawho malo previše uzoholio. Emawho se tad okrene od svih i krene prema vratima za Tehekeom. „Čekaj!" poviče Kay za njim i učini nešto nevjerojatno. Priđe mu nekoliko koraka bliže. Shvatila je da ga ne može natjerati da ostane, ali onda barem može dobiti nešto drugo. Mora. „Obećaj mi da ćeš se vratiti", Kayla će odlučnim glasom, iako je iznutra potpuno drhtala. Emawho se nasmije: „Za tebe, Kaylanee, učinio bih i nemoguće. Obećajem, vratit ću se.“ Emawho tad još jednom pogleda sve u prostoriji i sa smješkom koji mu je još uvijek titrao na usnama ode za Tehekeom, zatvorivši vrata za sobom. Kad je čula da su vrata zalupila, Kay prođe osjećaj kao da joj je netko odsjekao noge. Ona se okrene svojem ocu, preklinjajući ga pogledom da pođe za Emawhom. „Previše se brineš, Kaylanee. Emawho je iskusan ratnik", reče joj Sam samouvjereno. „Ne brini, seko. Emawho je sredio i gore stvari od običnih vodenih", Kaylen će oponašajući očev uvjerljivi ton glasa. Unatoč svemu tome, Kayla je i dalje imala grozan 167

predosjećaj u sebi. Svaki dio nje, poželio je potrčati za Emawhom i moliti ga da se vrati. Nije imala pojma zašto joj je Emawho kojeg gotovo da i nije poznavala toliko značio, ali danas je shvatila da njegov gubitak nikako ne bi mogla preboljeti. Kayla se taj cijeli dan vukla za Lucy pomažući joj pri kućanskim poslovima, ali pomisao na Emawha nikako joj se nije dala otjerati iz glave. Razmišljala je i o svojem ocu, ali baš kad je pomislila da njega nema nigdje u blizini, on bi se kao slučajno našao pored nje praveći se da nešto radi, ili prenosi stvari, uvijek pitajući jedno te isto: „Kako je, Kaylanee?“ Kay je znala da na taj način on zapravo pazi na nju, ali nije se obazirala. Briga za Emawha i loš predosjećaj koji je imala potpuno su je ispunjavali. Kad je tjeskoba u njoj narasla do te granice da je zabavljenost kućanskim poslovima više niti najmanje nije smirivala, znala je da se mora usredotočiti na nešto drugo da se smiri. „Lucy?" zazove ona svoju pomajku, koja je u tom trenu kopala male gredice u vrtu i u njih stavljala neko lijepo plavo cvijeće za koje Kayla nije imala pojma kako se zove. „Da?" Lucy će primajući novi nauleh-cvijet od Kayle u ruke. „Smijem li se poslužiti telefonom. Htjela bih nazvati mamu. Nismo se čule otkad sam došla.“ Lucy se nasmiješi. „Svakako, Kaylanee. To ne moraš ni pitati. Samo izvoli.“ Kayla se okrene od Lucy i ode prema kući. Njena dva mlađa brata su bila negdje u šumi tako da u dvorištu nije prevladavala uobičajena galama koja ih je uvijek okruživala. Kad je došla do kućnog telefona, Kayla se maglovito prisjeti majčinog broja mobitela. Nije ju nikada zvala na taj broj, ali sjećala ga se jer joj ga je majka stalno ponavljala, a i zato jer je čula kako ga majka izgovara nebrojeno puta pred raznim liječnicima i sestrama. 168

Ona utipka broj nadajući se da je točan i pričeka da čuje kakav zvuk s druge strane. Nije znala zašto baš sad želi nazvati mamu. Zapravo, prilično je bila sigurna da je uopće ne želi zvati. Nekako joj je pomisao na majku prizivala ružne uspomene, što i nije bilo tako pozitivna stvar. Međutim, znala je da na svaki način mora odagnati tjeskobu koju je osjećala u sebi zbog Emawha, a to je mogla učiniti jedino tako da se posveti nekoj drugoj vrsti tjeskobe. „Halo, Sam?" začula je zabrinuti glas s druge strane. Kayla je zašutjela. Još uvijek nije imala dovoljno snage da nešto progovori u slušalicu. „Je li sve u redu s Kaylom? Inače nikada ne zoveš u ovo doba dana.“ Kayla nije mogla ne primjetiti da njena majka zvuči ne samo zabrinuto već i panično. Tko zna što si je pomislila. Kayla ju je mogla zamisliti kako sjedi negdje u nekom novom stanu i prestravljeno očekuje obavijest o kćerinoj smrti. Kayla je znala da nije u redu tako patiti mamu. Znala je da ako je sad nekako ne umiri, Angela nikada neće imati miran život, već će je uvijek proganjati sjene prošlosti kao i samu Kay. Još je samo trebalo da i njenu mamu napadne kakav Trag. „Hej, mama, ja sam", javi se Kayla, a glas joj je zvučao nekako suho i neživo. „KAYLA!" začuje se usklik s druge strane žice. „Kay, jesi li dobro!?! Tako mi je drago da si me nazvala!“ „Dobro sam, mama", slaže Kayla i nadoda: „Kako si ti?“ da skrene pažnju sa sebe. „Ah, Kay, ne znaš kako sam se brinula. Danima ne spavam jer se bojim da ćeš opet učiniti kakvu glupost. Htjela sam razgovarati s tobom, ali Sam mi je svaki dan govorio da pričekam dok ti ne budeš spremna da mi se sama javiš.“ Kayla uzdahne pomislivši kako je nevjerojatno da ju njen otac poznaje bolje od mame s kojom je provela gotovo cijeli svoj život. 169

„Pametan je taj Sam, zar ne?" reče Kayla, onako, više za sebe, ali Angela ju je itekako čula. „Znači, sviđa ti se? Je li ti dobro s njim, Kay? Kako se brinu za tebe tu? Hrane li te dovoljno?“ Iz nekog Kayli posve nepoznatog razloga, bilo joj je tako neobično čuti svoju mamu da izgovara te tipično majčinske riječi. „Sam je u redu, a i ostali su. Svi su dobri prema meni, nemoj se brinuti", Kay će pokušavaći iskrenost svojih riječi uliti i u slušalicu kako bi joj mama povjerovala. Kayla začuje zvuk uzdaha s druge strane, a onda joj mama, glasom koji je govorio da samu sebe smiruje reče: „Kay, u bilo kojem trenutku, bilo kada, ako me zatrebaš, nazovi i ja ću doći bez obzira gdje se tad možda nalazila.“ Njena majka se oduvijek voljela dramatično izražavati, ali Kayla nije mogla ne čuti iskrenost u njenom glasu. Zbog toga joj je postalo još teže oko srca. Osjećala je kao da je nešto steže u grlu. „Hvala ti, mama. Sad moram ići. Pozdravi trenera Colea“ Kayla je namjeravala samo poklopiti slušalicu, ali njena mama je gotovo vrisnula njeno ime: „Kayla!“ „Da, mama?“ „Molim te, nazovi me opet, kad budeš mogla. Ne želim te gnjaviti, ali, molim te, daj da znam da si dobro iz tvojih usta, okej?“ Kayla je nekoliko trenutaka ponovno prošutjela pokušavajući natjerati onu knedlu u grlu da se pomakne, a kad joj je to donekle uspijelo, ona napokon odgovori: „Okej, mama.“ Kad je poklopila slušalicu, Kayla je dugo zurila u prazno. Isprva joj je um radio vrlo sporo, kao da se njen mozak nalazi na nekom mjestu gdje vrijeme protjeće sporije nego inače. Kad je napokon shvatila da ona zapravo o nečemu razmišlja, tad je i obratila pažnju na vlastite misli. „Zašto ju nisam pitala za tatu? Zašto mi nije rekla? Zašto me tako pogađa i jednostavan razgovor s 170

njom? Zašto nisam jača? Zašto ne mogu ništa podnijeti? Zašto sam takav slabić? Zašto se Emawho još uvijek nije nikome javio?“ Baš u trenutku kad se upitala taj posljednji zašto, osjetila je da je izdaju koljena. Nešto nije bilo u redu! Jedva se suzdržavajući da se ne skljoka na pod, najbrže što je mogla izašla je van iz kuće u potrazi sa Samom. Nije morala ići daleko. Vidjela ga je kako tvrdim, smrtno ozbiljnim izrazom lica hitro prolazi pored nje. Izgledao je kao da je nije niti primijetio. „Sam, nešto nije u redu..", reče mu ona plaho. Vidjela je Lucy kako trči iz vrta prema njima, a i blizance koji su se odjednom stvorili iz šume, obojica zadihani. „Samowaha-we-i-ja, Emawho malehwe!“ , povikala su oba dječaka istovremeno. Kayla koja iako nije govorila jezikom Omnahaia bila je potpuno sigurna u značenje tih riječi. „Emawho je u opasnosti.“ „Znam!" žustro poviče Sam. „K vragu! ZNAM!“ Kayla nikada nije vidjela svojeg oca ljutog, ali sad je bijes izbijao iz svake Samove crte lica. Izgledao je potpuno zastrašujuće. Preobrazio se takvom brzinom da je Kayla bila uvjerena da joj se priviđaju stvari. Tren kasnije i više ga nije bilo. „Lucy?!" poviče Kayla „Što se dogodilo? Što je s Emawhom?!“ Lucy se samo primila za glavu, a Kayla nije znala što da kaže, što da učini? Na koju stranu da se okrene u potrazi za odgovorom. Blizanci su izgledali jednako zbunjeno kao i ona. Odjednom je osjetila da se tlo trese. Brzo je stala ispod štoka da pričeka dok potres prođe. Blizanci se nisu sklonili. Izrazi njihova lica postali su mješavina strahopoštovanja i duboke zabrinutosti. „I Tehekea je krenula u napad", reče Kaylen, glasom koji je zvučao kao da je upravo nekome prepisao smrtnu presudu.

171

GAVRAN-PRIČE Kad su je odveli u bolnicu na Omnahai rezervatu da vidi Emawha bila je sigurna da je nemoguće da je ono što vidi živ čovjek. Sam nikako nije želio da ga vidi u takvom stanju, ali Kayla je inzistirala i nije popuštala. Rekla mu je da je nije briga koliko je strašno, ona ga mora vidjeti. Nije znala zašto je ta želja u njoj tako stravično jaka, ali Sam ju je nekako ipak razumio. Emawhu je cijela lijeva polovica lica bila oguljena tako da su mu negdje bili vidljivi samo mišići lica bez kože koji su se neprestano punili krvlju. Nedostajalo mu je i lijevo oko, a cijeli kapak mu je bio otrgnut. Njegov snažan torzo bio je otvoren, razrezan i izboden sa svih strana. Jedan dio unutarnjih organa bio mu je jasno vidljiv, kao na operaciji. Obje noge su mu bile slomljene, a na jednoj je nedostajao dio stopala. Uopće nije ličio na sebe. Kayla nije razumjela, kako je moguće da je još uvijek živ s takvim ozljedama? Suze koje nije bila voljna isplakati da pomogne sebi sad su bespomoćno klizile niz njeno lice. „Objasni", ona će Samu promuklim glasom. Sam uzdahne. Bilo mu je užasno dovesti Kaylu ovamo da vidi Emawha ovakvog, pogotovo nakon svega što je i sama preživjela. „Emawho je Omnahai ratnik najvišeg stupnja. Gotovo je neuništiv. Ove ozljede su teške, ali oporavit će se.“ Sam je neko vrijeme šutio, a onda reče tihim glasom: „Bila je to stupica, znali su da ću poslati Emawha i tamo ga je dočekala vojska neprijatelja. Imamo sreće što je uopće izdržao dok smo Tehekea i ja došli.“ Kad je to izrekao, Samovo se lice izmijenilo. Izgledao je kao da se kaje. 172

„Žao mi je, Kaylanee. Emawho i ja smo trebali biti pametniji. Trebali smo vjerovati tvojem predosjećaju. Mislili smo da se samo brineš, ali ja sam trebao shvatiti da je to ozbiljnije. Samo zato što nisi provela svoj život s plemenom, ne znači da imaš slabije predosjećaje od nas ostalih.“ Kayla se jedva suzdržavala da ne započne jecati. Pogledala je Sama ravno u oči i izrekla svoje sumnje na glas. „Ja imam sjećanja, Sam. Sjećam se Emawha iz vremena kad sam bila djevojčica, a i sjećam se tebe. Emawho je i tad bio odrastao čovjek, a ni tvoje se lice nije niti najmanje promijenilo!“ Sam pogleda svoju kćer. Kako je mogao ikada pomisliti da je ona bila premalena da ga se sjeća? Morat će joj reći. Znao je da je svakom novom pojedinošću sve više zastrašuje, ali bolje je da zna, nego da sama stvara stravične zamisli u vlastitioj glavi. On je bio itekako svjestan da mozak može dobrano izokrenuti sliku i natjerati čovjeka da vidi samo tamu pred sobom. „Omnahai su dugovjeki, žive nekoliko vjekova, a ratnici poput Emawha, Tehekee i mene gotovo nikada ne umiru.“ Kaylu je ovo šokiralo. Iako je naglas izrekla svoje vlastite sumnje, nije očekivala da će joj ih Sam potvrditi s takvom jednostavnošću u glasu. „Što ti to znači, Sam? Koliko si ti star? Koliko godina ima Emawho?“ Sam odmahne glavom, ozbiljna izraza lica. „To nije priča za danas, nenamai, ali obećajem ti, kad se Emawho oporavi ispričati ću ti je.“ Kayla se nije željela prepirati s ocem oko njegove odluke. I sama je željela ponovno vidjeti Emawha zdravog. Čuti ga kako se opet veselo smije. Nije si mogla zamisliti da će joj u tako kratkom vremenu postati tako važan! Nije razumjela taj osjećaj silne povezanosti koji je osjećala s Emawhom. Gledala ga je tako teško ranjenog i pitala se kako mu je? „Boli li ga?" ona će ocu. „Je li u komi? Kako mu je?“ 173

Sam je odlučio biti iskren s Kaylom. „Da, sve ga boli. On osjeća stvarnu bol svake ozljede koja mu je nanesena. Na sreću dovoljno je jak da to podnese. Nije u komi, ali tijelo mu je u stanju duboke meditacije kako bi se mogao regenerirati.“ Kayli je ovo bilo teško shvatiti, pogotovo kad je vidjela razmjer ozljeda na Emawhovu golom tijelu, pokrivenom samo tankom plahtom. I ona je prošla sličan pakao. I s nje je koža jednom bila oguljena, a tijelo joj prekriveno teškim ranama i slomljenim kostima. Još uvijek je pamtila tu bol. Kasnije je bila zahvalna na komi koja je uslijedila jer joj je uklonila patnju. Emawho nije imao čak ni tu utjehu. „Kako će ga liječiti? Zar ne bi trebao biti u zavojima i gipsu? Neće li mu barem zašiti ove rane? Zar ne bi ovo doktorima trebalo biti čudno što je on ovakav, a živ?“ Kayla se iznenadila kako se svi u bolnici ponašaju ravnodušno, kao da svaki dan imaju ovakve bolesnike. Sam se blago nasmiješi. Nije to bio njegov ležerni osmjeh kakav je inače upućivao svojoj kćeri. Bio je to ozbiljan i brižan osmjeh. „Emawho je ovdje, a ne kod nas u kući, samo zato jer je bolnica bila bliže, a moja posebna snaga je bila na izmaku od borbe. Kad se malo oporavim, prenjeti ću ga kući. Ovo je Omnahai bolnica i samo Omnahai rade ovdje, tako da među nama nema tajni. Nitko ne može pomoći Emawhu osim Emawha samog i lijeka koji ću mu ja spremiti, a koji će smjeti primiti tek za dva dana. I tebe, nenamai, ti mu možeš pomoći, ako si voljna.“ „Mene?!" zbuni se Kayla. „Kako mu ja mogu pomoći?“ Sam ponovno uzdahne. „Ja se moram odmoriti, Kaylanee. Bitka me je iscrpila.“ Kad je to rekao, Kayla shvati kako on doista izgleda umorno i kako su mu oči upale. Iako na njemu nije bilo posjekotina, izraz njegovu licu je govorio da osjeća nekakvu unutarnju patnju. 174

„Lucy će imati posla s dječacima, a ne možemo ostaviti Emawha samog. Možeš li, molim te, ostati uz njega. Sammy će ti donijeti knjige da mu čitaš. To će mu pomoći pri meditaciji. Ako se usredotoči na tvoj glas, neće ga toliko boljeti.“ Kayla je znala koji će njen odgovor biti i prije nego je Sam završio rečenicu. Inače se bojala Emawha, ali Emawho u ovom stanju nije je niti najmanje plašio, više se ona bojala za njega. Bojala se da ga ne izgubi iako ni sama nije znala zašto. „Svakako, Sam. Učinit ću bilo što.“ Sam zakima glavom. Kaylin odgovor ga nije iznenadio. „Ja sad idem. Zamolit ću doktora Watoku da ti donese pomoćni ležaj ovdje unutra. Sutra ujutro ću i ja doći.“ Sam se okrenuo da ode, ali Kayla nije znala ni kako ni zašto, ali pitanje je samo izletjelo iz nje. „Je li se ovo ikad prije dogodilo? Je li ikad prije bilo tako loše?“ Sam se žalosno zagleda u kćerino ozbiljno lice. „Samo jednom", reče on. „Onu noć kad je tvoja majka otišla i odvela te.“ Sammy joj je doista donio Emawhove knjige i ostao je s njom neko vrijeme da je tješi. „Ne brini, Kaylanee. Tata nam je pričao o ovakvim slučajevima. Rekao je da će se Emawho u potpunosti oporaviti. Čak će mu se i oko regenerirati. Tata je obećao.“ Kad joj je brat otišao, Kayla nije mogla da ne razmišlja o tome kako njen otac samo tako daje obećanja. Iskreno se nadala da će se ta obećanja ispuniti, jer si nije željela niti zamišljati drugačiji ishod. Prva knjiga koju je uzela u ruke bile su zapravo rukom pisane priče Omnahaia. Uvez je bio od tvrdih starinskih korica. Knjiga je izgledala prastaro, a kad je otvorila korice, na požutjelom papiru prve stranice 175

nalazio se jezik Omnahaia, koji je netko, zahvalno je primijetila Kayla, ispod preveo i na engleski. Svome jedinom sinu, Emawhu, Čak i kad postanem prah, sjećaj me se... Tvoja majka Nnewa Pročitavši ovo Kayla nije mogla da se ne upita kakva je žena bila Emawhova majka i što joj se dogodilo? Njena poruka je bila tako tužna. Odlučila je što manje razmišljati o tome i posvetila se čitanju na glas.. Prva priča koju je započela zvala se: „Legenda o Siowi i Gavranu.“ Gavran bješe bijela ptica, krila ljepših od sunčeva sjaja, blistavijih od jutarnje rose .Gavran bješe velik i bješe najljepši. Širio je svoja krila kao zaštitu nad ljudima svih plemena. Dijelio je svoju snagu sa svim poglavicama. Davao mudrost svakom tse-kyonu i svi su ga slavili zbog darova kojima ih je bio obasipao. Velika je bila ljubav Gavrana prema ljudima i zbog te ljubavi, dugo je trajala vladavina sreće i mira među plemenima. Siowa bješe Omnahai djeva. Omnahai su oduvijek živjeli pod sjenom Gavranova krila. Ljubili su Gavrana koji ih je štitio od zlih stvorenja i bićaduhova. Jednog dana Siowa pođe do jezera Uloti da ponese vode za svoju majku. Kod vode, ona susretne muškarca ratnika. Bio je gol i djeva okrene glavu. „Zašto se bojiš pogledati k meni Siowo, a ne stide se tvoje oči vidjeti moju nagost kad prolijećem nebom u koje ti upireš oči?“ Siowa bijaše sramežljiva i plaha stoga pobježe natrag u k svojem plemenu i ispriča majci 176

što je vidjela. Majka joj bje stara žena, tse-kyon, a mudrost joj je izborala lice. „Slušaj, kćeri moja, kako je izgledao taj ratnik kojeg si vidjela?“ Siowa se stidjela odgovoriti, ali na kraju ipak reče: „Imao je tijelo Omnahai ratnika, ali kosa mu je bila svijetla, kao vrh plamena na velikom ognju.“ "To je Gavran – Poglavica nad Poglavicama, Zaštitnik Neba!" usklikne majka a duh joj se ispuni radošću. „Kako znaš, majko?" upita je Siowa, diveći se majčinom znanju i mudrosti. „On ponekad dolazi u ljudskom obličju i odabire djevu koja će biti njegova za vijek njene sudbine. Odabrao te, kćeri, sigurna sam u to!“ Siowa je bila skromna djevojka. „Zašto mene, majko? Tko sam ja da budem žena Zaštitnika Neba?“ Majka joj se smijala jer je bila sretna. „Ne haji za to, Siowo već pođi sada natrag na jezero i ako je Gavran tamo reci mu ovako: „Želi li Bijeli Poglavica vode s jezera?" ako popije vodu iz tvojih ruku, znači da te je odabrao, a ako odbije, odletjet će daleko i tvoj će se život nastaviti dalje kao i dosada." Dok je žurila prema jezeru, Siowa se u srcu nadala da će Gavran popiti vodu iz njenih ruku, a čim mu je to ponudila, on je pristao. Od tog je dana njeno srce bilo njegovo, a njegovo je pripadalo Siowi, Omnahai djevi, pramajci svih poglavica Omnahaia. Kad je pročitala zadnju rečenicu prve priče, Kayla shvati da priča zapravo govori o njenoj navodnoj 177

pretkinji. Nije mogla, a da na tren ne pogleda na Emawhov krevet. Bilo je užasno gledati ga ovakvog. Pitala se je li Sam stvarno u pravu i može li je Emawho doista čuti? Nije joj tako izgledao. Zapravo ni prsni koš mu se nije podizao, čak nije čula ni otkucaje njegova srca. Izgledao je potpuno mrtvo. Kayla se naježila na tu pomisao, a neka tupa bol proširila joj se tijelom. Duboko u sebi ipak je bila sigurna u to da je Emawho živ. Svaka stanica u njenom tijelu joj je prenosila tu poruku. Željela je razgovarati s njim, reći mu nešto. Bilo što da umanji patnju za koju je Sam rekao da osjeća. „Emawho,“, reče ona svojim sitnim glasićem. „Obećao si mi da ćeš se vratiti. Rekao si mi da bi za mene učinio i nemoguće. Molim te ozdravi. Molim te, Emawho...“ Osjećala se tako beskorisno, jadno i nemoćno. Sklopila je oči, a kad ih je ponovno otvorila, on je stajao pred njom. „Michael", dahne ona prestravljenim glasom. „Ne sada. Molim te! Ne ovdje", iako je molila i preklinjala, duboko u sebi je znala da je Michael neće uslišiti. Svim se silama trudila da ne počne vrištati kad je mučenje počelo. Ispuštala je grlene zvukove, ali nije vrisnula niti jednom. Znala je da bi tako Emawho čuo i da bi mu bilo još gore jer joj ne može pomoći. Već ako je Michael morao nauditi njoj, nije morao i Emawhu. Trag nije prestajao s mučenjem sve dok se nije nahranio njenom boli, strahom i patnjom, a kad je napokon bilo gotovo Kaylino cijelo tijelo se treslo i kupala se u znoju. Otvorivši oči, shvatila je da je netko drži za ruku. Nekako, ni sama nije znala kako mu je to uspjelo, Emawho ju je primio za ruku. Nije to bio čvrst stisak, ali bio je dovoljan da shvati da on drži nju, a ne obrnuto. Koliko god je to željela, Emawhov dodir nije mogao otjerati Trag, ali sad kad ga je držala za ruku nije ga se više bojala i taj dodir je nije plašio. „U redu je, Emawho, prošlo je. Otišao je..", govorila mu je utješno iako nije znala koga više tješi Emawha ili samu sebe. 178

Samo je jednom Emawho osjećao ovakvu bol. Bilo je to onu prokletu noć kad je Angela odvela Kaylanee. Bili su to razorbladei, kako su ih nazivali bijeli lovci. Ta relativno nova stvorenja umjetno su stvorena od sjene i čelika. On i Sam tragali su za tvorcem od prvog susreta s tim agresivnim bićima. Onaj koji ih je stvorio, očito nije namjeravao njima gospodariti nad ljudima. Razorbladei imali su samo jednu svrhu; uništenje svih lovaca i ratnika. Sklapali su sporazume s elementalima i drugim drevnim bićima, bili su posebno opasni u društvu demona zraka, kako je zrak najjači element. Na sreću, demoni zraka su rijetko udruživali snage, čak i s vlastitom vrstom, tako da su za sad imali samo jednog na svojoj strani. Emawho se trudio usredotočiti, stvarno se trudio, ali bol je jednostavno bila pregolema. Svaka rana, svaka posjekotina, sve ga je boljelo. Znao je da je mrtav. Postojao je još samo kao duh ratnika koji se zadržao u tijelu tijekom regeneracije. Bio je svjestan toga da ima izbor. U svakom je trenutku imao izbor, bez obzira na to bio on ozlijeđen ili ne. Mogao je jednostavno odabrati da njegov duh napusti ovo tijelo i prijeđe u svijet duhova. Možda bi to čak i učinio. Doista bi otišao. Ovog puta zauvijek. Bio je umoran od bitki i stalne napetosti koju je osjećao jer je znao da su on, Sam i Tehekea jedina barijera koja štiti njegovo pleme od napada. Sve dok jedan od njih ostane u plemenu, pleme je sigurno. Čuva ga drevna magija. Tehekea je doista preuzela veliki rizik kad je zajedno sa Samom pošla da ga spase. Cijelo je pleme moglo biti izmasakrirano do tad. Njihovi ratnici nisu dovoljno snažni da se sami brane bez jednog od moćnika. Uz bol koju je osjećao, osjećao je i sram. Upao je u stupicu poput nekog običnog balavca. Trebao bi zbog sramote napustiti ovo tijelo i prijeći u svijet duhova. Ipak, znao je da Sam ne bi razumio. Mislio bi da je Emawho slabić, a Emawho nikad nije mogao podnijeti da Sam loše misli o njemu. Bez obzira na Sama, najvažniji razlog što je ostao bila je ona. Slušao je Kaylaneein glas dok mu je čitala priču i trudio se da zanemari bol. Dok je bio 179

mlađi, ovakve su ga ozljede znale natjerati da u svojem duhu urliče od bola, nemogavši se usredotočiti na meditaciju koja mu je olakšavala patnju. Pitao se koliko je još stvari s godinama postigao? Osjetio je kako se ozračje mijenja. Kaylanee je najednom postala hladna i daleka, a onda ga je i osjetio. Mogao je namirisati njen strah u zraku. Njen Trag je bio ovdje. Mučio ju je pred njim, a on nije mogao učiniti ništa da joj pomogne. Da je barem Sam ovdje da ga odagna, da joj omogući mir! Da je barem on sam tsekyon pa da joj može pomoći s njenom patnjom. Slušao je grlene zvukove koje je ispuštala iz sebe i uz svoju vlastitu patnju, osjećao je i njenu bol. Svim joj je silama želio nekako olakšati. Natjerao je svoje oronulo tijelo da se pomakne i uspio ispružiti svoju ruku i primiti njenu. Pogodio je iz prve, a nije mogao ni zamisliti kako joj je ruka nježna i krhka. Nije ju primio čvrsto jer se bojao da je ne povrijedi, ali nije bio siguran ni da bi je mogao primiti čvršće, čak i kad bi to želio. Kad se napokon umirila, čuo ju je kako neprestano ponavlja jedno te isto: „U redu je, Emawho, prošlo je. Otišao je.“ Ponašala se kao da je njega samoga upravo napao Trag, a ne nju. Najviše od svega na svijetu, poželio je da može ustati i zagrliti je, s tim mislima je napokon otupio bol i osjetio stravičan umor koji se nadvio nad njega. Spavanje u duhu nikada mu nije pružalo jednak osjećaj kao spavanje u tijelu. Pomislio je kako bi bilo lijepo da mu Kaylanee pročita još jednu priču i utonuo u bolan san. Kayla je otvorila oči čim je čula korake. Njen otac je izgledao jednako umorno kao i posljednji put kad ga je vidjela. Izgledao je kao da ni oka nije sklopio cijelu noć, ali glas mu je bio nekako jači. Ne onako tih i promukao kao jučer. „Auk Namake, Kaylanee, jesi li dobro spavala, nenamai? „Hej, Sam!" ona će budeći se. Nije bila niti svjesna kad je točno zaspala. 180

„Namake, Emawho, sunamai. Danas ćemo te preseliti kući. Lucy je već spremila tvoju sobu.“ Kayli je izgledalo potpuno besmisleno što se Sam obraća Emawhu, jer joj je Emawho i dalje djelovao potpuno neživo. „Kaylanee, sad ću učiniti nešto vrlo neobično, nemoj se uplašiti. Samo pođi s nama kući.“ Kayla kimne glavom, ali izraz lica joj je još uvijek bio zabrinut. „Jesi li siguran da je dobro da ga mičemo? Da mu se stanje neće pogoršati?“ Sam se nasmije. „Jesi li ti njega uopće vidjela jutros, nenamai? Pogledaj!" on će i prstom pokaže na Emawhovo lice. Kayla glasno uzdahne od čuđenja. Emawhovo lice je u potpunosti zacijelilo, kao i sve druge posjekotine i manje rane na tijelu. Jedino mu je široka rupa u prsima još uvijek zjapila otvorena i pola stopala mu je nedostajalo, iako je danas izgledalo kao da ga nedostaje manje nego jučer. „Nevjerojatno!" zadivljeno će Kayla. „Dakako trebat će lijek da mu tijelo ponovno oživi, ali to će smjeti primiti tek sutra.“ Kayla se potpuno zbuni. „Kako to misliš da mu tijelo ponovno oživi. Zar on nije živ?“ Kay se sad plašila da su njene sumnje možda doista stvarne. Sam je tužno pogleda. Bilo bi joj mnogo lakše da je odrastala ovdje, onda joj sve ovo ne bi bilo tako teško za pojmiti. „Emawhov duh je živ, njegov duh je ono što on doista jest. Ovo tijelo je samo tijelo u kojem se taj duh rodio. Ništa više. Emahwo može u bilo kojem trenutku napustiti ovo tijelo i prijeći u svijet duhova na prapočetak, ako želi.“ Kayli je ovo bilo potpuno nezamislivo. „Što bi se onda dogodilo s njegovim tijelom?" upita ona plaho. „Izgorjelo bi. Emawhov element je vatra, što si možda i sama shvatila.“ Koliko god se trudila pojmiti stvari koje joj je otac govorio, one su i dalje bile nezamislive. 181

„Kako je onda moguće da se on uopće oporavlja?" začuđeno će Kayla gledajući kako se Samov izraz mijenja iz zabrinutog do nasmijanog. „Emawho je vrlo snažan i odlučan. Njegov duh potiče tijelo da se oporavi. Svaki Omnahai ratnik najvišeg stupnja to može.“ „Zar i ti?" automatski upita Kayla. „Da, Kaylanee, i ja to mogu.“ Kayla malo porazmisli o ovome što joj je otac rekao, a onda priupita. „Kako se postaje Omnahai ratnik kao ti i Emawho? Hoće li i Sammy i Kaylen biti poput vas?" upita Kayla shvativši da je ovo posljednje pitanje postavila pomalo zabrinutim glasom. Sam uzdahne. Bio je svjestan toga da će njegov način života pobuditi mnoga pitanja u Kayli. Često si je dok je još bio u potrazi za njom, zamišljao kako joj odgovara na neka od njih. Nije očekivao da će se to dogoditi u ovakvim okolnostima, ali znao je da joj svejedno mora odgovoriti. „Svi Omnahai imaju u sebi potencijal da budu ratnici, mnogi to odaberu, ali rijetki sanjaju san Sjene i Gavrana. Upravo ti ratnici prime određeni element u svoj duh i postanu Atakoth Naa, Odabrani.“ „Kao ti i Emawho?" upita Kay. Samowaha zakima glavom i reče: „I Tehekea", a tada se sam odmakne nekoliko koraka od Kayle i podigne svoje ruke u vis. Nekoliko trenutaka kasnije, Kayla je ponovno gledala u njegov pravi oblik bića sazdanog od zraka i svjetla. Izgledao je predivno! Njen otac priđe Emawhu i podigne ga u naručje. Emawhovo tijelo se nije iskrivilo, već je ostalo u istom položaju, izgledajući kao da lebdi u zraku. Sam se tada tako okrene svojoj kćeri i reče joj: „Uzmi Emawhove knjige s nama, molim te nenamai.“ Kayla kao da ga nije čula. Stajala je, i otvorenih usta promatrala prizor pred sobom.

182

Gwek'or je bio neprijatelj. Mrzio je Gavrana zbog ljubavi što mu je sva živa bića bjehu iskazivala, dok su njemu pokazivali samo mržnju i prezir zbog njegove zlobe. U tmini bješe Gavran svezan od neprijatelja Gwek' ora i osuđen da vječnost provede u tom crnom zatvoru. Nikada više neće njegova krila dotaći nebo i nikada više neće njegove oči vidjeti Siowu, Gavran-djevu, koju bijaše nosio u srcu. Siowa vidje silnog Gwek-ora kad je poslao nemirnog brata duha vjetra što ga zovu Vrti-Krug da otme Gavrana i odvede ga u Gwek-orovu tamnu špilju. Tamo sveže Gwek-or Gavrana tamnim sponama svoje mračne sjene i zauvijek zakloni od Bijelog Poglavice lik brata sunca. Siowa tugovaše dva vijeka života kornjače što živi kod jezera Uloti. Njen sin, Mo-tuk Ha postao je poglavicom Omnahaia, a njena majka tse-kyon, mudra žena odavno je napustila svoje tijelo i prešla u svijet duhova. Dugo je tugovala Siowa i zvala k sebi sve duše lutalice pitajući ih za savjet, ali nitko nije znao kako joj pomoći da vrati Bijelog Poglavicu Neba. Njena sjena koja ju bijaše pratila posvuda također vidje njenu tugu tako duboku, da je prekršila zakletvu koju su sve sjene dale, da nikad neće progovoriti sa onima koji ih stvaraju. „Siowo, Gavran-Djevo!" zazove je njena sjena. „Tko si? Gdje je tvoje pleme?“ Siowa se uplaši jer ne bijaše poznavala dubok glas svoje sjene. „Ja sam ti, kad te pozdravlja sunce i mjesec. Ja sam Sjena-Siowa.“ „Što hoćeš od mene, Sjeno Siowo?" upita je Gavran-Djeva a srce joj je treperilo kao u malenog ptića. „Ja ti mogu pomoći da oslobodiš Bijelog Poglavicu, ali znaj da ako to učinim ti ćeš patiti.“

183

„Učinit ću sve.“; pristane Siowa. Nije joj bilo važno što mora učiniti da spasi svojeg najdražeg, bila je spremna na sve. „Sjedini se sa mnom i postat ćeš i sama sjenom. Izgubit ćeš svoj lik, ali ostat će ti tvoja snaga. U tami gdje Gwek-or drži tvojeg voljenog nitko te neće prepoznati, oslobodit ćeš ga, ali ti ćeš morati ostati ondje zauvijek. Gwek-or te neće pustiti da odeš.“ „Ako kažem svojem sinu Mo-tuk Haiju on će znati. Reći će svojem ocu gdje sam. Oslobodit će me.“ „Ne!" pobuni se Sjena-Siowa. „Nitko ne smije znati! Gwek-or ima uši svuda. Čut će tvoj glas i biti spreman na tvoju prevaru.“ Siowa je voljela Gavrana više od sebe same i ona pristane na prijedlog Sjene-Siowe i sjedini se s njom. Kao sjena, ona prođe sve do tamne špilje, Gavranova zatvora. Gwek-or je nije vidio kad je ušla. Ona hitro priđe Gavranu i bez riječi slomi njegove spone, a Gavran ne znajući da je to ona odleti van iz špilje u nepoznato. Tijelo mu je oslabilo pa se smanjio, a lik potamnio od mraka u kojem je boravio. Kako dugo nije govorio, glas mu je postao ružan i grub. Ljudi ga više nisu prepoznavali i gađali su ga kamenjem misleći da je zlosutna ptica. Čak su i ljudi Omnahaia počeli uzimati kamenje u ruke, ali poglavica Mo-tuk Hai prepozna svojeg oca i reče im: „Ispustite kamenje iz ruku svojih! Ovo je otac moj! Ta, ja sam mu sin i poznajem njegov duh. Pobjegao je iz zatvora Gwek-ora. Pozovite moju majku da se radujemo!“ Nažalost, gdje god su ljudi plemena tražili, nisu mogli naći Siowu. Velika je tuga zavladala među njima, a brat vjetra, Vrti-Krug došao je da im se smije. „Gavrana je spasila Sjena-Siowa, ali nitko neće spasiti Gavran-Djevu. Sad je ona žena mog gospodara Gwek-ora.“ Zbog tuge za Gavran-Djevom, Poglavica nad Nebom više nikada nije poprimio ljudski lik, a tuga 184

Omnahaia za Sjenom koja spasi Bijelog Poglavicu nikada nije presahnula.

Kayli se nije sviđala ova priča. Nije voljela ni one bljutave pričice sa super hepi-endom, ali ovakve priče su ju deprimirale. Zašto, k vragu, barem jednom stvari nisu mogle biti pozitivne? Lutala je prazno pogledom po Emawhovoj sobi sve dok joj pogled nije zapeo na jednoj slici. Ne bi je niti primijetila, da joj se majčin lik nije radosno smješio s fotografije. Ustala je i stavila knjigu na stolac na kojem je sjedila pored Emawhova kreveta. Prišla je Emawhovu radnom stolu, a ondje je uokvirena starinskim okvirom, stajala fotografija Emawha kako u rukama drži djevojčicu kojoj nije moglo biti više od tri godine. S lijeve strane Emawha i djevojčice stajala je njena majka i smiješila se fotografu, a s druge strane je pozirao njen otac. Kayla izvadi fotografiju iz njenog okvira i okrene je. Sa stražnje strane bio je ispisan neki datum, ali tinta se bila toliko umrljala da nije mogla vidjeti kad je to bilo. Ispod datuma su bila imena koja su se još uvijek lijepo dala vidjeti. Samowaha, Emawho, Kaylanee i Angela.

Kayla nije mogla vjerovati kako joj je majka izgledala mlado na ovoj slici. Nije niti ličila na današnju sebe, iako je još uvijek bila vrlo lijepa žena. Ono što je Kaylu zaprepastilo, unatoč tome što je već znala istinu, bila je nepromjenjivost Samova i Emawhova lika. Toliko je toga čudnog i nevjerojatnog Kayla ovdje vidjela i doživjela, ali svejedno joj je bilo teško prihvatiti da je to istina. Sad kad je čak imala i nekakav dokaz u ruci, nije mogla da se ne upita koliko su njen otac i Emawho zapravo stari? Te noći ponovno nije mogla sklopiti niti oka. Više to nije bilo zbog straha od noćnih mora. Neprestano joj se u glavi vrtjela pomisao na onu fotografiju koju je vidjela u Emawhovoj sobi. Što da je moglo tako ostati? Što da Angela nikad nije otišla i 185

odvela je odavde. Ona, Kayla, bi ostala ovdje i odrastala u svim ovim čudima, a njen otac i Emawho bi je štitili od zlih ljudi. Nikada ne bi morala proći sve što je prošla s Michaelom. Nikada ne bi imala Trag na sebi. Bila bi slobodna, a sama pomisao na slobodu koju je mogla imati u njoj je stvarala osjećaj radosnog veselja i gorke tuge istovremeno. Nije mogla da barem djelićem sebe ne zamjeri svojoj majci što joj je tako proizvoljno oduzela sreću. Poznavala je Angelu i shvaćala je njene razloge, ali nije mogla da joj barem malo ne zamjeri što joj je oduzela nešto tako divno, a što je mogla imati cijeli život. Znala je da je glupo od nje da žali za takvim stvarima. Da su stvari ispale takve kakvima ih je ona željela, Sammy i Kaylen se nikada ne bi rodili, a ni Lucy ne bi bila dio njenog života. Kay nije mogla zamisliti svoju majku u Samovu naručju. Potpuno je shvaćala što je Samowaha mislio pod tim da su on i Angela iz dva različita svijeta, ali zato je Lucy savršeno pristajala uz njega. Upravo je pomisao na Lucy i Sama, i spokoj koji oni oboje imaju, na neki način ispunilo Kay nekom neobičnom nadom. Michaelu se to nije svidjelo, dok je Sam stigao do nje da ga odagna, Trag je već dobio svoj dio naslade... Kayla nije mogla vjerovati da se Emawho oporavio u tri dana. Kad ga je sljedećeg jutra došla pogledati. Stajala je sa Samom pored Emawhova ogromnog tijela i tražila bilo kakve tragove ozljeda na njemu, ali nije ih mogla pronaći. Obje noge su mu bile potpuno cijele i zdrave. Prsa su se ponovno zatvorila, a lice mu je bilo besprijekorno savršenih crta kao i uvijek do tad. „Ne razumijem", zbunjeno će Kayla. Sam se nasmije njenom izrazu lica i reče joj: „Prilično brz oporavak, zar ne?“ Otkako je Sam jučer doveo Emawha kući, Kayli se činilo da se cijelo pleme skupilo oko kuće. Vani je 186

čula njihovu molitvu za koju su joj blizanci rekli da služi za brz oporavak. „Sam, ako njegovo tijelo nije živo, kako me je mogao u bolnici primiti za ruku?“ Samowaha se zbuni na ovo Kaylino pitanje. „Kako to misliš, primo te za ruku?" upita on, a glas mu je zvučao zabrinuto. "Micha... mislim, Trag me napao u bolnici, a Emawho me primio za ruku.“ Sam je bio u nevjerici. „To je gotovo nemoguće.“ reče joj on samouvjereno i nadoda: „Jesi li sigurna?“ Kayla kimne glavom, ne govorivši više ništa. Samowaha malo porazmisli o njenim riječima, a onda joj reče: „Emawhov duh je vatra i plamen, vrlo je nepredvidljiv, ali i vrlo moćan. Tvrdoglavac mali, uvijek misli na druge, keiho.“ Kayla nije razumijela ovu posljednju riječ, ali Sam ju je izrekao s blagim prijekorom, tako da je pretpostavila da je nešto slično riječi tvrdoglavac. „Pođi sad iz sobe, nenamai i pridruži se ostalim vani, ja ću pripremiti Emawha i odnjeti ga u dvorište.“ „U dvorište?" Kayla će gledajući oca pogledom koji je govorio da joj ništa nije jasno. „Pa neću valjda da mi zapali cijelu kuću, zar ne?" Sam će smijući se. „Hajde sad...“ Sam je i ovaj puta prenio Emawhovo tijelo u svojem obliku zraka i svjetlosti. Iako je pleme već vidjelo ovaj njegov oblik, Kayla nije mogla ne primijetiti da ga svi gledaju s divljenjem i dubokim poštovanjem. I sama Kayla je bila zadivljena. Sam je obukao Emawha u tradicionalnu odjeću Omnahai plemena. Kayla je primijetila da su Emawhu na golim prsima, sredini čela i po cijeloj dužini ruku sad stajali ispisani nekakvi simboli. Kay ih je prepoznala iako ih nije znala pročitati. Bilo je to pismo Omnahaia. Iz grupe ljudi, koji su sad tvorili krug na dvorištu ispred poglavičine kuće, Tehekea se izdvojila i vrlo elegantnim pokretom podigla svoju ruku, kao da 187

prstom pokazuje na nešto. Odjednom Kayla začuje nekakvo pucketanje i zujanje. Nikada prije nije čula takav zvuk. Tlo ispred Sama se rastvorilo, a korijenje nekakvog neobičnog drveta počelo je izlaziti iz zemlje. Kayla nije mogla vjerovati svojim očima, ali to drvo se počelo granati njoj naočigled. Lišće mu je raslo i mirisalo je nekim mirisom koji Kay uopće nije mogla odrediti. Ta cijela Tehekeina tvorevina nije bila viša od metra i oblikovala se poput ležaja na koji je potom Sam položio Emawha. „Neka ti ovo drvo podari život, moj brate Emawho.“ Samowaha kimne na njene riječi i ona se vrati natrag u krug, a sav narod započne ponovno onu istu molitvu koju su molili do maloprije. „Odmaknite se!", reče im Sam, a svi kao jedan naprave pet velikih koraka unazad, Kayla zajedno s njima. Sam podigne svoje svjetle ruke nad Emawha koji je izgledao kao da leži na oltaru od zelenog lišća i progovori nešto vrlo tiho. Kayla shvati da on govori riječi na jeziku Omnahaia i da ga zato ne razumije. Odjednom osjeti kako je ispred nje same nekakva energija, nešto što gotovo može dotaknuti. Ona ispruži svoju ruku i iako je ispred nje bio samo zrak, tu se nalazila i nekakva nevidljiva barijera koju je mogla opipati prstima. Kayla je tad shvatila da je Sam postavio barijeru ispred cijelog kruga, ali nije shvaćala zašto? Tad se dogodilo to! Nekontrolirani plamen buknuo je iz Emawha. Cijela unutrašnjost kruga se ispunila divljom vatrom, a mnoge žene su vrisnule. Vatra je gorjela u krugu, ali nevidljiva barijera štitila ih je od plamena. Ljudi su nastavili moliti još gorljivije, samo što više nisu izgledali kao da se mole već kao da pjevaju. Činilo se da su svi u nekakvom transu. Neki su čak i plesali na mjestu. Pokreti njene braće blizanaca bili su tako brzi da se činilo da nemaju nikakvu kontrolu nad sobom. Drugi mladići i djevojke njihovih godina ponašali su se 188

jednako. Kayla i sama osjeti poriv da se kreće. Poriv je bio tako jak i gotovo ga nije mogla kontrolirati. Trzala je glavom u stranu, a zatim je čula što ljudi neprestano uzvikuju:

„Samowaha -we-i-ja na heja he!" Želja da im se pridruži bila je jaka poput droge. Osjetila je kako se njeno plemensko porijeklo budi u njoj i po prvi put u životu shvati da je ona doista Omnahai! Emawhovo buđenje podsjetilo je Kaylu na rađanje feniksa iz vatre, a kad je vatra napokon jenjala, Kayla ugleda biće na sredini kruga kako stoji pored prilike njenog oca sazdane od zraka i svjetla. Sad je shvaćala zašto Emawho nije želio da Kayla vidi njegov promijenjeni lik. Bio je ogroman i bio je stravičan! Doslovno je izgledao kao vatreno čudovište. Kayla ustukne nekoliko koraka unatrag, ali onda se prisjeti kakvog su ga donijeli. Vidjela ga je ranjenog, brinula se za njega, osjetila njegov dodir na svojoj koži i shvatila da ga se više ne boji. Ona duboko uzdahne, i čudeći se samoj sebi, široko se osmjehne. Emawho Vatronoša okrene svoj plameni lik prema njoj i odjednom njegov zarazni smijeh ispuni krug. Vatra se također smijala!

189

IZGUBLJENI DJEČAK Kayla je znala da će je Michael kazniti za njenu sreću, samo nije mogla niti zamisliti da će njena kazna biti tako užasna. Zatekao ju je u štali gdje je pomagala blizancima nahraniti konje i dok je Sam došao do nje, Michael je već bio zadovoljen. Kayla je sada znala da je njen Trag svjestan Sama, zato ju je mučio brzo i hranio se njome silovito, što ju je plašilo još više nego prije. Uzalud joj je Sam govorio da mora biti jaka jer ako skupi snage i sama odbije Trag, on će se slomiti i nestati. Znala je da nikad neće skupiti dovoljno hrabrosti da se othrva Michaelu. Ipak, uz Sama i ostalu obitelj život joj je postao lakši. Više nije toliko mnogo razmišljala o tome da si ga oduzme. Doista se trudila uklopiti, a to joj čak nije niti bilo tako teško. Uživala je družeći se s Lucy na trijemu dok su blizanci trčali po dvorištu, a Sam i Emawho igrali šah u drugom dijelu trijema. Emawho je sad bio potpuno zdrav i prvo što je učinio kad je ulovio Kaylu na trenutak nasamo jest zahvalio joj se što mu je čitala. Rekao joj je da mu je uz njen glas bilo lakše izdržati bol. Ono što ga je najviše radovalo jest to što se činilo da Kaylanee više ne uzmiče pred njim kao nekada. Shvatio je da ga se više ne boji, a ta pomisao ga je ispunjavala radošću. Kako su dani prolazili, Sam je zadobivao sve više i više povjerenja u Kaylu, stoga joj je davao više slobode, ali ipak ju je često podsjećao da mu je dala obećanje. Kayli je bilo teško održati svoju riječ, ali trudila se. Njena Omnahai obitelj činila joj je život podnošljivim. Iako je još uvijek bila duboko istraumatizirana zbog svega što joj se dogodilo, bila je ponosna na sebe jer je po prvi puta u životu shvatila da se doista nekako nosi s tim. Nije joj bilo lako i iziskivalo je mnogo volje i napora, ali trudila se. Svaki dan se trudila. Jako je zavoljela šumu i često je išla u šetnje. Samu je dala obećanje da će paziti na sebe, a 190

činilo se da joj Sam vjeruje. Kayli je bilo nezamislivo prekršiti obećanje koje je dala ocu, a Sam kao da je to znao. Jednom je tako došla i do jezera Uloti o kojem je čitala u knjizi Emawhove majke, a tamo je srela dječaka. Nije to bio Bijeli Poglavica Gavran, već Sutey koji je otišao djedu naloviti ribe za večeru. „Auk Namake, Sutey!" pozdravi ga Kayla. Izgledao je tako sitno naspram njene braće. „Namake, Kaylanee. Kako si?" Sutey će ne okrečući glavu. Kayla se upitala kako je s takvom sigurnošću znao da je to ona samo po glasu. Nije baš da su se susretali tako često. „Dobro sam. Kako si ti?" ona će i priđe bliže da mu može vidjeti lice. Kad ga je to upitala, ona primijeti kako i on navlači mrtvačko sivilo na svoj lik, baš kao što je i ona to znala učiniti u nebrojeno prilika. „Dobro sam", on će bezizražajno. „Lovim ribu za djeda Kona.“ Kayla ga je ozbiljno gledala. „Ti i ja Sutey, imamo isto lice", reče ona bez razmišljanja. „Što?" zbuni se dječak, a njegova maska spadne. Kayla shvati da ju još nije nosio dovoljno dugo kao ona, što je bila dobra stvar. „Ne želim te gnjaviti, ali vidim da te nešto ili netko muči? Ako poželiš razgovarati o tome, reci. “ Sutey se nasmije, a smijeh mu je bio nekako otegnut. Podsjećao je na pseći lavež. „Pričaš besmislice, Kaylanee. Jedini koji će mene mučiti jest djed Kon ako mu ne donesem večeru.“ Kayla ga sumnjičavo pogleda. „Zar ne bi ti zapravo trebao biti u školi u ovo doba? Blizanci su tek sad možda došli doma", ona će gledajući u sat na ruci. Sutey je izgledao zabrinuto. „Hoćeš li me tužiti?" upita je on molećivo je gledajući. Kayla odmahne glavom. „Ne.“ Sad je Sutey bio taj koji je sumničavo pogledao nju. „Što želiš zauzvrat?" upita je. Kayla porazmisli o tom pitanju, a onda polako odgovori. „Samo tvoj mir.“ Sutey se ponovno nasmije. „Brzo kupiš Omnahai navike. Čovjek bi rekao da si cijeli život provela u rezervatu. 191

„Tko te je povrijedio, Sutey?" upita ona, ozbiljno ga gledajući. U sebi se pitala odakle joj takva hrabrost da mu postavlja tako izravna pitanja. Suteyev izraz lica se promijeni, a on navuče mrtvačku masku na lice, ali ona spadne tren kasnije. Zvučao je ljuto. „S kim si pričala? Tko ti je što rekao?“ Za malenog dječaka imao je vrlo silovit pristup. Kayla shvati da je čak ustuknula nekoliko koraka unazad. „Nitko mi nije ništa rekao, Sutey, ali vidim po tebi. Drugi ne vide, ali ja vidim jer kad ti lice očvrsne tako kao sad, ja se sjetim sebe kad sam...“ Kayla nije završila rečenicu. Nije mogla. Sutey također nije znao što bi rekao. Samo je stajao i buljio u nju. „Ako ti kažem, obećaješ li da nikom živom nećeš reći!" upita je Sutey, a glas mu je zvučao nevjerojatno strogo za dječaka. „Sutey, ne znam mogu li ti dati takvo obećanje", iskreno će Kayla. „Onda ti ništa neću reći", dječak će okrenuvši se od nje, ponovno sjedajući na tlo i uzimajući štap u ruke. Kayla nije znala zašto to radi? Zašto se jednostavno ne okrene i ode natrag kući, ali nije mogla. Sjela je na tlo pored Suteya i odlučnim glasom rekla: „Obećajem.“ Sutey nije gledao prema njoj, ali ipak je progovorio: „Imam nekih problema u školi sa starijim klincima. Kradu mi đeparac i tako.“ Sutey je izgledao potišteno, a i Kayla se osjećala potišteno zbog njega. „Zašto to rade?" upita ga ona, nadajući se da joj pitanje ne zvuči glupo. Kao klinka ona se dobro slagala s djecom, a kad je bila Suteyevih godina potpuno ih je ignorirala, a i oni su ignorirali nju. Sutey i dalje nije gledao prema njoj, ali je nastavio govoriti: „Zato jer sam indijanac. Ima to jedno društvo zadrtih bjelih klinaca, starci su im u klanu, a njihovi sinovi ne vole nikog drugog osim bijele klince. Najviše mrze nas Omnahaije.“ Kayla se zaista iznenadila kad je ovo čula.

192

„Znaju li Sammy i Kaylen za ovo? Gnjave li i njih ti klinci?“ Na spomen njegovih bratića, Sutey je okrenuo glavu na drugu stranu. Očito je nešto zamjerao Sammyju i Kaylenu. „Oni znaju za te klince, ali njih oni ne gnjave. Sammy i Kaylen su krupni i znaju se brinuti za sebe, a paze i na druge Omnahai klince u školi", Sutey će potištenim glasom. „Zar ne bi onda mogli pripaziti i na tebe?“ Kayla je smjesta požalila što je to rekla jer se Sutey tako očigledno naljutio. „Mogu ja i sam paziti na sebe!“ obrecne se on žestoko. Kayla zaklima glavom da ga udobrovolji, ali bila je svjesna toga da se Sutey pravi hrabrijim nego što zapravo jest. „Nije stvar u tome. Ja ne želim da Sammy i Kaylen znaju da me ovi gnjave. Onda bi rekli svima i svi bi mislili da sam ja neki slabić. Kao da me djed već dovoljno ne mrzi jer sam odlučio da ne želim biti ratnik.“ Pogledao je ravno prema njoj, a Kayla uperi svoj pogled pravoo u njegove oči i žustro reče: „Ne moraš ti biti ništa što ne želiš, Sutey! Nitko te na to ne može natjerati.“ „Tako je!" složi se dječak s jednakim žarom. Bilo mu je očito drago da se Kaylanee složila s njim. Kaylu je ipak nešto kopkalo. „Nemoj se ljutiti što te ovo pitam, Sutey, molim te imaj na umu da sam ja ovdje nova pa puno toga ne znam, ali zašto ti zapravo ne želiš biti ratnik? Svi ovdje misle da je to tako dobra stvar, iako ja sama nikad ne bih mogla biti ratnica. Prevelika sam kukavica za to.“ Kad su joj se oči ponovno susrele sa Suteyevim, shvatila je u čemu je stvar. On je mislio isto to o sebi. Mislio je da je kukavica i zato nije htio biti ratnik. Da se ne osramoti. Bojao se onih dečkiju iz klana i nije im se usudio suprotstaviti pa su ga zato gnjavili. Sutey je zaustio da joj nešto odgovoriti, ali kao da se na pola puta predomislio. Kayla uzdahne. „Sve je u redu, Sutey, razumijem te.“ Sutey zaklima glavom. „Molim te nemoj reći nikome. Nije to tako strašno, znaš. Već ću ja to riješiti, ali da kažeš nekome, ne bih mogao živjeti od sramote. Otišao bih iz plemena, kunem se. “ 193

Kayla je vidjela kako postaje sve uzrujaniji, kao da je požalio što joj je uopće išta govorio. „Smiri se, Sutey. Neću nikome reći", reče mu Kayla uvjerljivim tonom koji je nevjerojatno podsjećao na njenog oca. Dječak je izgledao kao da mu je laknulo, a onda mu pažnju preotme nešto drugo. Plovak mu je potonuo. „Hey, Kaylanee, nešto je zagrizlo!“ usklikne on radosno. Sutey je vukao i upinjao se, ali očito je zagrizlo nešto veliko. „Ohoho, ova je velika!“ Kayla je samo stajala i gledala dječaka kako se uzbuđuje oko obične ribe, a onda shvati to njemu znači više od toga. Njemu je ulovljena riba uspjeh. Nešto čime se može ponositi. Kayla razmisli o sebi. Osim što se svaki dan trudi da preživi mučenje Traga i depresiju traume, čime se ona može ponositi? Kakav je pothvat ona učinila u posljednje vrijeme da može reći da se ponosi sa sobom? Sutey je izvukao velikog šarana iz jezera. „Opa, pogledaj ga samo! Predobar je! Moraš doći na večeru k nama!“ Osmjeh na dječakovu licu bio je tako širok i zarazan, da Kayla nije mogla da se i sama ne nasmiješi. „Svaka čast, Sutey! Stvarno je pravi ulov!“ Emawho se nemalo iznenadio kad je pronašao Kaylu kako sjedi za stolom u kući djeda Kona i jede zajedno sa starcem i Suteyem. „A, Emawho, wa-cha-ho, namake!" pozdravi ga djed Kon „Dođi, jedi! Sutey uhvatio veliku ribu.“ Emawho se nasmije. „Je li tako, Sutey?" upita on dječaka, a Sutey je bio ozaren djedovom pohvalom pred Emawhom. „Ja sam se zabrinuo za Kaylanee. Nisi nam se javila, znam da ti Sam vjeruje, ali ipak sam se brinuo.“ Kayla pogleda u pod. Kao dijete koje je nešto skrivilo. „Bila sam sa Suteyem na jezeru", reče mu ona plaho. Emawho se ponovno nasmije. „Hajde onda da i ja probam taj vaš ulov. Bome stvarno dobro miriše.“ Kad su se najeli Kayla i Emawho pozdrave Suteya i djeda Kona i otpute se kući. Na putu, Kayla učini nešto što joj nikad ne bi palo na pamet da učini s Emawhom, ona započne razgovor. „Emawho?" ona će prekidajući njegovo pjevušenje. 194

„Hmm.“ , javi se Emawho koji je itekako bio svjestan toga da ga se Kaylanee više ne boji kao prije. Pomislio je i na to da ako se više ne boji njega, možda se više neće bojati ni drugih muškaraca u plemenu. To ga je razveselilo, ali i zabrinulo! „Što misliš, bi li se Sam bunio da mu kažem da bih htjela naučiti jahati?“ Emawho je očekivao razna pitanja, ali ovo mu nije bilo niti na kraju pameti. Prasnuo je u glasan smijeh. „Poznavajući Sama, rekao bih da je on očekivao ovakvo nešto", reče joj on još uvijek se smijući. Kayla se također osmjehne, ali osmjeh joj je bio prožet sarkazmom. „Samo zato što on misli da svaka moja ideja ima veze s mojim razmišljanjem o samoubo..", prekinula se usred rečenice. Nije htjela da i Emawho zna za njen dogovor s ocem, a nije bila sigurna je li mu Sam rekao ili ne. Emawhovo lice se smrkne. Po njegovu izrazu shvatila je da i on zna na što je mislila. „Ima li?" kratko je on upita. „Što?" zbuni se Kayla. „Ima li veze sa samoubojstvom?" upita je Emawho izgovarajući ovu posljednju riječ naglašeno. „Nema", iskreno mu odgovori Kay. „Samo bih željela steći neku vještinu. Naučiti nešto novo.“ Emawho se ponovno nasmije. Bio je to tako razdragan smijeh da je i Kaylu ganuo. „Pitam se što Djed Konnah stavlja u svoj recept pečene ribe, morat će ga dati i Lucy.“ Kayla prevrne očima, ali u sebi je osjetila kako se smije zajedno s Emawhom. Sutradan je Kayla učinila nešto neuobičajeno. Upitala je Lucy nedostaje li joj namirnica i ponudila se da ode u kupovinu. Sumnjala je da će joj Lucy opet dati da sama vozi auto, ali vrijedilo je pokušati. Smatrala je da cilj opravdava sredstva. „Lucy?" zazove Kayla svoju pomajku koja je upravo peglala Emawhovu najdražu košulju. „Reci, Kaylanee?“ ,odvrati Lucy. „Voljela bih malo otići do grada, usput bih mogla kupiti namirnice jer sam primijetila da se frižider ispraznio.“ Lucy je Kaylu saslušala bez riječi, što je Kay dalo hrabrosti da je upita za auto. 195

„Zapravo sam te htjela pitati, bi li mi posudila auto, kao i zadnji put. Paziti ću da me ne uhvati policija.“ Lucy je ovaj prijedlog bio itekako čudan i sumnjiv, ali nije to rekla Kayli, već joj je rekla nešto drugo. „Kaylanee, voljela bih znati da ti mogu vjerovati", reče joj Lucy jednostavno. Kayli je bilo itekako jasno da njen prijedlog Lucy zvuči vrlo sumnjivo. Možda je pomislila da Kay želi pobjeći s autom. Možda misli da samo hoće iskoristiti priliku da se kokne dok Sama nema kod kuće. „Lucy, ja te ne mogu uvjeriti da mi vjeruješ, ali ti mogu dokazati da nemam loše namjere. Samo mi moraš dati priliku.“ Kayla se nadala da zvuči barem dijelomično uvjerljivo kao njen otac. Lucy duboko uzdahne. „Ne znam, Kaylanee. Trebala bih pitati Sama.“ Kayla osjeti kako frustracija u njoj raste. „Sam će reći ne, jer se boji kao i ti da ću si napraviti neku glupost, ali nije tako, Lucy, kunem se. Samo se hoću malo provozati, možda učiniti nešto korisno i vratiti se natrag. Ne mogu natjerati tebe i Sama da mi vjerujete, ali ako mi nikad nećete dati priliku, neću moći ni dokazati da sam vrijedna vašeg povjerenja.“ Lucy na tren prestane peglati kako bi razmislila o Kaylinim riječima, a onda napokon uzdahne i dignuvši ruke u zrak, kao u znak predaje, reče: „Stvarno si ista kao i tvoj otac. S vama nema pregovaranja. U kuhinji na šanku ti je moja novčarka, uzmi iz nje koliko novca trebaš i kupi sve što misliš da nam je potrebno. Ključevi od terenca su ti na dovratku." Kayla je ostala stajati na istom mjestu zbunjeno zjakajući u Lucy. Nije mogla vjerovati da će je stvarno pustiti! „Što me sad tu tako gledaš?" Lucy će jednako zbunjeno kao i Kayla. „Ovaj... zar mi nećeš dati popis svega što trebam kupiti?“ Iako Lucy i dalje nije izgledala kao da vjeruje da Kayla stvarno želi ići u kupovinu, ipak joj je izrecitirala listu stvari koje treba uzeti u dućanu. Kay ih je sve lijepo zapisala, kao da želi dokazati Lucy da je doista naumila ići u kupovinu. I otišla je. Kayla se nije mogla prisjetiti kad je poslijedni puta bila u ovako velikom dućanu kupujući namirnice. Ipak, bilo 196

je nešto u tome. Uzeti svoja kolica, gurati ih neometeno po trgovini, prebirujući po proizvodima i slušajući druge kupce oko sebe kako se uzrujavaju oko cijena. Bilo je nešto opuštajuće u kupovini. Nije niti čudo što je žene toliko vole. Pogotovo kad vide neki popust! Kayla je kupila sve stvari s popisa, ali platila ih je svojim novcem. Njeno sudjelovanje u utrkama njujorškog podzemlja ostavilo ju je s pozamašnom svotom ušteđevine. Uzela je još par drugih sitnica koje su joj se svidjele. Već dugo nije imala ni želju ni priliku da nekome pokloni kakav dar, osim svojoj mami za rođendan, koja bi to uvijek popratila s jecanjem i suzama, što je Kayli strašno išlo na živce. Nije htjela uzeti drugačiji poklon za svakoga jer nije htjela da njena nova obitelj tomu pridoda nekakvu veću važnost. Uzela je šest pari kaubojskih šešira kakve je vidjela da njen otac i braća nose, a nadala se da će se i djedu Konu i Suteyu svidjeti. Također je uzela jednu lijepu haljinu po Lucyinom ukusu, da joj se oduži za onu koju joj je njena pomajka sašila. Kad je pogledala na ručni sat i vidjela koliko je sati, shvatila je da se mora požuriti. Sve je uredno je platila na blagajni i, što je brže moguće, potrpala kupljene stvari u auto. Sva sreća da je Lucy vozila tako veliko čudo, pa je sve stalo unutra. Kayla je kupila i neke sitnice van popisa, kao slatkiše za blizance i čokoladu, cijelo brdo čokolade, koju je prije obožavala! Nije znala točno kako doći do mjesta na koje je stvarno željela doći, ali po pričanjima blizanaca, shvatila je gdje se nalazi. Sve je išlo po planu, do onog trenutka kad je iza sebe ugledala treperava svjetla i začula sirenu. Da je ovo New York, odmaglila bi tako brzo od policije, da se policajac ne bi stigao niti snaći, ali ovo nije bio New York i Kayla je bila uvjerena da u ovako malom mjestu svi poznaju Lucyn auto. Bila je u pravu. Policajac nije imao uobičajeni službeni pristup vozilu, već ga je čula kako iz daljine dovikuje. „Hey, Luce, otkad se ti to voziš s pokvarenim žmigavcima.“ U glasu mu se čula doza humora. Zvučao je kao netko tko je dobro poznavao Lucy. Kayla se nadala da joj neće zadati previše problema. Kad je došao do nje, ona spusti prozor i pozdravi: „Dobar dan, gospodine.“ Policajac je izgledao iznenađeno. „Tko ste vi?" upita je službenim tonom. 197

„Ja sam Kaylanee Raven, Samova kći. Lucy je moja pomajka.“ Kad je to čuo, policajac je prasnuo u glasan smijeh. „Pa jel' ti uopće znaš koliko smo te se mi natražili i kažeš Sam te napokon pronašao, je li?“ Čovjek je zvučao veselo. „Mogao nam je barem javiti, ali ajde, bitno da si tu zar ne?“ „Da, gospodine", ona će pristojno. Znala je da svi policajci uobičajeno očekuju da se u svemu slažeš s njima. „A reci ti meni, mala Kayla, imaš li ti vozačku?“ Upravo se toga Kayla i bojala. Nadala se da će se uspjeti izmigoljiti na obiteljsko poznanstvo, ali ovaj tip očito nije padao na te fore. „Naravno da imam", Kayla će, mirno gledajući u njega. Policajac se ponovno nasmije. „A, da mi ju pokažeš.“ Kayla odglumi da se zbunila. „Ah, da, svakako. Gdje sam je stavila?" ona će mrmljajući sama sa sobom i kopajući po novčaniku u kojem nije bilo nikakve vozačke. „Valjda je ovdje", ponovno će ona glumeći da pretražuje pretinac. Uhvatila je nešto rukama i kad je izvadila van, ona shvati da u ruci doista drži vozačku sa svojom slikom i potpisom. Ništa joj nije bilo jasno. Kayla nije imala vozačku. Nije položila niti jedan ispit. Nije čak nikad ni išla u autoškolu, a sad je u ruci držala vozačku koja je izgledala potpuno autentično. „Ah, evo je", one će, pružajući dokument policajcu svim srcem se nadajući da on neće prepoznati krivotvorinu. Policajac je dobro pregledao vozačku, a onda joj reče: „Jesi li znala da ti zadnji desni žmigavac ne radi?" upita je on, manje službenim tonom. Kayla odmahne glavom. „Stvarno nisam znala, gospodine. Lucy me poslala u trgovinu da kupim namirnice", Kay će pokazujući na prtljažnik koji je bio vidljiv kroz staklo, tako da je policajac lako mogao vidjeti brdo namirnica otraga. „Reći ću joj da to treba popraviti čim dođem kući.“ Policajac joj se dobrodušno nasmiješi, a onda reče: „U redu onda, mala Ravenice. Pozdravi oca i Lucy! Reci im da ih je Tyler pozdravio i pazi kako voziš.“ „Da, gospodine", Kayla će kimnuvši policajcu. Čekala je da se malo udalji od auta, dok nije krenula dalje. Nakon par 198

minuta ona shvati nešto nevjerojatno! Upravo je provela kojih desetak minuta u društvu odraslog muškarca, a da niti jednom nije vidjela Michaela. Nije se željela previše veseliti, jer se bojala da bi ga to prizvalo, ali bila je sretna i osjetila je kako se u njoj rađa nada. Možda je Sam ipak bio u pravu... Kayla je očekivala da će škola koju su pohađali blizanci i Sutey biti mnogo veća. Zapravo je izgledala kao niz malih ciglenih baraka. Upravo je zvonilo za kraj nastave. Kay se sklonila u stranu, nadajući se da neće nigdje ugledati svoju braću i da je neće prepoznati. Sutey je rekao da ga klinci iz klana gnjave svaki dan poslje škole. Kayla je željela vidjeti koliko je to ozbiljno. Dala mu je riječ da neće nikom reći, ali ako je situacija ozbiljnija od običnog školskog zafrkavanja, namjeravala je reći Samu. Da je netko na vrijeme shvatio što je Michael njoj radio i prijavio ga policiji, možda bi njena patnja završila puno ranije. Možda ne bi imala nikakve posljedice osim blaže traume. Vidjela je svoju braću kako izlaze iz škole i odlaze na igralište da se malo druže s ostalim klincima i igraju košarku. To su radili svaki dan poslje škole i Kayla je za to znala jer su je svaki dan izvještavali o rezultatima utakmice. Kayla nije mogla ne primijetiti da njena braća nisu samo tjelesno krupnija od Suteya, već i od sve ostale djece svojih godina. Iako su bili trinaestogodišnjaci, izgledali su barem dvije tri godine starije. Sutey je također izašao nakon nekog vremena. Izgledao je sitno i mršavo, kao i uvijek. Odjeća i kosa izgledali su mu nezbrinuto. Razlika između njega i Sammyja i Kaylena bila je tako očigledna. Iako se djed Konnah trudio brinuti za dječaka, vidjelo se da mu u životu nedostaje majka. Sutey nije otišao na igralište da se pridruži svojim bratićima već je prešao školske granice i otišao u park preko puta škole. Oko parka bili su zasađeni visoki čempresi, tako da je bilo mnogo skrivenih kutova unutar samog parka koji je bio podosta velik. Kayla je pratila Suteya, nadajući se da je on neće primijetiti. U sredini parka bila je lijepa fontana gdje su se skupljale obitelji, uživajući u zelenilu i hladu. Sutey se nije zaustavljao pored njih. Prošao je dalje u jedan dio parka koji se činio potpuno napuštenim, a čak i pomalo zaraslim. Baš kad se Kayla upitala što će sad, ona primijeti petoricu krupnih starijih 199

dečki kako ga dočekuju. Kayla se sakrivala iza jednog velikog čempresa, tako da je nisu mogli vidjeti. „Vidi, Case, ide nam mali crvenokožac", reče jedan visoki klinac podrugljivim glasom. Sutey je stao pred njih, ali drhtao je. Kayla nije mogla ne primijetiti kako se stalno osvrće, kao da gleda priliku za bijeg. „Jesi li nam donio lovu, balavac?" upita ga drugi, malo deblji dečko grubog glasa. „Jesam", kratko će Sutey, vadeći novčanicu od pet dolara i pružajući je napred. „Pet dolara, ti indijansko kopile? Za što nas smatraš?!" reče mu onaj dečko kojeg su zvali Case i koji je izgledao kao da im je glavni. „Nemam više novaca, Case. To je sve što imam! Kunem se!“ Kayli se gadilo vidjeti kako ti kreteni prisiljavaju Suteya da plazi pred njima. „Daj ne seri, mali! Svi ste vi crvenokošci isti! Lažljivi divljaci koji misle da su postali gospoda samo zato što idu u bjelačke škole. Trebao bi se klanjati pred nama što uopće razgovaramo s tobom", reče mu Case. Kayli je bio odvratan taj dečko. Izgledao je kao da je njenih godina. Imao je svjetloplavu kosu i držao se kao da je bogom dan. Sutey nije znao što da kaže pa je samo šutio. „Što šutiš sad, mali? Maca ti popapala jezik, ha?" upita ga onaj visoki klinac i opali mu šamar. Kayla osjeti kako joj je cijelo tijelo zadrhtalo od gnjeva. „Što kažeš da ti sutra dođemo u školu i prebijemo te pred ostalim divljacima kao što si ti? Kako bi ti se to svidjelo?" Case će govoreći tako podrugljivim glasom, da se Kayli od samog zvuka okretao želudac. Sutey se sav uzbunio na Caseove riječi. „Nemoj, Case! Gle, nabavit ću ti sutra neku paru. Kunem se!“ Case i ostali dječaci smijali su se svojoj nadmoći nad malim indijanskim klincem. „Dečki, znate što moj otac kaže, koji je jedini jezik što ga crvenokošci i crnje razumiju?" upita ih Case. Onaj krupniji klinac se pakosno iskezi i reče: „Batine, jel' Case? Treba ih dobro prebiti.“ 200

Kayla nije vidjela tko ga je prvi udario, ali uskoro su svi dečki bili na Suteyu, koji je muklo stenjao od udaraca. „STANITE! UBIT ĆETE GA!" vrisne Kayla i izleti van iz svojeg skrovišta. „Mičite se od njega!“ „Kaylanee, ne!" vikne Sutey s poda. Dvojica dječaka primila su ga pod ruke i tako čvrsto držala da vide kako će Case riješiti novonastalu situaciju. „Vidi, vidi tko nam je došao. Prava mala Pocahontas.“ Kayla shvati da joj se on sve više i više približava. Kad ju je primio oko struka i nazvao je indijanskom droljom, nije više niti vidjela njegovo lice. Michael je bio ovdje, a nije postojalo ništa tako užasno što joj je onaj balavi klinac mogao učiniti u usporedbi s onim kako ju je Michael patio. Već dugo nije imao priliku da se tako iživljava na njoj. Vrištanje je započelo i Kayla nije mogla niti zamisliti što se doista događalo oko nje. „Daj je ušutkaj!“ „Samo nam još treba policija.“ Case se ipak nije obazirao na dečke. Ugurao je Kayli nekakvu maramicu u usta i stisnuo joj zube, čvrsto je držeći. Činilo se da ga je Kaylina pojava uzbudila. Sutey je mogao podnijeti da njega muče i tuku iz dana u dan, ali kad je vidio Kaylu u Caseovu naručju kako je dodiruje u njemu se probudi plemenski ponos i gnjev pravednika. Snagom za koju nije niti znao da ima u sebi suprotstavio se dječacima koji su je držali. Znao je da je samo pitanje vremena kad će ga sva petorica opkoliti i prebiti na mrtvo ime, ali nije ga više bilo briga. Možda ako izazove dovoljno veliku gužvu, netko će doći i zaustaviti Casea. Kayla više nije vrištala. Više nije imala snage. Michael ju je mučio tako silovito da je bila sigurna da nakon ovog više nikada neće moći doći k sebi. Više joj ništa nije imalo ikakvo značenje. Znala je da ako ovo preživi, ako dođe trenutak kad ju Michael bude prestao mučiti, ubit će se! Više ne može podnositi ovo mučenje! Nikad više! Nasilnici su pokušavali zauzdati Suteya, ali tko bi ikad rekao da je on tako brz i da može ispaljivati tako precizne udarce. Sutey se divio samome sebi, pitajući se zašto se nije suprotstavio ovim kretenima ranije. 201

„HEJ! SKIDAJ RUKE S NAŠE SESTRE!" začuje se povik iza Suteya i Casea i ostalih. Sammy i Kaylen pojavili su se iznenada pojavili iza golemih čempresa i uletjeli u gužvu. Case je bacio Kaylu na pod gdje je ona ostala ležati trzajući se od nevidljivih udaraca. Sammy i Kaylen znali su se boriti i njih ovakvi dečki poput Casea i njegova društva nisu plašili, čak i ako jesu bili stariji od njih. Zajedničkim snagama sa Suteyem sredili su četvoricu koja su se razbježala, ali Casea još nisu puštali da pobjegne. „Case Peterson", obrati mu se Kaylen, dok su Casea Sammy i Sutey držali svaki s jedne strane. „Sad me dobro slušaj. Zamjerio si se krivom plemenu i krivim ljudima. Ako još jednom ja i moja braća vidimo da si se namjerio na jednog od naših ili bilo koga drugog tko ti nije učinio ništa nažao, vjeruj mi nećemo biti tako blagi kao danas.“ „Tako je", podrži ga Samweiha. „Dosta nam je tvojih klanovskih sranja oko škole. Kupi se i ti i tvoje društvo odavde, a to prenesi i svojem tatici koji ionako radi previše problema u ovome gradu.“ Case je jedva čekao da ga dječaci puste da može pobjeći za ostalima. Tresao se od straha, kao i svi nasilnici kad se jednom suprotstave nekome tko im je ravnopravan. Sammy i Kaylen spuste se dolje do svoje sestre. Vidjeli su sjenu tamnog čovjeka kako je obavija. Sammy izvadi maramicu iz Kaylinih usta i stisne je uz sebe. „Sve je u redu, seko. Ovaj Trag nema moći nad tobom.“ I doista, bilo zato što se nahranio ili zato što nije mogao podnjeti dodir nevinoga na putu ratnika, Trag se raspršio. Odjednom Kaylen shvati da mu u torbi, koju je odbacio kad je nasrnuo na Casea, luđački zvoni mobitel, a zvonio je i Sammyjev. On se sagne do torbi, vadeći van oba mobitela. Na jednom ga je zvao Emawho, a na drugom tata. Javio se na oba. Na njegov halo, oba muškarca su počela vikati u slušalicu istovremeno. „GDJE STE VAS DVOJICA?!“ „ZAŠTO SE NE JAVLJATE?“ „JESTE LI OSJETILI KAYLANEE, JE LI VAM SE JAVILA?“ 202

„JE LI VAM SE KAYLANEE JAVILA?“ „NEŠTO SE DOGODILO!!!" ovo zadnje su rekli istovremeno, a Kaylen prasne u smijeh. „Dajte se više smirite obojica", on će im, držeći obje slušalice pred sobom. „Kaylanee je dobro. Tu je s nama. Bilo je malo problema s lokalnim dečkima, ali Sammy, Sutey i ja smo riješili stvar", Kaylen će ponosno. „Još smo kod škole, ali doći ćemo doma sad svi zajedno.“ „U redu, sunamai, dođite kući", Sam će. Kaylen je znao da je tata bio taj koji će se prvi smiriti. Emawho je negdje bjesnio u sebi. Kayla pogleda oko sebe i shvati da je Sammy čvrsto drži u naručju. Ona se odmakne i pogleda oko sebe. „Sammy? Sutey? Kaylene? Što se dogodilo?“ „Sve je u redu, seko. Otjerali smo one kretene", reče joj Sammy, ali Kaylen je na licu imao sumničav izraz. „Što ste ti i Sutey uopće radili ovdje s njima?" upita je on zbunjeno. Kayla uzdahne. Bila je spremna izmisliti neku priču o tome kako se dogovorila sa Suteyem da se nađu poslje škole da ih pokupi, ali da je htjela pričekati dok oni završe s košarkom, pa joj je Sutey u međuvremenu pokazivao park gdje su susreli Casea i ostale. Znala je da priča ne bi zvučala vrlo uvjerljivo pronicavim blizancima, ali bolje i to nego da izda Suteyevo povjerenje, zato ju je i iznenadilo kad je Sutey progovorio tako samouvjerenim tonom glasa kakav nikad dosad nije kod njega čula: „Ja ću vam reći što je bilo, ali tek kad dođemo pred Sama i Emawha.“ Kayla je morala cijelim putem do kuće uvjeravati braću da joj je dovoljno dobro da vozi. Sammy i Kaylen samo su gledali kako da ugrabe priliku za volan. Znala je da joj Lucy ne bi nikada oprostila kad bi vidjela da je Kayla iznevjerila njeno povjerenje dajući blizancima da voze, što je Lucy strogo zabranjivala. Kad se parkirala na dvorište, nije mogla ne vidjeti kako ispred kuće ukipljeno stoje i čekaju Sam, Lucy i Emawho, svi sa smrtno ozbiljnim izrazima na licima. Kayli je došlo da ih upita, tko je umro, ali znala je da im se u ovom trenutku ne bi svidio crni humor. 203

„Auk Namake, obitelji", Kaylen će s osmjehom od uha do uha, ali kad je vidio očevo strogo lice, odmah se uozbiljio. „Sammy, Kaylen, Sutey, u kuću, odmah!" začuje se Lucyn oštri glas. „I ti isto Kaylanee", Sam će smireno, iako mu je izraz lica bio očito ljut. Kayla nije mogla da se u sebi ne nasmije kad je čula kako Kaylen Suteyu govori ispod glasa. „Bogami smo u gabuli.“ Sam je kao i obično sjeo na čelo stola, a i svi ostali su posjedali na svoja mjesta. Kad je započeo govoriti, zvučao je mirno, ali lice mu je i dalje izgledalo oštro. „Lucy me je danas nazvala, Kaylanee. Rekla mi je za dogovor koji ste sklopile da ćeš otići u trgovinu i vratiti se kući. Uzrujao sam se kad sam čuo da te samo tako pustila, ali vjerovao sam njenoj prosudbi.“ „Hmpf!" začuje se Emawhova podrugljiva reakcija dok je očima streljao Lucy. Sam nastavi govoriti kao da ga nisu niti prekinuli: „Sve je bilo u redu dok nisam dobio snažan osjećaj u svojoj nutrini da se s tobom događa nekakvo zlo. Naravno, nisam znao što, a nisam znao ni gdje si. Srećom blizanci su se napokon udostojili javiti na svoje mobitele, pa sam saznao što se događa. Barem djelomično. Bez obzira na to, mislio sam da smo ti i ja imali dogovor Kaylanee.“ Kayla tek tad shvati što se zapravo događa. Svi su pomislili da se ona ponovno nekako pokušala ubiti, a da su je blizanci spriječili u tome i zato su svi sada tako živčani. Kad je Kayla to shvatila, došlo joj je da prasne u smijeh. Ipak se suzdržala. Bilo joj je žao što je tako zabrinula obitelj. „Sam, zar ti misliš da sam si ponovno pokušala oduzeti život? Zar to svi mislite?“ Kayla pogleda Sama, Lucy i Emawha. Emawho je očigledno kimao glavom, probadajući je bijesnim pogledom. Lucy je izgledala tužno i iznevjereno, a čak je i Sam izgledao razočarano. „Ja ne znam što da mislim, ako mi ti ne kažeš što se dogodilo?" ozbiljno će Sam. Kayla pogleda Suteya, a on joj uzvrati pogled. Izgledao je potpuno promijenjeno. Kao da se u njemu samom nešto preokrenulo. 204

„Ja ću ti reći što se dogodilo, Samowaha-we-i-ja. Ja sam bio velika kukavica, a Kaylanee mi je podarila hrabrost.“ Svi se pogledi tad okrenu prema njemu. Kayla je vidjela da Suteyu ovo teško pada, ali ipak izgledao je nekako snažnije nego prije. „Sin Andrewa Petersona, Case i njegovo društvo, svaki bi me dan nakon završetka nastave tjerali da im dajem svoj đeparac. Sammy i Kaylen, obračunali su se s njima u školi tako da više nisu gnjavili klince na školskom igralištu. Ja im nisam pomogao da ih se riješe jer sam se previše bojao. Znao sam da sam kukavica i zato sam se prestao družiti sa svojom braćom iz plemena. Smatrao sam da ih nisam dostojan.“ Svi su gledali u Suteya kao da ga vide po prvi put u životu. Taj dječak nikad nije bio tako rječit i tako iskren. Zvučao je gotovo odraslo. Čak odraslije i od Sammyja i Kaylena koji su izgledali odraslo, ali često se nisu tako ponašali. „Jučer je Kaylanee razgovarala sa mnom kod jezera Uloti i nekako me natjerala da joj se povjerim. Rekao sam joj da me dečki iz škole gnjave. Shvatila je da sam zapravo prevelika kukavica da im se suprotstavim. Obećala mi je da neće reći nikome od vas za to. I nije. Održala je obećanje. Kad sam se danas otišao u park poslje škole da dam Caseu svoj đeparac, kako me ne bi došao premlatiti u školi tako da i Sammy i Kaylen vide moju sramotu, nisam znao da je i Kaylanee ondje i da me promatra. Kad su me dečki napali, ona je izašla pred njih i suprotstavila im se. Iako se bojala i iako ju je Case tako lako savladao, pokazala mi je što je hrabrost i ja sam im se suprotstavio.“ Sutey je uzeo nekoliko trenutaka da dođe do daha, a onda nastavio govoriti. „Znam da sam ja velika budala i da sam danas doveo Kaylanee u opasnost. Molim vaš oprost, jer stvarno nisam znao da će me pratiti. Da Sammy i Kaylen nisu došli da nas izvuku iz kaše, ne znam što bi se dogodilo...“ Sutey se okrene Kayli i s pogledom koji je preklinjao reče: „Žao mi je, Kaylanee, zbog onog što ti je Case radio. Žao mi je što nisam bio dovoljno jak da te obranim, ali znaj da više neću biti slabić. Nikada više neću dopustiti da netko takne nekoga iz mojeg plemena. 205

„Sutey tad ustane i ode do Sama. Izgledao je tako sitno naspram Sama, čak i dok je Sam sjedio. „Samowaha-we-i-ja, dopusti mi da postanem Omnahai ratnik. Da se pridružim svojoj braći u plesu Vukova i da postanem jedan od Vas.“ Sam je gledao svojeg nećaka kao da ga vidi prvi put. „Jesi li siguran sunamai?" upita ga on ozbiljnim glasom. „Hei!" potvrdno mu odgovori Sutey. Sam i Emawho tad ustanu i priđu dječaku, te obojica polože svoje ruke na njegova ramena. „Idi svojem djedu, Sutey, reci mu da te pripremi.“ Emawho će gorljivo. „Sutra će cijelo pleme znati da si watohai.“ nadoda Sam, a onda obojica puste dječaka i vrate se natrag na svoje stolice. Sutey kimne glavom prvo Samu i Emawhu, a onda i svima ostalima te se okrene i ode. Kad je otišao, Lucy cikne od sreće i potpuno iznenada zagrli Kaylu. „Blagoslovljena bila, nenamai, uvijek sam se bojala da će Sutey krenuti krivim putem, ali ti si došla i pokazala mu pravu stazu. Hvala ti!“ Iako ju je ovaj neočekivani dodir blago sledio, Kayla ipak uzvrati zagrljaj i tiho reče: „Nema na čemu, Lucy.“ Bilo je to prvi put da je Lucy Kaylu nazvala nenamai, što na jeziku Omnahai indijanaca znači: „moja kćeri." Kayla nije znala zašto, ali to joj se svidjelo. Kay je voljela svoju majku više od ikoga, ali da je mogla birati majčinu osobnost, željela bi da je više poput Lucy. Angela nije bila loša majka, ali ponekad je bila više usredotočena na sebe nego na svoju kćer, zbog čega je Kayla znala teško propatiti. Kayla primijeti da se atmosfera u zraku promijenila i da više nitko nije ljut, osim Emawha koji je i dalje izgledao nezadovoljno. „Žao mi je, kćeri. Nismo trebali odmah pomisliti na najgore. Danas si učinila veliko djelo. Pomogla si izgubljenom dječaku da se ponovno pronađe i suočila si se sa svojim strahom. Znala si da ako se suprotstaviš tim nasilnicima da će te tvoj Trag ozlijediti, ali nisi marila za to. Sutey ti je bio važniji.“ Kayla je shvaćala što joj otac želi reći, ali nije se slagala s njim. 206

„Ja sam učinila, što sam učinila, Sam. Nisam razmišljala o tome. Bilo je to nagonski. Samo sam željela da ga prestanu udarati.“ Sam se osmjehne na njene riječi. Bila je ugodna promjena vidjeti njegovo nasmijano lice nakon strogog izraza koji je tamo bio domaloprije. „Možda je to tako, nenamai, ali porazmisli malo o tome; onog dana kad ti postane stalo da zaštitiš sebe, kao što si to pokušala učiniti sa Suteyem biti će dan kad ćeš ukinuti moć koju tvoj Trag ima nad tobom. Dovoljno je da mu se jednom suprotstaviš.“ Kaylu je umarala ova tema. Željela je barem na tren prestati razmišljati o lošim stvarima u njenom životu. Lucy, koja kao da je to shvatila upita je: „Dakle, Kaylanee, ako se ja dobro sjećam, zar nisi ti rekla da ideš u trgovinu? Je li bilo što od te tvoje kupovine ili ne?“ Sad je Kayla bila ta koja se nasmijala. Stvarno se nasmijala! „Dođite sa mnom, imam hrpu stvari u autu, a kupila sam vam i poklone.“ Svi su gledali u nju s nevjericom, a kad su vidjeli da je terenac pun kupljenih stvari, uključujući i darove koje su dobili, Lucy reče razdraganim glasom: “Nisam znala da imam novaca za novu haljinu.“ Kayla nije mogla ne primijetiti da je Lucy teško sakriti oduševljenje zbog poklona koji je dobila. „Zapravo, ja sam nas odlučila malo počastiti. Sjetila sam se da sam došla k vama praznih ruku pa sam se htjela iskupiti.“ Njen otac koji je upravo isprobavao svoj novi šešir, zajedno s ostalim muškim članovima porodice je ovlaš zagrli i reče: „Pa zar ti ne znaš da si ti nama najljepši dar koji smo ikada mogli dobiti?“ Kayla se isto nasmije, ali zapravo ga je željela nešto upitati: „Danas me zaustavila policija. Očigledno ne radi jedan žmigavac na autu", ona će iskreno, a nije ju nimalo iznenadilo kad je vidjela kako se svi zavjerenički smijulje. „Pozdravio vas je policajac Tyler. Tražio me vozačku i nekim čudom ja sam je doista izvukla iz pretinca. Znate li možda nešto o tome?" upita ih ona s osmjehom na usnama.

207

Sam se nasmije i reče joj: „Smatrao sam da bi autoškola za tebe bila običan gubitak vremena, stoga sam naplatio par usluga i nabavio ti vozačku. Nećeš mi sad reći da ti nije drago?“ Kayla samo što nije prasnula u smijeh. Dobro raspoloženje je potrajalo sve do kasno navečer. Lucy je pripremila posebnu večeru u Kaylinu čast. Svi su se šalili i dobro zabavljali. Na kraju su završili gledajući neku ludu komediju na televizoru. Blizanci su tamanili kokice, a i gađali druge njima. Lucy ih je korila. Sam se smijao glavnom glumcu, a Kayla je jednostavno uživala u atmosferi. Jedino je Emawho bio smrknut. Jedino su njemu misli bile kilometrima daleko... Case Peterson je bio sin Andrewa Petersona, njegov otac je bio glavni vođa klana na ovom području. Tata mu je posjedovao pola grada, što je Casea činilo klincem kojem se uvijek gledalo kroz prste. Mogao je imati koju god curu je htio ili prebiti kojeg god klinca mu palo na pamet. Jedini koji su mu mrsili račune bili su ti mali balavi crvenokošci. Svakom prilikom je gledao kako da ih se dočepa ili da im namjesti neku pušku. Samo za njih nisu vrijedila pravila ostalog svijeta. Oni su živjeli u rezervatu i po zakonima rezervata, a njihovog starog su se svi živi bojali. Taj prljavi crvenokožac nije bio dostojan ni da poliže cipele njegovom ocu. Upravo zato ga je još više vrijeđalo ono što se dogodilo danas popodne. Smislit će on način da im se osveti! Ulovit će onu njihovu ludu indijansku kurvu i pokazati joj! Napravit će to tako da nitko neće moći dokazati da je on to učinio, ali svi će znati. To će im biti pljuska u lice, a Sam Raven i njegovi sinovi dobro će zapamtiti dan kad su se zamjerili bijelom čovjeku.

208

PUT RATNIKA Sutey je stajao u sredini kruga na Livadi Suza koji su tvorili samo ratnici. Svi ostali stajali su poredani sa strane promatrajući. Do Suteya je stajao Samowaha, poglavica Omnahaia, a iza njega su bili Tehekea i Emawho. Bila je to tradicionalna inicijacija mladih Omnahaia koji su željeli postati ratnici. Oni mlađi ratnici, to jest wahotai, koji su još uvijek prolazili inicijaciju kao Kaylina braća stajali u su unutarnjem dijelu kruga, dok su oni odrasli ratnici zatvarali vanjski krug. Inicijacija se odvijala na jeziku Omnahaia, ali Lucy je bila toliko ljubazna pa je prevodila Kayli. „Zašto si ovdje danas, sunamai? Zašto si ušao u krug ratnika, a ne stojiš s ostalim plemenom koje ratnici štite?" „Samowaha-wei-i-ja, dopusti, Veliki Poglavice, da ti se obratim", Sutey će glasno kako bi ga svi čuli. Sam prekriži ruke na prsima i reče mu: „Govori.“ Kayla umalo nije prasnula u smijeh kad je vidjela oca u toj pozi s velikom perjanicom od gavranova perja na glavi u tradicionalnoj odjeći. Izgledao je tako stereotipno da se Kayla umalo polomila od unutarnjeg smijanja. „Što ti je, Kaylanee? Izgledaš kao da ti je mučno.“ zabrinuto će Lucy zamijenivši Kaylin unutarnji smijeh za osjećaj mučnine. Kayla se pokuša uozbiljiti. Nije znala zašto, ali današnji cijeli dan joj je bio nekako vedar i pun humora, što je bila ugodna promjena od njene uobičajene sumorne svakodnevice. Sutey je ponovno progovorio, pa je Lucy obratila pozornost na njega. „Želim se pridružiti svojoj braći koji štite ovo pleme od zla. Želim biti Omnahai ratnik!“ Sam se nasmije, a i svi ostali se nasmiju s njim. Kayla smjesta shvati da se oni to ne smiju zaozbiljno, već kao dio unaprijed pripremljenog scenarija. „Lako je nešto željeti, dijete, ali to i postići je druga stvar", Sam će strogo.

209

„Zadaj mi zadatak Samowaha-we-i-ja i ja ću ga ispuniti.“ Svi ostali ratnici poviču u isti glas: „Zadaj mu! Zadaj mu!“ Samowaha podigne svoju ruku i mnoštvo umukne. „Tako će i biti", reče on svećanim glasom pa nadoda: „Pođi u šumu i ne vraćaj se tri dana. Sa sobom ponesi oštricu svojih predaka, neka te ona hrani i štiti. Budi hrabar i ustrajan, a za tri dana vrati se ovamo i donesi mi što tražim.“ Kayla se nadala da će čuti što će Sam zatražiti od Suteya, ali već su joj unaprijed rekli da je to stroga tajna. Poglavica se sagnuo nad dječaka i šapnuo mu u uho nešto što je samo Sutey mogao čuti. Kayli je Emawho već bio rekao da su ratnički zadaci tajni, ali ona je ipak bila znatiželjna. Dok je jahala natrag, sjedeći ispred svojeg oca, bila je neuobičajeno tiha. „Da ne znam bolje, rekao bih da te nešto muči", Samov glas je zvučao nekako ugodno i mirno, baš kakvom joj se činio i ostatak šume. Kayla uzdahne. „Ne želim da pomisliš da vrijeđam tvoje običaje, Sam, ali nekako mi se čini neodgovorno poslati trinaestogodišnjaka samog u šumu, bez pratnje, samo s jednim nožem. Što da ga napadne kakva divlja životinja?“ Kayla je znala da zvuči kao majka guska, ali nije ju bilo briga, svejedno joj se to nije činilo u redu. Sam se nasmije, a smijeh mu odjekne cijelom šumom. „Zar sumnjaš u mene, nenamai? Hajde, odat ću ti jednu tajnu. Pazi, Sammy i Kaylen ovo ne znaju, niti smiju saznati dok ne postanu sazreli ratnici, jesi li me čula?“ Kayla kimne glavom, sad iskreno znatiželjna. „Dječaci misle da oni odlaze u šumu sami, ali to nije tako. Jedan stariji ratnik je s njima da ih prati, samo oni za to ne znaju. Taj ratnik procijenjuje ponašanje watohaia kad je sam i na temelju njegove procjene odlučujem hoću li dopustiti tom dječaku da postane ratnik ili ne.“ Kayla nije mogla vjerovati da je tako lako posumnjala u očevu mudrost. To ju navede da se zapita još jedno pitanje. „Sam, koliko ti imaš godina?“ Samowaha uzdahne. „Opet ti s tim pitanjem ha? Ne znaš da je nepristojno pitati starije ljude za godine.“ Kayla se zasmijulji. 210

„Daklem, tako, neću ti reći u godinama, jer sam ih odavno prestao brojati. Znaj da sam star kao i ova šuma, a i ona je jako stara. Kad sam ja bio dječak, sve je ovo bilo veliko polje, a moj narod i drugi narodi, živjeli su slobodno na poljanama Nawokeia, to jest plodne zemlje. Moj otac je bio Wahonka Tei, njegov otac nosio je ime Lakatoh Su što znači Moćni Sin. On je bio sin velikog poglavice Mo Tuk Haia, čija je majka bila Sjena Siowa, a otac Bijeli Gavran.“ Kayla se nije mogla okrenuti na konju da pogleda oca u oči iako je to željela više od svega. „Ali, to je bilo tako davno. Kako je to uopće moguće? Kako je moguće da ljudi poput tebe stvarno postoje?“ Sama nije čudilo Kaylino pitanje. Očekivao ga je prije ili kasnije. „Znam da ti je sve ovo teško prihvatiti, Kaylanee. Možda je najlakše da ti objasnim na drugi način. Prvo moraš shvatiti da na svijetu doista postoje stvorenja koja su različita od ljudi, ali ipak kompatibilna s njima.“ Kayla je to pokušala razumjeti ali sve joj je zapravo stvaralo nekakvu zbrku u glavi. „Zar Omnahai nisu u cijelosti ljudi?“ „Hmm", Sam će, a onda neko vrijeme pošuti kao da pokušava smisliti kako da najbolje sroči ono što želi reči. „Dakle, ovako. Omnahai jesu ljudi, ali rekao bih da nisu baš u potpunosti ljudi. Ja sam, kao i ti i tvoja braća, izravni potomak onoga koga su zvali Poglavicom nad Poglavicama. Bijeli Gavran koji je vječan. Taj dar vječnosti naslijedili smo i mi ostali. To je razlog zašto nikad nisi bila bolesna.“ Kaylu je ovo zaprepastilo. Dakako otac joj je i u bolnici bio rekao nešto slično, ali onda ga nije shvatila zbog brige za Emawha, a sada, pa to jednostavno nije mogla vjerovati. Ti hoćeš meni reći da sam ja vječna? Da ja ne mogu umrijeti?! Pa to je glupost. Zašto bi se onda uopće toliko trudio da me održiš na životu?“ Sam se opet nasmije. „Ti si vječna, nenamai, ali nisi neuništiva kao Emawho, Tehekea i ja." „Kako to misliš?" upita ona žustro, željna odgovora. Ono što mi jesmo nema mnogo veze s krvlju, a opet ima. Znam da ti to nema smisla, ali pokušaj to ovako shvatiti. Nekoć je Bijeli Gavran štitio plemena od zla, ali otkako je izgubio svoju djevu 211

Siowu, koju je istinski volio, njegova moć je počela slabiti i shvatio je da će je u potpunosti izgubiti, Stoga ju je predao narodima koje je volio; Omnahaima i drugima koji su mu bili u srcu. Omnahaie je volio najviše jer je od njih potekla njegova Siowa zato oni i žive najduže jer je to posljedica njegove magije. Također je koristeći svoju magiju stvorio zaštitnike u tim narodima. Kako bi sačuvao svoju najjaču magiju, moć četiri elementa, koja je bila dovoljno moćna da uništi ljude, a potom je prešao je u svijet duhova. Pomoću snova je pak slao poruke onima koje je odredio za zaštitnike i podario im moć jednog elementa, učinivši tako tu osobu neuništivom. Jedini način da takvo biće umre jest da odustane od tijela u kojem prebiva i pređe u svijet duhova.“ Iako je ova priča bila potpuno besmislena i zvučala kao da je izašla ravno iz bajkograda, Kayla mu je ipak vjerovala. Uostalom i sama je vidjela preobraženi lik svojega oca. „Ali, ako ja nisam jedna od tih odabranih zaštitnika, znači li to da ipak nakon nekog vremena, dobro, možda nešto dužeg nego u ostalih ljudi, mogu umrijeti?“ „Ne", kratko će Sam, zvučeći kao da ga nešto u tome ipak duboko pogađa. „Ti si izravni potomak Bijelog Gavrana i ne možeš umrijeti, osim nasilnom smrću, a ja neću dopustiti da se to dogodi.“ Kayla se nije željela prepirati s ocem. Željela je čuti još odgovora na svoja pitanja. „Sam, ako si ti tako star, zar je onda moguće da smo ti mi jedina obitelj ikada?" pokušala je zvučati čim obzirnije. Bojala se da mu možda ne dosađuje svojim pitanjima. Sam duboko uzdahne. Bio je to bolan uzdah. Sam je bio sretan što su ostali odjahali prije njih. Znali su ovu priču, ali nitko od njih nije pred Samom pričao o tome. „Davno, još dok sam bio stvarno pravi mladić. Tek kad me je Gavran izabrao da postanem to što sam danas, zaljubio sam se u djevojku.“ Kayla je shvatila da uz riječ djevojka, dolazi mnogo predivnih atributa, koje Sam nije iznosio iz poštovanja prema sadašnjoj ženi. „Ime joj je bilo Nhawahe, to znači jutarnje sunce. I bila je poput jutarnjeg sunca.“ 212

Kay nije mogla ne čuti Samovo stezanje grla kad je govorio o njoj. Shvaćala je da mu je ta djevojka morala puno značiti kad je sve te godine, zapravo stoljeća, nije mogao zaboraviti. „Imali smo kćer i sina, a ja sam onda još bio jedini moćnik u plemenu.“ Sam je dugo šutio, a kad je ponovno progovorio, glas mu je bio poput slomljenog stakla. Bio sam pozvan od drugih plemena da im pomognem s njihovim nevoljama. Bio sam željan izazova. Želio sam svima dokazati snagu, pa kad bi me pozvali negdje, išao sam. Nisam želio čuti Nhwaheino moljakanje da ostanem s njom i s djecom. Jednom sam se vratio, a tamna bića napala su moje pleme. Ratnici su ih odagnali tek neolicinu, a ja sam stigao, srećom, na vrijeme da suzbijem ostale i otjeram ih. Mnogi su Omnahai poginuli pri tom napadu. Nhawahe, moj sin Sotu, i moja malena kćer, Tane, ležali su mrtvi u lokvi od krvi ispred našeg šatora.“ Kayli se također grlo stegne. Gotovo je mogla osjetiti očevu tugu, koja je nekako postala i njezinom vlastitom. Osjećala je kako u sebi oplakuje svoju davno minulu braću i očevu prvu ženu. „Tako mi je žao, Sam", iskreno će Kay, ne znajući što da drugo kaže. Sam nije Kayli ispričao ovu priču bez razloga. Želio je da njegova kćer shvati. Da uvidi zašto je tako silno želi zaštititi. „Zar ne shvaćaš, Kaylanee? Kad je tvoja majka otišla i odvela te bilo mi je kao da se sve ponovno događa. Opet sam otišao u pomoć drugima, a moja vlastita obitelj je trpjela zbog toga. Sve što se tebi dogodilo, dogodilo se zato jer ja nisam bio dovoljno dobar otac i muž. Da sam objasnio tvojoj majci ranije, ona ne bi tako burno reagirala, a cijeli tvoj život bi bio drugačiji.“ Kayla tad napokon shvati nešto što je trebala shvatiti davno prije. „Sam, to nije istina. Slušaj me. Život nije nešto što mi možemo kontrolirati. Život nam se jednostavno događa i dobre i loše stvari, poanta je samo u tome kako se nosimo s tim." Samowaha sasluša kćerine riječi i osjeti kako duboka mudrost izvire iz njih. On se nasmije, ali bio je to smijeh slaganja i odobravanja. 213

Kad su stigli kući, dok je Kayla pomagala ocu pri timarenju konja odlučila je konačno ga upitati. Nadala se da mu je Emawho možda već nešto i natuknuo tako da neće biti neki veliki problem oko toga. Kayla shvati koliko se zapravo promijenila, otkako je započela živjeti sa Samovom obitelji nije mogla reći da joj se to nije sviđalo. Bilo je ugodno kad ti dani imaju smisla. Još kad bi joj i život bio tako sređen, ne bi joj bilo kraja! „Ovaj, Sam?" bilo joj je tako neugodno. Nije mogla vjerovati da joj je tako neugodno. Koja blamaža. Sam odvrati svojim uobičajenim „Da, nenamai?" a onda zastane kad je ugledao rumenu boju njenih obraza. „Htjela sam te nešto pitati. Možda ti je Emawho već nešto napomenuo.“ Sam pogleda rumenu boju njenih obraza, a zatim pomisli na Emawha. Ako je to ono što on misli da jest, jedna stvar je bila sigurna, zatući će Emawha. Zar taj dečko nema ni trunke strpljenja?! „Ne, nije mi ništa rekao", Sam će odrešitije nego što je želio. Trenutak kasnije požali zbog toga jer je vidio kako Kaylino lice prekriva trzaj straha. „Oprosti, Wenaho me upravo ritnuo, pa sam još uvijek malo uzrujan.“ Samov konj, Aka mei Wenaho, optužujuće pogleda Sama, kao da ga želi prekoriti što laže. Ipak, Kayla se ponovno ohrabri, a potom reče: „Pa, htjela sam te pitati, bi li me možda htio naučiti jahati?“ Sama je ovo zateklo potpuno nespremnog. „Kakve veze Emawho ima s tim?" zbunjeno je upita. Sad je Kayla bila ta koja se zbunila. „Pa pitala sam njega, jel' bi tebi možda smetalo da te to pitam?“ Sam prasne u smijeh. Smijao se tako dugo i jako da je i Kayla prasnula u smijeh jer je njoj bilo smiješno što se Sam tako smije kao blesav. Kad se napokon malo smirio, on reče: „Naravno da ću te naučiti, a drugi puta kad nešto budeš željela pitaj me izravno, ne trebaš ići okolnim putem.“ Kayla je dugo razmišljala riječima koje je izrekla ocu. Bila je u pravu. Život nije nešto što mi možemo kontrolirati, 214

život nam se jednostavno događa. Nema smisla kriviti sve oko sebe zbog toga. Uz Sama, Michael je bio manje stvaran. Što joj je omogućavalo da razmišlja vlastitom glavom, a ne vlastitim strahovima. Shvatila je da mora prestati u sebi kriviti svoju mamu zbog onog što joj se dogodilo. Angela je bila žrtva Michaelove manipulacije, jednako kao i sama Kayla. Toliko toga se promijenilo između njih dvije. Nedostajala joj je majka, ali najviše od svega željela je znati da je Angela doista dobro. Kad su svi otišli spavati, ona se spustila dolje i uzela slušalicu u ruke. Telefon je zazvonio jedno četiri puta, a onda se s druge strane začuo muški glas. Kayla ga je odmah prepoznala. „Halo?" začuje se glas Pierca Colea. „Hej, treneru Cole.“ „Kayla?! Jesi to ti, Kay?" iznenađeno će on. „Jesam", kratko odgovori Kayla. „Kako mi je drago da si nazvala, evo dat ću ti mamu.“ „Čekajte!" brzo će Kay, prije nego je stigao dozvati njenu majku. „Da?“ „Kako ste?“ „Hmm, ja sam dobro, Kay, hvala ti. Kako si ti? Je li sve u redu?" zabrinuto će Pierce „Jest. Ja sam dobro. Stvarno. Bolje se osjećam", ona će iskreno. „To mi je stvarno drago čuti, Kayla. Ti zaslužuješ biti dobro", reče Pierce, sretan što čuje ovako pozitivan stav od Kay. „Hvala vam, treneru, za sve što ste učinili za mene", Kayla će, a grlo joj se stegne. „Hvala vam što ste me izvukli iz onog lijesa.“ Bilo joj je užasno teško to izgovoriti, ali kad je to učinila, činilo joj se kao da je s leđa skinula ogroman teret. „Kayla, nemaš mi na čemu zahvaljivati. Svaki pošten čovjek bi to učinio", Pierce će zadivljen ovom Kaylinom preobrazbom. „Kako je moja mama, treneru? Ozbiljno pitam i molim vas iskren odgovor.“ Pierce Cole je nekoliko trenutaka pošutio, a onda reče: „ Zabrinuta je za tebe, Kay. Jako je zabrinuta. Boji se da će te izgubiti.“ Sad je Kayla bila ta koja je uzela nekoliko trenutaka pauze prije nego što je progovorila. 215

„Hvala vam što ste iskreni sa mnom. Hoćete li sad dati slušalicu mami, molim vas.“ „Svakako, Kay. Ostaj mi dobro.“ „Hoću, hvala, treneru Cole.“ Kayla pričeka nekoliko trenutaka, a onda začuje zvuk trčećih koraka. „Kayla?" plaho će Angela bojeći se da je Kay možda već prekinula liniju. „Hej mama.“ „Je li sve u redu, dušo?" zabrinuto će Angela, a Kayla ju je mogla zamisliti kako stoji pored telefona s vitlerima u kosi, noseći svoju staru bluzu i suknju kao nekad. „Je, mama. Evo samo sam ti se htjela javiti da znaš da sam dobro", Kayla će trudeći se da zvuči čim veselije. „Zvučiš dobro, dušo. Zvučiš stvarno dobro", Angela će u nevjerici. „Lijepo mi je ovdje, mama", iskreno će Kayla. „Mora da se jako ljutiš na mene, zar ne?" bojažljivo će njena majka. Kayla odmahne glavom iako Angela nije mogla vidjeti njeno odmahivanje. „Ne ljutim se, mama. Vidjela si nešto što nisi mogla razumjeti. Uplašila si se. Bojala si se za sebe i za svoje dijete", racionalno će Kay. „Stvarno tako misliš?" s nadom će Angela. „Daj, mama, pa ti šizneš i kad vidiš crnu mačku na cesti", reče Kayla smijući se. Smijala se na silu, ali Angela nije primijetila razliku. „Kay, pa ti se smiješ! Ti se stvarno smiješ!“ Kayla shvati da je bolja u ovom pretvaranju nego što je mislila. Odlučila je ići do kraja. „Dobro sam, mama. Oporavila sam se ovdje. Osjećam da ovdje pripadam i sve mi je lakše podnjeti kad sam ovdje s plemenom. Zato ne želim da se više tako sikiraš. Mučiš i sebe i Pierca, a možete biti sretni zajedno. Moraš krenuti ispočetka, mama, kao i ja. Ti ne možeš biti sretna, ako ja nisam sretna, a ja ne mogu biti sretna, ako ti nisi. Ja sam ovdje dobro mama i stvarno sam sretna. Budi i ti molim te.“ Kayla se trudila da unese čim više veselosti u glas. Nadala se da će joj mama povjerovati i upalilo je. 216

„Hvala ti na ovome, malena moja. Samo želim znati da si mi dobro. Volim te, Kayla.“ „I ja tebe volim, mama.“ Nekoliko trenutaka su samo šutjele, a Kay je mogla čuti majčino šmrcanje s druge strane. „Sad idem spavati, mama. Nazvat ću te opet za koji dan. Laku noć.“ „Laku noć, dušo, lijepo sanjaj.“ Kad je Kayla spustila slušalicu, vidjela je da stoji tik do nje. Osjećala je kako joj nestaje sva krv iz lica „Lažljivice mala", pakosno će Michael. Čvrsto ju je povukao za kosu i bacio na pod. Kayla je samo sklopila oči. Nije ga se usudila čak ni pogledati.

217

PREOBRAZBA „Tako mi je žao, Kaylanee. Morat ćemo ipak pričekati do sutra", Sam će jednako razočaranim glasom kao što se i Kayla osjećala. Danas su trebali započeti njeni sati jahanja, što se nažalost nije dogodilo jer je vani padao snažan pljusak. „I vi ste mi neki moćnici, a ne možete zaustaviti kišu", Lucy će smijući se Samu i Emawhu. „Indijanci su poznati po tome što prizivaju kišu, a ne obrnuto, Lucy", Emawho će odmahujući glavom. „Tako je, sunamai, a i malo kiše će dobro doći za zemlju", složi se Sam. Svi su oni sjedili u dnevnom boravku. Sam i Emawho igrali su svoju omiljenu igru, šah. To su inače radili na trijemu, ali trijem je bio poplavljen. Lucy je pak koristila priliku za kućne poslove, brišući prašinu sa svake površine koje se mogla dočepati. Blizanci su bili na katu i kao obično, stvarali su buku, a Kayla je sjedila na naslonjaču pored prozora i gledala van. Odjednom je vidjela nešto što ju je nemalo iznenadilo. „Hej!" reče ona. „Nije li ono Sutey?“ „Nemoguće", Sam će misleći da ga je Kayla zamijenila s nekim drugim dječakom koji je možda prolazio ovuda. „Tko zna, možda mu se nije dalo biti u šumi na kiši", Emawho će smijući se. Čim se prilika dječaka više približavala Kayla je bila sve sigurnija da je to Sutey. Odjednom, ona shvati da vidi nešto potpuno nevjerojatno. Suteyev lik je postajao i nestajao. Pomislila je da joj se staklo na prozoru magli, a onda se dogodilo to! Dječak napolju je iznenada kriknuo:“SAAAM!" i cijela kuća se zatresla. Sam i Emawho hitro ustanu i dođu do prozora. „Što se to s njim događa?" zbunjeno će Kayla „Zašto ne uđe?“ „SAMOWAHA!" poviče dječak iznova, a kuća se ponovno zatrese i odjednom voda počne ulaziti unutra kroz sve otvore.

218

„Promijenio se?!!" zaprepašteno će Emawho gledajući u Sama. Kad je progovorio, u Samovu glasu se osjetila zabrinutost „Izgleda, ali ne može to kontrolirati.“ Blizanci su odjednom, dojurili dolje i kao jedan upitali: „Što se to događa sa Suteyem?“ „SAAM, POMOZI MI!" vikao je dječak vani. „Odvedi ih odavde!“ Sam će Emahwu „Odmah! Emawho, zgrabi ključeve Lucyna terenca i sve ih izgura van na stražnja vrata. Lucy uzme par jakni koje su visile na dovratku. Kad su izašli van, Kayla shvati da je vani prava poplava. Voda koja se pojavila iz svih smjerova, sad je navirala sa svih strana, kao valovi u moru. Izgledalo je kao da će ih svakog časa progutati. Emawaho podigne ruke, a voda oko njega počela je isparavati. On primi Kaylu i bez riječi je stisne k sebi. „Stisnite se k meni!" poviče ostalima, a Lucy i blizanci se natiskaju oko njega. U onom trenuku kad ju je primio tako blizu svojeg tijela Kayla shvati da gubi fokus. Prilika Michaelova lica postajala je sve jasnijom i jasnijom. Na sreću, Emawho ju je ugurao u terenac i pustio na vrijeme da se stigne othrvati novome napadaju. „Sad će vam postati malo vruće, žao mi je, ali to je jedini način da upalim auto.“ Kayla shvati da on zapravo zagrijava automobil. Nakon samo par sekundi činilo joj se da je u autu četreset stupnjeva. „Tko je uključio grijanje?" našali se Kaylen, ali svi su bili previše ozbiljni da bi se nasmijali. Kad je Emawho napokon zapalio auto, odvezao se što je brže moguće prema šumi. „Što se dogodilo Suteyu?" zabrinuto ga upita Lucy. Kayla se nagnula naprijed, također željna čuti odgovor. „Promijenio se. Gavran ga je blagoslovio snagom vode", Emawho će svećanim glasom. Lucy je izgledala zadivljeno, ali blizanci su imali ubitačne poglede na licima. „Što je bilo?" upita Kayla braću. „Ništa", prkosno će Sammy. „Baš ništa", otresito će Kaylen. „Osim što smo mi poglavičini sinovi.“ „Izravni potomci linije Bijelog Gavrana.“ 219

„A niti jedan od nas nije zadobio moći niti jednog elementa.“ Lucy ih je ljutitio streljala pogledom, već spremna da im održi strogu bukvicu, ali Emawho je progovorio prije nje, a glas mu je bio tih i hladan. Čak se i Kayli sledila krv u žilama od zvuka tog glasa. Bio je to glas ratnika. „Sramite se, obojica! Upravo ste ovime pokazali da niste dostojni krvi koja vam teće kroz vene ni darova koje Bijeli Gavran nudi. Umjesto da se radujete zbog svojeg brata Suteya i da dijelite ponos cijelog plemena, vi ste ljubomorni kao kakvi obični balavci što nisu dobili igračku koja im nikada nije bila obećana. To nije način Omnahaia!“ Kayla je doslovno mogla vidjeti kako se obojica njene braće grizu zbog onoga što su rekli. Lucy ih nikada ne bi mogla ovako postidjeti svojim riječima kao što je to učinio Emawho. Ne zato što je nisu poštivali, već zato što je on sam, poput Sama odisao nekim autoritetom koji je bio potpuno neporeciv. „Oprosti nam, Emawho, naš brate", Kaylen će pokajnički. „I meni je žao zbog naših riječi. Više nećemo biti tako tašti. Oprosti, Emawho", Sammy će iskreno. Dječaci kao da su bili manji od makova zrna, ali ni Emawho se nije mogao dugo ljutiti na njih. „E tako se već ponašaju pravi ratnici. Budite takvi bit ćete na ponos svojim roditeljima, a i meni.“ Kayla shvati tek kad je Emawho prestao grijati automobil da je njena odjeća potpuno mokra i da se sad sva trese od hladnoće. Lucy prebaci preko nje jednu od onih jakni koje je ponjela sa sobom i reče: „Emawho, daj sad stvarno upali grijanje jer će nam se Kaylanee prehladiti. Emawho se nasmije, a činilo se da od njegovog smijeha podrhtava cijeli automobil. „Nema smisla trošiti akumulator, Lucy", on će veselo, a Kayla osjeti kako je cijelu prožima ugodna toplina. Kad je pogledala gore u retrovizor, ona vidi kako joj Emawho zavjerenički namiguje. Kad se malo osokolila ona upita: „Gdje idemo?“ „Prvo idemo po djeda Konnaha", reče joj Emawho, a potom nadod:a. „Za slučaj da mali poplavi cijelo susjedstvo, a onda idemo do kuće Hamake Mary. Tamo ćemo prenoćiti. Nadam se samo da će Sam srediti situaciju do sutra.“ 220

Kuća Hamake Mary bila je mnogo manja od njihove. Hamaka Mary je bila jedinica i živjela je sama. Nije bila kod kuće, ali u plemenu je bilo potpuno normalno ući u nečiju kuću i koristiti se njihovim stvarima jer iako je svatko imao svoje stvari, pojam vlasništva u rezervatu nije bio tako strogo određen. Sve je zapravo bilo svačije i nitko to nije zlorabio. Kayla je time bila oduševljena, jer iako je Hamaka Mary zapravo bila vrlo bogata žena, trošila je samo onoliko koliko joj je bilo potrebno za svakodnevni život. Lucy je odlučila da je najbolje da se odmah dogovore gdje će tko spavati. U kući je bio samo jedan krevet, a djed Konnah nije htio niti čuti da on legne na njega. Sjeo je na jedini naslonjač koji je bio u kući i odlučno rekao Lucy, ne, na svaki njen pokušaj nagovora da on uzme krevet. Emawho je tad rekao Lucy da se ona i Kayla stisnu na sitni krevet, ali Kayla nije mogla niti zamisliti da spava pored drugog ljudskog bića. Pogotovo zato što ovdje nije bilo hvatača snova koji joj je Sam poklonio i koji ju je štitio od noćnih mora. Tako da je Lucy dobila krevet za sebe, iako je inzistirala da ga uzme Kayla ili blizanci. Dječaci su glatko odbili majčin prijedlog i uzeli su neke deke iz ormara i rasprostrli ih po podu. Nisu čak niti pogledali dvosjed ispred televizora. „Mi smo ratnici, mama", reče joj Kaylen uvjerljivo. „Mi možemo podnjeti sve uvjete, zato ti uzmi krevet", nadoda Sammy. Kayla je također odbila leći, rekavši da ionako sigurno neće moći zaspati cijelu noć. Emawho je sjeo na kuhinjski stolac, a Kayla je sjela do njega, jer su u kući bila samo dva kuhinjska stolca. „Večera će biti slaba", reče im Lucy koja je iz Hamakina frižidera izvadila sve trajne namirnice koje je mogla pronaći. Emawho je u međuvremenu ustao i s kućnog telefona nazvao Hamaku Mary, uključio je interfon tako da je svi mogu čuti. „Auk Namake, Hamaka", pozdravi je Emawho. „Namake, Emawho, dobrodošli", ona će shvativši po ispisu broja da su u njenoj kući. „Hvala ti, Hamaka. Javljam ti novosti. Sutey, unuk djeda Konnaha je krenuo stopama ratnika.“ S druge strane žice začuje se sretan smijeh. 221

„Jako sam ponosna na njega, Emawho. Drago mi je. Prenesi mu moj mir.“ „Hoću, Mary, svakako. Znaj da se je dječak promijenio Hamaka. Bijeli Gavran mu je podario snagu vode.“ Hamaka Mary bila je izvan sebe od sreće i uzbuđenja. „To je dobro, Emawho! To je jako dobro! Sad kad pleme ima četvoricu moćnika bit će sigurno od mnogih neprijatelja!“ „Tako je, Hamaka!“ , složi se Emawho s jednakim žarom. „Kod tebe smo jer se promjena upravo dogodila, pa je kod nas nastala poplava.“ Svi su čuli kako se Hamaka Mary smije s druge strane žice. „Samo vi ostanite koliko treba.“ „Hvala ti, Mary", Emawho će nježnijim glasom nego što ga je Kayla ikad dosad čula da govori. Čak je i Lucy pogledala u stranu kao da joj je neugodno. Kayla pomisli što bi to sve skupa trebalo značiti, pa Hamaka Mary je izgledala dvostruko starije od Emawha?! Tek tada se sjeti da je Emawho jedan od moćnika i da mu starost nije odrediva izgledom. Kad je poklopio slušalicu, Kayla shvati da je u prostoriji odjednom postalo iznenađujuće toplo. Odmah se upitala da Emawho možda nema neke veze s tim? Večera je stvarno bila slaba. Lucy im je svima poslužila konzerviranu hranu bez kruha, ali nitko se nije požalio. Cijeli dan su dolazili razni ljudi iz plemena da vide tko to boravi u Hamakinoj kući i propitkivali djeda Kona i ostale za Suteya. Vijest da je Sutey dobio dar od Bijelog Gavrana, proširila se cijelim plemenom poput požara. Svi su slavili i nastalo je opće veselje. Djed Kon je svima tkogod bi ga htio saslušati govorio: „Dobar dječak, taj Sutey. Dobra krv.“ Napokon se i on ponosio svojim unukom. Prijatelji blizanaca koji su također bili kod njih, pozvali su blizance da dođu prespavati k njima, što je Lucy dopustila jer nije željela da joj sinovi spavaju na podu. Tehekea, koja je svratila poslijepodne, pokušala je uvjeriti djeda Konnaha da prespava u njenoj kući, ali starac nije htio niti čuti za to. Mnogi su nudili smještaj i Kayli i Emawhu, ali Kayla nije mogla niti zamisliti da se odvoji od Lucy i Emawha, a Emawho jednostavno nije želio ići. 222

„Pa, ja idem leći, tko zna što nas čeka kad dođemo sutra doma, ali ja sam sigurna da će biti posla preko glave", reče im Lucy i ode u Hamakinu spavaću sobu. Kayla ju je čula kako cijelim putem do gore mrmlja. „Ako mi je mali poplavio moj novi čipkani stolnjak, čut' će me!“ Neko vrijeme je vladala samo tišina i tiho disanje dijeda Kona koji je već zadrijemao. „Hoćeš li da ti napravim ležaj od deka, Kalyanee?" Emawho će još uvijek prebirući po ostacima konzervirane hrane. Bio je velik čovjek, a veliki ljudi puno jedu, mislila je Kayla. „Ne. Neću spavati.“ Emawho samo zakima glavom, a Kayla začuje kako je djed Konnah zahrkao u naslonjaču. „Hajde da onda barem upalimo televizor", reče on i sjedne na dvosjed, a onda se okrene prema Kayli. „Zar ti nećeš sjesti?“ Kayla odmahne glavom. „Ja ne mislim spavati, tako da nema smisla da ti zauzimam prostor.“ Emawho okrene očima. „Gluposti, ni ja neću spavati. Hajde sjedaj! “ Kayla sjedne na sam kraj Hamakinog premalenog dvosjeda i okrene se prema televizoru, ali ipak ga je željela nešto upitati. „Emawho?" zazove ona. „Hmm?“ „Što će se sad dogoditi sa Suteyem?" upita ona, a u glasu su joj se miješali znatiželja i zabrinutost. „Na što misliš?“ Kayla pročisti grlo, želeći se što bolje izraziti. „Mislim, što će sad s tom novom sposobnošću? “ Emawho malo porazmisli kako da joj najbolje odgovori, a onda reče: „Više neće ići u školu. Ostat će kod kuće i raditi na samokontroli svaki dan sve dok se ne bude mogao kontrolirati.“ Kayla ga zaprepašteno pogleda. „Je li tako bilo i s tobom?" upita ga ona. Očekivala je da će se Emawho nasmijati kao i inače kad bi ga pitala nešto o njemu, ali nije. Izraz lica mu je očvrsnuo i uozbiljio se. „Bilo je još gore. Ja sam prvi i jedini koji je ikada zadobio element vatre u svim plemenima. Kad sam se promijenio bio sam nezaustavljiv." 223

Kayla primijeti da je Emawhov pogled odlutao i u tom trenu joj se činilo kao da se prisjeća nekog pradavnog događaja. „Tada mi je bilo osam godina", nastavi Emawho, a izraz lica mu je i dalje bio ozbiljan. „Sanjao sam san Bijelog Gavrana. Taj san sanjaju samo moćnici", objasni joj on, a ona ga je začuđeno promatrala. „Sanjao sam da sam usred požara, a kad sam pogledao u vis iznad mene je bio Bijeli Gavran i govorio mi. „Tvoj duh je sada vatra, Emawho. Postani gospodarem svojeg duha.“ Emawho duboko uzdahne, a lice mu se pretvori u bolnu grimasu. „Nažalost, trebalo mi je predugo da dosegnem tu vještinu „Spalio sam svoju vlastitu kuću i majku koja je bila u njoj. Godinama sam se pitao, zašto je Bijeli Poglavica namijenio takvu sudbinu mojoj majci? To me okrenulo protiv plemena. Sam mi nije zamjerao. Čino je sve da mi olakša, ali ja sam bio ogorčen. Rano sam pobjegao od kuće i dugo godina sam bio zao i okrutan čovjek. Trebalo mi je predugo da popustim pred Samovim uvjeravanjima i da se vratim natrag.“ Kayla nije mogla niti zamisliti kako je Emawho morao propatiti u životu sa spoznajom da je upravo on skrivio majčinu smrt, iako to zapravo uopće nije bila njegova krivica. Ne stvarno. Bio je tek dječak i nije se mogao kontrolirati. Ona mu to i reče: „Žao mi je zbog tvoje majke, Emawho, ali nisi ti bio kriv. Nisi se mogao kontrolirati, baš kao i Sutey danas.“ Emawho se ljubazno nasmiješi Kayli. „Hvala ti, Kaylanee, za te utješne riječi, ali iako možda nisam uspio spasiti svoju majku, kasnije sam učinio mnoga druga zlodjela za koja si nikada više neću moći oprostiti.“ Kayla nije znala što bi mu rekla. I ona sama se osjećala isto. „Znam kakav je to osjećaj", reče mu ona. Emawho je zbunjeno pogleda. Nije mogao zamisliti da postoji jedan jedini razlog zbog kojeg bi ga Kayla razumjela. „Nije to isto, Kaylanee. Biti žrtva i biti nasilnik.“ Kayla bolno uzdahne. „Znam, Emawho, jer sam bila oboje.“ „Ne razumijem", iskreno će on. Kay okrene glavu na drugu stranu. Osjetila je kako joj se emocije nakupljaju.

224

„Hej", on će i lagano je rukom primi za bradu i okrene joj glavu prema sebi. Ona se malo uzmakne, tek toliko da je više nije doticao. „Ne mogu govoriti o tome.“ Emawho kimne glavom. „Razumijem te. Dugo godina ni ja nisam mogao progovoriti o svojoj majci, ali Sam mi je pokazao da je šutnja otrov koji grize iznutra.“ Kayla odluči promijeniti temu. „Emawho, zašto svojeg oca zoveš Sam?“ Emawho je iznenađeno pogleda, a potom jednostavno slegne ramenima. „Ne znam, navika, valjda. Zašto ga ti zoveš Sam, on je i tvoj tata?“ Kaylu je iznenadilo ovo pitanje. Mislila je da je svima jasno zašto Sama zove imenom. Jedva ga je poznavala i nije si mogla zamisliti da mu kaže tata ili oče. Te su joj riječi bile tako strane i nepoznate. Sam joj je nekako zvučalo drugačije, lakše za izgovoriti, iako je kao djevojčica često znala sanjariti o tome da ima nekog koga može zvati tatom. Kayla je odlučila ne odgovoriti na Emawhovo pitanje, već mu je uzvratila protupitanjem: „On nije tvoj otac, zar ne? Ti nisi moj brat, ne u tehničkom smislu te rječi", ovo zadnje Kayla nije rekla kao pitanje, čak ni kao pretpostavku. Bila je to izjava. Ozbiljna i samouvjerena izjava. „Zašto to misliš?" Emawho će smiješeći se onim svojim izvijenim smješkom. Kayla isto slegne ramenima baš kao i Emawho maloprije. „Ne znam. Jednostavno znam. Ne osjećam te poput blizanaca, ali te ipak osjećam, ne znam, na neki drugi način, valjda kao prijatelja, a i mirišeš drugačije." Emawho zakima glavom. „Članovi obitelji dijele isti miris, to je točno. Na što ti ja mirišem, to jest, nadam se da ne smrdim?“ Kayla se blago zasmijuljila. „Ne, ne smrdiš", ona će, a izraz lica joj se promijeni i nosnice joj se rašire. Duboko je udahnula i rekla: „Imaš miris po svježoj rosnoj travi i onom mirisu svježine koji se osjeti poslje kiše i..", na ovo posljednje Kayla se samo zarumeni. „I što?" upita je on znatiželjno. „I jabuke. Zrele, crvene jabuke", reče ona glasom za koji se stvarno trudila da zvuči 225

ozbiljno, ali kad je vidjela da joj se Emawho smije i ona sama je popustila i nasmijala se. „Ajde, barem nije paljevina", našali se on. „Tko si ti, Emawho?" izleti iz Kayle prije nego se stigla zaustaviti. Emawhovo srce je gorjelo. Kako je želio da joj sada može sve reći i biti potpuno otvoren s njom, a ne da joj mora govoriti samo dijelove priče, a izostaviti najbitnije. „Moj otac je bio jedan od moćnika u plemenu. Njegov element je bila voda, kao što je i u Suteyevom slučaju. Jednog dana njemu se dogodilo slična stvar kao i sa mnom kad sam bio ozljeđen, samo što su njegove ozljede bile tako snažne da ih nije mogao podnijeti. Napustio je svoje tijelo i prešao u svijet duhova k Bijelom Poglavici.“ Kayla ga je gledala žalosnim pogledom. Mogla si je samo zamisliti kakvo je bilo njegovo djetinjstvo. Proživio je pravi pakao, baš kao i ona sama. „Ja sam onda bio vrlo malen. Imao sam oko pet godina, ali još uvijek ga se sjećam. Bio je dobar čovjek", Emawho će nakašljavajući se prije nego što je nastavio priču. „Sam se cijeli život osjećao krivim za očevu smrt. Sam je takav, uvijek misli da može svakoga spasiti, a onda kad mu to ne uspije osjeća se krivim i to ga ubija. Uzeo je moju mamu i mene na svoju brigu i pokušao mi nadomjestiti oca kojeg sam izgubio. Kad sam jednom malo došao k pameti, shvatio sam da je on jedan dobar tip i da mogu biti sretan što mi je on uopće ikad poželio biti nadomjestkom za oca.“ Kayla se nasmije, a smijeh joj je bio prepun ironije. „Ti si kao i ja, Emawho, sretno djetinjstvo i vesela sjećanja.“ Emawho odmahne glavom. „Ne mora to biti tako, Kaynee. Ružne stvari se događaju s našim utjecajem ili bez njega, ali način na koji se mi nosimo s njima je ono što nas čini kvalitetnim ljudima. Onoliko koliko se trudimo stvoriti lijepa sjećanja, toliko ih i imamo.“ Kaylu je iznenadila staloženost i mirnoća u njegovom glasu. Očito je proveo puno više vremena s njenim ocem nego ona. Nije više mogla izdržati! Morala ga je upitati: „Emawho, koliko ti imaš godina?“ Emawho se nasmije. 226

„Omnahai ne broje svoje godine. Hajde da baš vidimo, bio sam ovdje za vrijeme građanskog rata, borio sam se na strani Sjevera, naravno. Bio sam tu i kad je ropstvo započelo, a i prije toga za vrijeme žute groznice. Daklem, rekao bih da sam rođen u doba prvih pohoda bjelaca na našu zemlju.“ Kayla ga je zaprepašteno gledala i unatoč tome što joj je otac ispričao toliko nevjerojatnih pojedinosti o svojem životu, bilo joj je nekako još čudnije gledati Emawhovo mladenačko lice, koje uopće nije izgledalo puno starije od njenog, osim njegovih očiju. Tek mu se po očima vidjela neka pradavnost, nešto što drugi osamnaestogodišnji momci nemaju. „Nisam te previše uplašio s čudnim detaljima?" zabrinuto je on upita. Kayla odmahne glavom. „Već sam ionako čula sve i svašta od Sama. Sumnjam da me više išta što kažete može iznenaditi.“ Emawho se nasmiješi. „Baš smo te izbombardirali. Kladim se da ti je sad desetka na čudometru.“ Kayli je ovo bilo smiješno, ali nije se nasmijala, nešto drugo ju je zanimalo. „Emawho, kako je moguće da su bijelci zauzeli cijelu Ameriku, pogotovo kad postoje ljudi poput tebe i Sama? Zar ih se nije moglo nikako spriječiti?“ Emawhove crte lica su ponovno očvrsnule. Vidjelo se da se prisjeća nečeg bolnog. „Prvo što moraš shvatiti Kaynee, jest da su se u to vrijeme odvijale dvije bitke. Jedna o kojoj učiš na satovima povijesti, a druga o kojoj ne znaš ništa.“ „Kako to misliš?“; zainteresirano ga ona upita. On uzdahne i prođe rukama kroz kosu. „Nisu sva plemena miroljubiva kao Omnahai. Još i prije dolaska bijelog čovjeka, mnoga su se plemena na ovom kontinentu borila između sebe. Kad su bljedoliki stigli, malotko je obraćao pažnju na njih, ali kad je rat započeo i kad se bijeli čovjek okomio na crvenog čovjeka, bilo je prekasno. Iako ni sami toga nisu bili svjesni, bijelci su sa sobom donijeli nove demone i mračne nemani koje nikada dosad nisu viđene na ovom tlu. Bilo ih je mnogo i mi smo se moćnici, borili protiv njih. Nismo imali vremena miješati se u ovaj drugi rat.“ „I zato su indijanci izgubili?" upita Kayla, a Emawho samo kimne. 227

„Ni mi nismo svemogući, Kaynee", potišteno će on. Kaylu je još mnogo toga zanimalo, ali birala je pitanja. Nije mu željela dosađivati. „Jesi li se ikad ženio? Jesi li imao djecu?" upita ona, ali oprezno. Već je sad dovoljno znala o svojoj obitelji da je razumjela da pitanja iz prošlosti povlače za sobom i tužna sjećanja. Emawho odmahne glavom, a onda oprezno pogleda Kaylu. „Nisam se ženio. Nemoj me krivo shvatiti, poznavao sam djevojke koje su bile dio mojeg života, ali nisam se s nijednom želio skrasiti. Jednostavno nisam mogao. Nisam imao ni djecu. Pazio sam da se to ne dogodi. Bojao sam se da ne bih bio dobar otac. Nakon nekog vremena žene su me prestale zanimati. Jednostavno sam se osjetio praznim i sumnjao sam da itko može ispuniti tu prazninu.“ Kad je slušala Emawha kako govori, Kaylu iznenadi jedna stvar. „Je li to zato što si ostario?" upita ona nadajući se da neće povrijediti njegove osjećaje. „Recimo, iskreno sumnjam da je nekome poput..", ona tu snizi svoj glas sve dok nije postao šapat. „Poput djeda Konnaha do žena.“ Emawho se prigušeno nasmije. „Iznenadila bi se ti još za što je sve djed Kon sposoban, pogotovo kad je Lateka Nema Sreće u blizini!“ Kayla se također zasmijulji. „Ne, Kaylanee, ja nikad neću biti tako star kao djed Kon. Rast mojeg tijela je zaustavljen na vrhuncu moje snage. Kod nekih moćnika se to dogodi prije, a kod nekih kasnije. Tako da sam ja zapravo uvijek jednako star, ali nikad iz mene neće izvirati staračka mudrost kao iz djeda Konnaha, već samo iskustvo onog što sam vidio i doživio. „Ali djed Kon je mlađi od tebe zar ne? Zapravo svi starci u plemenu su mlađi od tebe", zaprepašteno će Kayla tek tad shvativši da je to doista tako. „Jesu", Emawho će potvrdno klimajući glavom. Sjećam se čak i da sam držao Konnaha u naručju kad je bio beba.“ Kayli je ovo bilo gotovo nepojmljivo, ali znala je da je to istina. „Mora da je grozno kad ti jedini ostaješ mlad, a svi oko tebe stare", izrekla je to kao izjavu, ne kao pitanje. 228

„Ponekad", prizna on iskreno. „Vječnost ne možeš nekome opisati. Vidjet ćeš i sama kad malo duže poživiš. Tebi bi trebalo biti lakše. Cijela tvoja obitelj će živjeti vječno.“ Kayla razmisli o tome, a onda reče. „Ali ne i moja majka", tužno će ona. „Prirodno je da nas roditelji prvi napuste", Emawho će pokušavajući zvučati utješno. „U posljednje vrijeme je malo toga oko mene prirodno.“ Emawho se zacereka. „To ti sve ovisi o tvojoj percepciji prirode. Da je ostala sa Samom i Angela bi živjela vječno.“ „Ne razumijem", iskreno će Kayla. Emawho shvati da je rekao nešto neprikladno, stoga reče: „Nema veze. Nije bitno, zapravo.“ Kaylu njegovo ponašanje potpuno zbuni. „Reci mi", inzistirala je ona. Emawho uzdahne, izgledao je kao da sam sebe prekorava zbog nečega. „Uzmimo na primjer Lucy, sve dok je sa Samom, ostati će mlada.“ Kayla mu uputi pogled pun nerazumijevanja. On ponovno uzdahne, a onda nadoda. „Sve dok Lucy prima Samovo sjeme ostat će jednako mlada kao što je i sada." Kayla shvati da joj je kazaljka na čudometru upravo porasla s desetke na petnaesticu. Obrazi su joj se potpuno zažarili. Nije više mogla gledati u Emawha, stoga se zabulji u televizor, pretvarajući se da je zanima film koji dosad uopće nisu niti pogledali. „Vidiš da nisam trebao ništa reći", Emawho će poluglasno, zvučeći kao da govori više sam za sebe. „Ne, ne, sve je u redu... samo sam, ovaj... hej znam ovu glumicu! Ona mi je jedna od boljih!" Kayla će petljajući i pretvarajući se da je zanima film. Kako nije gledala izravno u njega, Emawho iskoristi priliku da dobro promotri njeno lice iz profila . Sviđale su mu se crvene mrlje na njenim obrazima. Izgledala je tako ljupko i sramežljivo. Nije si mogao niti zamisliti da će kćer Sama Ravena biti ovako plaho djevojče. Osjetio je kako mu na usnama titra osmjeh. Tad mu je pogled zapeo za njenu dugu crnu kosu prošaranu sjedim vlasima i ružan ožiljak na vratu, jedini koji liječnici nisu uklonili estetskim zahvatom. Nije mogao, a da se ne 229

upita zašto je sudbina izabrala upravo Kaylanee da mora podnijeti toliku patnju u životu. Znao je da jedva čeka trenutak kad će poglavičina kći napokon biti slobodna od Traga. Trenutak, kada će joj on napokon moći reći pravu istinu o sebi... Kayla je stajala na mostu na kojem si je pokušala oduzeti život. Ponovno se vratila tamo, a sjećanja na njenu obitelj i Sama strujala su joj glavom. Ovog puta je odlučila drugačije. Nje željela skočiti. Odlučila je dati šansu samoj sebi. Kad se okrenula da ode, vidjela ga je kako nepomično stoji i gleda je, pakosno se smiješeći. „Trebala si skočiti", reče joj on. Kayla ovog puta nije bježala . Nije vrištala. Samo je stajala i gledala ga. Bojala se. Smrtno ga se bojala. „Zašto Michael? Što sam ti ja ikada učinila?“ Michael se nasmije okrutnim smijehom koji je odjekivao u njenim ušima. „Ti znaš što si učinila. Znaš i što si učinila Chrisu, zar ne, ti zločesta djevojčice? Vrijeme je da ti oderemo kožu, ljepotice.“ Kayla je željela pobjeći, ali nije imala izlaz, osim smrti u hladnoj vodi iza nje. Izbor nije bio težak. Skočila je u tamu ispod sebe i u trzaju otvorila oči, a Michaelov smijeh joj je još uvijek odjekivao u ušima. „Kaylanee? Jesi li dobro?" zabrinuto je upita Emawho. Tek tad je shvatila da je on drži u svojem naručju. Valjda ju je negdje u toku noći san nadjačao. Ona se odmakne od Emawha, pokušavajući smiriti svoje disanje. Bojala se da će joj svaki čas pobjeći jecaji koje je pokušavala potisnuti. Kay sakrije svoje lice rukama i duboko udahne u nadi da će se tako smiriti. „Želiš li mi ispričati?" upita je Emawho nježnim glasom. Kayla odmahne glavom. „Čim više to držiš unutra to si duže rob vlastite boli", reče joj on. Kayla je htjela biti bezobrazna. Htjela mu je reći da što on uopće zna o boli, ali nije to mogla učiniti jer je on itekako znao što je bol. Možda bi mu stvarno trebala reći? Možda bi je Emawho doista mogao razumjeti? Pomisao da bi nekome mogla povjeriti teret koji nosi na duši nikada joj nije pala na pamet, ali, što ako su Sam i Emawho u pravu? Što ako šutnja doista jest otrov koji grize iznutra? Drhtavim glasom ona pokuša progovoriti: „Rekao si mi da si bio zao čovjek", lice joj je još 230

uvijek bilo sakriveno u rukama. „Znaš li tko je bio Christopher Delarue?" upita ga ona. Emawho kruto kimne glavom, ali kad je shvatio da ga ona ne vidi, on reče: „Njegovo pravo ime je Jean Pierre Memsy. On je bio pomagač Michaela Sandersa.“ Kayla se sad sva tresla. Pomislila je da će joj se tijelo razletjeti od emocija. „Znaš li što mu se dogodilo?" upita ga ona, jedva ostajući donekle smirena. „Ti si ga ubila u samoobrani.“ Kayla odmahne glavom, a potom zajeca, ali uspije zatomiti jecaje na vrijeme prije nego što se cijela slomila. „Nije bila samoobrana. Bili smo u šumi gdje me Michael odveo prije nego je... Zavezao je Chrisa za drvo. Chris mu je vjerovao. Rekao mu je da je to igra. Meni je dao nož u ruke i rekao mi da ga režem i da će me pustiti.“ Kayla je uzela nekoliko trenutaka da pokuša doći k sebi prije nego je opet progovorila:. „Ja nisam mogla. Bez obzira što mi je Chris sve bio radio. Jednostavno nisam mogla. Nisam htjela biti kao oni. “Kayla ponovno zajeca, a Emawho reče: „Sve je u redu, Kaylanee, ako želiš plakati, plači. Suze liječe, vjeruj mi.“ Kayla je samo odmahivala glavom, a onda mu reče: „Ogulio mi je kožu s desne ruke. Mislila sam da ću umrijeti kako me je boljelo. Previjala sam se na podu, a on se samo smijao. Natjerao me da ustanem i vikao je na mene da režem Chrisa da ga izrežem da iskrvari na smrt. Chris me preklinjao da to ne učinim, da ga Michael pusti! Ja nisam mogla učiniti ništa.“ Kayla tad skine ruke s lica i pogleda Emawha. Suze su joj se same slijevale niz obraze. „Odrezao mi je dio kože s nogu, a onda me istukao. Rekao mi je da će me ubiti ako ga zarežem. Rekao je da će mi skratiti muke. Pokušala sam sama sebi zarinuti nož u srce, ali spriječio me svaki put.“ Kayla je gledala u Emawha kao da ga preklinje. Kao da ga moli da je shvati, da je ne osuđuje. „Uzela sam nož i zabila ga Chrisu ravno u srce. Preklinjao me je prije toga, ali ja ga nisam mogla spasiti, ali nisam ga mogla niti mučiti kao što je on mučio mene. Zato sam ga ubila. Željela sam da umre brzo.“ 231

Kayla čvrsto stisne oči kao da se boji da će pred sobom vidjeti taj prizor ako ih otvori. „Michael me nije ubio. Molila sam ga, bože, kako sam ga molila! Ogulio mi je i kožu s druge ruke i zatvorio me u taj prokleti lijes. Zakopao me u zemlju i mučio me. Nisam mogla disati. Željela sam umrijeti. Bol je bila nepodnošljiva.“ Nikada dosad Kayla Raven nije nikome govorila o ovome. Nije mogla, ali sad je gledala Emawha i govorila i nije mogla stati. Briznula je u plač jecajući. Emawho je čvrsto primi i stisne k sebi, a ona nije vidjela ništa osim vlastite tame pred očima. Osjećala je kao da ponovno krvari, a krv se niti ne vidi ovog puta. „Tako je, Kaylanee, isplači se, dušo. Pusti svoju tugu da isteče iz tebe. Budi slobodna.“ Kayla nije znala koliko dugo je plakala, niti je li svojim jecajima probudila djeda Konnaha ili Lucy, znala je samo da je napokon uspjela nekome reći svoju bol, ali Michael nije bio tu i nije ju zarobio u njenoj boli kao što se bojala da će se dogoditi. Zapravo je doista osjećala kao da sa svakom suzom tuga iz nje teče. Bojala se samo da neće imati dovoljno suza da isplače svu bol koju je osjećala. Kad se ujutro probudila, Kayla shvati da je cijelu noć prospavala u Emawhovu naručju, a da zbog toga nije imala baš nikakve posljedice! Upitala se nije li moguće da su Samove riječi doista istinite. Na stvarnog Michaela nije mogla utjecati i bojala ga se više od ičega, ali ovaj Michaelov Trag možda nije tako jak kao što je ona vjerovala. Možda jednog dana doista bude imala dovoljno snage da mu se suprotstavi. To joj se nije činilo tako skorim i baš izglednim, ali osjećala je da što više vremena provodi sa obitelji svojeg oca, to više snage ima u sebi da se nosi sa svakodnevnim problemima. „Dobro jutro spavalice", Emawho će primijetivši da je otvorila oči. „Jesi li dobro?“ Kayla shvati da je Emawho drži, doista drži na svojim rukama, a njoj nije ništa. Tada ona učini nešto upravo nevjerojatno. Ona baci svoje nježne ruke oko njenog vrata i čvrsto ga zagrli. „Hvala ti, Emawho.“ Emawho joj nježno uzvrati zagrljaj i tiho reče: „Svaki put, kad god to zatrebaš, Kaynee.“ 232

Kayla i Emawho gledali su jedno drugo kao da se vide prvi put u životu. Lica su im bila tako blizu jedno drugome kao nikada do tad. Emawhove oči bile su poput oceana, duboke i tamne, upravo savršene. Odjednom se začuje škripa stepenica. Lucy je silazila dolje. U ruci je držala mobitel. Kayla i Emawho se brzo razdvoje, a Lucy se pretvarala kao da nije ništa niti vidjela. „Sam je zvao", reče im ona, a djed Konnah je smatrao da je ova prigoda zgodna da i on odglumi buđenje iako je bio budan već duže vrijeme. „Želi da se vratimo kući, Djede Kon,“, ona će obrativši se starcu. „Sutey će morati živjeti kod Tehekee neko vrijeme. Ona je izgradila brane oko svoje kuće, da osigura ostatak plemena.“ Djedu Konahu se ovo nije sviđalo. „Sutey je moj unuk. Ostaje sa mnom", odlučno će on. Lucy ga je gledala sažalno. „Žao mi je, oče, Sam je odlučio da je preopasno da dječak nastavi živjeti s tobom. Sutey će neko vrijeme biti nestabilan.“ Starac se očito nije slagao sa Samovom odlukom. „Sam misli zato što sam ja star da se ne znam brinuti za sebe. Keiho!“ Lucy ga je i dalje samo žalosno gledala. „Žao mi je, Sam je donio svoju odluku. Rekao mi je da te pozovem da dođeš živjeti s nama. Nema smisla da ostaneš sam.“ Djed Konnah se namrgodi na njene riječi. „Ovaj starac se zna za sebe brinuti, ženska glavo. Ja sam tebi mijenjao pelene, a ne ti meni. Moj unuk treba ostati sa mnom.“ Emawho se umiješa. „Kone, ne zaboravi da je Sam mijenjao tvoje pelene, a i ja sam, kad smo već kod toga, zato se nemoj sad tu praviti starim i blesavim. Sutey sada ne može kontrolirati svoje moći. Kad uspostavi kontrolu nad njima vratit će se i živjeti s tobom. Do tad mi bismo voljeli da dođeš živjeti s nama, jer te svi volimo i ti to dobro znaš.“ Kayla nikada nije vidjela da se djed Konnah promeškoljio od neugode. Izgledao je baš kao i blizanci u automobilu kad im je Emawho očitao bukvicu. Pitala se kad će i njene pelene doći na red. Bila je sigurna da je Emawho voljan tvrditi da je mijenjao i te! 233

„U redu, Sutey seli k Tehekei, ali ja ne selim nikuda. Ostajem u svojoj kući", on će oštro ih sve strijeljajući pogledom kao da izaziva svakoga od njih da mu pokuša osporiti to pravo. Kayla je čula kako Lucy mrmlja samoj sebi u bradu riječi koje su zvučale nešto poput: „Stara luda uvijek mora dobiti po svojem", ali shvatila je da je rasprava završena. Kad su se vratili natrag doma, Kayla nije mogla niti prepoznati kuću. Sve je bilo prekriveno snijegom i ledom koji se topio, a Sam ih je čekao vani usred svega toga. „Obitelji!" radosno će on gledajući ih kako izlaze iz terenca, a blizance su pokupili usput. „Rekao bih da je zima došla malo ranije. Blizancima nije trebalo dugo da se prilagode. Par trenutaka i već su gađali jedan drugoga snježnim grudama. „Emawho, bi li mi pripomogao s ovom mećavom?" upita ga Sam, a blizanci se odmah počnu žaliti. „Tata, pusti snijeg", poviče Kaylen. „Baš je fora", nadoda Sammy. Sam se također nasmije. „Da, baš bi bilo urnebesno da neki stranci zalutaju ovamo, pa da im moramo objašnjavati gdje smo usred ljeta nabavili snježni top.“ Ono što su Sam i Emawho sljedeće učinili, Kayla je bila uvjerena da će pamtiti cijelog života. Na bijelom pokrovu isprepleli su se Vatra i Zrak u obliku vjetra. Prizor je bio predivan. Izgledalo je kao ples dvaju elementa. Ni njen otac, a ni Emawho nisu imali svoje uobičajeno ljudsko obličje već su se potpuno preobrazili u elemente koje su predstavljali. Prizor je bio spektakularan! Sam je održao svoje obećanje. Kaylina prva lekcija iz jahanja bila je zapravo nevjerojatno laka, ali istovremeno i naporna. Prvo je naučila sve o Samovu konju Aka Mei Wenahu kojeg je trebala jahati. Od toga što voli jesti, do toga kako voli da ga se četka. Naučila je i dijelove jahače opreme, a i sve o tome kako treba postupati s konjem. Nakon toga, Sam je pustio sve konje iz obora i rekao joj da ostane s njima neko vrijeme. „Konji su životinje koje treba duboko poštovati. Oni imaju osobnost, Kaylanee, a to je nešto što ljudi često zaborave. 234

Svaki konj je drugačiji i drugačije se ponaša. Vidi kako je Chawako razmetljiv ili kako se Mwana plaho ponaša, ali odlučna je kad joj se približi neki mužjak.“ Sam je želio objasniti Kayli da konji nisu samo tegleće životinje, već stvorovi koji zaslužuju istinsku brigu i poštovanje. „Konji su naši partneri, a ne sluge. Kako se mi ponašamo prema njima, tako nam i vraćaju. Konj će ti pokloniti svoje povjerenje samo ako je siguran da ga ti zaslužuješ.“ Sam je od Kayle sad očekivao da svakog jutra rano ustaje i pomaže mu hraniti konje i čistiti štalu. Kayli čak ni to nije teško padalo, a što je više vremena provodila među konjima, to joj je bilo sve lakše shvatiti Samov stav i prihvatiti ga. Bilo je nevjerojatno kako konji mogu imati blagotvoran utjecaj na čovjeka. Često se znala zateći kako doista razgovara s Wenahom. Baš kao što joj je Sam jednom bio i rekao: „Ako ti podijeliš svoje tajne s Wenahom i on će podijeliti svoje tajne s tobom.“ Doista, što je više vremena provodila među konjima, to je saznala da se Wenahu ludo sviđa Mwana i da je ljubomoran na druge konje. Također je znala da mu je najdraža trava na istočnom dijelu pašnjaka i da voli kad ga netko počeše po gornjem dijelu njuške jer ga je tamo najčešće svrbjelo. Što je više vremena provodila s njima Kayla shvati da nije bitno hoće li ikad naučiti jahati, može se nazvati sretnom što je uopće imala privilegiju poznavati tako divna i plemenita bića. Međutim, kad joj je Sam napokon dopustio da se popne gore na konja, činilo joj se da Wenaho kao da niti ne primjećuje da je Kayla na njemu. Isprva ju je Sam vodio u krug po malom oboru, a zatim je učio kako da ide hodom. Kad je došao red na kasanje, Kayla je bila sigurna u jedno. Stražnjica joj više nikada neće biti kao što je nekad bila. Lucy joj se smijala kad joj je to rekla. Dala joj je neku kremu koja gotovo da je imala instant učinak. Da je Kayla i mogla birati, sigurno nikad ne bi nigdje mogla pronaći tako divnu pomajku kao što je Lucy.

235

VATRONOŠA Kad se Kayla tog jutra probudila potpuno se zaprepastila kad je vidjela hrpu ljudi koji su nahrupili u njenu sobu! Lucy je u rukama držala ogromnu tortu u obliku srca sa onim što se činilo sedamnaest svjećica i svi su pjevali istu groznu pjesmu:

„Sretan rođendan ti! Sretan rođendan ti! Sretan rođendan draga, Kaylanee! Sretan rođendan tiii!!!“ Kayla je u sebi priznala da joj je iskreno laknulo kad su završili. Lucy ju je natjerala da ispuše sve svjećice, a onda joj je strogo naredila da se izvuče iz kreveta i dovuče dolje tako da svi mogu doručkovati i jesti tortu. Kayla, koju je ova topla rođendanska čestitka nije ostavila ravnodušnom nije mogla vjerovati da je prošlo tek mjesec dana od njenog dolaska ovdje. Činilo joj se kao mnogo duže. Čak joj je došlo da upita nekoga jel' to možda vrijeme ovdje sporije teče, ali shvatila je da je bedasta. Jednostavno joj je svaki dan ovdje bio drugačiji, tako da joj se činio dužim od prethodnoga. Kay nije mogla vjerovati koliko ju je ljudi došlo posjetiti taj dan. Činilo joj se da se cijelo pleme izredalo da joj čestita. I svi su joj donijeli neku sitnicu. Kayla je osjećala kako su joj dosad ti ljudi poklonili toliko stvari da nije imala pojma kako će im se ikada odužiti. Najviše ju je zaprepastio Emawhov poklon. „To su ulaznice za balet. Sjećam se da je Angela voljela balet, a dobio sam dojam da se i tebi sviđa, pa ako želiš ići pogledati i povesti nekoga sa sobom sad imaš karte.“ Kayla pogleda svoju obitelj. „Hvala ti, Emawho. U pravu si. Ja doista volim balet, nekoć sam uživala u njemu, ali nisam očekivala da ga i vi volite.“ Kaylu nije nimalo iznenadilo kad su oba blizanca prasnula u smijeh.

236

„Bez uvrede, seko, ali to nije naš tip sporta", Sammy će tresući se od smijeha. „Da, hrpa naprlitanih bijelaca u bijelim haljinicama. San snova", složi se Kaylen s bratom. Kayla pogleda oca i pomajku, a na licima im se jasno vidjelo da ni oni nisu ljubitelji te vrste plesa. Tada Emawho začuđujuće graciozno poskoči i pomalo ženskastim glasom reče: „Ja naprosto obožavam balet. Najdraže mi je „Labuđe jezero!“ Sad su se svi, uključujući i Kaylu, grohotom nasmijali. Emawho se pretvarao da je uvrijeđen. „Pa, što je s vama ljudi? Vi uopće nemate osjećaj za kulturu! Sram vas bilo!" kad je to rekao on napravi piruetu. Pravu pravcatu piruetu! Kayla se držala za trbuh od smijeha. „Okej, Emawho, pobijedio si. Definitivno vodim tebe sa sobom.“ Kayla začuje Lucy kako kroz smijeh mrmlja neke riječi koje su zvučale baš kao: „Besramnik.“ Kayla je bila uvjerena da neće imati što obući za večernji izlazak. Sva njena odjeća je bila super za ulicu, ali ne i za neko kulturno događanje, zato je gotovo pala u nesvijest kad je Lucy iz ormara izvukla raskošnu tamno zelenu haljinu s otvorenim leđima. Haljina je bila uska i vrlo pripijena uz tijelo. „Ne znam, Lucy", bojažljivo će Kayla. „Nikad nisam nosila nešto ovakvo.“ Lucy joj se nasmiješi. „Za sve postoji prvi put, uostalom ne možeš ići u svojim kožnim hlačama i onim čizmama koje po cijeli dan vucaraš sa sobom, zar ne?“ Lucy je tu definitivno bila u pravu. Ova haljina joj je bila jedina opcija. Sandale na potpeticu koje joj je Lucy dala također su bile tamne i odlično su pasale uz haljinu. Na ruke joj je stavila dugačke crne, čiškaste rukavice, a nije ju pustila sve dok je nije lijepo našminkala i napravila predivnu frizuru od Kayline neobične kose, tako da joj je pola kose padalo na leđa, a drugi dio je sačinjavao prekrasnu frizuru. Kad se Kayla pogledala u ogledalo, nije mogla da se ne zapita tko je ta djevojka koja ju gleda s druge strane ogledala? Dok je silazila niz stube, začula je zadivljene uzdahe svojeg oca, braće i Emawha. Kayla se nemalo iznenadila vidjevši Emawha u odijelu. Izgledao je vrlo pristalo i gospodski, ali bio je još privlačniji zbog svojeg egzotičnog izgleda i duge vrane kose, 237

sad spletene u elegantnu pletenicu. Kayla nikad do sad nije primijetila kako je on zapravo lijep čovjek. „Ako ste vas dvoje završili sa zurenjem jedno u drugo, ja bih vas voljela slikati", Lucy će zadirkujući ih. Kayla je jedva čekala da Lucy obavi fotografiranje, da mogu krenuti. Nije voljela pozirati, čak ni dok je bila malena. Očekivala je da će ići terencem, zato se je potpuno zaprepastila kad je vidjela da vani stoji parkirana limuzina i vozač pred vratima. „Što je ovo?" zbunjeno će ona Emawhu. „Tvoj rođendanski poklon", on će veselo, nadodavši: „A i mislio sam si da nikad nisi imala priliku otići na maturalnu proslavu, pa evo..", skromno će on, nadajući se da ona svemu tome neće pridodati preveliku pažnju ili odustati od izlaska. „To je jako lijepo od tebe. Hvala ti, Emawho.“ Sam, Lucy i blizanci gledali su ih sve dok crna limuzina nije nestala s vidika. „Ja ti kažem, Sam, taj momak nema srama ni pameti", Lucy će razdragano. Sam uzdahne, a oči su mu se orosile. „Ako je već moram dijeliti, Lucy, onda mi je stvarno drago da je dijelim s njim.“ „Što misliš, kad će joj reći?" upita Lucy Sama, kad su se blizanci napokon pokupili u svoju sobu. „Ne znam, ali iskreno se nadam da će odabrati pravi trenutak. Kaylanee se sad ionako nosi s dovoljno stvari.“ Kayla nije znala kako da se ponaša. Cijela ova situacija izlaska joj je bila nova. Shvatila je da uopće ne zna što da kaže niti kakav razgovor da započne. Iskreno se nadala da Emawho shvaća da je ovo samo prijateljski izlazak jer ona nije niti će ikada biti sposobna za bilo što drugo. Emawho, kao da se uopće nije s ničim zamarao. Cijelo vrijeme je vodio veseo razgovor i trošio zalihe slatkiša i grickalica iz minibara u limuzini. Kayla nije mogla da se ne zapita odakle mu novac za takvo nešto, ali da si olakša jednostavno je pretpostavila da kad živiš toliko godina kao i Emawho, novac je vrlo vjerojatno nešto što dođe usput. S obzirom da Omanahi nisu novcu pridavali preveliku važnost, moguće je da su zapravo imali ogromne bankovne račune, a da ih uopće nisu trošili. 238

Kazališni prostor gdje se imala odvijati baletna predstava pod nazivom „Ljepotica i Zvijer", bio je prepun ljudi. Kayla se duboko iznenadila kad je među mnoštvom ugledala lice Casea Petersona. Onog nasilnika iz parka. Željela ga je pokazati Emawhu, ali nije. Nije željela da im išta pokvari ovu večer. Predstava je bila predivna! Doduše, nekoliko je sporednih plesača napravilo jedva zamjetne greške, ali primabalerina je bila naprosto fantastična. Pokreti su joj bili tako usklađeni i graciozni da je doslovno ostavljala ljude bez daha. Iako je Emawho izgledao kao da se uživio u predstavu. Kayla je znala da se on to trudi samo zbog nje. Želio je da se ona lijepo provede za svoj rođendan. Kayla je sad shvaćala da unatoč svemu lošem što proživljava, doista ima na čemu biti i zahvalna. Po završetku baleta, svi su ludo pljeskali, a i Kayla s njima. Bila je oduševljena! Izvedba je bio tako odlična da je nakon dugo vremena osjetila u sebi želju da zapleše s ostalima. Znala je da bi da sad pokuša plesati balet bila potpuno zahrđala, ali svejedno je osjetila taj poriv. Tu divnu želju! Nakon izlaska iz kazališta, pričekali su nekoliko trenutaka dok im se nije pojavila limuzina. Tada se iza Emawha pojavi čovjek. Visok, plav i ljigavo odbojan. Za njime je išla minijaturna kopija njega, njegov šesnaestogodišnji sin. Obojica u odijelima. „Vidi, vidi, ako to nije mladi Emmet Raven", čovjek će bahato. Kad je vidjela Casea, Kayla si nije mogla pomoći, sklonila se iza Emawha, nadajući se da je Case neće prepoznati. „Andrew Peterson", smrknuto će Emawho, a Kayla se naježila od ledenog zvuka Emawhova glasa. „Ne bih te želio učiti pristojnosti, Andrew, ali kad se već obraćaš nekome, lijepo je znati i njihovo ime. Emawho Vatronoša, ne Emmet Raven.“ Andrew Peterson se prezirivo osmjehne. „Dakako, meni su sva ta vaša indijanska imena ista, morat ćeš mi oprostiti, dječače. Mislio sam da u tom vašem plemenu poštuju starije. Starijem se čovjeku obraća sa ipak malo više poštovanja, ili su ti roditelji bili takvi divljaci da te nisu bili sposobni naučiti osnove pristojnog ponašanja?“ Kayla se uvrijedila na Petersonove riječi, ali Emawho je bio potpuno smiren. „Isto bih ja mogao i tebe upitati, Andrew? 239

Ali ne bi me trebalo čuditi, vidim da ni sina nisi naučio nekim poštenim manirama, stoga me tvoje ponašanje uopće ne iznenađuje. Kakav otac, takav sin, zar ne, Case?“ Kayla se nije mogla suzdržati da na trenutak ne proviri iza Emawhova ramena i taj trenutak je bio dovoljan da je Case prepozna. „Da sam na tvojem mjestu, indijanče, izabrao bih si drugu curu, rekli su mi da je ova više nego popularna u društvu", mali Case će bahato. Emawhovo se lice tad stane pretvarati iz smirenog u bijesno, prizor je bio tako zastrašujući da je i sama Kayla napravila korak unazad, ali i oba Petersona. „Bilo bi ti pametno da naučiš svojeg sina pristojnosti, Andrew, jer bi se moglo dogoditi da mu netko drugi počne dijeliti lekcije", kad je to izrekao, Case se odjednom primio za svoje rame i vrisnuo od bola, srušivši se na koljena, vikao je: „Peče! Peče!“ U tom trenu došla je njihova limuzina i Emawho elegantno uvede Kaylu unutra. „Što si mu učinio?" upita Kayla kad su ostali sami. Emawho se gorko nasmije. „Ostavio sam mu trajan podsjetnik. Ljudi poput Andrewa i Casea misle da posjeduju svijet samo zato jer su bijeli i bogati. Ponekad ih treba podsjetiti da svijet nije onako sitan kakav se njima čini.“ Kayla ga zamišljeno pogleda. „Promjena percepcije?" upita ga ona. „Upravo tako", Složi se Emawho, a potom je upita. „A, sad mi reci, ide li se tebi stvarno doma?“ Kayla ga zbunjeno pogleda. „Zašto?“ Emawho je izgledao nekako skrušeno. „Ima još jedan dio tvojeg poklona, ali sve ovisi o tebi.“ „Ne bih voljela ići negdje u gužvu", iskreno mu prizna Kay. Bojala se da će je odvesti negdje u mnoštvo ljudi i da će joj se dogoditi još neka ružna scena. „To je odlično, jer sam u planu imao nešto upravo sasvim drugačije.“ Odveo ju je u restoran sa živom glazbom, ali nije bilo niti jednog jedinog gosta. „Gdje su svi?" zbunjeno ga upita Kayla. „Nema nikog. Unajmio sam cijeli restoran za večeras.“ Kayla ga je samo iznenađeno gledala, a onda shvati da joj on nešto pokazuje 240

prstom. Kad je podigla pogled vidjela je da preko cijelog stropa visi transparent na kojem piše: "Sretan Rođendan, Kaylanee!" „Emawho...“ Nije znala što da mu kaže. Ovo je bilo previše za nju. Preintimno. Nije znala kako da mu to objasni. Emawho stane ispred nje. Bilo joj je to kao da gleda u ljudsku planinu ispred sebe. „Slušaj me, Kaynee", reče joj on ozbiljnim glasom. „Ne želim da misliš da imam neke skrivene namjere ili neki tajni plan da te zavedem. Kunem ti se da nije tako. Želim ti pomoći da se oporaviš. Bit ću ti što god poželiš, rođak, prijatelj, brat, štogod, samo mi daj priliku.“ Kayla ga pogleda u oči i uvidi istinu u njegovim njima. „Ako te mogu zamoliti za ples?" on će s nadom u glasu. Kayla nikad dosad nije plesala kao taj put. Gledala ga je i nije vjerovala onome što vidi. Držao ju je u naručju tako lako i jednostavno da se gotovo činilo kao da ona uopće nema težine. Odjednom je postala svjesna dodira njegovih ruku, mirisa njegovog tijela. Njegove istinske pouzdanosti, dobrote i sigurnosti kojom je isijavao. Ona se zaustavi i stane ga gledati. Nije ga mogla prestati gledati. Pokušavala je shvatiti zašto ga nije mogla pustiti da ode onaj dan kad je znala da mu prijeti opasnost. Shvatiti što ju je tako silno vuklo k njemu od prvog trenutka kad je shvatila koliko joj znači. Sljedećeg jutra dok je hranila konje, Kayla nije mogla prestati razmišljati o Emawhu. Nije se mogla ne prisjetiti emocija koje je izazvao u njoj prethodne večeri. Po prvi put u životu osjetila je što doista znače riječi „romantična atmosfera.“ Nikada dosad nije shvaćala što je njena majka mislila pod tim kad joj je nebrojeno puta još kao djevojčici rekla da će je neki muškarac osvojiti kad odraste. Je li joj se to dogodilo s Emawhom? Je li je on sinoć pokušao osvojiti? Zar on nije svjestan toga da je ona netko tko nikada neće moći imati takvu vrstu odnosa s muškarcima? Iako joj se Emawho sviđao i pobuđivao je u njoj osjećaje za koje nije znala niti da postoje, ipak bila je bolno svjesna toga da ona nikad neće moći imati muža i djecu. Kay nije bila slijepa, vidjela je da je Emawhov interes za nju više nego prijateljski. Isto tako je znala da ona ne može zamisliti svoj život bez njega, iako su se poznavali tek kratko. Nikako si nije uspijevala 241

objasniti zašto ona zapravo osjeća takvu potrebu za Emawhom, za tim da mu bude blizu i da zna da je na sigurnome? Sad je više od svega željela da ima nekog s kim bi mogla razgovarati o ovome. Upitala se što bi joj Lucy rekla kad bi joj priznala kako se osjeća. Sigurno bi mislila da je luda ili takvo nešto. Ne, Kay se nije usudila razgovarati s nekim o ovome, bila je to prekomplicirana tema! Nije se čak niti usudila razmišljati o tome kako se osjećala dok ju je držao u naručju i dok su klizili po plesnom podiju kao da su jedno ili o tome kako ju je prodorno gledao očima prije nego što joj je poželio laku noć na vratima njene sobe ili o tome kako se barem na tren poželjela nagnuti naprijed da provjeri svojim usnama jesu li njegove usne onako meke i tople kako izgledaju.... ne, o tome pogotovo nije smjela razmišljati. Zaokupljena razmišljanjem o Emawhu Kayla nije niti primijetila pojavu svojeg oca na vratima. „Ah, nenamai, nisam li ti rekao da ne moraš ustajati jutros radi konja. Dokasna ste bili vani noćas, trebala si se odmoriti", začuje ona Samov glas dok je ulazio u štalu. Upravo je zbog toga ustala ranije od ostalih, jer je znala da joj otac inače neće dopustiti da radi tako rano. „Već sam ionako skoro gotova. Ostali su još samo Pawke, Qelo i Chawako.“ Sam prijekorno pogleda svoju kćer i zavrti glavom. „Keiha", reče joj „To ću ja obaviti, idi sad u kuhinju i pojedi nešto, siguran sam da Lucy već sprema doručak.“ Kayla kimne glavom, ali onda se sjeti da ga je željela upitati nešto drugo. „Sam...?" započne ona „Bi li možda bilo moguće da posjetim Suteya danas? Mislim, znam, da on prolazi svašta trenutačno i sve to, ali htjela bih ga vidjeti.“ Sam je bio nemalo iznenađen ovim pitanjem, ali to iznenađenje nije bilo vidljivo na njegovom licu. „Sutey je opasan. U razdoblju je promjene, ali bit ćeš sigurna uz mene. Vodit ću te da ga vidiš.“ Kad je to rekao dao joj je glavom znak da ide u kuhinju. Kay ipak nije otišla prije nego što mu je odgovorila: „Hvala, Sam.“ Nije znala zašto, ali bilo joj je važno da se uvjeri da je Sutey dobro. Ona je bila prva osoba kojoj se Sutey otvorio. Time 242

joj je ukazao svoje povjerenje. Kayla je to željela opravdati svojom brigom za njega. Zapravo se povodila za svojim ocem iako ni sama toga u potpunosti nije bila svjesna.

243

ODLAZAK Tehekeina kuća nije bila predaleko od njihove. Kayla se u potpunosti oduševila kad je vidjela gdje Tehekea živi! Nikada dosad nije vidjela takvu kuću, jer je Tehekea zapravo živjela u ogromnom hrastu. Jedno je bilo sigurno, hrast te veličine, nije mogao postajati nigdje drugdje na svijetu, osim ovdje. Sav namještaj u kući bio je živ. Tehekea je oblikovala drveće u obliku namješaja. Stol, stolovi, stolice, sve je to bilo od raznog drveća. Posebno su je iznenadili kreveti od živog hrasta i mekog lišća. Tehekeina kuća nije bila samo živa u smislu namještaja. Tu su prebivale i razne životinje, od ptica u krošnji hrasta, do lisica, lasica, zečeva, zmija, krtova, čopora vukova, i mnogih drugih raznih stvorenja koja iako nisu izgledala pitomo ipak su živjela u harmoniji. Kayli je ovo bilo potpuno nevjerojatno i od svih neobičnih stvari koje je vidjela ili doživjela ovo ju je najviše iznenadilo. Oko svoje neobične kuće Tehekea je podigla zemljane nasipe, a nasipi i cijelo dvorište, odnosno livada oko kuće bili su prepuni zelene trave i šarenog cvijeća. Kay pomisli da Tehekea izraz „biti jedno s prirodom“, dovodi na sasvim novu razinu. Tehekeina jedina kćer, Newmana Šumski List, trenutačno nije živjela s majkom. Bila je na posljednjem zadatku koji mladi Omnahai prolaze kako bi postali punopravni ratnici plemena. Kayla nije znala ništa o tom zadatku jer su ratnički zadaci bili strogo čuvana tajna. Kako Newmane nije bilo, samo su Sutey i Tehekea trenutačno boravili u ovoj kući. Tehekea se jako razveselila kad ih je vidjela. Kayli je bilo drago ponovno vidjeti kako se strogi izraz Tehekeina lica ponovno smije. „Auk Namake, Samowaha –we – i – ja! Namake, Kaylanee. Dobrodošli", pozdravi ih ona radosno se smješeći. „Pozdravljena da si Tehekeo Wot-cha. Namake", pozdravi je Sam također se smješeći. „Auk Namake", Kay će također pozdravljajući na način Omnahaia. Činilo joj se nepristojnim Tehekei jednostavno reći „dobar dan.“ 244

U tom trenu Kayla ugleda Suteya kako skače s vrha hrasta, to jest Tehekeine kuće i ona vrisne, misleći da se dječak pokušava ubiti. Kay se zaprepastila vidjevši kako se Sutey lagano dočekuje na nogama i ležerno nastavlja put prema njima. Nakon što se pozdravio s poglavicom Sutey reče: „Oprosti, Kaylanee. Zaboravljam da je tebi sve ovo još uvijek novo.“ Kayla će na to: „A ja zaboravljam da je ovo mjesto gdje se i nemoguće stvari ostvaruju. Kako si, Sutey?“ „Dobro sam", on će ležerno slegnuvši ramenima. „Počašćen sam Gavranovim darom.“ Kayla shvati koliko se Sutey doista promijenio otkako ga je posljednji puta vidjela. Nije bila stvar u fizičkom izgledu. Još uvijek je bio sitniji od njene braće, ali nešto u njegovu izrazu lica, pokazivalo je da je mnogo zreliji i da nosi velik teret. Kay je poželjela da mu nekako može pomoći s tim, ali bila je svjesna toga da ne postoji ništa čime bi mu olakšala njegov put. Tehekea ih je uvela u unutrašnjost svojeg neobičnog doma, a nakon što su popili čaj, Sam se obrati Kayli i Suteyu: „Ako se vi mladi želite malo prošetati i porazgovarati, slobodno pođite, ali ne i preko nasipa", reče im on blagim tonom. Ovo je zbunilo Suteya. Nije očekivao da će mu poglavica tako rano ukazati tako veliko povjerenje. „Samowaha we-i-ja, jesi li siguran da je Kaylanee sigurna sa mnom?" upita Sutey zabrinuto promatrajući Kaylu. „Kaylanee je uvijek sigurna u blizini Omnahaia", jednostavno odgovori Sam, a Tehekea se odobravajući nasmiješi na njegove riječi. „Ali, moje reakcije su nepredvidljive što ako...?“ Sutey nije stigao završiti rečenicu jer ga je Sam prekinuo rekavši: „Pokušaj je dotaknuti.“ „Što?" zbunjeno će dječak. „Pokušaj dotaknuti Kaylaneenu ruku. “ I Kayla i Sutey zbunjeno su gledali Sama koji je izgledao potpuno samouvjereno. Sutey stoga lagano ispruži ruku prema Kayli, ali ona se zaustavila na pola puta. Kayla također podigne svoju ruku pokušavajući dotaknuti Suteya, ali onda shvati da je njen otac postavio istu nevidljivu barijeru oko nje, kao što je već jednom učinio kad je zbrinjavao Emawha, samo što je tada postavio barijeru oko cijelog plemena. 245

„Sve dok ste mi dovoljno blizu, Kaylanee će biti sigurna", reče im Sam. Čak je i Sutey koji je već bio navikao na neobične moći nekih pripadnika svojeg plemena, uključujući odnedavno i samoga sebe bio zadivljen Samovim sposobnostima. Kad su on i Kayla pošli u šetnju koju im je Sam predložio, prvi dio vremena proveli su samo u komentiranju i komplimentiranju Samove veličanstvenosti. Sutey je odveo Kaylu do malog jezerca koje je sam izradio u Tehekeinom predivnom divljem vrtu. Kay se nije mogla nadiviti njegovoj vještini, ali nije mogla i ne primijetiti da sam Sutey ne dijeli njen entuzijazam. „Ponekad mi se dogodi da jednostavno izgubim nadzor i poplavim sve živo i svo cvijeće u blizini uvene", reče on Kayli, a u glasu mu se čula gorčina. Kay ponovno promotri Suteya. Izgledao je kao da je dio njega bio vidno sretan zbog novodobivenih sposobnosti, ali vidjelo se da ga nešto muči. Kayla nije znala je li to samo zbog svega što mu se dogodilo u posljednje vrijeme ili se radi o nečem drugom. Odlučila je saznati. „Sutey? Kako si? Mislim stvarno? Onaj dan kad sam te vidjela na kiši izgledao si užasno.“ Sutey duboko uzdahne i nasloni se na obližnje drvo. Izgledao je kao netko tko se pokušava smiriti. „Ne bih želio da Sam sazna za ovo, Kaylanee..", on će molećivo gledajući Kaylu. Kayla stane ispred dječaka i pogledavši ga ravno u oči reče: „Mislim da sam ti već dokazala da mi možeš vjerovati.“ Sutey odmakne pogled od Kaylinih sjajnih očiju i zagleda se u krošnju drveta na koje se naslonio. „Dok sam bio u šumi na ratničkom zadatku, usnuo sam neobičan san. Sam zna taj dio priče. Sanjao sam da sam neutaživo žedan. Hodao sam pustinjom, a sve oko mene bio je samo pijesak. Odjednom se iznad mene u zraku pojavio On. Bijeli Gavran. Letio je dovoljno nisko da ga mogu slijediti. I slijedio sam ga, sve do Oceana. Bio sam tako žedan da sam mislio da me ne bi niti smetalo što je voda slana, ali kad sam je okusio bila je slatka. Nikada nisam kušao slađu vodu. Imala je okus poput, neznam, poput samog života, valjda... Ne mogu ti to opisati! U glavi sam začuo glas Bijelog Gavrana.“ 246

„Što ti je rekao?" Kay će napeto jer je Sutey pošutio nekoliko trenutaka, očito duboko zamišljen. „Rekao mi je: „Ova voda je ti, Sutey Omnahai, a ti si voda. Budi vjeran samome sebi i tvoje pleme će živjeti.“ Kayla se nije iznenadila što su riječi tog Bijelog Gavrana zvučale tako stereotipno, ali ipak je morala priznati da ništa od toga ne razumije. „Ali, tvoje pleme i sad živi, Sutey, a živjelo je i prije. Ne razumijem.“ Sutey odmahne glavom. Ni ja ne znam što je Praotac želio reći, ali kad sam se probudio sve je počelo. Prvo sam pomislio da sam lud. Bio sam potpuno mokar i imao sam osjećaj kao da se sav raspadam. Kao da se potpuno gubim u nekoj groznici. Svuda oko mene su tekli potoci vode. Drvo na kojem sam spavao, zaledilo se, a ja sam postajao i nestajao. Osjećao sam kao da se potpuno pretvaram u nekog drugog, ali sam i dalje ja. Ne mogu ti opisati, mislim da me ne možeš ni shvatiti.“ Kayla sućutno pogleda Suteya. Nije mogla niti zamisliti da je ta vrsta preobrazbe tako užasavajuća. Sad kad je čula ovo i prisjetila se onoga što joj je Emawho ispričao, nije mogla, a da se ne zapita jesu li i njen otac i Tehekea proživjeli isto prilikom svoje preobrazbe? „Žao mi je, Sutey. Mora da ti je bilo jako teško", iskreno će ona. Poželjela mu je pružiti ruku i primiti ga za rame kako bi ga utješila, ali znala je da je zbog barijere njenog oca taj čin bio nemoguć. „Ne želim zvučati nezahvalno prema daru Velikog Poglavice, ja sam doista sretan i blagoslovljen, ali lagao bih kad bih rekao da se lako nosim s ovim. Teško mi je kada ne mogu kontrolirati samog sebe. Evo i sad se jedva suzdržavam da se ne pretvorim u običnu lokvu vode.“ Kad je izrekao ovo zadnje zvučao je kao da je na neki način posramljen. „Nitko ne očekuje od tebe nemoguće, Sutey. Svi kažu da je najgore u početku. Čula sam Sama i Emawha kako govore o tome. Nakon nekog vremena postaje lakše.“ Sutey kimne i reče: „Znam, to mi je i Tehekea rekla, ali, možda...“ On krišom pogleda Kaylu, ali onda se zaustavi na pola rečenice. 247

„Možda, što?" Kay će pokušavajući ga nagovoriti da završi misao. „Ma ništa", odmahne on rukom. Kayla mu se pokuša nasmiješiti. „Molim te, Sutey.“ Dječak joj uzvrati osmjehom ali tek jedva. „Ne znam. Čini mi se da bi možda bilo bolje da su Sammy ili Kaylen dobili ovaj dar. Mislim oni su ipak poglavičini sinovi, a ne kopile kao ja. Sigurno me sad obojica mrze zbog ovoga. Nemoj mi govoriti da nije tako, poznajem ih duže nego ti!“ Kayla zgroženo pogleda Suteya. Bilo je toliko gorčine u njegovu glasu, da se Kayla odmah prisjetila vlastite ogorčenosti. Ovaj ju je dječak u toliko toga podsjećao na nju samu. „Samo nemoj da te Emawho čuje da govoriš takve stvari", ona će i ponovno rastegne usne u prijateljski osmjeh, iako joj uopće nije bilo do smijeha. „Kako to misliš?" zbunjeno je upita. „U pravu si. Stvarno poznaješ moju braću duže nego ja. Doista su obojica pokazali malo nezadovoljstva zbog tvoje preobrazbe, ali Emawho im je održao dobru bukvicu. Ja možda nisam dovoljno dugo u plemenu da znam sve običaje, ali ako sam dobro shvatila na Velikom je Gavranu da bira tko će biti nositelj njegove moći. Ako te je on izabrao, onda si doista po nečemu poseban. Ti nisi svoj otac, Sutey, i nisi kriv za sudbinu svoje majke. Svojstvena si osoba i trebao bi na ovo gledati kao na priliku da započneš novi život kao nova osoba koja si postao.“ Kad je čuo Kaylin govor, Sutey nije mogao, a da se ne nasmije. „Stvarno si Samova kći, Kaylanee, držiš iste govore kao i on, ali u pravu si. Trebam na ovo gledati pozitivno, a ne samo tražiti nedostatke u svemu što mi se dogodi. Hvala ti što si mi to pokazala.“ Gledajući Suteya tako mladog, a tako zrelog, Kay shvati koliko je on doista zapravo ozbiljniji i odraslijii od njene braće iako su istih godina. Nije mogla da se ne zapita jesu li ljudi s teškim životima zapravo prokleti na taj način da sve što osjećaju i proživljavaju biva mnogo dublje od patnje ostalih ili se to njoj možda samo tako čini? 248

Neko su vrijeme samo šutjeli i zajedno gledali mirnu površinu Suteyeva jezerca, kad dječak ponovno progovori „Kaylanee, mogu li te nešto zamoliti?“ Kayla ga znatiželjno pogleda „Naravno. Što ti treba?“ Sutey se promeškolji. Izgledao je kao da mu je neugodno. „Pa, ti si zapravo jedina prava prijateljica koju imam. Iako si starija od mene, vjerujem ti.“ Kaylu je ovo iznenadilo. Bilo bi lijepo kad bi i ona samo tako lako mogla izraziti svoje osjećaje kao Sutey. „Hvala ti, Sutey, i ja tebe smatram prijateljem.“ „Znam da te Sam ne može ovdje stalno dovoditi da me posjećuješ i to, ali Tehekee nekad nema po cijele dane, a nitko iz plemena osim Sama i Emawha ne smije mi ni blizu jer sam opasan pa ako bi me mogla ponekad nazvati telefonom ili da ja ponekad nazovem tebe ili tako nešto...“ Kay je ovo iznenadilo, ne toliko Suteyeva molba već nešto sasvim drugo. „Tehekea ima telefon!?!“ Sutey se nasmije i potvrno zakima glavom, a potom su oboje prasnuli u smijeh. Pomisao na zvonjavu telefona u Tehekeinom živućem hrastu bila je Kayli nezamisliva, ali Omnahaima očito stvarno ništa nije bilo nemoguće. Ostatak večeri Kayla i Sutey proveli su u razgovarajući o svim potankostima Suteyeve nove sposobnosti. Dječak joj je čak i pokazao kako može napraviti fontanu na jezeru od same vode, a potom je pretvoriti u ledenu skulpturu. Kayla nije mogla ne primijetiti Suteyevu sreću zbog njene posjete. Vidjelo se da mu je mnogo lakše podnjeti sve ovo kad zna da ima nekog s kim može razgovarati. Potreba koju je i sama Kay nedavno otkrila da postoji i u njoj osobno. Kad se te večeri vraćala s ocem kući, nije očekivla razgovor koji je njen otac započeo. „Hvala ti zbog Suteya, Kaylanee. Njemu je sada doista potreban prijatelj.“ Kayla nije ništa odgovarala, samo je potvrdno zakimala glavom. 249

Neko su vrijeme nastavili hodati u tišini, a onda Sam reče: „Kaylanee, nema smisla biti prijatelj nekome, ako ne dopuštaš da i taj netko bude prijatelj tebi.“ Kayla je zbunjeno pogledala oca. Već je bila priznala samoj sebi da njena briga za Suteya proizlazi iz toga što je Sutey u mnogočemu podsjeća na nju, ali nije znala što Sam misli ovim riječima. „Ne razumijem te", iskreno će ona. Sam se nasmiješi svojim blistavim osmjehom. „Prijateljstvo je kao trgovanje nečim. Ako stalno nešto daješ bez naknade s vremenom će ti toga ponestati jer nećeš imati gdje napuniti zalihe, ali ako se roba razmjenjuje razmjerno tako da svatko nešto dobije i primi, tada će biti uvijek dovoljno stvari za razmjenu.“ Sam se ponovno nasmiješi shvativši da ga Kaylanee i dalje nije u potpunosti razumijela, a potom reče: „Ti brineš za Suteya jer te ganula njegova patnja, ali ako stalno budeš brinula za njega, on će to shvatiti početi će se osjećati slabo jer mu ne daješ priliku da i on brine za tebe.“ Kayla odmahne glavom. „Kako bi Sutey mogao brinuti za mene? Njemu je tek četrnaest godina. Ja sam samo željela da on ima sretnije djetinjstvo. Ne mogu mu govoriti o svojim problemima i time ga još više opteretiti. Jedva razgovaram s tobom i Emawhom o tome.“ Sam uzdahne. Njegova je kćer bila jednako tvrdoglava kao i on sam, nije mogao da ne osjeti humor u pozadini vlastitih misli: „Razumijem te da mu ne možeš govoriti o svemu jer ti je teško, nenamai, ali ako podijeliš barem sitnije brige s njim tada se on neće osjećati bespomoćno naspram tebe, jer ionako se osjeća dovoljno bespomoćno zbog manjka kontrole nad vlastitim bićem.“ „Hoćeš da govorim Suteyu o svojim brigama da bi mu bilo lakše?" iznenađeno će ona. Ovo je definitivno bio nivo ljudske psihologije za koji je bila sigurna da nikad neće razumjeti. „Da bi vam objema bilo lakše, nenamai. Pokušaj i vidjet ćeš! I zapamti, Sutey je mnogo zreliji od mojih sinova doista će te shvatiti mnogo lakše nego što ti misliš.“

250

Te večeri Kayla se nadala da će dobiti priliku mirno utonuti u san, ali kad je bio uvjeren da svi članovi obitelji tvrdo spavaju Michaelov Trag došao je po Kaylu, ne dopustivši joj da barem jedan dan provede u savršenom miru. Iako je Sam bio brz i stigao je do svoje kćeri prije nego što je počela vrištati iz sveg glasa, šteta je bila učinjena, a Kayla se sklupčana u kutu svoje sobe neprestance njihala naprijed-nazad. „Znam da sam obećala. Znam to, Sam, ali ne mogu više!" očajno će Kayla. Sam klekne dolje do svoje kćeri i primi je za ruke. Emawho je kao i uvijek do sad stajao na dovratku, zabrinuto promatrajući scenu ispred sebe. „Ne govori to, nenamai. Znam da ti je teško, ali bit će lakše. Kunem se!“ Iako je imao samouvjereno držanje kao i uvijek dosad, Samove oči su preklinjale. „Kaylanee, tebi samo treba malo više hrabrosti i to je sve", javi se Emawho, ne skidajući pogled s Kayle. Bio je izluđen time što joj nikako ne može pomoći. Kayla se samo nastavila njihati u mjestu odmahujući glavom. „Kad ga vidim, sledim se. Vi ne znate kako je to! Svaki put kad ga vidim poželim umrijeti, samo da me pusti, da prestane!“ Samove ruke blago su zadrhtale na kćerine riječi. Emawho je i dalje stajao na dovratku, a izraz lica bio mu je nedokučiv. Izgledao je u isti mah ljuto i razočarano, ali nitko to nije primijetio. Sam se ponovno obratio Kayli: „Reci mi nešto, Kaylanee, jesi li u ovom vremenu koje si provela s nama barem jednom pomislila ili osjetila nadu da bi se jednog dana mogla osloboditi Traga?“ Kaylu je ovo pitanje trgnulo iz stanja užasa u koje je upala. Ona potvrno kimne glavom, a onda reče: „Ali što mi to znači kad se on uvijek vrati da ubije svaku sretnu misao ili osjećaj nade koji se možda na tren pobudio u meni?“ Sam primi Kaylu i povuče je k sebi, čvrsto je zagrlivši. Kayla se nije odmaknula od njega jer je iz njega ponovno izvirivao onaj osjećaj olakšanja koji je micao sve ružno od nje. Očeve ruke više joj nisu bile ruke stranca, već jedino sigurno 251

utočište koje je imala, tako da, kad je progovorio, upijala je svaku njegovu riječ jer su joj i duša i tijelo vapili za utjehom. „Ovdje među nama živi nada, Kaylanee, a nada je sjeme koje ne moraš niti sijati da bi izrasla u predivan cvijet. Vjeruj mi, nenamai. Bit će lakše. Sad ti je možda teško, ali bilo ti je i teže i preživjela si! Vjeruj mi, možeš izdržati i ovo jer uskoro ćeš biti dovoljno snažna da se izliječiš. Kunem ti se!“ Da nije bilo njega Kayla je bila uvjerena da je ništa na ovom svijetu ne bi moglo zaustaviti da nađe način da iz njega i iščezne, ali Sam joj je davao snagu i spokoj. Morala mu je vjerovati jer tek sad je shvaćala da dio nje doista želi živjeti. Nakon što se malo smirila i opustila, Sam ju je uhvatio u naručje i odnio do kreveta, poput malene djevojčice. Pokrio ju je Lucynim pletenim pokrivačem i otpjevao joj uspavanku prije spavanja ispunivši joj tako još jedan san iz djetinjstva. Po izlasku iz Kayline sobe, Emawho nije niti na tren pogledao Sama, ali nije bilo niti potrebno, Sam je znao da je Emawho bijesan. Pričekao je desetak minuta, a onda je pokucao na vrata njegove sobe. Nije čuo odgovor, ali je svejedno otvorio vrata i ušao. Emawho je sjedio na svojem krevetu, a pored njega bila je spakirana putna torba. „Ne čini to, sunamai", tiho će Sam, gledajući Emawhovo uzrujano lice. Emawho bijesno ustane. Izgledao je naprosto zastrašujuće. „Ja ne mogu više, Sam! Ja nemam tvoju strpljivost niti tvoju dobrotu. Potpuno sam prokleto beskoristan! Moram je gledati kako pati, a nemogu joj pomoći. Ne mogu čak niti ubiti neman koja ju muči!“ „Emawho, ona te treba", ozbiljno ustvrdi Sam. „Ne napuštaj je sad kad joj je najgore.“ Emawho odmahne glavom, a obrazi mu se zažare. „Ona ne zna niti da ja postojim. Ti, Lucy i blizanci ste njena obitelj. Ja sam ovdje potpuno suvišan.“ Sad je bio red na Sama da se razljuti. „Keiho! Pričaš gluposti zbog vlastitog egoizma! Zar si zaboravio ono jutro prije nego što si otišao u bitku? Zar si slijep kod zdravih očiju ili nisi vidio kako te je gledala, kao da te vidi prvi put ili kako te je molila da ostaneš? Kako se brinula za tebe kad si bio ranjen i kako nije mogla skinuti oči s tebe kad si je vodio na balet za 252

njen rođendan? Ona možda još ne zna istinu, sunamai, ali je osjeća u srcu. Ako si ti dovoljno bezobziran da je napustiš u ovome trenutku, znaj da si i sa mnom raskrstio puteve, jer ako povrijediš Kaylanee, nikada ti to neću oprostiti bez obzira na sve što smo zajedno proživjeli!“ Rekavši to, Sam napusti prostoriju i vrati se natrag do svoje sobe, zastajući tek na tren pored Kaylinih vrata, osluškujući njeno duboko disanje koje je govorilo da mirno spava. Emawho je ostao stajati nasred svoje sobe, nedokućiva izraza lica. Prva stvar koju je Kayla primijetila za doručkom jest da netko nedostaje i već se bila spremila postaviti pitanje, ali Lucy ju je predhudrila. „Same, gdje je Emawho?" upita Lucy svojeg muža, također iznenađena Emawhovim izostankom s doručka. „Otišao je", kratko će Sam. Nikome nije promaknula ozbiljnost na njegovu licu. „Kada? Gdje?" Kayla će zabrinuto, prije nego što su drugi stigli uopće reagirati na Samove riječi. „Noćas. Ne mogu vam reći gdje je otišao. Nije mi govorio.“ Kad je Sam izrekao ovo zadnje, svi članovi njegove obitelji, začuđeno su ga pogledali. „Ali, ti uvijek znaš gdje je Emawho!" izlane mali Sammy, a Kaylen je žustro kimao glavom potvrđujući bratove riječi. Samov izraz lica se promijenio. Iako je izvana izgledao potpuno smireno svi su osjetili promjenu u zraku. Kao da je naglo zahladnjelo. Sve ih je prošla strašna jeza i nitko se više nije usudio postaviti novo pitanje. Nitko, osim Kayle. Nju je vijest o Emawhovom odlasku potpuno prestravila. Osjećala je kao da joj je netko oduzeo dah i da više ne može pravilno disati. „Kad se vraća?" upita ona oca pokušavajući bezuspješno prikriti paniku u glasu. Sam je sad već doista izgledao ljuto. „Ne znam, Kaylanee. Emawho je odrastao čovjek i sam donosi svoje odluke.“ Kaylu je šokirala nenadana spoznaja da joj je život ovdje bez Emawha potpuno nezamisliv. Nije mogla pojmiti zašto je to tako, ali znala je da više od ičega u ovom trenutku samo želi da se Emawho vrati. „Jeste li se posvađali?" upita ona oca, iako je znala da je to pitanje preosobno. Nije ju bilo briga. Morala je znati zašto je 253

Emawho otišao. Ako sazna razlog njegova odlaska, možda pronađe način da to popravi. Vidjevši svoju kćer potpuno izvan sebe od brige, Samova ljutnja se ublaži. „Emawho i ja smo se razišli u mišljenjima. To nema nikakve veze s tobom, nenamai", on će blago je gledajući. „Tata?" ubaci se Kaylen u razgovor žalosnim glasom. Hoće li se Emawho vratiti?“ Mučan izraz boli odjednom sjevne preko Samova lica, ali tren kasnije poglavica je izgledao potpuno smireno. „Ne znam, sunamai. Nadam se da hoće.“ Nakon tih riječi više nikome nije bilo do jela. Sam je ustao od stola i bez riječi polako napustio prostoriju. Lucy je zabrinuto pošla za njim. Blizanci su bili previše utučeni da bi uopće među sobom komentirali Emawhov odlazak, a Kayla koja se također osjećala očajno, napustila je blagovaonicu i uputila se prema svojoj sobi. Čim je došla na gornji kat, shvatila je da su vrata Emawhove sobe djelomice otvorena. Iako je znala da nije pristojno ulaziti u tuđu sobu bez poziva ipak je širom otvorila vrata i prešla preko praga. Osjećala se tako prazno bez Emawha u blizini. Potreba za njim joj je bila potpuno neshvatljiva, ali je ipak bila tu, prisutna i stvarna. Emawhova soba je izgledala jednako kao i kada je Kay posjećivala Emawha dok je ozbiljno ranjen ležao u krevetu izgledajući potpuno beživotno. Ona mu je tada čitala knjigu njegove majke, o legendama Omnahaia. Dok je razmišljala o tome, pomisao da je možda ona učinila nešto ili rekla nešto krivo pa je zbog toga Emawho otišao, zavukla joj se u misli. Znala je da je takvo razmišljanje glupo. Sam i Emawho imali su vlastiti odnos o kojem je Kayla znala jako malo. Poznavali su se stoljećima i što god ih je razdvojilo sigurno nije moglo biti zbog nje. Ili možda ipak nije tako? Možda je Emawhu bilo dosta Kaylinih napadaja i nemira koji je donijela u njihov život. Možda je on samo želio da se stvari vrate na staro kao što je bilo prije Kaylinog dolaska? Ipak, Emawho je bio tako dobar prema Kayli. I ona se tek bila navikla na to da može biti u njegovoj blizini bez posljedica. Družila se s njim. Čak je i plesala s njim. Nešto za što je mislila da više nikad neće niti željeti niti moći. Kayla je gajila tako duboke i neobične osjećaje prema Emawhu koje niti sama nije razumjela, ali upravo je zbog tih osjećaja željela da se Emawho vrati, i da može razgovarati s njim. To je doista u 254

ovom trenu željela više od bilo čega! Razgovarati s Emawhom! Moliti ga da se vrati ma kako jadno to zvučalo! Kad je zazvonio kućni telefon u Emawhovoj sobi, nada je buknula u Kaylinom srcu poput požara. Nada koja se pretvorila u duboko razočarenje kad je s druge strane začula Suteyev glas. „Halo?" veselo će Sutey. „Hej, Sutey.“ „Što je bilo? Zvučiš loše", zabrinuto će dječak, čuvši Kaylin tužan glas. „Emawho je otišao od kuće.“ Uslijedila je kratka pauza. „Što?" zvučalo je kao da Sutey nije u potpunosti shvatio Kayline riječi. „Zašto!?!“ Kayla žalosno uzdahne. „Ne znam. Sam ne želi reći. Mislim da su se on i Emawho posvađali.“ „Što?! Sam i Emawho? Nemoguće!" pobuni se Sutey kojemu je i sama pomisao takvog događaja bila potpuno strana. „Ne znam. Sam je rekao da su se razišli u mišljenjima.“ Sutey je također uzdahnuo s druge strane žice. „Koja koma", iskreno će on. „Totalna", složi se Kay. „Je li Emawho rekao kad će se vratiti?“ Kayla odmahne glavom i kratko odgovori. „Ne.“ „Pa ne može on samo tako otići! On je zaštitnik plemena!" sad je već i Sutey zvučao uzrujano, ali i djelomice ljutito. Kayla nije znala što da mu kaže. Osjećala se tako jadno. „Svejedno je otišao", na kraju će ona, a kad je izrekla te riječi na glas, osjećala se kao da će svaki čas briznuti u plač. „Hej, Kaylanee, ne plači“, Sutey će utješno, uvjeren da Kayla plače jer joj je glas zvučao tako očajno. „Ne plačem. Samo bih htjela da se Emawho vrati...“ Kayla osjeti kako joj suze naviru iz očiju i započinju kliziti niz obraze. Bilo je tako neobično plakati iz razloga potpuno drugačijeg od svakidašnje tuge koju je osjećala zbog Traga ili drugih problema u životu. „Sutey, mogu li te nazvati kasnije. Nisam sad baš najbolje", ona jedva promuca, suzdržavajući jecaje. „Naravno. Nazovi me. Brinut ću", iskreno će on. 255

Kayla nije mogla izreći niti kratko „Bok!“ Ramena su joj počela podrhtavati, a suze su i dalje klizile niz njeno lice. Ona primi u ruke jedinu fotografiju u Emawhovoj sobi na kojoj je drži u naručju još dok je bila beba. „Zašto, Emawho? Zašto si otišao? Molim te, vrati se!“ „Kaylanee?" odjednom se javi zabrinut glas iza Kaylinih leđa. Ona se okrene prema vratima i potpuno zaprepaštena shvati da tamo stoji Emawho, kao i uvijek izgledajući preveliko za prostor u kojem se nalazi. „EMAWHO!" usklikne Kay glasom prepunim radosti i iznenađenja. Bez razmišljanja o bilokakvim posljedicama bliskosti, ona baci svoje ruke oko Emawhova vrata i čvrsto ga zagrli. Emawho joj je uzvratio zagrljaj s toliko entuzijazma da ju je odigao od poda. „Hvala ti! Hvala ti što si se vratio!" Kayla će još uvijek ushićeno. Kad se odmaknula od njega da ga dobro pogleda, ona shvati da Emawho ima vrlo neobičan izraz lica. „Tako mi je žao, Kaylanee. Nisam trebao otići, a da ti se ne javim. Mislio sam da ti nije stalo. Bio sam užasno glup. Povrijedio sam i tebe i cijelu obitelj. Reklo bi se da bi netko mojih godina trebao ipak imati malo više soli u glavi. Žao mi je! Užasno mi je žao!“ Kayla se nasmiješi. Nije ju bilo briga ni zašto je Emawho otišao, niti gdje je bio ili ljuti li se tko na njega. Vratio se i to je jedino bilo važno. Bio je tu, pored nje i iako nije znala kako to zna, osjećala je da on upravo tu i pripada. „Nema veze, Emawho. Bitno je da si sada ovdje. Tako sam se uplašila...“ Kayla se zaustavi na vrijeme, shvativši da je ono što govori preintimno. Emawho je začuđeno pogleda. „Čega si se uplašila, Kaynee. Završi rečenicu, molim te. Ne želim da se bojiš biti iskrena sa mnom." On nježno položi svoju ruku na Kaylin obraz i zagleda se duboko u njene tamne oči. Kayla nije mogla izdržati taj intiman pogled. Spustila je glavu i prošaptala: „Bojala sam se da se više nećeš vratiti. Da te više nikada neću vidjeti.“

256

Emawho joj priđe bliže tako da su sad stajali već tako blizu da su im se usne gotovo dodirivale pri govoru. „Ti me trebaš?" upita je on ozbiljno. Kayla nije mogla odgovoriti, a još dvije suze kliznule su niz njene obraze. Ona kimne glavom, a potom je nasloni na njegova čvrsta ramena. Nikada nije mogla niti zamisliti da će jednog dana moći biti ovako bliska s nekim. Emawho ponovno zagrli Kaylu, ovog puta vrlo nježno i oprezno. „Oprosti mi Kaylanee", on će tiho. „Bio sam sebičan. Nikada više neću otići, a da ne znaš gdje sam. Pazit ću te više od ičega na ovome svijetu jer i ja tebe trebam. Trebam te više nego što uopće možeš zamisliti." „Emawho!" odjednom se iza Kayle i Emawha začuje usklik blizanaca. Kayla i Emawho nisu niti čuli Sammyja i Kaylena kako se uspinju uz stepenice. „Vratio si se!", poviče Kaylen i obojica braće se bace na Emawha kao mladi vukovi pokušavajući ga izgrliti u šaljivoj imitaciji borbe. Kayla nikad dosad nije shvaćala koliko blizanci zapravo vole Emawha koji im je doista bio poput velikog brata, ali i više od toga. Blizanci su ga naprosto obožavali. Kad su se braća primirila, Emawho ih upita: „Gdje je vaš otac, trebam razgovarati s njim?“ Nažalost blizanci nisu znali gdje je Sam otišao, tako da su se svi zajedno spustili niz stepenice. U dnevnom boravku su susreli Lucy koja očito još uvijek nije zanala da se Emawho vratio. Iako su Kayla i blizanci očekivali da će Lucy dočekati Emawha s jednakim oduševljenjem kao i oni, njeno se lice pretvorilo u bijesnu grimasu. „Kaylen, Sammy, Kaylanee izađite malo van na zrak, molim vas", ona će zapovijednim tonom. Iako Kayla nije bila navikla da joj Lucy zapovijeda, nije joj padalo napamet da joj se usprotivi dok je ovako ljuta. Sammy nije dobro niti zatvorio vrata za sobom kad su on i njegovi brat i sestra izašli van, a Lucyn glas je već odzvanjao od zidova. „Emawaho, keiho! KAKO MOŽEŠ BITI TAKO SEBIČAN!?! IMAŠ LI TI POJMA KAKO SI NAS ZABRINUO? KAKO SI POVRIJEDIO SAMA? KAKO SI UOPĆE MOGAO OTIĆI BEZ POZDRAVA, BEZ RIJEČI?! NIJE ME BRIGA KAKVE SI 257

NESUGLASICE IMAO SA SAMOM, ZAR TI MI OSTALI TAKO MALO ZNAČIMO?!! ŠTO JE S KAYLANEE?! JESI LI SLIJEP ILI NE VIDIŠ KOLIKO JE TOJ DJEVOJCI STALO DO TEBE?! ŠTO JE S TVOJOM BRAĆOM, KEIHO?! SRAMI SE!!!“ Iako ih je Lucy sve poslala van, Kaylen, Sammy i Kaylanee ipak su čuli cijeli razgovor. Sammy i Kaylen još i bolje, s obzirom da su se praktički zalijepili za vrata. „U pravu si Lucy. Žao mi je. Više nikada neću učiniti takvu grešku", začuo se Emawhov dubok glas nakon kojeg je uslijedio niz Lucynih jecaja. Očito se rasplakala. „Emawho, ja znam da sam ja djevojčica naspram tvojeg vijeka, ali ja te poznajem samo od svoje odrasle dobi i imam tek pokoje sjećanje susreta s tobom iz svojeg djetinjstva, ali otkako živimo zajedno, volim te poput brata, na neki način čak i poput sina. Nesuglasice između tebe i Sama imaju posljedice za sve nas, uključujući i cijelo pleme.“ Dok je ovo izgovarala, Lucy je zvučala manje uzrujano. Očito je bila tip žene koja brzo briše svoje suze i ne dozvoljava da joj se osuše na licu. „Lucy, ne tuguj. Tvoje riječi su istinite. Ti znaš da ja tebe duboko volim i poštujem. Znam da to ovim svojim postupkom nisam pokazao, ali ti me poznaješ i dobro znaš da je vatra u meni nepredvidljiva. Bio sam ljut na sebe jer nisam mogao pomoći Kaylanee i bio sam ljubomoran na Sama jer je on mogao učiniti barem nešto da joj ublaži patnju. Osjećao sam se suvišnim, ali kunem ti se, nisam otišao zbog toga. Upravo zato moram pronaći Sama. Želim razgovarati s njim. Saznao sam nešto važno.“ Odjednom su se začuli zvukovi kretanja i Sammy i Kaylen su se hitro odmaknuli od vrata i posjedali na ljuljačku na trijemu, pretvarajući se da su tu bili cijelo vrijeme. Emawho je prvi izašao kroz vrata i pogledom odmah potražio Kaylu. Kay koja je sve ovo šutke slušala bila je duboko pogođena spoznajom da je Emawho doista otišao zbog nje. Kayla nije mogla, a da se ne zapita je li Emawhu stalo do nje iz istog nepoznatog razloga zbog kojeg je i njoj bilo stalo do njega ili je on znao zašto se osjeća tako kako je tvrdio da se osjeća? Lucy je izašla na trijem odmah nakon Emawha i ne gledajući u nikoga od njih poluglasno je izgovorila: „Same, Emawho se vratio.“ 258

Isprva se ništa nije događalo i Kayla se okretala oko svoje osi gledajući gdje je to Lucy vidjela Sama. Nakon nekog vremena začuli su hujanje vjetra, a vrlo brzo su ga i osjetili. Tad je vjetar nestao, a mjesto njega pojavio se Sam, sazdavši se iz čistog zraka. Iako se Kayla toga bojala, Sam nije izgledao ljuto. Izraz lica mu je bio potpuno smiren i blag. Emawho nije čekao da Sam progovori. Hitro je krenuo prema njemu, a potom se spustio na koljena. „Oče, oprosti mi. Nisam te želio uvrijediti. Žao mi je.“ Kayla nikad dosad nije čula Emawha kako zove Sama svojim ocem. Ponekad je znala čuti ljude iz plemena i djecu kako dovikuju Samu: "Oče!" ali način na koji je Emawho izrekao tu kratku riječ bio je preintiman. Kayla je shvaćala da Emawho tako zove Sama jer ga doista smatra svojim ocem. Sad je Sam bio taj koji je imao pokajnički izraz lica. „Oprosti ti meni, sunamai. Bio sam nepravedan prema tebi. Zanemario sam tvoje osjećaje zbog vlastite sebičnosti. To se više neće ponoviti i znaj da bez obzira što se dogodilo, ja nikada neću raskrstiti puteve s tobom jer te volim više no što možeš zamisliti.“ Emawho ustane i zagrli Sama, a Sam uzvrati zagrljaj. Kayla nije mogla da se ne zapita zašto drugi očevi i sinovi, moraju uvijek glumiti nekakve teške sportaše i fakine i nikada ne mogu ovako jednostavno i iskreno razmijeniti osjećaje i mišljenja kao Sam i Emawho? Plemenska je ljubav i mudrost Omnahaia sezala tako duboko da bi zasigurno mogla pružiti primjer svim drugim narodima ovog svijeta. Kad su se razdvojili, Sam pogleda Emawha svojim toplim očinskim pogledom i reče mu: „Pođimo i prošetajmo. Želim govoriti s tobom.“ Kayla potpuno nesvjesno napravi nekoliko koraka bliže Emawhu. Uplašila se da ako ga izgubi iz vida da bi mogao ponovno nestati. Emawho kao da je shvatio njen strah. Primio ju je za obje ruke i poljubio ih. „Ne brini, Kaynee. Vratit ću ti se ovog puta i svakog puta. Obećajem.“ Njegovo obećanje ju je umirilo. Napokon, kad je i posljednji puta otišao u bitku, obećao joj je da će se vratiti. Vratio se poluživ, ali ipak se vratio, a to je nešto značilo. Sam i Emawho nisu gledali u kojem smjeru hodaju. 259

„Vidim na tvome licu, sunamai. Otkrio si nešto", Sam će oštroumno. Emawho zakima glavom, a potom reče: „Ali prije toga, Sam, želim da znaš zašto sam otišao. Želim da znaš da si me posramio proteklu noć i ponukao me da razmislim o svemu. Nisam otišao zbog razloga koje sam ti naveo ranije i koje sam rekao drugima iako su to doista bili moji prvobitni razlozi zbog kojih sam poželio otići.“ Sam koji je dosad samo šutke slušao upita: „Zašto si onda otišao, sunamai, bez riječi i pozdrava?“ Emawho teško uzdahne. „Pazi, ovo ti se neće svidjeti, Sam, barem dok ne čuješ cijelu priču. Otišao sam vidjeti Čarobnjaka, a nisam se opraštao jer sam bio u velikoj žurbi da se vratim do sljedećeg jutra, u čemu sam i uspio.“ Kad je Emawho spomenuo Čarobnjaka, Samov izraz lica je očvrsnuo i Emawho nije mogao ne primijetiti da su Samove usnice stisnute od srdžbe. „Molim te ne ljuti se, oče.“ „Što si učinio, Emawho?" Sam će smireno, ali u glasu mu se čuo ledeni bijes. „Ja nisam glup, Emawho, znam da svaki dogovor s Johnom Deejem ima svoju cijenu. Koja je bila tvoja? Jesi li mu obećao svoju moć u zamjenu za malo čarobnog praha?“ Emawho ponovno uzdahne. Mrzio je vidjeti Sama ljutog. „Ni ja nisam glup, Sam. Iako si ti mnogo stariji od mene, ja ipak poznajem Čarobnjaka duže nego ti. Ako se ne sjećaš, postojalo je razdoblje u mojem životu kada sam bio vrlo sličan ljudima poput Deeja.“ Sam hladno odmahne glavom. „Dobro se sjećam tog razdoblja, sunamai. Isto tako se sjećam da ti to razdoblje nije donijelo ništa dobro u životu.“ Emawho se nasmije na Samove riječi iako Samu nije bilo niti najmanje do smijeha. „Osim jedne stvari, Sam. Znam da ovo ne znaš, stoga ću ti reći da sam ja svojedobno spasio Čarobnjakov život, a znaš da se takav dug kad-tad mora vratiti. E, pa ja sam odlučio naplatiti jednu prastaru uslugu.“ Sam je gledao Emawha kao da ga vidi prvi puta u životu. „Ti si spasio Deejev život? Od čega?“ Samowaha nije mogao zamisliti ništa od čega se to Čarobnjak nije mogao sam obraniti. Emawho se još jednom 260

nasmije, a onda pogledom punim nostalgije upita Sama.“Sjećaš li se još uvijek čovjeka po imenu Edward Talbot?“ Samowahin izraz lica se uozbilji. Misliš na Kelleya. Naravno da se sjećam. Zadao nam je puno muke u Građanskom ratu, zbog njega je Jug skoro pobijedio i to sve samo zato jer se on nije želio odreći svojih dragocjenih robova koje je ubijao i koristio u nekromantske svrhe. Ako postoje dvije osobe koje doista ne podnosim, onda su to Dee i Kelley.“ Emawhov se izraz lica promijenio i on je postao ozbiljan. „Nikad ti to nisam rekao, ali ja sam ubio Edwarda Kelleya.“ Sam je izgledao istinski začuđen ovom viješću. „Kako? Kada?" upita on zbunjeno. Emawho se duboko zamisli, prisjećajući se nečega očito vrlo davnog. „Bilo je to još dok sam prijateljevao s Deejem. Kelley nas je pokušao uhvatiti na prepad. Želio je formulu za Kamen, naravno, ne da bi je Dee ikada njemu prepustio. Jedini razlog što je još uvijek živ bilo je zbog te formule. Ali, Kelley je tvrdio da i on ima pravo na nju jer je navodno i on pomogao Deeju da zajedno stvore Kamen. Koji god razlog bio, napao nas je sa cijelom vojskom živih mrtvaca. U toj sam prilici spasio Deejev život i ubio sam Kelleya. Naravno Dee je odmah želio uzvratiti uslugu. Rekao mi je da tražim bilo što. Znao je da neću tražiti formulu jer sam ionako vječan tako da mi je bio spreman dati onoliko zlata koliko mi srce želi.“ Samowaha zabrinuto pogleda sina. „I što si mu ti rekao?“ Emawho se nasmije. „Rekao sam mu da si zadrži svoje zlato ali da ću se jednog dana vratiti i naplatiti uslugu koju mi duguje.“ Sad je Sam bio taj koji se nasmijao. „Kladim se da mu se to baš i nije dopalo!“ Emawaho odmahne glavom. „Naravno da nije. Kao magično stvorenje sad je bio vezan za mene, znao je da ću ja jednog dana doći i zatražiti nešto od njega, a ako mi on to neće htjeti ispuniti izgubiti će svu svoju moć.“ „I sad si naplatio uslugu?" upita ga Sam. „Jesam", potvrdi Emawho, a potom nadoda. 261

„Same, znam da si rekao da Kaylanee mora sama slomiti Trag i da je to jedini način da ga se riješi, ali cijelo vrijeme sam se pitao postoji li možda nešto što mi možemo učiniti da joj to olakšamo i da ubrzamo cijeli taj postupak?“ Sam pogleda Emawha svojim prodornim pogledom i reče: „Vatra je uvijek tako nepredvidljiva i nestrpljiva, zar ne, sunamai? Dobro, što si sad naumio?“

262

OTKRIVENJA Kayla je upravo bila prekinula telefonski razgovor sa Suteyem kad su njen otac i Emawho prošli kroz kućna vrata. Bila je nazvala Suteya kako bi ga umirila vijestima da se Emawho vratio. „Kaylanee..", obrati joj se otac. „Da?" ona će uznemirena zbrinutim izrazom njegova lica. „Emawho i ja moramo razgovarati sa tobom.“ Kayla ih je obojicu samo zbunjeno pogledavala. Odmah nakon njih su u kuću ušli i Lucy i blizanci. Svi su posjedali u dnevnom boravku i Kayla se osjećala vrlo nervozno pod prodornim pogledom pet pari zabrinutih očiju. Emawho je bio prvi koji je prekinuo šutnju. „Kaylanee, jesi li ikad čula za čovjeka po imenu John Dee?.“ Kayla porazmisli o njegovom pitanju i odgovori. „Jedini John Dee za kojeg ja znam je alkemičar i okultist o kojem smo učili na satu povijesti. On je bio savjetnik engleske kraljice Elizabete I. ili tako nešto. “ Svi su je gledali vrlo začuđenim pogledima, a potom jedan od blizanaca glasno zazviždi, a Lucy na to reče: „Samowaha, stvarno možeš biti ponosan na Kaylanee, da blizanci upola toliko slušaju na satu kao ona, ja više ne bi imala nikakve brige. “ Sam je doista i izgledao ponosno, ali Emawho tad reče nešto što zaprepasti sve prisutne u prostoriji osim Sama. „E, pa upravo taj John Dee je moj stari poznanik i ove noći sam ga posjetio.“ Blizanci začuđeno i zadivljeno uzdahnu u isti glas. „Vau, Emawho, nisam znao da možeš putovati u svijet duhova i natrag.“ Emawho se nasmije. Naravno da ne mogu. To mogu samo moćni tsekyoni, a i njih takav posjet ne ostavlja bez posljedica. Emawho tad ozbiljno pogleda Sama. „John Dee je još uvijek živ", objasni im Samowaha. 263

Kayla ga zaprepašteno pogleda. „Kako to misliš, pa on je živio u....“ „Da, Kaylanee, znam koliko je John Dee star. John Dee je tvorac Kamena Mudraca", objasni im Sam. Kayla nije mogla vjerovati svojim ušima. „Sad ćeš mi još reći i da su čarobnjaci stvarni?“ Sad je Samowaha bio taj koji se nasmijao. „Nažalost, stvarni su i često nam zadaju mnogo nevolja. Ja osobno vjerujem da su i razorbladei djelo nekog čarobnjaka.“ „Na sreću, nema ih više tako mnogo kao nekoć i rijetki su oni koji posjeduju moći iole slične k Deejevima", pouči ih Emawho. „Što ga čini još opasnijim", nadoda Sam. Kayli je isprva bilo jako teško pojmiti da postoje ljudi koji žive vječno kao i to da je legendarni Kamen Mudraca stvaran, ali toliko je već čudnih stvari saznala tako da ju ovo nije posebno zaprepastilo. Svejedno joj se činilo da tkogod taj Dee stvarno bio, njenom ocu nije bio niti najmanje drag. „Ovaj, ne bih htio ispasti glup ili nešto, ali zar nije tvorac Kamena Mudraca Nicholas Flamel?“ Lucy, Sam i Emawho zaprepašteno pogledaju Kaylena. Svakako nisu očekivali od njega čuti kakvu povijesnu činjenicu. Blizanci su većinom prezirali gradivo koje su učili u školi. Poštivali su samo povijest svojeg naroda, što Samowaha nije naročito odobravao. On je vjerovao da je za blizance dobro da stiću što više znanja i da se ne ograničavaju. „Hej, pa i ja "ponekad" čitam", reče im Kaylen. Samowaha se popustljivo nasmiješi sinu. „To bi mogla biti istina, sunamai, samo nažalost nitko nije potpuno siguran tko je zapravo smislio pravu formulu za kamen. Neki kažu da je to čak učinio i Geber još u pradavnim vremenima, dok drugi kažu da je Dee ukrao formulu od Flamela i potom ubio njega i njegovu ženu. Dee to naravno poriče tako da nitko zapravo ne zna pravu istinu.“ „Dee tvrdi da je on tvorac", reče im svima Emawho. „I ti mu vjeruješ?" gotovo oštro ga upita Sam. „Ne vjerujem Johnu Deeju, ako me to pitaš, Sam", ozbiljno mu odvrati Emawho, a potom nadoda. „Ne vjerujem mu, ali ga dobro poznajem i kako god bilo nismo započeli ovaj razgovor da bi pričali o Kamenu.“ 264

Samowaha kimne na Emawhove riječi. „Tako je. Ovdje smo zato jer je Emawho smislio način na koji ti može pomoći, ali samo ako ti to želiš, Kaylanee", Sam će zabrinuto gledajući svoju kćer. Kayla ga je i dalje zbunjeno gledala. „O čemu se radi?" upita ona zabrinuto. Emawho napravi korak naprijed i primi Kaylu za ruku. Uživao je u tome što je sad napokon može dotaknuti bez posljedica. On klekne pored nje i gledajući je plamenim pogledom reče: „Kaylanee, ti se ne možeš suočiti sa svojim Tragom jer si kad te on napadne potpuno sama. Misliš li možda da kad bismo ga Sam i ja mogli vidjeti i biti uz tebe, da bi mu se onda mogla oduprijeti? Vjeruješ li da bi tad možda imala dovoljno snage da ga odagnaš, da mu se suprotstaviš?“ Kayla je neko vrijeme samo šutjela začuđeno gledajući Emawha. Kad su joj njegove riječi napokon sjele, ona shvati što joj pokušava reči. „Dee to može izvesti, zar ne?“ Lucy je bila ta koja je postavila pitanje umjesto Kayle. „On može učiniti da ga svi vidimo da pomognemo Kayli", gledala je ravno u svojeg muža kad je postavila to pitanje. Sam je također neko vrijeme pošutio, a onda reče: „Dee je sposoban prizvati Trag i sposoban je učiniti ga nama vidljivim, ali Kaylanee je ta koja ga mora otjerati. Ona je ta koja mu mora reći da nestane.“ Kayla ih je sve gledala prestravljenim pogledom. Oni su doista očekivali od nje da se suprotstavi Michaelu, čak i da cijela obitelj stoji uz nju, nije se mogla zamisliti dovoljno hrabrom za nešto takvo. Odjednom Kayla shvati da više nisu sami u prostoriji. Michael je stajano na dovratku a izraz lica mu je bio bijesan. Kayla pogleda blizance, a i oni su ga također vidjeli. Odmah su se stisli bliže Kayli. „Pusti je na miru, gade!" poviče Sammy. Michael uopće nije hajao za dječaka. Pogledao je Kaylu ravno u oči i rekao joj: „Nikada me se nećeš riješiti.“ Kay zajeca od straha, ali potom promumlja: „Ti nisi stvaran! Ja te mogu natjerati da odeš!“ Michael se pakosno nasmije. „Nisam stvaran, je li? Bih li onda mogao učiniti ovo?“ 265

Trag se zaleti, ali ovaj put ne prema Kayli već prema Sammyu i odbaci ga ravno na policu s knjigama. Dječak je udario o policu tako snažno da je većina knjiga poispadala na pod. „Sammy!" kriknu svi istovremeno. Sam tad podigne svoje ruke i poviče: „Nestani!“ Prikaz Michaela je u istom trenu nestao, ali svi su izgledali zaprepašteno ovim razvojem događaja. „Što je, dovraga, ovo bilo!?!“ šokirano će Emawho gledajući od Kayle koja se prestravljeno tresla na fotelji do Sammya kojem je zabrinuta Lucy pomagala da ustane iako se činilo da nije vidno ozljeđen. Samowaha je također izgledao iznenađen onim što je vidio. „Trag se promijenio", reče im on. „Čuo sam za to, iako to nikada nisam vidio na svoje oči.“ „O čemu to govoriš?" upita Emawho, još jedini koji od straha nije izgubio pravo govora. Sam odmahne glavom. „Nisam želio vjerovati u ovo. Tragovi su stvorenja koja se hrane svojim žrtvama sve dok one potpuno ne izgube razum ili dok ne pređu preko ruba i oduzmu si život, tada prelaze na neku novu žrtvu. Neki su Tragovi jači od drugih, a neki ako se dovoljno dugo redovito hrane i ne prekidaju slijed žrtava postaju gotovo materijalni. Sigurno ste čuli za pojam poltergajst.“ „Tragovi su poltergajsti?" upita Kaylen prvi od ostatka obitelji koji se napokon usudio progovoriti. Sam kimne glavom. „Barem mi je tako tvrdio jedan od bjelih lovaca koje sam upoznao. Nisam mu vjerovao sve dok ovo nisam vidio.“ „Mora da se šališ?" Emawho će vrteći glavom. „Sam", odjednom će Kayla sitnim glasom. Još je uvijek izgledala prestravljeno. „Znači li to da Michael sad može nauditi i drugima, a ne samo meni?" zvučala je plaho i glas joj je podrhtavao. Sam je primi za ruku ispunjavajući je svojim blagotvornim duhom. Kayla osjeti kako joj se cijelo tijelo umiruje na očev dodir. Samowaha tad pogleda svoju ženu i dvojicu sinova, a potom kimne glavom. „Može nauditi onima koji su nespremni i nedovoljno jaki da mu se odupru, ali sada kada znam u što se taj Trag pretvara, ja mu neću dozvoliti da vam naudi.“ 266

Kayla tad pogleda Sammya koji je još uvijek izgledao pomalo izgubljeno, kao da još uvijek nije shvatio što mu se to točno dogodilo. „Želim to učiniti", reče im ona odlučno. Svi su je zbunjeno gledali. „Neću dozvoliti da Michael naudi ikome od vas. Pozovite tog Deeja. Izvest ćemo to već nekako.“ Nisu postojale riječi za pogled koji je Sam u tom trenu uputio svojoj kćeri. Bio je to pogled pun nježnosti i ljubavi. „Kaylanee..", započne on, „već sam ti rekao, onog dana kad se odlučiš boriti za sebe koliko si se voljna žrtvovati za druge biti će dan kad ćeš pobijediti Trag.“ Kayla sasluša očeve riječi, a potom pogleda svakog člana svoje obitelji pojedinačno i prisjeti se svega što je prošla do današnjeg dana. Prisjetila se stalnih lutanja s majkom, igre s djecom na Havajima, jedinom mjestu na kojem je poželjela ostati s mamom. Tad se sjetila kako je bila sretna onog dana kad je osvojila prvenstvo u plesu. Ona i Angela su bile izvan sebe od sreće! Toliko je bila vježbala za to natjecanje. A onda se prisjetila Kanade i prvog sata biologije s ljigavim profesorom Sandersom. Sjetila se kako je sve to započelo... „Kayla, dušo, pogledaj tko nam je stigao u goste!" začula je glas svoje oduševljene majke kako je doziva iz prizemlja. Tada još djevojčica, Kay je sišla niz stube kako bi pozdravila majčina pratioca. „Dobar dan, profesore Sanders", ljubazno je pozdravila, iako joj se Michael Sanders nikada nije sviđao. Pomislila je kako je možda učinila nešto loše u školi i sad ju je došao tužiti. Nije se mogla sjetiti ničega za što bi bila kriva, ali se ipak zabrinula. „Zdravo, Kayla, kako si?" Michaelovo je lice uvijek izgledalo pakosno, čak i kad se smiješio. „Dobro sam, hvala vam", Kay će prilazeći sve bliže majci. Nikako joj se nije sviđao sretan izraz na profesorovu licu. Angela tad još uvijek oduševljena, presretno pogleda svoju kćer i reče joj: „Kay, dušo, imam divne vijesti. Nisam ti željela ništa govoriti do sada, ali Michael i ja već nekoliko mjeseci izlazimo, i... pa, eto, on me zaprosio i ja sam pristala. Pogledaj samo ovaj prsten, zar nije predivan?!“ Kayla se lako mogla prisjetiti kako je tad osjetila da joj izmiče tlo pod nogama. Svijet oko nje je postao maglovit i već 267

tad je znala da će se sve promijeniti. Samo što tad još nije mogla niti zamisliti koliko. Bilo je to tek tjedan dana od njihovog vjenčanja. Kayla je spavala ali njen osjećaj za opasnost ju je upozorio da se probudi. Otvorila je oči i skoro vrisnula vidjevši Michaela kako stoji pored njenog kreveta. „Michael, što...?" započela je ona, ali joj je Michael brzo stavio ruku na usta. „Šššš, mala Kayla, ne želiš valjda probuditi Angelu, tek je zaspala, a bilo bi jako loše za njeno zdravlje da se sad probudi?“ Kayla je bila dovoljno stara da shvati da joj Michael prijeti da će nauditi njenoj majci ako bude stvarala buku. Po pakosnom izrazu njegova lica pretpostavila je što želi od nje. Nikada se u životu nije više bojala nego tada. Kad je sve bilo napokon gotovo, Michael ju je gotovo očinski potapšao po glavi i rekao joj: „Ovo će biti naša mala tajna, može li, Kay? Kad bi tvoja mama znala za ovo morao bih joj nauditi, a ti ne želiš da se to dogodi zar ne? “ Uplakana, Kayla je samo odmahnula glavom, a prije nego što je izišao, Michael joj je dobacio: „I daj baci te plahte, ne želim da Angela vidi krv.“ „Kaylanee, nenamai, jesi li dobro?“ Glas njenog oca prizvao je Kaylu u stvarnost. Pogledala ga je ravno u zabrinute oči i prisjetila se svakog trenutka provedenog ovdje u Omnahai rezervatu, jedinom mjestu gdje se ikada osjećala kao da stvarno pripada. Ovdje se prvi puta nakon svih onih bolnica i terapija i New Yorka nasmijala. Ovdje je prvi puta nekog od srca zagrlila, ovdje je prvi puta pronašla nešto zbog čega bi željela nastaviti živjeti. Omnahai su joj dali razlog za život kao što je Sam oduvijek i znao da će tako biti. Podigla je obje ruke prema ocu, a on joj je pomogao da ustane s fotelje. „Zato to i želim učiniti, Sam. Ja želim živjeti! Želim biti slobodna! Želim živjeti ovdje s Omnahaima i sad napokon znam zašto je mir ovdje smatran najvećim darom koji netko može primiti. Želim sve to, ali trebam vašu pomoć, sada više nego ikada.“ Kaylanee je dobro znala na što je sve pristala, ali jedva je uspjevala povjerovati samoj sebi da će doista imati dovoljno snage da to sve stvarno i učini. Da se suprotstavi Tragu, da ga uništi! 268

Emawho je odmah nakon njena pristanka nazvao Deeja, kojeg je on zvao Čarobnjakom. Dee mu je rekao da mora posvršavati neke svoje poslove, ali da će doći u vrlo kratkom roku. Kayla nije znala želi li da se sve to odvije čim prije ili želi odgađati. Michaelov Trag je svakim danom bivao sve jači i ona je to osjećala. Čak joj je i Lucy rekla da joj se čini da Kayla ima više sjedih vlasi u kosi nego kad je došla. U posljednje je vrijeme najviše vremena provodila s konjima. Konji su je smirivali. „Wenaho!" zazove ona očeva konja koji je dotad slobodno pasao travu na livadi. Crni konj joj mirno priđe i gurne je njuškom u rame. Uvijek ju je tako pozdravljao. Kayla ga pak podraga ispod grive jer je znala da to Wenaho najviše voli. „Misliš li ti da ja to mogu izvesti?“ Konj glasno zahrže, a Kayla to shvati kao „Da.“ „Ja nisam Sam, znaš, ja nemam njegovu hrabrost.“ Kayli se gotovo činilo kao da je Aka mei Wenaho odmahnuo svojom velikom konjskom glavom na njene riječi. Bilo joj je gotovo kao da razgovara s čovjekom samo što se konjima lakše povjeravala. „Misliš li da sam mu iole slična?" nesigurno upita Kay gledajući Wenahove pametne oči. Konj ponovno zahrže. A potom okrene cijelu glavu i vrat prema leđima. To je činio svaki put kad je želio da ga netko zajaše. „Ali tvoja oprema, sedlo, sve je u staji. Ne mogu te sad jahati!" tvrdoglavo će Kay. Aka mei Wenaho ponovno učini isti pokret glavom, a Kayla osjeti kako se u njenoj nutrini budi neki neobičan osjećaj kojeg tamo ranije nije bio. Poput intuicije koja joj govori da se pokrene. Bilo joj je gotovo kao da je netko ili nešto negdje očekuje. Kayla pogleda Wenahova gola leđa i gotovo se počela dvoumiti, ali taj neobičan osjećaj u njoj je bio toliko jak da ga više nije mogla ignorirati. „Pa, ipak sam ja valjda nekakva indijanka", pomisli ona i u jednom gracioznom skoku se popne na Wenaha. „Vodi me!" šapne mu ona na uho, a konj tad potrči poput vjetra. Kayla se primila za Wenahovu grivu osjetivši kako je cijelu prožima nalet adrenalina. Jahanje bez sedla bilo je bolje od vožnje bilo kakvog automobila ili motocikla. Nije čak morala ni upravljati 269

životinjom. Činilo se da Wenaho sam zna gdje je želi odvesti. Duboko se iznenadila kad je nakon nekog vremena pred sobom ugledala širok nasip, a u sredini najveći hrast valjda na cijelom svijetu. Nije mogla shvatiti zašto bi je od svih mjesta na svijetu Wenaho doveo upravo ovamo, pogotovo kad je znala da Tehekea Zemljana nije u svojoj kući jer ju je baš jutros njen otac poslao na zadatak. Sam je pokušavao prikupiti što više informacija o razorbladeima koji su osim Kayle zasad bili njegova najveća briga. Kayla je znala da se sama, bez Samove pratnje ne bi smjela približavati Suteyu jer je on u ovom prolaznom razdoblju bio opasan za sve, osim za moćnike, ali Wenaho je iz nekog razloga želio dovesti Kaylanee upravo ovamo. Nešto u Kaylinoj nutrini govorilo joj je da to nije bez razloga. Kayla je doista željela to vjerovati. Ostavila je Aka mei Wenaha ispred nasipa, kao što je učinio i Sam posljednji put kad su bili ovdje, a potom se sama popela preko. Bilo joj je drago vidjeti da je svo cijeće koje je ovdje vidjela i prošli put još uvijek živo. To je značilo da Sutey već duže vrijeme nije gubio kontrolu nad sobom. Dok se penjala preko nasipa Kayla doista u sebi osjeti stvarnu želju da vidi Suteya, da razgovara s njim. Čak je i postojalo nešto o čemu je željela razgovarati. Imala je osjećaj da je Wenaho to cijelo vrijeme i znao. Nije mogla da se ne nadivi predivnom prizoru Tehekenina doma dok ga je gledala s vrha nasipa. Nikada u svojem životu nije mogla ni sanjati da će doći živjeti na ovakvo mjesto gdje postoje ovakvi ljudi kao što su Omnahaie. Pogled joj je zapeo za Suteyevo jezero i baš kao što je i očekivala tamo ga je pronašla kako sjedi pod jednom tužnom vrbom. „Auk Namake, Sutey", pozdravi ga Kayla. Bilo joj je već pomalo komično to kako se ona i Sutey uvijek susreću pored nekog jezera, ali kad je porazmislila o tome, shvatila je da je to zapravo prirodno, ako uzmemo u obzir da je Suteyev element voda. Dječak se potpuno zaprepašteno okrenuo ne vjerujući svojim očima da to doista Kaylanee stoji pred njim. Osmjeh na licu mu se rastegao od uha do uha i ne razmišljajući o posljedicama on čvrsto zagrli Kaylu. Tek tad je shvatio što je učinio. Upravo ono što su mu njegova ujna Lucy i ujak Sam najstrože zabranili! Dotaknuo je Kaylaninu kožu. Kayla 270

se također ukočila kao što bi to obično učinila kad bi je netko zagrlio, ali uzvratila je zagrljaj. „Ovaj, oprosti, Kaylanee", Sutey će ispričavajući se. Na njegovo čudo Kaylanee se samo nasmiješila. „U redu je, Sutey", reče mu ona veselo. Sutey tek tad pogleda oko nje i shvati da je potpuno sama. „Gdje je Sam?" zbunjeno je upita. Čisto je sumnjao da bi joj Sam dopustio da ga posjeti bez njegove zaštite. Kayla se ponovno osmjehne i reče mu ponosno: „Došla sam sama.“ Sutey ju je isprva gledao u nevjerici, a kad shvati da ona to ozbiljno govori reče joj: „Sam te pustio?“ Kay odmahne glavom i reče: „Aka mei Wenaho me doveo. Nisam ni znala gdje me vodi, ali on je očito želio da dođem ovdje.“ Sad je Sutey bio taj koji se nasmijao. „To je baš tipično za Samova konja, ali zar te nije bilo strah doći ovamo samu? Zar se ne bojiš da bi ti mogao nehotice nauditi? Ipak svi kažu da sam potpuno nestabilan.“ Ni sama ne znajući zašto Kaylanee je prasnula u smijeh na te Suteyeve riječi. „Pa, planiraš li ti meni nauditi?" upita ga ona kroz smijeh. Sutey žestoko odmahne glavom. „Naravno da ne", reče joj. „Namjerno ti ne bih nikad...“ „Onda je riješeno", prekine ga Kayla. „Ja ti vjerujem, Sutey i znam da me nećeš ozlijediti.“ Sutey je i dalje u nevjerici gledao Kaylanee, kao da nije normalna. Otkad je znao za sebe svi su ga gledali kao nešto strano kao da će svakog trena krenuti kakvom stranputicom ili lošim putem poput njegova oca pa čak i sad kad se promijenio imao je osjećaj kao da je stalno pod povećalom, ali činilo mu se da ga jedino Kaylanee ne gleda tako. Za nju je on bio prijatelj kojemu je vjerovala i to mu se sviđalo. Nikada dosad mu nitko nije poklonio svoje povjerenje i bilo je nešto sveto u tome. Upravo zbog toga je i sam nekako znao da će se moći kontrolirati u njenoj blizini. Kad je primijetila da dječak samo stoji i zadivljeno bulji u nju, ona priđe vrbi i sjedne na tlo, te se zagleda u jezero. „Pa, kako si, Sutey? Jesu li se stvari popravile od zadnji put?" upita ona ležernim tonom. 271

Sutey joj priđe i sjedne do nje. „Ponešto", prizna dječak. „Sada se već nešto lakše kontroliram i mogu raditi stvari s vodom za koje nisam imao pojma da su moguće.“ „Kao na primjer?" znatiželjno će Kayla. „Mogu prizvati kišu, i to ne onako slučajno kao što je to bilo kad sam se tek preobrazio, već stvarno, namjerno. Tehekea kaže da je to velika stvar i da imam puno potencijala jer navodno je samo jedan pripadnik našeg plemena kojeg je Gavran obdario darom vode mogao učiniti isto i to tek nakon deset godina vježbe.“ Kayla je zadivljeno gledala Suteya. „Opa, Sutey, pa to nije mala stvar!“ Sutey se nasmiješi, a onda mu se lice ponovno uozbilji i on upita: „Kaylanee, kako si se osjećala kad si saznala da si vječna?“ Kayla zbunjeno pogleda dječaka. Nije očekivala ovakvo pitanje. Njezna navodna besmrtnost nije nešto o čemu je voljela razmišljati ili tome pridavati puno pažnje. „Ne znam, Sutey", iskreno će ona. „Isprva u to nisam doista vjerovala pa mislim da još ni sad to nisam u potpunosti prihvatila. Sama pomisao na to da nikad neću biti stara bakica i da bi mi se razvoj trebao zaustaviti u naponu snage mi je u potpunosti strana.“ Nije željela Suteyu govoriti još i o tome kako se još uvijek vrlo često bavi razmišljanjem o tome da si sama oduzme život, pogotovo nakon svakog Michaelova napada. „Znam kako ti je", reče Sutey pogleda također uperena u jezero. „Ni ja to još uvijek ne mogu prihvatiti za sebe. Znam da sam sad kao i svi drugi moćnici gotovo neuništiv i da je ovo tijelo samo tijelo u kojemu moj duh prebiva i da ću jednog dana čak biti sposoban ulaziti i u tuđa tijela, što se pak ne radi olako, ali sve mi je to još nekako strano i gotovo nevjerojatno. Čak i nakon svega što sam vidio i doživio.“ Kayla je u potpunosti razumjela kako se Sutey osjeća po tom pitanju, a tad se sjetila jednog svojeg straha koji je željela podijeliti s njim. „Ovaj, Sutey, zapravo sam te htjela nešto pitati...“ „Pitaj", odmah odvrati Sutey, a onda se malo iznenadi kad ugleda bojažljiv izraz na Kaylinom licu. „Znaš da me možeš pitati što god poželiš. Prijatelji smo.“ 272

Kayla je neko vrijeme samo procjenjivački gledala dječaka, a onda napokon izusti: „Sutey, je li tebi Sam ikada objasnio u čemu je problem sa mnom?“ Sutey pomalo nervozno pogleda Kaylu i reče joj: „Jest. Rekao mi je da je čovjek koji te zlostavljao za sobom ostavio Trag koji te i danas proganja.“ Kayla duboko i teško uzdahne. „Je li ti on objasnio što je to zapravo Trag?“ Sad je Sutey bio taj koji je duboko uzdahnuo. „Ne treba mi Sam objašnjavati što je to Trag. Zaboravljaš tko je bila moja majka.“ Kayla se postidi. Gotovo je zaboravila da je Suteyevu majku Tsege njen Trag doveo do točke gdje si je sama oduzela život. „Znaš li, Kaylanee, što znači ime Sutey na jeziku Omnahaia?" ozbiljno je upita dječak. Kayla odmahne glavom. Doista nije znala. „Sutey je skraćenica za Suna-tey, što znači Sin Boli.“ Kayla ga zgroženo pogleda. „To je strašno", reče ona Suteyu. „Mrzim svoje ime", prizna joj Sutey. Kayla nije znala što bi mu rekla na to, a onda joj nešto padne na um. „Sutey..", započne ona bojažljivo. „Kako se na jeziku Omnahaia kaže odani prijatelj.“ „Wehonai", automatski odgovori dječak. Kayla mu se široko osmjehne i reče: „E, pa od danas te ja tako zovem!“ Sutey se također osmjehne. Sviđalo mu se to novo ime. „Hvala ti, Kaylanee", dječak će, a u očima mu se zrcalila iskrena zahvalnost. „Ako se ne varam, ti si zapravo željela o nečemu razgovarati sa mnom zar ne?" iznenada će Sutey shvativši da su skrenuli s teme. Kaylanee mu uputi još jedan nervozan pogled, a onda reče: „Emawho je smislio način da namjerno prizove Trag i da ga svi mogu vidjeti. Vjeruje da ako on i Sam budu uz mene da ću onda imati dovoljno snage i slomiti ga.“ Sutey malo porazmisli o tome što mu je Kaylanee rekla, a onda zabrinuto upita: „A što ti misliš o tome?“ 273

Kayla nije morala ni razmišljati da bi odgovorila na ovo pitanje: „Bojim se Wehonai, bojim se da to neću moći.“ „Ali, ipak si pristala na to?" upita je Sutey zabrinuto. Kayla isfrustirano prođe rukom kroz kosu. „Pristala sam jer je Trag ojačao. Posljednji put je napao Sammya i odbacio ga na policu s knjigama u dnevnom boravku.“ „Što!?!“ „Da, znam, nitko to nije mogao vjerovati dok se nije dogodilo. Sam kaže da se Trag promijenio i da sad može nauditi i drugima. Zato sam pristala na sve to jer ne želim da ozlijedi blizance ili Lucy, ali bojim se da mu se neću moći suprotstaviti. Sutey ponovno duboko uzdahne i zagleda se u Kaylinu prosjedu kosu. „Znaš, čini mi se da imaš više sjedih vlasi nego kad si došla", reče joj on turobno. Kay kimne glavom. „Znam, i Lucy mi je to isto rekla.“ „Kaylanee, mislim da bi to trebala učiniti", ozbiljno će Sutey. „Ako to ne učiniš, završit ćeš kao moja mama, a ja to ne želim. Nitko to ne želi, mislim da čak ni ti to ne želiš.“ Kayla obujmi svoja koljena rukama i položi svoju glavu na njih. „Ja više ne znam što želim, Sutey. Ponekad samo želim da se sve to skupa završi. Kakogod.“ „Nemoj to govoriti!" strogo će dječak. „Da je moja mama smogla snage i borila se ja ne bih morao odrastati bez nje.“ Kay ga sućutno pogleda. „To nije isto, ja nemam djece.“ „Ali imaš obitelj koja te voli", brzo će Sutey. „Imaš oca koji te jedanaest godina tražio. Zamisli samo koliko je trenutaka propustio s Lucy i blizancima dok je bio u potrazi za tobom. Imaš Emawha, Lucy kojoj je doista stalo do tebe, a imaš i mamu koja te voli. Nešto što ja nikad nisam imao.“ Kayla nikad zapravo nije pridavala puno važnosti drugim ljudima oko sebe. Nikada zapravo nije uvidjela koliko je ljudi kojima je ona u životu važna. Znači li to da je Michael bio u krivu? Znači li to da ona možda ipak nešto vrijedi? Sutey kao da je pročitao njene misli reče joj: „Nasilnici žele da se osjećaš potpuno samo, bezvrijedno i beskorisno sve dok ne postaneš takva kukavica da se počneš gaditi samome sebi. Zato se i prestaneš boriti jer ti se čini da ne vrijediš dovoljno da bi se borio za sebe.“ 274

Kaylanee ga je zadivljeno gledala. „Znaš, ti doista mudro zboriš za nekoga kome je samo četrnaest godina.“ Sutey isprva nije ništa odgovarao, a potom reče glasom punim ponosa koji Kayla nikada do sad nije kod njega čula. „Ja sam Omnahai. U meni teče krv Gavranova krila i ja sam naučio svoju lekciju o hrabrosti upravo zahvaljujući tebi, Kaylanee. Nadam se da ćeš i ti uskoro shvatiti isto.“ Nakon toga ni jedno od njih dvoje nije više ništa govorilo. Samo su se gledali, a Kayla osjeti kao da dio plemenskog ponosa sa Suteya prelazi i na nju. Tišinu je prekinuo nečiji strogi povik. „KAYLANEE!“ Prema njima se spuštao Emawho i izgledao je bijesno. Kad ga je vidjela tako ljutog Kayla se stisnula skroz uz drvo. Sutey krajičkom oka pogleda Kaylu, a potom pogleda Emawha. „Kamwoa, Emawho! Kaylanee we-ta!“ Čuvši Suteyev povik Emawho malo smiri svoj duh i doista je na tren izgledao manje prijeteće, ali je još uvijek bio ljut. „Što radiš ovdje sama, Kaylanee?! Dobro znaš da je Sutey opasan! Kako si mogla samo tako otići?!“ Kayla bojažljivo ustane. „Wenaho me doveo ovdje, želio je da dođem.“ „Glupost!" ljutito će Emawho. „Barem priznaj istinu i reci da si željela posjetiti Suteya!“ „Ona ne laže!" poviče Sutey na Emawha. „Nije imala pojma da će je Aka mei Wenaho dovesti ovdje!“ Emawho je ipak izgledao previše ljut da bi se s njim dalo raspravljati. „Hajde, idemo kući", zapovijedi on. „Ne", Kayla će hrabrije nego što se osjećala. Nije mogla vjerovati samoj sebi da se upravo suprotstavlja Emawhu dok je ovako ljut. Osjećala je kako joj koljena klecaju. Emawho je začuđeno pogleda, postao je još ljući tako da je Kayla napravila nekoliko koraka unazad kad ju je sljedeći put oštro pogledao. „Sutey nije tako opasan kako vi svi tvrdite", plaho će Kayla. „Ja nikad ne bih ozlijedio Kaylanee", potvrdi dječak. Ali tek tad Kayla shvati da se s njim događa nešto neobično. 275

Emawhovo nepovjerenje ga je uzrujalo i njegov lik se počeo mijenjati. „Vodi je odavde!" Sutey će odjednom izgledajući jednako bijesno i zastrašujuće kao i Emawho. Emawho nije čekao da mu se dva puta kaže. Podigao je Kaylu u naručje brže nego što se ona stigla snaći i potrčao prema nasipu. Kayla nikada nije mogla niti zamisliti da bi čovjek moga trčati ovom brzinom. Emawho je na nogama bio brži od geparda. To je bilo dobro jer u trenu kad se s Kaylom popeo do vrha nasipa Sutey je nestao, a nasip se do vrha napunio vodom. Jedino Tehekein Hrast nije bio poplavljen, njega je očito štitila kakva čarolija jer se voda vidljivo razdvajala oko njega na vrlo neprirodan način. „SUTEY!" krikne Kayla. „Gdje je Sutey?!“ Emawho, i dalje ljut, joj pokaže rukom na silnu vodu ispred njih i reče joj: „Upravo ga gledaš.“ Kayla nije mogla vjerovati svojim očima Sva ova voda bila je jedan dječak. To je bilo potpuno nemoguće! Kad su došli kući, na dvorištu ih je dočekao Sam. Nije bio ljut, ali lice mu je bilo vrlo ozbiljno. „Zašto si otišla onamo kad sam ti izričito objasnio koliko je Sutey opasan", upitao ju je blagim glasom. Sam je uvidio koliko je Emawhova bijesna pojava uplašila Kaylu pa nije i on želio pogoršati stvari iako je u sebi bio vrlo ljut na nju. „Sve je bilo u redu dok Emawho nije došao i uzrujao Suteya", oštro će Kayla. Emawho je izgledao krajnje uvrijeđeno. „Hoćeš reći da sam ja kriv što se dječak ne zna kontrolirati? Ti nisi ni svjesna u kakvoj si opasnosti bila!“ Sad je Kayla bila ta koja se naljutila. „Želite znati zašto sam išla onamo, upitajte Aka mei Wenaha, navodno ste sposobni komunicirati sa životinjama, on će vam dati sve odgovore koje trebate. Mene pustite na miru!“ Ne udostojivši ih obojicu više ijednim odgovorom Kayla je otišla ravno u kuću i gore uz stepenice pravo u svoju sobu, svojski zalupivši vratima za sobom. Sam i Emawho su se samo gledali. Tad Emawho priupita: „Je li to ona nama upravo odbrusila?“ 276

Na Samovu se licu razlije osmijeh od uha do uha. „Rekao bih da jest. Moja kćer se počela boriti.“ Kad je Kay kasnije tog dana sišla dolje na večeru. Iznenadila se pokajničkim izrazima lica svojeg oca i Emawha. „Kaylanee..", započne Emawho. „Žao mi je što ti nisam vjerovao. Sad znam da si govorila istinu što se tiće Wenaha. Vjerujem da te Medvjeđa Sjena namjerno doveo Suteyu, što znaći da je Veliki Duh Prirode znao što čini. „I meni je žao, nenamai, što smo obojica onako burno reagirali. Ipak, molim te da me obavijestiš sljedeći puta kad ćeš željeti posjetiti Suteya. Nije da ti ne vjerujem, ali učini to za mir mojeg duha, molim te.“ Kayla ih je gledala i bilo joj je nešto smješno u pokajničkim izrazima njihova lica. Možda zbog toga što su obojica bili tako krupni, pa ih je bilo smiješno vidjeti kako se stide poput dvojice nestašnih dječaka. „U redu je. Znam da ste se samo brinuli za mene, a i nazvala sam Suteya telefonom, ni on se ne ljuti. Iako bi mu se ti mogao ispričati", ona će malo oštrije Emawhu. „Neću se ja ispričavati malomu...“ Vidjevši pogled na Samovu licu, Emawho je naglo ušutio „Dobro, čim ga vidim", promumlja Emawho, a na njegovo veliko čudo Kaylanee se nasmije. „Baš lijepo", promrmlja ona i radosno prione na jelo. Kad se te noći probudila već je znala da će ugledati Michaela. Za razliku od inače, vrlo se iznenadila, kad je shvatila da se nalazi u zraku iznad kreveta. Na njen prvi vrisak Sam je već bio u sobi. „Lucy, gdje su Sam i Emawho?" upita ona sljedećeg jutra kad je sišla na doručak. primijetivši da njen otac nije na čelu stola. Blizanci su iskoristili ovu prigodu da budu nestašniji za stolom nego inače. „Imali su nekog posla u gradu", neodređeno će Lucy. Kayla je shvatila da je Lucyn ton glasa dovoljno ležeran da se ne zabrinjava. Pomislila je da bi i ona mogla iskoristiti ovu prigodu da upita Lucy nešto što je već duže vrijeme željela, ali nikako nije mogla smoći hrabrosti. „Jesu li otišli tvojim autom?" upita Kay. Lucy odmahne glavom i reče: „Ne, ovako su otputovali.“ 277

Kayla je dosad već dovoljno dugo živjela s Omnahaima da je znalo da za moćnke „ovako putovati“, znači velikom brzinom na nogama prelaziti veliku udaljenost. Kad je doznala što je htjela, pažnju je skrenula natrag na svoju maćehu. Iako je Kayla bila zahvalna na bliskom odnosu prijateljstva koji je Lucy od samog početka uspostavila s njom, ipak, nije mogla shvatiti zašto joj tako teško pada postaviti joj tako lagano pitanje? Možda je bila stvar u tome što je iako je zapravo cijelo vrijeme Lucy bila draga prema Kayli, Kay se ipak bojala da će u jednom trenutku Lucy zaključiti da je Kayla jedna obična luđakinja koja joj oduzima i vrijeme i obitelj. Kayla je bila svjesna toga da Lucy nema takvo mišljenje o njoj, ali taj strah je ipak bio prisutan. Stoga je dosta vremena provela u razmišljanju kako da najjednostavnije postavi svoje pitanje koje na kraju krajeva nije čak uopće bilo komplicirano. „Lucy?" Kayla će kad je napokon skupila hrabrosti da je upita. „Reci, Kaylanee?" Lucy će odmah se uozbiljivši vidjevši nervozan izraz na Kaylinom licu. „Željela sam te nešto upitati..", Kayla će oklijevajući. Lucy se ohrabrujuće nasmiješi. „Reci, nenamai, što si trebala?“ „Zanimalo me hoćeš li možda imati malo vremena ovaj tjedan?“ Kayla se mentalno prekoravala zbog svoje nervoze. Pa nije kao da želi pozvati Lucy na maturalni ples! Ni sama nije mogla shvatiti zbog čega toliko dramatizira. „Svakako", odmah odvrati Lucy. Kayli je laknulo kad je vidjela iskrenost na Lucynom licu, a ne sažaljenje kojeg se nagledala i previše u životu. Lucyno lice bilo je staloženo i iskreno, što je Kayli dalo hrabrosti da nastavi govoriti. „Pa, htjela sam te pitati, bi li ti možda htjela ići sa mnom u kupovinu, jer sam shvatila da trebam novu odjeću jer je moja stara i prerasla sam je? Neću da misliš da te žicam lovu, jer imam novaca, samo sam mislila da bi mi mogla pomoći s odabirom jer se baš ne snalazim s najbolje odjećom.“ Lucy se od srca nasmije Kaylinoj nervoznoj zamolbi, a potom je procjenjivački pogleda, počevši od njenih zguljenih marti do tamno crnih kožnih hlača koje su preko obje nogavice 278

imale ljubičasti natpis „Scars Ride“, poklon od Pax koji je dobila kad se pridružila bandi, pa sve do kratke crne majce s dubokim V izrezom koja je bila ispisana srebrnim lančićima. Nakon toga se Lucyn pogled zaustavio na sijedim pramenovima Kayline kose. „Naravno da ću ti poći s tobom. Pričekaj samo da uzmem torbicu i ključeve.“ Kayla zbunjeno pogleda Lucy. „Ne moramo ići danas. Nisam te mislila zagnjaviti...“ Lucy se usprotivi: „Ne budali, Kaylanee. A zašto ne bismo pošle odmah? Mislim da ne postoji neki razlog koji bi nas u tome sprečavao." Kupovina s Lucy nije bila nimalo slična kao kupovina s Kaylinom mamom. Angeli je bilo jako bitno da neka odjeća bude važna marka. Smatrala je da samo takva odjeća ima neku kvalitetu. Lucy nije bila takva. Više je pažnje obraćala na boje neke odjeće nego na to tko je proizvođač. „Zelena i smeđa su dobre boje, Kaylanee", govorila bi joj Lucy. „Zelena je boja mira i spokoja. Omnahai jako vole zelenu boju. Smeđa je boja topla i snažna. Treba ti više smeđe u životu.“ Lucyn ukus nije bio profinjen kao Angelin, ali Kayli se više sviđao jer nekako je pogađao baš njen ukus i raspoloženja. Bilo je to kao da Lucy upravo zna što je Kayli potrebno. Dok su prolazile gradom, svi su pozdravljali Lucy. Činilo se da je svi ovdje poznaju. „Lucy, znaš, nikad te nisam zapravo pitala kako se zove ovo mjesto?" upita Kayla shvativši da čak ne zna niti ime grada pored kojeg žive. Lucy se na to iz nekog, Kayli nepoznatog razloga nasmijala. Kayla je zbunjeno pogleda. „Ime ovog gradića je Ravencreek", reče joj Lucy. Sad je Kay napokon shvatila što je u tome tako smiješno. „Sve je ovdje u znaku Gavrana, zar ne?" upita ona Lucy. „Većinom. Iako mještani ovdje malo znaju o pravoj povijesti ovog grada.“ Lucy se tad zaustavila na mjestu jer je primijetila da se i Kaylanee zaustavila. Kayla je stajala pred malenom trgovinom, 279

samo tek tad je Lucy shvatila da to uopće nije trgovina već baletni studio. Pitala se kad je to otvoreno, a da ona nije primijetila? Iz studija je dopirala nekakva lijepa glazba. Lucy nije prepoznala pjesmu, ali Kayla jest. U studiju je bila samo jedna plesačica. Kayla je odmah prepoznala ženu, a začudo, i žena je prepoznala nju. Istrčala je van iz studija i Lucy se iznenadi koliko je ta žena zapravo visoka. Imala je vitko tijelo balerine i visoku plavu punđu. Bila je otprilike Lucynih godina, a izgledala je u isti mah blago i strogo. „Marie! Marie Davenport! Ah, moja draga Marie!" žena će grleći Kaylu koja se kao i uvijek kad bi je netko zagrlio potpuno ukočila. „Madame Bellamy, kako ste?" upita Kayla svoju nekadašnju instruktoricu plesa. Madame Bellamy je pripremala Kaylu za natjecanje u plesu u kojem je Kay tad pobijedila i postala školskom prvakinjom. Tada su se ona i Angela predstavljale kao Amelie i Marie Davenport. „Ah, Marie, tako si se promijenila, tako si narasla! Reci plešeš li još uvijek? A kako je tvoja divna majka? Ona je također bila vrlo nadarena. I što ti se to, zaboga, dogodilo s kosom? Je li to neka nova mladenačka moda?“ „I meni je drago vas vidjeti. Nažalost, već duže vrijeme ne plešem. Majka je dobro, hvala vam. Kako ste vi, madame, i što radite ovde?“ Madame Bellamy se od srca nasmijala Kaylinom pitanju. „Moj ludi ujak je iz nekog razloga godinama živio ovdje i vodio trgovinu, a kad je umro sve je ostavio meni. Ja sam pak trebala neku promjenu okoline, pa sam pustila sve i doselila ovamo. Bila je to prava pustolovina, vjeruj mi!“ Kayla tek tad primijeti da madam Bellamy znatiželjno pogledava Lucy. „Madame, ovo je moja pomajka Lucale Raven. Ja sada živim ovdje s ocem u rezervatu. Ovdje me zovu Kaylanee.“ Madame Bellamy je izgledala naprosto oduševljeno ovim vijestima. „Pa to je divno, Marie! C'e magnific! Uvijek me je kopkala ta tvoja bakrena put, a sad napokon znam i razlog tome, kako divno! A što je s tvojom dragom majkom? Nadam se da nije bolesna? “ 280

„Ne, ne, ništa takvo. Ona sada živi u New Yorku. Dobro je, hvala vam", brzo će Kayla shvativši do kakvog je crnog zaključka došla njena bivša učiteljica. „Ali kako to misliš da više ne plešeš! I vi to odobravate gospođo?" ona će obrativši se zabezeknutoj Lucy. „Ne, ne,ne! C' est ne pas bien! Tako nadarena djevojka, Marie, mogla si biti primabalerina da si htjela! Moram vidjeti na što su se svele te tvoje vještine. Ulazi, ulazi odmah!“ Kayla je dobro poznavala Madame Bellamy i znala je da s njom nema rasprave. Za njenu instruktoricu ples je bio život. Kad je netko prestao plesati, pogotovo ako mu je dobro išlo ona je to smatrala gotovo zločinom. Kayla nije željela povrijediti osjećaje Madame Bellamy, pa su ona i Lucy ušle u studio. Tek što su ušle, madame Bellamy je dobacila Kayli triko i baletne cipelice. Kayla ih je uhvatila u zraku. „Tamo se možeš presvući!" reče madame i pokaže joj na kabinu za presvlačenje. Lucy nije znala što bi sa sobom, pa je sjela na jednu klupicu preko puta ogledala s prečkom. Madame Bellamy je dobrodušno sjela pored nje. „Jeste li je ikad vidjeli kako pleše?" upita ona Lucy. Lucy odmahne glavom. „Nažalost, nisam imala tu čast.“ „Tada ne znate što ste propustili. Marie je bila najtalentiranija učenica koju sam ikada imala", reče madam Bellamy, a na licu joj se vidjela istinska žalost što više nema priliku podučavati Kaylu. „Marie c'est fini?" upita ona Kaylu. „Oui, madame", odvrati Kay iz kabine. „Tres bien. Alors, počnimo!“ Madame Bellamy ustane i pojača jedno te istu pjesmu koja se dotad vrtjela. Kad je ugledala graciozan način na koji je Kayla izašla iz kabine za presvlačenje, Lucy se učini da gleda u neku sasvim drugu osobu. Kayla je svoju dugu kosu svezala u visok rep nasred glave, a triko koji joj je madame Bellamy dobacila, pasao joj je upravo savršeno. Pokreti tijelom koje je djevojka činila bili su savršeni. Iako nije imala pojma o baletu, Lucy je toga bila itekako svjesna. Kaylino tijelo je bilo tako gipko i savitljivo da je to bilo teško za povjerovati. Lucy se Kayla uvijek činila nekako u grču. Stisnuto i ukočeno. Činilo joj se da sad kad je prvi puta Kayla zaplesala 281

pred njom, da se djevojka preobrazila u nekog sasvim drugog. Dok je plesala Kaylanee je bila potpuno samouvjerena, kao da nema nikakve brige na duši. Kayla je to također osjetila. Prošlo je toliko godina otkako je posljednji puta plesala balet, ali činilo joj se da ništa nije uspjela zaboraviti. Prestala je plesati kad je upoznala Michaela. Ples je u njoj uvijek stvarao radost i zanos, nešto što Michael nije podnosio. Sad kad je ponovno radila te dobro poznate korake, shvaćala je zašto je nekoć toliko voljela ples. Kao što joj je njen otac jednom rekao: „Ples je dobar lijek.“ Ples oslobađa od tuge, od nemoći od svega što boli i što truje dušu. Pitala se zašto je ikad odlučila prestati plesati? Kad je završila pogledala je prema prozoru plesnog studija i tamo je ugledala kako je promatraju dva podmukla oka. Case Peterson proždiljivo ju je gledao, a kad je Kayla to shvatila svo samopouzdanje ju je napustilo, a prilika Michaela zatitra joj pred očima. „Ne plešeš više, da, da, ako si ti, djevojko, prestala plesati ja sam onda violina“, trgne je iznenada glas madame Bellamy. Kad je ponovno pogledala prema izlogu, Casea Petersona više nije bilo, ali Kayla je ipak osjećala nagovještaj zle kobi u svojoj nutrini. Kayla i Lucy provele su još malo vremena čavrljajući s madame Bellamy i tek kad su joj obećale da će ponovno svratiti bile su slobodne nastaviti dalje. Kayla tek tada shvati da Lucy ne može skinuti svoje oči s nje. „Zašto me tako gledaš, Lucy?" zbunjeno je upita. „Marie Davenport, ti si uistinu jedno nevjerojatno stvorenje prepuno tajni! Znala sam da ti je majka plesčica, ali nikad nisam niti zamišljala da...“ „Znam ovako plesati?" nadopuni je Kayla. „Da", prizna ona. „Ples je jedna od rijetkih stvari u kojima sam istinski uživala.“ Lucyn pogled sad postane zabrinut. „Mislim da bi trebala ponovno početi plesati, Kaylanee. To bi bilo jako dobro za tebe.“ Vrativši se kući s Lucy, Kayla shvati da su je Sam i Emawho već nestrpljivo čekali. Pomogli su im da unesu kupljene 282

stvari kojih je bilo mnogo jer je Kayla obnovila svoju cijelu garderobu. Kayla je odlučila da neće nikome spominjati da je u gradu vidjela Casea. Smatrala je da bi to samo unjelo nemir u njihov dom. Kad su to napokon obavili, Sam pozove Kaylu u dnevni boravak, a i Lucy im se pridružila. Blizanci su lunjali negdje po golemom rezervatu zajedno sa svojim prijateljima. „Kaylanee, Emawho i ja nabavili smo nešto što smatramo da bi bilo dobro za tebe da znaš i vidiš, iako te upozoravam da bi te ono što ćeš vidjeti moglo jako uzrujati.“ „O čemu to govoriš?" upita ona oca vidno zabrinuta. Sam pokaže Kayli da sjedne, a potom joj rukom pokaže na neke fascikle i kasete za kameru koje su on i Emawho donijeli. „Jedan od razloga, zašto smo Emawho i ja toliko izbivali u posljednje vrijeme jest zato što smo pokušavali pribaviti ovaj materijal.“ „Kakav materijal?“ zbunjeno će Kayla. Tad je svrnula pogled na Emawhovo lice koje je bilo nekako ukočeno i strože nego inače. Emawhu očito iz nekog razloga nije bilo drago što su nabavili ovaj materijal. Pogled na očevo lice ipak ju je opustio. Samowaha je kao i uvijek izgledao potpuno smireno. Sam oprezno pogleda svoju kćer i reče joj: „Ovaj pisani i video materijal kojeg smo donijeli je zapis o djetinjstvu dječaka po imenu Lukas Wellington. Lukas je odrastao u dječjem domu, ali je do svoje devete godine živio s roditeljima koji su ga silno zlostavljali od najranije dobi. Ime njegove majke bilo je Beatrice Wellington i ona je bila pomalo neuravnotežena. Beatrice je radila kao prostitutka na ulicama New Yorka pod imenom Shelly. Nije dobivala plaću, već heroin od svojeg svodnika koji se zvao Drake Lucas. Beatrice je rodila Drakeovog sina Lukasa. Lukas je rastao u kupleraju. Od najranije dobi roditelji su mu bili svodnici. Dovodili su razne pedofile da se druže s njihovim djetetom i na tome su zgrtali novce. Taj slučaj nikad ne bi niti došao na policiju da Lukas Wellington nije podmetnuo požar u kupleraju. Lukasu je tad bilo devet godina i u tom požaru je poginuo velik broj ljudi, uklučujući i njegove roditelje.“ Slušajući svojeg oca Kaylanee baš i nije mogla mnogo zamjeriti tom dječaku što se pokušao izvući iz pakla u kojem je živio, a potrebu za osvetom je i sama predobro razumjela. 283

„Lukasa su, naravno, uhvatili", nastavi dalje Sam. „I poslali su ga u popravni dom. Dječak je i tamo nažalost bio metom zlostavljanja, kako starije djece, tako i nekih zaposlenika. Kako bi se zaštitio od svega toga Lukas je stvorio poseban svijet u kojem je samo on živio. Sa četrnaest godina su ga preselili u psihijatrijsku ustanovu ali šteta koja je počinjena bila je prevelika. Kad mu je bilo sedamnaest godina, Lukas Wellington je pobjegao iz bolnice i više nitko nikada nije čuo za njega. “ Sam tada rukom da znak Emawhu koji u ruke uzme daljinski od televizora i upali ga. Prvi prizor koji se prikazao bio je blijedi dječačić Suteyevih godina kako sjedi u naslonjaču i gleda u vis. Netko mu je postavio pitanje, ali ta se osoba nije vidjela na snimci. Vidio se samo dječak. Nešto na njemu bilo je Kayli nevjerojatno poznato. „Lukas? Odgovori mi, molim te", javi se glas nepoznate osobe. Glas je zvučao odmjereno i stručno. Kayla je odmah shvatila da se radi o liječniku. „Kako se osjećaš kad razmišljaš o svojoj majci, Lukas?“ Dječak i dalje nije gledao u kameru već samo u vis. „VJEŠTICA!“ krikne on. „Spaliti vješticu!“ Kayla se lecne od zvuka njegova glasa. Tek tad je pomno promotrila njegovo držanje. Dječak je malo spustio glavu i napokon mu je mogla vidjeti oči, o kako je dobro poznavala te zle, pakosne oči. Kayla nenadano vrisne! Emawho prostrijeli Sama pogledom. „Rekao sam ti da je ovo loša ideja", reče mu on oštro. Sam nije izgledao uzrujano. Prišao je bliže Kayli i spustio se do nje. „To je Michael!" Kayla će u nevjerici. „Taj dječak je Michael!“ Sam uzme Kaylinu lijevu ruku u svoju, pogledavši je ravno u oči on reče: „Kao dječak Lukas Wellington je razvio poremećaj ličnosti. U njemu je bilo više osoba. Jedna od tih osoba je bila djevojčica po imenu Flora. Po onome što se dalo zaključiti iz onoga što bi govorio kad bi vjerovao da je Flora ispada da je Flora bila stvarna djevojčica koja je živjela s njim u brodelu. Flora mu je bila polusestra. S njom su činili isto što i s njim. Lukas je vidio kad se jedan od klijenata previše zanio i rukama ugušio djevojčicu. Ime tog čovjeka je bilo Michael 284

Sanders. Lukas je i u sebi stvorio jednog Michaela Sandersa i obdario ga svim zlim osobinama koje je posjedovao i čovjek koji je ubio Floru. Učinio ga je još gorim kako bi zaštitio sebe od svih koji su mu željeli nauditi. Michael je imao hrabrosti za sve ono što je Lukasu manjkalo. S vremenom su likovi Lukasa i Flore jenjavali, a Michael je postao dominantna ličnost u Lukasovu tijelu. Liječnici vjeruju da je Lukasova prava osobnost jednostavno iščeznula, na neki način umrla jer se nakon nekog vremena potpuno prestala pojavljivati. Kad je pobjegao iz bolnice nije pobjegao kao Lukas već kao Michael. Sve do onog trenutka dok nije napao tebe i tvoju majku vlasti su tragale za njim.“ Kayla je u nevjerici slušala svojeg oca. Nikada nije niti zamišljala Michaelovo djetinjstvo. Njoj se on uvijek činio kao zao lik koji je oduvijek bio takav kakav je sad. Pomisao na to da je i on bio nečija žrtva jednako kao što je i ona bila njegova ispunjavalo ju je najdubljim užasom. „Kako je mogao? Kako mi je mogao... mislim... nakon svega što su činili njemu?“ Samowaha odmahne glavom. „Ne, nakon svega što su činili njemu, već Lukasu. Ti nikad nisi upoznala Lukasa Wellingtona niti je on ikad upoznao tebe. Upoznala si samo Michaela Sandersa čovjeka koji je u Lukasovim očima bio oličenje zla, ali isto tako i pojam nadmoći kojoj je Lukas u svojoj bespomoćnosti težio.“ „Zašto si mi pokazao ovo, Sam? Zašto si me tako zbunio?! Sad se osjećam još gore nego ranije!“ Emawho je izgledao srdito. „Rekao sam ti, Sam.“ Samowaha kao da nije mario za njega. „Da bi pobijedio neprijatelja u bitci moraš ga razumjeti. Moraš znati čim više o njemu da bi ga nadjačao. Što je tvoje znanje o njemu veće to je njegova moć manja. Strah dolazi iz neznanja. Evo, mnogi ljudi se boje pauka i zmija jer ih ne razumiju, ali oni ljudi koji su si dali truda i naučili rukovati tim životinjama imaju ih kao bezopasne ljubimce. Sjeti se samo sebe kad si prvi put pristupala k konju. Bojala si se, a sad već jašeš bez sedla poput prave domorotkinje.“ Kayla bojažljivo pogleda oca. „Ne znam više što da mislim, Sam.“ Sam joj se osmjehne a kroz ruku mu prostruji toplina. 285

„Misli ovo, nenamai, koliko si toga dosad preživjela i još uvijek proživljavaš, a još si uvijek tu. Još uvijek se boriš i još uvijek imaš zdrav razum na svojoj strani. Svjesna si svega oko sebe. Požrtvovna si osoba, ali došao je trenutak kad se moraš izboriti za sebe. Osjeti snagu vlastitog duha kako struji kroz tebe. Znaj da je u oprostu tajna. Onog dana kad smogneš snage oprostiti svojem najvećem neprijatelju, kad se sažališ nad njime, biti će dan kad ćeš biti uistinu slobodna.“ Kayla nije znala kako bi na ovo odgovorila ocu. Nije se ikada mogla zamisliti dovoljno jakom da oprosti Michaelu za sve što joj je učinio, čak iako je sad znala sve o njemu.

286

ČAROBNJAK Nije znala je li to zbog toga što je Michaelov Trag postao svjestan toga da Kayla sada zna Michaelovu prošlost ili je razlog bio u nečem drugom, ali prošla su već tri dana, a Michael se niti jednom nije pojavio u Kaylinoj blizini. Kayla je stalno bila na oprezu, ali je istovremeno i uživala u toj slobodi ma kako kratka ona možda bila. Ponajviše se družila s blizancima. Zajedno su tumarali šumom i braća su joj pokazivala neka vrlo zanimljiva mjesta poput napuštenih spilja ili skrivenih jezeraca. Objasnili su joj da je ovo jedina šuma u zemlji koja je ovako bogata zelenilom i jezerima i to sve zbog generacija moćnika poput Tehekee koji su oblikovali ovo tlo i prirodu. Kaylanee je također često visjela na telefonu. Ona i Sutey znali su provoditi sate i sate samo prepričavajući događaje. Čak je bila nazvala i majku koju je uvelike razveselio kćerin poziv. Ovog puta Kayla nije čak morala niti glumiti veselost. Doista se osjećala donekle sretno. Po prvi puta u životu nakon Michaela. Nadahnuta susretom s madame Bellamy, Lucy je odvela Kaylu na sastanak na Livadu Suza gdje su bile samo ženske pripadnice plemena. Tamo je Kay naučila ples iscjeljenja. Moćan ples koji zacjeljuje duh. Kako je vrijeme dalje prolazilo, Kay je sve više razmišljala o proteklom vremenu koje je provela sa svojom novom obitelji. Bila je itekako svjesna toga da je u životu s ocem i Lucy, te blizancima i Emawhom, pronašla neku vrstu mira za koji bi svojedobno dala sve na svijetu da bude moguć. Unatoč svim čudnim detaljima koji su je okruživali i svim neobičnostima koje su ju zaprepastile, bila je sretna i zahvalna što ju je njen otac napokon pronašao i doveo k sebi. Da nije postojao Trag koji joj je svakodnevno kvario tu sreću, bila bi upravo savršeno smirena i zadovoljna. Mogla bi zajedno sa svima uživati u jedinstvenom životu Omnahaia, ali je upravo zbog Traga bila osuđena na vječnost patnje. Nakon nekoliko dana Trag je ipak napao, a i postao je potpuno nepredvidljiv. Napadao ju je kad je to najmanje 287

očekivala i hranio se njome kad Sam nije bio u blizini. Iako, Kayla nije mogla ne primijetiti da joj više nije sposoban uzrokovati takvu bol kao prije. Upitala se nema li to možda kakve veze s onim što joj je Sam rekao, o tome da je prije bila sama i izolirana od svih te je stoga bila tako lak plijen toj nemani. Sada kad je okružena obitelji i ljudima koji je vole i daju sve od sebe da je usreće, moć Traga nad Kaylom je blijedila iako je ponekad, samo da pokaže svima da je tu, bacao stvari po sobi i stvarao zvukove grebanja po vratima i prozoru. Činio je to samo kad Samowaha nje bio u blizini jer je jedna riječ iz Samovih usta bila dovoljna da ga otjera. Kayla je bila itekako svjesna da samo ona može slomiti svojeg neprijatelja i da joj je dovoljno da mu se samo jednom odupre, ali koliko god to željela svaki put je prilika Michaela bila jača od nje. Svaki put je ona drhtala na podu od straha i boli iako je najviše na svijetu samo željela da to prestane. Kad ju je Emawho tog dana obavijestio da John Dee napokon dolazi, Kayla je u isti mah osjećala strah i olakšanje. Iskoristila je priliku da porazgovara sa svojim ocem koji je mirno sjedio na trijemu uživajući u popodnevnom suncu. „Sam..", započne ona sjedajući na veliku njihaljku koju je Sam bio izradio kad je Lucy doselila. „Hmm", promrlja njen otac, želeći joj pokazati da je sluša, a potom je okrenuo glavu prema njoj i ugledao te predivne tamne oči, jednake njegovima, samo što je sad u očima njegove kćeri odražavao velik strah. „Ah, Kaylanee, ohrabri se, nenamai", reče joj on blago. „Voljela bih biti hrabra poput tebe", iskreno mu odvrati Kay. „Ti se ničega ne bojiš.“ Samowaha odmahne glavom i zagleda se pred sebe. „To nije istina", izusti on. „Strah je prirodni dio svakog bića, samo, da bi bili snažni mi moramo naučiti kontrolirati svoj strah i ne dozvoliti da on nas kontrolira. Iako sam moćnk i gotovo sam neuništiv, ipak se svaki put kad idem u bitku bojim da se možda nikad neću vratiti. Da možda više nikada neću ugledati lica svoje djece ili Lucy ili Emawha i Tehekee, kao svih drugih koji su mi u srcu. Dok ti nisi došla živjeti ovdje uvijek sam se bojao da će ti se nešto loše dogoditi, da ću te izgubiti prije nego što te napokon pronađem, što se na kraju umalo i dogodilo. Da nije bilo Emawha, danas ni tebe više ne bi bilo.“ 288

Kayla je tužno gledala svojeg oca. „Žao mi je, Sam. Nisam znala da se tako osjećaš.“ Sam duboko uzdahne. „Kao što rekoh, bojao sam se, ali u svakoj toj prilici sam ja bio gospodar svojeg straha.“ „Misliš li da ću i ja to ikad moći?" s nadom ga upita Kay. Samowaha se osmjehne. „Mislim da bi danas trebala početi", on će odlučno, a onda se zabrine vidjevši turoban izraz kćerina lica. „Nešto te muči, nenamai", izjavi on samouvjereno. Nešto što nema nikakve veze s Tragom. Kayla kimne glavom i pomisli kako je samo dobro njen otac poznaje. „John Dee", izusti ona. „Ti ga ne voliš.“ Sam se ponovno nasmiješi. „Moja kćer je vrlo pronicljiva. Da, Kaylanee, John Dee mi nije nimalo drag. Moglo bi se čak reći da smo zakleti neprijatelji.“ Na ove riječi Kayla zaprepašteno pogleda oca. „I on dolazi ovdje? Da mi pomogne? Zašto?“ Sad je i Sam izgledao pomalo zlovoljno. „Dee dolazi ovamo jer nema izbora. Prije mnogo godina Emawho je spasio Deejev život, a njegova magija ga veže za taj čin. Dužan je vratiti Emawhu uslugu, a Emawho ima pravo od njega zatražiti bilo što. Ako mu Čarobnjak ne vrati dugovanje, izgubiti će svu svoju moć jer tako to biva kad se neki čarobnjak previše zavije u tamnu magiju.“ Kayla je sad napokon shvaćala o čemu se ovdje radi. Dee joj je pristao pomoći kako bi vratio Emawhu uslugu. Ipak, nešto u svemu tome ju je duboko dirnulo. Emawho je mogao zatražiti bilo što. Štogod mu srce želi, a on je zatražio da Čarobnjak pomogne upravo njoj. To je doista pokazivalo da mu je duboko stalo do nje. Kayla osjeti kako joj se obrazi rumene i ona okrene glavu od oca. Sam se samo nasmijao. „Da, vrlo je plemenit, taj naš Emawho, iako si nikada ne bi to dozvolio priznati." Kayla je vidjela sliku Johna Deeja u svojem udžbeniku iz povijesti. Izgledao je kao starac s dugom bradom i crnom kapicom. Valjda je i očekivala da će tako izgledati u stvarnom životu. Pogotovo nakon što je čula da ga svi zovu čarobnjakom. 289

Zato se duboko iznenadila kad je ugledala zgodnog mladića kako se na razmetljivom Harley Davidson motociklu zaustavlja pred njihovim trijemom. Bio je odjeven u kožu i imao je kratku smeđu kosu. Izgledao je upravo kao tip dečka koji bi se svakoj djevojci dopao. Tek što se zaustavio, Kayla je primijetila da joj je namignuo. „Ravenu", pozdravi on Sama koji nije na to odgovorio nikakvom kretnjom tijela. Kad je čuo zvuk motora Emawho je izišao iz kuće i također stupio na trijem. „Ah, Dee, stigao si.“ John Dee se na to gromko nasmije i reče im: „Da, upravo sam doprašio iz Kanzasa. Tamo je vrijeme strava!" Dee tad svrne pogled na Sama i vidjevši njegovu nepomičnost on reče: „Pa, što ima, Sammy, izgledaš kao da si progutao metlu. Hoćeš da nabacimo malo stare igre za razonodu?Možda te to opusti!“ Kayla pogleda očevu šaku i shvati kako se ova steže. U jedno je sad bila sigurna, njen otac ne samo da nije volio Deeja, već ga nije mogao smisliti. „Gdje si ostavio demone?" iznenada upita Emawho. „U gradu. Vaša magija im ne dozvoljava ulaz na Omnahai teritorij", ležerno odvrati čarobnjak. Sam tad ustane tako naglo da se Kayla lecnula. „Ostavio si ih u gradu?!" on će optužujućim tonom glasa. Gledao je Deeja tako prijekim pogledom, da je Kay bila uvjerena da je nju Sam ikada tako pogledao, ona bi pobjegla glavom bez obzira. Čarobnjak preokrene očima. „Uvijek si tako napet, Ravenu. Stvarno! Nisam ja baš tako loš kakvim me ti smatraš. Pod mojom su naredbom. Neće nauditi nikome bez moje privole.“ Samowaha ga prezirivo pogleda. „Ne znam zašto si ih uopće vodio sa sobom.“ Dee uzvrati pogled, a na licu mu se očitavala jednaka netrpeljivost. „Morao sam dovesti osiguranje. Ne može se reći da ti baš vjerujem, Ravenu.“ Sad je Sam bio taj koji se nasmijao. 290

„Stvarno, koliko dugo se znamo, Dee, a još uvijek nisi naučio da ja nisam nimalo sličan tebi.“ Dee na to samo odmahne rukom i napokon siđe sa svojeg motocikla. Sad kad više nije sjedio na svojem motoru, čarobnjak joj se činio tako niskim. Bio je čak malo niži od nje. Iz nekog nepoznatog razloga na um joj je pala stara poslovica: „Otrov se čuva u malim bočicama.“ „Eh, sad, zar nisam ja došao ovamo obaviti neki posao. Mislim, nije da ne bih volio ostati i družiti se, ali mislim da svi znaju da mi boravak na tlu Omnahaia nimalo ne pogoduje, stoga ako ste spremni?“ Sam tad pogleda Kaylu i upita je: „Jesi li sigurna, nenamai?“ Kayla bi voljela da može samouvjereno odgovoriti: „Jesam, naravno", umjesto toga joj je iz usta pobjeglo jedno preplašeno: „Valjda.“ Emawho tad pristupi Kayli i reče: „Bit ćemo uz tebe, Kaynee. Sve do kraja. Dok ga ne pošalješ k vragu.“ Mnogo hrabrije nego što se osjećala Kayla je ustala i ušla u kuću, a ostali su slijedili njezin primjer. „Svi se skinite u potkošulje", reče im Dee čim je ušao u kuću. Tri para očiju su ga zbunjeno gledala. On tad oholo uzvije obrvama i reče im kao da su prvoškolci: „Da bi svi mogli ostati zajedno kad prizovem Trag. To jest da vas dvojica ne bi nestali kad se on okomi na djevojku moram na vama nacrtati čini koje će vas spojiti. Moći ćete vidjeti Kaylu na mjestu koje Trag stvara u njenoj glavi i ona će moći vidjeti vas. Trag vas ipak neće moći vidjeti niti će čuti ovo što mi sad govorimo jer sam samim dolaskom ovamo već postavio elementarnu zaštitu. Vas dvojica se ipak nećete moći obračunati s Tragom stoga ni ne pomišljajte da ga napadnete. Djevojka mora biti ta koja će ga otjerati.“ On se tad obrati Kayli. „Da bi ga otjerala od sebe zauvijek, tvoja volja mora biti čvrsta i zapovijed mora biti odrešita. Drugim riječima, ti moraš nadjačati njega.“ Kayla je sumnjala da je ovo ikako moguće. Bilo joj je neopisivo drago što blizanci i Lucy sada nisu ovdje. Sklonjeni su na sigurno jer je Trag sada bio opasan i za njih. 291

„Postoji samo jedna stvar", nadoda Čarobnjak, obrativši se Samu. „Ako želiš da ovo uspije ne smiješ je spašavati, koloko god to možda želio. Moraš je pustiti da se sama bori. Samo da znate, vas dvojica je nećete moći dotaknuti niti će ona moći dotaknuti vas. Biti ćete poput sjena jedni za druge.“ Sam nije ništa govorio. Samo je kimnuo glavom. Kayli je ovo sve više počelo ličiti na utakmicu. Ona i Michael su glavni natjecatelji, a Sam i Emawho su tu da navijaju za nju. Samo što Kay nije mogla zamisliti gori scenarij utakmice. Dee im je tad prišao i na svakome od njih je nacrtao identične simbole. Potom je na podu dnevnog boravka iscrtao krug nekim bijelim predmetom koji je isijavao svjetlost, a oko kruga je također nacrtao te iste simbole. Kay nikad prije nije vidjela takva slova. „Kad ja pozovem Trag, on neće vidjeti ni mene ni vas dvojicu. Vidjet će samo djevojku i neće znati da sam ga ja prizvao, tako da budi spremna.“ Kayli se odjednom počelo činiti kao da sve ovo teče prebrzo. Srce joj je lupalo kao ludo i nije se mogla sjetiti kad se posljednji puta toliko bojala. Sad joj se sve to činilo kao ludost. Bilo joj je nezamislivo svojevoljno pozvati Michaela da ju napadne kad je toliko godina strahovala od njegovih napada. „Ne zaboravi, nenamai, ovog puta ti držiš sve konce u rukama", šapne joj otac na uho, a ona osjeti kako je ispunjava toplina njegova blagog duha. Sve je teklo po planu. Kad je završio s litanijom čarobnih rječi koje nitko od njih, pretpostavljala je Kayla, nije razumio, John Dee je nestao, a umijesto njega pojavio se Michael. Kayla je osjetila kako joj se cijelo tijelo trese od samog pogleda na njega. Nije joj još ni prišao blizu, a već je poželjela vrištati. „Samo hrabro", čula je Emawhov duboki glas iza sebe. To je Kaylu potpuno zbunilo. Inače kad bi vidjela Michaela svi bi oko nje postupno nestajali, a njihovi glasovi se udaljavali. „Kayla, slatka, mala Kayla", Michael će baršunastim glasom prilazeći joj. Kayla osjeti kako uzmiče nekoliko koraka unatrag. „Nemoj...“ 292

„Koju ćemo igru igrati danas?" nastavljao je on nemilosrdno. „Ah, znam jednu koju već dugo nismo igrali. Kayla odjednom vrisne ugledavši krv na svojoj ruci. Michael ju je držao za zapešće i nožem joj kidao kožu s desne ruke. Kayla je vrištala od boli. „Kaylanee, nedaj mu da te kontrolira!“ Odjednom je začula glas svojeg oca, ali kakve je to imalo veze kad je bol bila tako stvarna. „Bori se, Kaynee!“ Od boli u ruci joj je šumilo u ušima tako da je jedva čula Emawhov glas. „Ubij ga!" povikao je Michael, a Kay tek tad shvati gdje se zapravo nalazi. U snijegom pokrivenoj šumi u Kanadi gdje ju je odveo. „Neee!" vrisnula je ona znajući što sad slijedi. Kad se okrenula Christopher je već bio zavezan za drvo i preklinjao je za milost! „MOLIM TE, KAY, NEMOJ! MICHAELE, ŠTO TO RADIŠ? ODVEŽI ME! MICHAELE! MOLIM TE, MICHAELE!“ „Učini to, Kayla! Reži ga!“ Kayla je jecala iako je znala da joj nema spasa. „Ovo nije stvarno, nenamai! Bori se protiv njega!“ „Ne, ne mogu!“ Misleći da to govori njemu, Michaelov Trag reče: „Zašto ne, Kay? Sjeti se što ti je sve učinio? Zar mu ne želiš vratiti istom mjerom? Reži ga!“ „Ubij me! Molim te, Michael! Ubij me!“ preklinjala je Kay. Michael zgrabi Kaylu za vrat i pritisne svoju čeljust uz njeno uho. „I hoću, reče joj on. Ako ga ubiješ. Obećajem.“ Jecajući Kayla čvrsto primi nož iz Michaelove ruke. „Probodi ga!" povikao je Emawhov glas odnekud. „Probodi Michaela!“ Nije znala zašto ga je uopće poslušala. Kako se uopće usudila učiniti nešto takvo, a ipak je nasrnula nožem na svojeg mučitelja. Umjesto Chrisa, napala je Michaela. Ovaj ju je, naravno, zaustavio, snažno je udarivši šakom po licu odbacio ju je na tlo. 293

„Kaylanee, bori se!" začula je glas svojeg oca, ali prekasno. Već je bila u lijesu. Cijelo tijelo joj je bilo izubijano. Koža s ruku i nogu skinuta. Bol je bila prejaka. Gledala je zemlju oko sebe znajući da je sve gotovo. Nekoliko trenutaka nije mogla disati. Oduzeo joj je zrak. „Diši sad ako možeš, Kayla", govorio joj je Michael pakosno se smijući. „Diši, ljepotice!“ Kayla je pohlepno hvatala zrak previjajući se od bolova koliko joj je uski prostor to dozvoljavao. „Nikada te neće pronaći, Kay. Nikada više nećeš vidjeti svoju majku!“ Kayla je vrištala i vrištala sve dok ponovno nije ostala bez zraka, a svijet oko nje se pretvorio u tamu. Kad je Kayla tog dana ponovno otvorila oči. Nemalo se iznenadila kad je shvatila da se nalazi u svojem krevetu, a njen otac sjedi pored nje. „Sam, što se dogodilo? Gdje je Michael? Emawho? Dee?“ Samowaha Raven je izgledao beskrajno tužno. „Žao mi je, Kaylanee, ja sam kriv", prizna on. „Otjerao sam Trag iz one more. Nisam više mogao gledati kako te muči. Ti si se nakon toga onesvijestila, a Dee je otišao.“ „Otišao?" zbunjeno će Kay. Sam kimne. „Dee smatra da je svojim dolaskom ovdje i izvršavanjem čarolije koju je Emawho tražio od njega ispunio svoj dug.“ „A Michael? Nisam uspjela zar ne, on će se vratiti?" prestravljeno će Kayla. Sam teško uzdahne. „Nisi ti kriv Sam.“ iskreno će Kayla. „Ja mu se ionako ne bih mogla oduprijeti. Prejak je.“ Samowaha teško uzdahne. „Znam, Kaylanee, znam.“ Kayline se oči ispune suzama. „Znači li to da ću ja ipak završiti kao Tsege, Lucyna sestra?“ Samov izraz lica očvrsne. „Ne", ozbiljno će on. „Ne, dok sam ti ja otac.“

294

Kayla nije više znala što bi mu rekla, a kad je shvatila da on ima namjeru ustati, njen strah je izda i ona zaplače i zagrli ga. „Molim te nedaj mu da me pobijedi! Ne želim završiti kao ona! Molim te, tata!“ Kayla u tom trenu nije niti shvatila što je rekla, ali Sam je itekako bio svjestan. Po prvi puta u životu otkako je došla živjeti s njim, njegova Kaylanee ga je nazvala ocem. Itekako je znao da će sutra kad dođe k sebi, on za nju ponovno biti samo Sam, ali večeras mu je rekla: „tata“, riječi na koje je morao čekati jedanaest godina da ih ponovno čuje. Sam obriše suze svoje kćeri i pričeka da prestane jecati, a potom joj reče: „Kaylanee Raven, one noći kad si se rodila, ja sam po prvi puta u mnogo godina počeo vjerovati da živjeti doista nešto znači. Otkako sam izgubio svoju prvu obitelj još u vremenima pradavnim za tvoj vijek, izgubio sam i radost vlastitog duha. Živio sam jer sam znao da sam jedini moćnik u plemenu koji posjeduje doista najjači element, zrak, ali da se u međuvremenu rodio još jedan s tom moći, ja bih već odavna odustao od ovog svijeta i prešao u svijet duhova. Kad sam u upoznao tvoju majku ona je u meni probudila iskru života, ali ono što me je doista oživjelo, što mi je doista pružilo svrhu i radost bilo je tvoje rođenje. Donijela si mojem duhu nadu i utjehu. Nakon toliko stoljeća, ponovno sam se osjećao cijelim tek kad sam tebe primio u naručje. Ne možeš niti zamisliti što je tvoje rođenje značilo za mene. Jesi li se ikada zapitala što znači tvoje ime na jeziku Omnahaia? To je dugačko ime, a znači: „Ona koja daje život i mir", dva dara najvrednija u mojem narodu. Zar dosta misliš da bih nakon svega toga samo tako dopustio da ti odustaneš od svojeg života? Da se predaš ili da izgubiš razum?“ Samowaha tad položi svoju kćer natrag na jastuke i poljubi je u čelo, a potom jasnim glasom kako to samo Omnahaie znaju, zapjeva uspavanku svojoj kćeri, poželjevši joj tako, najljepšu laku noć.

295

OGNJIŠTE Kayla se sljedećeg jutra probudila osjećajući se potpuno iscrpljeno. Imala je osjećaj kao da se nalazi na nekom tamnom mjestu u svojoj glavi i da nikada neće moći izaći iz njega. Osjetila je kako joj je sva nutrina napeta, kao da joj prethodi nekakva opasnost iako je sve oko nje bilo potpuno mirno. Nije joj se dalo ustati iz kreveta, ali svejedno je skupila snage i ustala. Tek što se obukla, već je začula kucanje na vratima. „Da?" javila se umornim glasom. „Smijem li?" začula je duboki Emawhov glas. Osjetivši kako joj je bilo naglo ubrzalo, ona brzo reče: „Izvoli.“ Otvorivši vrata, Emawho uđe u sobu, kao i uvijek izgledajući nezgrapno u malom prostoru. Kayla osjeti da se u sebi blago nasmiješila zbog toga. „Kako se osjećaš?" brižno će on Kayli. Kayla uzdahne. „Bilo je i boljih dana", prizna mu ona. Emawho nije na to ništa odgovorio, ali njegov pogled pun nježnosti i brige doista je pružio Kayli neku utjehu. „Danas vodim blizance na planinarenje. Idemo izvan rezervata na planinu, Qachulak Neu, kako je mi zovemo. Pitao sam se bi li možda voljela poći s nama?“ Kad je postavio to pitanje na Emawhovu se licu vidjelo da se doista nada da će Kayla pristati.“ „Ide li i Sam?" upita Kay. Emawho odmahne glavom. „Tvoj otac, ima nekog posla u gradu, ali bit ćeš sigurna uz mene. Obećajem ti.“ Kayla porazmisli o izboru koji joj se nudi. Mogla je ostati kod kuće i cijeli dan razbijati glavu nad onim što se sinoć dogodilo, ili je mogla poći s Emawhom i blizancima koji joj zasigurno neće dozvoliti da razmišlja o ružnim stvarima. „Idem s vama", pristane ona. „Daj mi samo par minuta da se spremim i da nešto pojedem.“

296

Emawho joj se široko osmjehne. „Odlično!" on će veselo. „Nađemo se vani kod terenca. E da, ponesi i hvatač snova. Kampirat ćemo tamo!“ Čim je Emawho otišao, Kayla se ponovno krenula presvlačiti u nešto izdržljiviju odjeću. Pretpostavila je da bi trebala i uzeti par stvari sa sobom, stoga je spakirala svoju crnu naprtnjaču, pritom pazeći da je ne natrpa previše kako joj ne bi postala preteška za nošenje. Dok se pakirala, nije ju nimalo iznenadilo kad je ugledala svoju braću kako već skaču vani oko terenca i zezaju se s Emawhom. Kad se napokon spustila u prizemlje vidjela je Lucy kako vani kori blizance i Emawha i tjera ih natrag u kuću da svi pojedu pošten doručak prije nego krenu. „Znam ja što ste si vi zamislili! Pojesti nešto nabrzaka u autu, a potom cijeli dan živjeti na grickalicama, bez pristojnog obroka!" vikala je Lucy na blizance. „Nemoj tako, Luce, pa nije valjda da misliš da ih ja ne bih nahranio?“ „Hmpf!" Lucy će okrećući glavu, kako bi pripazila da joj luk koji se dinstao na štednjaku ne zagori. „Kaylanee, jedino se u tebe mogu ovdje pouzdati", Lucy će Kayli. „Molim te, pobrini se da ovi pustolovi jedu kako se spada.“ Kayla kimnei odvrati: „Hoću, Lucy.“ Kad su se napokon najeli Lucy ih je ponovno postrojila. Kaylu je ovo iznenadilo jer je očekivala da će nemirni blizanci samo izletjeti iz kuće kao i obično, ali nisu. Svi su stajali u mirnom stavu izgledajući netipično ozbiljno. Ne želeći se osjećati izdvojeno Kayla je slijedila njihov primjer. Njoj za to baš i nije trebalo puno truda. Ionako je uvijek izgledala vrlo ozbiljno. Lucy je tad iz gredenca uzela nekakvu trijesku koja se pri vrhu granala na više malih trijeskica. Ona pomakne vrh trijeske prema Emawhu koji prođe rukom iznad nje upalivši je, tako da se počela dimiti. Lucy tada priđe svojoj djeci i Kaylane uperivši taj dim prema njima. „Kaylene, Sammy i Kaylanee", obrati im se Lucy, glasom kakav Kayla nikad nije imala prilike kod nje čuti. Dubokim i nekako svečanim. „Qachulak Neu, je Sveta Planina. Svaki Omnahai je barem jednom godišnje posjećuje kako bi obnovio 297

svoju snagu i crpio iz moći planine, jačajuči tako svoj duh i obnavljajući savez sa sad već davno nestalim plemenom Khola. Hodočasteći na planinu mi se prisjećamo svoje pale braće. To nije mjesto igre, već svetište nečega što je jednom bilo najveća nada našeg naroda. Nada zbog koje Omnahai još i danas opstaju. Pročišćeni dimom whachaha pođite na planinu i prenesite tamo mir Omnahaia našoj paloj braći.“ Kayla je očekivala da će blizanci, kad su se napokon svi potrpali u terenac, i krenuli, daleko od majčina pogleda, odmah početi izvoditi ludorije, ali nisu. Ozračje ozbiljnosti potrajalo je gotovo cijelim putem. Vožnja do same planine potrajala je kraće no što je Kayla očekivala, a ad su napokon izašli van na otvoreno, oa ponovno osjeti kako je poprima onaj osjećaj napetosti u trbuhu koji bi imala kad bi joj predstojala nekakva opasnost. „Je li sve u redu, Kaynee? Nekako mi se činiš zabrinutom?" upita je Emawho koji je također primijetio nervozan izraz Kaylina lica. „Ne znam", iskreno mu odvrati Kay. „Imam osjećaj kao da će se dogoditi nešto loše?“ Emawho se na tren zabrine. „Isto kao onda kad sam ja otišao u bitku?“ Kayla odmahne glavom. „Ne znam. Nekako slabije. Kao da nas nešto vreba. Nisam sigurna. Imala sam taj osjećaj kad sam se probudila Moguće je da sam sve samo umislila..“ „Ja ne osjećam ništa", reče Sammy. „Ni ja.“ , nadoda Kaylen. Emawho je i dalje izgledao zabrinuto. On je bio skloniji vjerovati Kaylinim predosjećajima od njene braće. „Ni ja ništa ne predosjećam, ali biti ćemo na oprezu", odlučno će on. Sammy se na to nasmije. „Kao da bi nam se išta moglo dogoditi dok smo s tobom, Emawho.“ Kayla je gledala braću kako odlaze u šumu na planini, a svaki je na leđima imao privezano nekakvo smotano platno. Kaylanee je vidjelada i Emawho nosi dva takva smotuljka na leđima. Osim ratničkih noževa i tih smotuljaka, njena braća nisu imala nikakvu dodatnu opremu. „Pa krenimo", reče joj Emawho još uvijek izgledajući pomalo zabrinuto. „Dug je hod pred nama.“ 298

Emawho tad također krene za blizancima, a Kayla nije imala druge nego da slijedi njegov primjer. Isprva dok su još slijedili stazu put je bio lak i prohodan, ali Emawho ih je ubrzo skrenuo s puta i sad su hodali po šumskom tlu prepunom neočekivanog kamenja i niskog raslinja koje je zapinjalo za hlače. Ova šuma je bila potpuno drugačija od one na Omnahai teritoriju. Kayli se činila nekako strašnija i zlokobnija. Drveća su bila viša i nadvijala su se nad njih poput kakvih strogih stražara. Nije znala zašto, ali Kayla osjeti kako je prožima jeza od samog boravka na ovom mjestu. Emawho bi tu i tamo kad bi trebalo preskočiti kakav potok ili veliki rascjep ponudio Kayli da je prenese, a pokoji puta bi je i primio za ruku kad bi teren postao zahtjevniji ili kad bi se trebalo popeti preko neke stijene. Svaki puta kad bi je Emawho odigao od tla Kayla je imala osjećaj kao da njeno tijelo nema apsolutno nikakve težine. Bilo je to vrlo neobično iskustvo. Blizanci su također bili netipično ozbiljni što je Kay još više plašilo u ovom ionako strašnom okružju. Kad je došla do točke gdje više nije mogla podnjeti napetost u sebi i oko sebe, Kayla učini nešto vrlo netipično za nju. Ona započne razgovor. „Emawho..", započne ona. „Kakav je ono obred Lucy jutros izvela? Što se to dogodilo na ovoj planini da je ona tako važna Omnahaima?“ Emawho se osmjehne. „Zaboravljam kako ti zapravo malo znaš o svojem narodu.“ Kayla preokrene očima. „Nisam ja kriva za to", reče mu ona strogo. Emawho se nasmije. „Naravno da nisi. Nisam to niti rekao. Nije bitno. Dakle zanima te povijest planine, znam nekog tko bi ti je mogao dobro ispričati. Kaylen! Samweiha! Dječaci koji su odlutali malo ipred svih javili su se tipičnim indijanskim povicima, a potom se vrlo brzo pojavili pred Emawhom. „Da?" Kaylen će gledajući Emawha. Vašu sestru zanima povijest ovog mjesta, koji će joj od vas dvojice ispričati što se ovdje dogodilo? Oba dječaka se ozbiljno pogledaju i tad Kaylen reče: „Ja ću.“ „Odlično", reče mu Emawho i potapša ga po glavi, „Ali ne dok ne stignemo do Ognjišta.“ 299

Osjećajući kako se u njoj budi znatiželja, Kayla nastavi dalje za svojom braćom. Nakon nekog vremena imala je osjećaj da već hodaju čitav dan, iako je po položaju sunca na nebu znala da ne može biti dalje od podneva. Odjednom se Emawho zaustavi i klekne na jedno koljeno. Kayli je u tom trenu izgledao kao da mu je pozlilo, ali kad se ustao, ona shvati da on u ruci drži nekakav kolac omotan tkaninom. Kao i jutros preko Lucyne trijeske rukom je prešao preko vrha batine, a kad se vrh upalio, on reče blizancima: „Vrijeme je da vaša sestra prvi put pristupi Ognjištu.“ Emawho tad preda baklju u Kayline ruke i prstom joj pokaže na ulaz u špilju koju Kayla dotad uopće nije niti primijetila. Kayla bojažljivo pogleda Emawha, a potom prema špilji koju joj je pokazivao. „Svaki Omnahai mora Špilju Saveza prvi puta posjetiti sam, osim ako nije, kao i tvoja braća, nečiji blizanac. Kad uđeš unutra upali vatru na kamenom ognjištu u sredini špilje, a potom ćeš vidjeti pukotinu na zidu stijene iz koje izvire voda. Napij se te vode i umij svoje lice njome. Sve što ti se dogodi nakon toga moraš zauvijek sačuvati za sebe osim ako ti moćnik ne naloži drugačije. Nemoj se plašiti jer je špilja u kojoj je stvoren savez između Omnahaia i Khola sveto mjesto i ne dozvoljava ulaz zlim duhovima.“ Kayla je gledala u Emawha kao da je poludio. „Da uđem onamo? Sama?" zbunjeno će ona. „Što ako ima kakvih divljih životinja.“ Emawho joj se dobrostivo nasmiješi. „Ako i ima, ti si Omnahaia. Ne zaboravi to.“ Kayla nije mogla vjerovati što on očekuje od nje. Da uđe sama u neku mračnu spilju koja je možebiti puna vukova ili zmija. Pogledala ga je ravno u oči, ali u njegovim očima je bio nekakav čelični sjaj koji nije dozvoljavao suprotstavljanje. Kayla proguta knedlu i sa strepnjom se zagleda u ulaz u špilju. „Ne boj se, Kaylanee, i mi smo to morali proći. Nije strašno", reče joj Sammy. „Ali je jaaako čudno", nadoda Kaylen, a njegove riječi nisu Kayli zvučale nimalo utješno. Emawho tad priđe Kayli i primi njeno lice svojom rukama, a ona osjeti kako iz njega izvire neka toplina. „Ne boj se, Kaylanee, prihvati svoje nasljeđe.“ 300

On tada učini nešto vrlo neočekivano, sagne se nad nju i prisloni svoje usne na njeno tjeme. Kayla osjeti njegov vruć dah. Shvativši kako ga Kaylanee zbunjeno gleda, on joj reče: „To sam trebao učiniti za tvoj deseti rođendan. Žao mi je što nisam mogao.“ „Što je to bilo? “, zbunjeno će Kayla gledajući Emawha. „To je Dah Vatre!" ponosno će Sammy. „To je djelić Emawhove moći nad svima nama. Njegovim darom obnavljamo savez i nosimo ga na sebi do kraja života“, Kaylen će svećanim glasom. Kayla tek tad nešto shvati. „Vi zapravo niste uopće trebali ići na kampiranje. Došli ste ovamo zbog mene.“ Kayla je to rekla kao izjavu, a ne kao pitanje, a po zavjereničkim osmjesima na njihovim licima vidjela je da je potpuno u pravu. „Dosta razgovora, vrijeme je da posjetiš Ognjište", Emawho će, a u očima mu je ponovno titrao onaj čelični sjaj koji je govorio da s njime nema pregovaranja. Kaylane duboko uzdahne. Nije znala je li to zbog Emawhova dara ili je zbog nečega drugog, ali ipak se osjećala malo hrabrije nego ranije. Ponovno je uzdahnula, a potom krenula prema špilji, osjećajući kako joj je svaki korak teži od onog drugog. Prije nego što je ušla u mračnu unutrašnjost zemljina otvora, još jednom je pogledala svoju braću i Emawha, a potom, skupivši hrabrosti, ušla pravo u tamnu špilju. Nije je nimalo iznenadilo kad je shvatila da je u prostoru u kojem se nalazi potpuni mrak. Čim je malo zamaknula od ulaza koji je bio pod nekakvim kutom jedina svjetlost koja se vidjela bila je ona od baklje koju je držala u rukama. Shvatila je da joj se pod nogama nalazi nekakva staza, a na vrijeme je uvidjela da ta staza ima rub ispod kojeg nije vidjela ništa drugo osim tame. Slijedila je stazu u silaznoj putanji i lijevom rukom se pridržavala za stijenu. Kao da silazi niz stube samo mnogo strmije. Bilo joj je jezivo ulaziti u tu špilju. Cijelo je vrijeme imala osjećaj kao da je netko promatra. Kad se napokon spustila na ravno tlo, doista se našla u prostoru gdje je oko nje bio samo mrak. Bojala se da će se potpuno izgubiti. Hodala je tako čvrsto držeći baklju sve dok se pred njom nije ukazalo nešto što joj je izgledalo kao krug od kamenja. Ona tada shvati da je u tom krugu nekakvo drveće kao za potpalu. Pogledavši visoko gore 301

iznad sebe, vidjela je maleni otvor u špilji iz kojeg je dopiralo jedva nešto malo danjeg svjetla. Gurnula je baklju u dno kruga, bojeći se da bi se i baklja mogla ugasiti. Problem je bio u tome što se plamen nikako nije dao upaliti. Cijelo vrijeme je imala osjećaj da propušta učiniti nešto bitno. Nije znala o čemu se radi. Iza sebe je čula tok vode. Pretpostavljala je da je to izvor o kojem joj je Emawho govorio. Još je jednom pokušala bakljom upaliti sitne trijeske na dnu ognjišta, a potom ju je obuzeo čudan osjećaj. Kao da joj je nešto govorilo da mora staviti dio sebe u vatru da bi ona gorjela. „Kakav glup osjećaj", pomislila je Kayla u sebi. Mrak oko nje sve ju je više plašio i ona učini prvu stvar koja joj je pala na pamet. Bila je sretna što je ovdje sama tako da nitko nije mogao vidjeti njenu glupost kad ispadne da se prevarila. Otrgla je par vlasi iz svoje kose i pustila ih da padnu na plamen baklje. Tek što je to učinila, vatra se odmah primila i oganj je počeo tinjati. Brzo se šireći, vatra je uskoro osvjetlila prostor u kojem se nalazila. Visoko gore vidjela je stazu kojom se spustila na dno špilje. Ispod te staze nalazila su se još tri otvora dalje u špilju. Tamo je i dalje bila tama. Kayla pogleda još malo oko sebe i napokon ugleda mjesto odakle je čula da dopire voda. Shvatila je da izvor teče u svoje duboko korito koje kruži oko Ognjišta i račva se u tri dijela, a svaki odlazi u jedan od tri tamna otvora špilje. Kayla je znala da još samo mora popiti vode iz tog izvora i umiti se u njoj i tad je slobodna da ode iz ovog jezivog mjesta. Brzo je prišla izvoru i sklopila ruke u namjeri da ih napuni vodom da može piti. Tek što joj je voda dotaknula kožu, Kayla osjeti kako joj je od tog ledenog dodira zadrhtalo cijelo tijelo. Nekako joj se činilo da je ta voda lakša od obične vode. Bilo je to teško objasniti. Kao da je sama voda nekako rijetka, ali vrlo, vrlo slatka. Čim ju je okusila, Kayla je znala da nikad u životu nije probala ništa boljeg okusa. Započela je piti, a voda je postala tako ugodna na dodir da je jednostavno pustila da joj teče po licu. Tren kasnije niti ne razmišljajući o tome Kayla skine sa sebe majcu i hlače i cipele. I stane cijela pod taj mali slap. Nije joj bilo hladno jer je vatra s Ognjišta ugrijala cijelu špilju. Bio je to neopisiv osjećaj, činilo joj se kao da voda ispire sav teret i nečistoću s nje. Kao da joj nekako olakšava sve brige. Ponovno je osjetila svoju unutarnju kamwou i na tren je sva bol, tuga i nesreća bila maknuta s nje. Osjećala se kao da 302

nikad u životu nije proživjela nikakvu traumu. Olakšanje duše i tijela ispunilo ju je cijelu, a potom se dogodilo nešto nevjerojatno! Divna glazba ispunila je cijelu špilju. Bilo je to kao da čuje stotinu dalekih glasova istovremeno. Zvuk indijanskih bubnjeva pozivao ju je da im se pridruži. Na tlu pored ognjišta ugledala je nešto što ranije tamo nije primijetila. Kao u snu, Kaylanee priđe indijanskoj opravi i obuće je na sebe. Osjetila je kako joj se cijelo tijelo trese od želje da se kreće. Nije znala zašto, ali imala je osjećaj da više nije sama. Ipak, to ju nekako nije smetalo. Njene noge su se počele kretati same, bez nekakve svjesne odluke zaplesala je krečući se oko vatre poput duha. Tad je začula ženski glas kako pjeva, nije znala odakle i kako, ali znala je te riječi i zapjevala je zajedno sa ženom. Ostali su se samo odjednom počeli pojavljivati oko nje. Kayla je znala da bi se trebala uplašiti, ali nije. Znala je da je s njima sigurna. Prvo je vidjela bubnjare koji su udarali u velike bubnjeve pred sobom, potom je vidjela i ženu koja je pjevala. Na sebi je imala Omnahai nošnju gotovo jednaku Lucynoj. Tad su se pojavili i plesači, mnoštvo njih poslagalo se oko vatre i svi su radili jednake korake kao i Kayla, ili je ona radila jednake korake poput njih. To joj zapravo nije bilo niti najmanje bitno. Osjećala je kako joj je duh lagan kao perce, a tijelo ispunjeno poletom i radošću kakvu nikad prije u životu nije osjetila. Svaka pomisao na Michaela, Trag ili bilo što drugo što ju je u životu ikad mučilo sad je bila daleko od nje. Nakon nekog vremena imala je osjećaj da njene noge više niti ne dodiruju tlo. Bilo je kao u transu. Njeno tijelo se kretalo bez njene svjesne volje, ali svaki pokret svojeg tijela je mogla osjetiti prije nego što bi ga doista napravila. Doista je osjećala kao da proživljava nekakvo izvantjelesno iskustvo. Došlo joj je da zaplače od sreće, a nakon nekog vremena suze radosnice proklize niz njene obraze. Plesala je tako s pratiocima za koje je znala da nisu stvarni, ali svejedno su bili tu, sve dok se nije potpuno iscrpila. Pala je na tlo, ali bubnjevi su i dalje udarali i ostala stopala nestvarnih ljudi i dalje su nastavljala plesati. Kayla sklopi oči nastavljajući i dalje slušati bubanj iako joj se činilo da pjesma polako prestaje. Svakim njenim udahom zvuk bubnjeva je jenjavao, a glasovi plesača bivali su sve udaljeniji dok napokon nije nastala potpuna tišina. Kayla nije otvarala oči, jer se i dalje se čulo umirujuće pucketanje vatre što joj je pružalo ugodan osjećaj mira i 303

spokoja. Otvorila je oči tek kad je začula još nekakvo kretanje oko sebe. Činilo joj se poput disanja koje se približava. Ovaj zvuk nije bio kao ostali prije toga. Jako ju je uplašio. Otvorila je oči i samo što nije počela vrištati kad je shvatila što gleda. Pred njom je stajao ogroman medvjed i njuškao je. Kayla je istog trena prestala disati, nemoćna da se pomakne od straha. Medvjed se tad podigao na zadnje noge, učinivši se tako još većim i strašnijim. Kayla je više no išta željela vrištati u tom trenutku. Željela je da Emawho dođe ovdje i spasi je, ali njen strah ju je potpuno paralizirao. Medvjed je ipak nije napao već se spustio natrag na četiri noge i povukao nekoliko koraka unatrag. Kayla tad pogleda krajičkom oka prema mjestu gdje medvjed stoji. Iza njega su bila ona tri tamna otvora koja su vodila dalje u spilju. Ako je dosad bila prestravljena to nije bilo ništa prema tome kako se osjećala kad je ugledala kako kroz zadnji desni otvor izlazi još jedna životinja. Ogroman vuk, nakostriješene grive, također joj je prišao i onjušio je. Iako se neopisivo bojala, Kayla je kroz svoj strah svejedno nešto shvatila, nije tipično za vukove i medvjede da budu ovako blizu jedan drugome, a da se ne napadnu. To nije bilo prirodno ponašanje takvih životinja. Još više se zaprepastila kad je ugledala ogromnu sovu kako izlijeće iz krajnjeg lijevog otvora i sjeda ravno medvjedu na glavu, promatrajući Kaylu onime što joj se činilo kao vrlo strog pogled. Nije bila sigurna kako to zna, ali nešto u Kaylinoj nutrini govorilo joj je da ovdje nije riječ o običnim životinjama. Posebice zato što su tri životinje samo mirno stajale i gledale je. Iako je bila potpuno prestravljena, Kay pomisli kako bi je već bili napali da su to doista htjeli učiniti. Ponovno ne razmišljajući o tome što čini, Kayla bubne prvu riječ koja joj je pala na pamet: „Wenaho.“ Bila je to riječ Omnahaia za medvjeda. Jedna od rijetkih koje je znala. Bilo je dobro da je to izgovorila jer iako to nije znala, izgovaranjem riječi na tom drevnom jeziku razbila je čaroliju i barem nakratko, duhovi životinja koje su je okruživali mogli su poprimiti svoj stvarni lik. Kayla je u nevjerici gledala kako se medvjed pred njom pretvara u ogromnog starog indijanca, koji je na sebi imao medvjeđe krzno. Vuk se također preobrazio u mladića s vučjim krznom, a sova je sletjela s medvjeda i preobrazila se u indijanku s predivnom sivom 304

perjanicom. Kayla je i dalje ležala na tlu, potpuno opčarana ljudima pred sobom. Nikad u životu nije srela ljude čiji bi je izgled tako ostavio bez daha. Nije znala kako, ali odmah je znala da su davno mrtvi. Bilo je nešto pradavno u njihovu izgledu, nešto što je samim gledanjem iziskivalo mnogo poštovanja. Isto tako, Kayla je odmah znala da ovi ljudi nisu Omnahaie. Izgledali su divlje i nekako više zvjerski od pitomih Omnahaia. „Khola?" progovori Kayla u nevjerici. „Khola", ponovi žena-sova te riječi za njom i potvrdi ih klimanjem glave. „Kasno dolaziš", Kayli će čovjek koji je domaloprije bio medvjed. Kayla je odmah shvatila da je progovorio na jeziku koji nikad dosad u životu nije čula, ali ipak ga je, nekako, savršeno razumjela. Kayla polako ustane s tla iako se niti u jednom trenu nije prestala plašiti ovih strašnih stvorenja, za koje je sasvim sigurno znala da nisu živi ljudi. „Nisam ja kriva", reče Kayla, tek tad shvativši da joj riječi zvuče poput isprike. „Ona zbori istinu", izjavi čovjek-vuk obrativši se čovjekumedvjedu. Žena-sova tad duboko udahne, a Kayla shvati da ju je nešto na njoj tako jako iznenadilo. „Tko je taj stvor koji te prati?" upita ona, a oči su joj se suzile u sitne proreze. Kayla se okrene oko sebe, ali nije vidjela nikoga. Tek tad ona uvidi da žena-sova gleda ravno u nju izgledajući kao da vidi još nekoga. Kay konačno shvati o čemu se radi. „Ime mu je Michael. On je Trag koji me proganja", reče im ona žalosno. Na njene riječi sve tri osobe pred njom proizvedu zvuk sličan siktanju. „Zašto ga ne odagnaš?" upita je čovjek-vuk. Kayla nije morala niti razmišljati o ovom odgovoru. „Jači je od mene", reče mu ona. „Jak je onoliko koliko mu dopustiš biti", čovjek-medvjed će odlučno. „Nemam više snage boriti se protiv njega", tiho će Kayla, a glas joj je zvučao gotovo umorno. Žena-sova se nasmije na njezine riječi. „Kako, a nisi još ni počela bitku?“ 305

Kayla osjeti kako se u njoj budi bijes. „Jesam li zato došla ovamo? Govoriti o Michaelu?" upita ona glasom punim srdžbe. Sva tri duha se nasmiju istovremeno. „ Ovo je mjesto iscjeljenja", reče joj žena- sova. „Mjesto saveza Khola i Omnahaia", objasni čovjekmedvjed. „Došla si ovamo obnoviti savez svojih predaka, a to si i učinila plešući ples svojih predaka", čovjek- vuk će pokazujući rukom na Ognjište. „Mi se ne bismo niti pojavili, ali ti si nas prizvala.“ Kayla je gledala ženu-sovu u nevjerici. „Ja?" zbunjeno će ona. „Prizvala vas? Kako?“ „Tražila si pomoć duhova?" čovjek-vuk će samouvjereno. „Izrekla si riječi u transu, „tovahai“ Kayla je poznavala tu riječ, ona je na jeziku Omnahaia značila „upomoć“. Nije se sjećala da je izgovorila tu riječ, ali nekako je ipak znala da joj duhovi Khola ne lažu. „Možete li mi pomoći?" upita ih ona, a glas joj je zvučao preklinjajuće. Duhovi Khola su se međusobno pogledali. „Mi nemamo tu moć, slomiti tvojeg neprijatelja", reče joj čovjek-medvjed. „On je sve što te okružuje. Njegova si žrtva onoliko dugo koliko to želiš biti. Samo te tvoja volja može izbaviti iz njegovih okova", objasni joj čovjek - vuk. Ona tad pogleda ženu-sovu koja se ipak smiješila. „Ono što ti ipak možemo pružiti jest vrijeme. Uzmi ovu ogrlicu s mojeg vrata, u njoj je moć duhova Khola, sve dok je nosiš, tvoj Trag se neće moći pojaviti pred tobom. Jednog dana, ipak doći će trenutak kad ćeš je morati skinuti i suočiti se sa svojim progoniteljem. Kada ga otjeraš, vrati se ovamo i predaj nam natrag zaštitu koju smo ti posudili kako bi je jednog dana mogli ponuditi još nekome čija potreba bude poput tvoje.“ Kayla primi ogrlicu iz ženinih ruku iznenadivši se da je ona doista stvarna. „Hoće li ga ovo doista držati na odstojanju?" upita Kayla bojažljivo. Čovjek-medvjed kimne glavom. 306

„Čuvat će te od njegovih napada, sve dok ne budeš spremna suprotstaviti mu se.“ Kayla nije znala što bi im rekla. Sama pomisao da sad ima nekakvu zaštitu koja će je čuvati od napada, značila joj je više nego što su oni mogli zamisliti. Jedva se zaustavljajući da ne brizne u plač, ona će duhovima: „Hvala vam, duhovi Khola. Neću vas zaboraviti. Jednog dana, kad ojačam, vratiti ću se i predati vam natrag ovu zaštitu. Hvala vam!“ Duhovi Khola nisu više ništa govorili. Njihova obličja su se ponovno počela mijenjati i Kayla je zadivljeno gledala kako se svaki od njih preobražava u jednu od životinja koje čuvaju ovo svetište. Medvjed, Vuk i Sova okrenuli su se svaki prema svojem otvoru u spilji i otišli u tamu. Kad su otišli, Kayla je znala da je došlo vrijeme da napusti Ognjište. Shvatila je da joj zapravo uopće nije potrebna baklja da pronađe put natrag. Nije ga mogla vidjeti, ali nekako je ipak znala točno gdje mora stati, što i nije tako čudno kad porazmisli o tome da je upravo porazgovarala s tri preminule duše na jeziku koji nikad u životu nije čula niti ga je govorila do sad. Izašla je iz špilje iznenadivši se kad tome što je vani već pala noć i sve zvijezde su bile vidljive na nebu. Napokon je shvatila čemu su služili oni smotuljci na leđima blizanaca i Emawha. Bila je to tkanina za dva indijanska šatora koja su podigli ispred ulaza u špilju. Oni su također spremili sebi malo ognjište na kojem su već pekli roštilj i kao obično zafrkavali jedan drugoga. Tek kad su vidjeli da im Kayla prilazi potpuno su se utišali, a onda se zgranula kad je shvatila da je Emawho promatra očiju širom razrogačenih od šoka. On hitro ustane i priđe joj, a potom se zagleda u ogrlicu s jednim perom koja joj je visila oko vrata. „Zborila si s pradavnima? S duhovima Khola.“ Kad je to izgovorio, oba Kaylina brata također ustanu i zagledaju se u nju s dubokim strahopoštovanjem. Kaylanee ga posramljeno pogleda. „Rečeno mi je da sam zatražila njhovu pomoć, iako se ja toga ne sjećam.“ „Kaylanee..", zazove je brat Kaylen. „Duhovi Khola nisu zborili ni s kim već gotovo više sto pedeset godina.“ 307

Kayla ga iznenađeno pogleda. „Doista?“ „Da", potvrdi Sammy. „Kažu da su duhovi Khola tri životinje, medvjed, vuk i...“ „Sova", nadopuni ga Kayla. „Znam. Jako sam se prepala kad sam ih vidjela.“ „Dali su ti duhovnu ogrlicu", izjavi Emawho. „Zašto?" upita je. „Žena-sova mi je rekla da je to moćna zaštita koja će držati Trag na odstojanju sve dok ja ne budem spremna suprotstaviti mu se. Kaže da mi tako daju vremena da se spremim.“ „Žena-sova?" zadivljeno će Emawho. „Misliš, Qavachuk, legendarna iscjeliteljica?“ „Ne znam kako joj je ime. Ni njoj ni čovjeku-medvjedu, ili čovjeku-vuku", reče im Kayla. „Preobrazili su se pred tobom?" zaprepašteno će Sammy. „Svo troje?" upita Kaylen. Kayla kimne glavom. „To se nikada nije dogodilo", reče Emawho još uvijek u nevjerici ne skidajući oči s Kayline ogrlice. Kayla ih je i dalje sve zbunjeno promatrala. „Tko su zapravo duhovi Khola?" upita ih ona znatiželjno. Emawho tad pogleda Sammya i Kaylena, a onda ipak reče: „Žao mi je dečki, ali možda je ipak bolje da, nakon ovog što se dogodilo, ja ispričam ovu priču.“ Emawho ih je sve poveo natrag do vatre, a blizanci su odmah nastavili brigu oko roštilja. „Kaylanee, prije nego nastavimo, možda bi bilo bolje da se ogrneš ovim", reče joj Emawho i prebaci preko nje indijanski prekrivač. „Nije mi hladno", odgovori ona. Oprava koju je našla na tlu pored Ognjišta doista ju je nekako grijala. Emawho se nasmije. „Ne radi se o tome, već odjeća koju nosiš nije stvarna. To je odjeća koju su sazdali duhovi i iako se tvojoj braći ona možda čini poput stvarne tkanine, ja ipak mogu vidjeti ravno kroz nju, kao što je slučaj i s tvojom ogrlicom.“ Kayla tek tad shvati što joj on pokušava reći. Brzinom munje omotala je prekrivač koji joj je Emawho dao oko sebe, ne želeći niti pomišljati što je sve već vidio do sad. Kad se napokon 308

prestala vrpoljiti, sjela je do Sammya, a obrazi su joj bili dovoljno crveni i zažareni da je Kayla pomislila da bi sad na njima bilo lako ispeći i jaje. Ne želeći joj pružiti daljnji razlog za neugodu, Emawho je započeo priču: „Khole ili kako ih još zovu Khowalhai su pradavni narod čija stopala više ne hodaju ovim tlom. Potpuno su izumrli i ne postoji onaj koji bi se danas mogao nazvati potomkom Khola osim jedne jedine i njene kćeri. Drevni govore, a pod tim mislim na vašeg oca, jer je on ipak najstariji među nama, da su Omnahai i Khole braća. Nekoć su bili jedan velik narod koji se zvao Kothamonah, kao što se dogodilo i s mnogim drugim narodima i ovaj se razdijelio u dva plemena. Omnahai i Khole. Bilo je to u drevna vremena, mnogo prije Samowahe, prije Tehekee, prije Emawha, prije Suteya, najmlađeg među moćnicima. Ipak, Khole i Omnahai nisu zaboravili svoje korjene i upravo u ovoj spilji su se zavjetovali da će uvijek, baš kao prava braća ići u rat zajedno. Svaki Khola i svaki Omnahai morao je u životu barem jednom doći na ovo mjesto kako bi obnovio savez dvaju naroda. Khole nisu izumrli postupno, kao što je to bio slučaj s mnogim drugim plemenima. Khole su pobijeni u ratu gotovo do zadnjega čovjeka, žene i djeteta. Bilo je to za vrijeme mladosti vašeg oca. Nedugo nakon što je postao moćnikom. U to vrijeme svijetom je pustošio demon koji nije pripadao na ovo tlo. Doputovao je ovamo na brodu s pomorcima koji su se izgubili u oluji iz stranih zemalja. Bio je to vrlo moćno stvorenje mraka i sile vatre po imenu Ukobach. U zemljama u kojima je živio, Ukobach nije bio vrlo moćan, ali u ovim je zemljama stekao veliku moć i snagu. Postao je gotovo nepobjediv i mračna stvorenja su se skupljala oko njega. Imao je malo neprijatelja, jer tada još nije bilo bijelih lovaca, a plemenskih je moćnika bilo malo. Ukobach je uspio počiniti veliko zlodjelo i uništiti tri moćnika Khola čije imena bjehu: Wenaho Namau, Medvjeđa Šapa, Paowe Hoxqa, Vučji Trk i Qavachuk, Sovine Oči, moćnike koje si ti Kaylanee danas imala veliku čast susresti. Nikada dosad nije neki demon skupio toliku snagu i uništio sva tri moćnika nekog plemena, ali Ukobach je uspio i počinivši to veliko zlodjelo ostavio je Khole potpuno nezaštićene. Omnahai su u to vrijeme imali samo jednog moćnika. Ime mu je Samowaha we-i-ja. Iako još mlad i neiskusan, Samowaha je sad morao štititi oba plemena. I Khole i 309

Omnahaie. Mnogi su govorili Samowahi da je to nemoguć zadatak i da bi se trebao usredotočiti na zaštitu samo jednog plemena jer će inače oba poginuti, ali Samowaha nije želio prekršiti savez s Kholama i prepustiti ih na milost i nemilost Ukobachu. U svojem nastojanju da zaštiti oba plemena, najgore se ipak dogodilo. Samowaha je bio pozvan zaštititi Khole, ali to je zapravo bila varka kako bi se uništili Omnahaie. Ukobach je poslao tek maleni dio svojih snaga na Khole, iskoristivši tako priliku dok Samowahe nema da napadne Omnahaie. Sam je to na sreću na vrijeme shvatio i vratio se zaštititi svoje pleme, samo što je pritom njegova mlada žena i dvoje voljene djece poginulo. Demoni su ih dokrajčili. Ukobach se pak pridružio bitci, željan uništiti i posljednjeg moćnika. Ono Khola što je preživjelo napad na svoje pleme, imalo je dva izbora, pomoći Omnahaima ili pobjeći glavom bez obzira. Odabrali su prvo i priključili se bitci, svjesni toga da ako oni poginu Khole više neće postojati jer su i njihove žene također sudjelovale u bitci. I Khole i Omnahai su održali savez tog dana. Samowaha je u svojem gnjevu i žalosti za izgubljenom obitelji uspio dokrajčiti Ukobacha i njegove demone, ali ono što je uslijedilo nakon te bitke bila je velika tuga. Khole su bili potpuno izbrisani s lica zemlje, a preživjeli plemena Omnahai sakupili su se na Livadi Suza kako bi oplakali svoje mrtve. Vaš otac nije bio među njima, on se vratio u selo Khola u potrazi za preživjelima. Bio je još više tužan kad je shvatio da su svi oko njega mrtvi. Srce mu je zaigralo tek kad je čuo dječji plač, koji je, kako se činilo, dolazio iz same zemljine utrobe. Samowaha je slijedio taj zvuk i u dubokoj pukotini u tlu ugledao je sakriveno dijete kako plače iz sveg glasa. Podigao je djevojčicu u svoje naručje i dugo je plakao zajedno s njom. Prozvao ju je Tehekea što na jeziku Khola znači: „ Iz Zemlje Nikla“. Znao je, da onog dana kad Tehekea umre umrijet će i posljednji Khola, zato se nemalo iznenadio kad mu je dvanaest godina kasnije, ta ista djevojčica prišla i rekla da je sanjala san Bijelog Gavrana.“ Iako su već znali ovu priču, blizanci su je i dalje slušali s potpunim zanimanjem. Očito se ova priča nije pripovijedala tako često u narodu. Kayla je tek tada shvatila da zaprepašteno zjaka u Emawha otvorenih usta. Brže bolje je stisnula usne i potom upitala u nevjerici: „Tehekea je posljednji Khola?“ 310

Emawho se žalosno osmjehne. „Njena kćer, Nwmana Šumski List jest isto dijelom Khola, ali da, Tehekea je doista posljednji živući pripadnik svojeg plemena.“ Kayla se prisjeti kako su joj se duhovi Khola u špilji učinili više divljima od Omnahaia, a potom shvati kako joj se i Tehekea uvijek činila drugačijom od ostalih Omnahaia, nekako više divljom i nesputanijom. Kao da sama priroda izvire iz nje. „E, pa, dosta priče za jednu noć. Vrijeme je za večeru i spavanje", reče im Emawho hinjeno strogim glasom. Kayla napokon shvati da joj brat već duže vrijeme pokušava dati ražnjić koji je držao u rukama. „O, oprosti", brzo će ona, prihvačajući hranu. Tek kad je okusila pečeno meso, shvatila je, koliko je doista gladna. Kad su se svi najeli dosita, Emawho ih je potjerao na spavanje. „A gdje ćeš ti spavati, Emawho?" začula je Kayla, Sammya kako ga pita. Emawho se na to samo gromko nasmijao. „Nigdje, ostat ću upravo ovdje pored vatre i čuvati vas, neustrašive indijance.“ „Laku noć, Kaylanee", zažele joj braća jednoglasno dok su se naguravali koji će prije ući u šator. „Laku noć", odvrati ona, a onda začuje Emawha kako je doziva. „Kaynee?“ Ona se okrene. „Laka ti noć, malena. Lijepo sanjaj.“ Kayla ponovno osjeti kako joj se obrazi rumene i pitala se, može li Emawho u mraku to vidjeti? Nadajući se da ne može, čvrsto je stegnula pokrivač kojim se omotala i prije nego što je ušla u šator brzo rekla: „Laku noć, Emawho.“ Nije joj bilo nimalo lakše kad ga je čula kako se vani prigušeno smijulji. Tek kad je legla na prostirku koju su braća za nju rasprostrla na šumskom tlu, Kayla razmisli o danu koji je proživjela. Jedno je bilo sigurno, nikada u životu nije doživjela ništa slično onome danas. Bojažljivo je rukom dodirnula ogrlicu koja joj je visila oko vrata, svim silama se nadajući da ona stvarno djeluje. Potom je podigla glavu i ugledala hvatač snova koji su joj Emawo i Sam darovali kako visi ravno iznad njene glave. Netko je očito mislio na sve. Baš kad je pomislila na to, ona osjeti kako joj je u šatoru postalo neprirodno vruće. Taj isti netko se očito brinuo da se ne prehladi. Kayla nije mogla da se 311

ne nasmije u sebi kad je začula Kaylena kako iz susjednog šatora dovikuje Emawhu. „Daj, smanji malo to grijanje, skuhat ćemo se ovdje!“ Osjećajući se potpuno sigurno i zaštićeno kao nikad do sada u životu Kayla je sklopila oči na tlu svojih predaka, pustivši da joj se sve brige pretoče u samo nejasne sanje od kojih ju je čuvao očev hvatač snova. Emawho je sjedio pored vatre koju je stvorio i čuvao stražu nad onima koje je smatrao svojom obitelji. pogled mu je vrlo često lutao prema Kaylaneeinom šatoru. Bilo mu je drago čuti kako spokojno diše. Ako je zbog nečega bio sretan što ju je danas doveo ovdje, onda je to bilo zbog ogrlice koju su joj duhovi Khola podarili. Znao je da to ne znači da se zauvijek riješila Traga, ali bio je to nekakav početak. To je značilo da napokon on i Sam imaju vremena pomoći Kaylanee da ojača i da se kad dođe čas za to suprotstavi Tragu. Pomislivši na to što je sve dosad ta sirota djevojka pretrpjela, on shvati kako je bio glup misleći da će već sad jednim Deejevim posjetom uspjeti riješiti stvar. Naravno da ona nije još bila spremna za bitku sa svojim mučiteljem, ali sad je barem imala nešto vremena da se pripremi za to. Emawho se tako udubio u razmišljanje o svim dobrim trenucima koji su se danas dogodili, ali onda ga je nešto prenulo. Kao munjom ošinut, on ustane. Nije bio jedini, blizanci i preplašena Kayla izjurili su van iz šatora i stali bliže k njemu. Šuma oko njih je neprirodno utihnula, nisu se čule ni ptice ni vukovi. Kao da su svi noćni zvukovi utihnuli u isti glas. Čak je i drveće prestalo pucketati. „Što je to, Emawho?" iako je Kaylen pokušao zadržati smiren ton, u glasu mu se ipak čula natruha panike. „Štogod bilo, neprirodno je. Osjećam to", šaptom će Sammy. Kaylino disanje se ubrza. „Mislila sam da je ovo tlo sigurno od zlih duhova", ona propiskuta. „Budite tiho", naloži im Emawho. „Želim da na moj znak potrčite prema Ognjištu. Uđite u špilju i ostanite tamo dok ne dođem po vas.“ Kayla si nije mogla pomoći, uplašena, uhvatila je Emawha za ruku i čvrsto je stisnula. „Ne želim se odvajati od tebe. Molim te", reče mu ona hrabrije nego što se osjećala. Brže 312

nego što bi ijedna ljudska ruka mogla, Emawho je uhvati za bradu i nježno joj podigne glavu gore tako da su im se oči našle na istoj razini. „Vjeruj mi", reče joj on, a potom je jednako naglo pusti. „SAD!" zaori on, a oba blizanca uhvate svoju sestru za ruke i potrče s njom prema ulazu u špilju. Emawho se u istom trenu preobrazio u svoj stvarni lik i krenuo za njima. Ulaz u špilju bio je tako blizu, ali u tom trenu Kayla ispred sebe ugleda bljesak čelika i tad shvati zbog čega ju je svo ovo vrijeme pratio taj neopisivi osjećaj predstojeće opasnosti. Jače nego što je ikad znala da može, ona povuče svoju braću unatrag, a Emawho pojuri ispred njih, raširivši svoje ruke poput vatrenih krila koja su ih štitila. Stvorovi koji su im pripriječili ulaz u špilju napokon su bili u potpunosti vidljivi, obasjani Emawhovom vatrenom pojavom. Kaylanee nikad u životu nije vidjela strašnija stvorenja. Izgledali su poput ogromnih čudovišnih divova salivenih od tekućeg čelika. Tijela su im bila nazubljena šiljcima koji su stršali iz svih kuteva, a umjesto ruku imali su produžetke koji su izgledali poput ogromnih mačeva. Iz sebe su odašiljali sablasno plavo svjetlo. Na glavi nisu imali usta i nos, samo stravične plave oči i nekakave velike proreze na mjestu gdje bi im trebala biti usta i obrazi. Iako ih nikad dosad nije vidjela svojim očima, Kay je po opisu odmah znala da gleda trojicu razorbladea. „Kako se usuđujete oskvrnuti ovo sveto mjesto!?!" bijesno prosikće Emawho, iako nije očekivao da će mu odgovoriti jer razorbladei nisu mogli govoriti. „Sjena je skinuta s ove šume. Osim ove špilje, sada možemo kročiti gdje nam se prohtje, Vatronošo.“ Emawo je podigao pogled i susreo se oči u oči s demonom zraka. Koji se gotovo niotkuda stvorio pred njim. „Leowythe, što su ti za ime svega, razorbladei mogli ponuditi da im se pridružiš?“ Kaylanee tad prestravljeno pogleda demona zraka, Leowytha, odmah shvativši da se to stvorenje u potpunosti razlikuje od njenog oca. Leowyth je na sebe preuzeo oblik drveta koji na neki način izgleda poput kakvog starca. Bio je blijede boje i kroz njega se moglo vidjeti. Imao je dugu kosu koja je na neki način ličila na krošnju. Izgledao je više poput sablasti nego 313

kakvog opipljivog stvora i iako nije bio zastrašujuć poput razorbladea, od samog pogleda na njega, Kaylu je hvatala neopisiva jeza. Pogledom na svoju braću utvrdila je da se i oni osjećaju jednako kao i ona. Leowyth se nasmije, a smijeh mu je zvučao nekako neprirodno, staklasto. „Razorbladei su bezumna stvorenja, korisna jedino u bitci. Ne, Vatronošo, oni mi nisu ponudili ništa, ali mi je njihov gospodar ponudio cijeli svijet, a to je nešto što se ne odbija lako. Zauzvrat mu moram učiniti samo jednu malu uslugu.“ Emawhova vatra se malo jače rasplamsa, a Kayla se stisne k braći. „A koja usluga bi to bila? Daj reci, doista sam znatiželjan?" podrugljivo će Emawho. Leowyth više nije gledao u Emawha, uperio je pogled ravno u Kaylu i njenu braću. „Znači ovo su posljednji potomci Samowahe Ravena. Možeš li zamisliti što bi moj gospodar učinio za samo jednu kap njihove krvi, krvi samog Velikog Gavrana? Možeš li zamisliti kakvu bi čaroliju, kakva stvorenja, ta krv mogla stvoriti? Da ne spominjemo da bi kap njihove krvi u pravim rukama mogla uništiti sve vas prljave mješance, poluljude koji su davno zavrijedili izumrijeti.“ Emawho je sad bio potpuno bijesan, vatra je suknula na sve strane paleći drveće oko njega. Jedino su Kayla i blizanci ostali netaknuti pred tom vatrenom stihijom. „Nikada! Tvoj gospodar, tkogod on bio, neće ih taknuti!" srdito će Emawho. Leowyth je pak izgledao kao da se dosađuje. „De, de, Vatronošo, zar doista misliš da ih možeš zaštititi svo troje? Uozbilji se. Uostalom jednu od vašeg plemena smo već uhvatili. Posljednja od Khola je s nama, jest da joj krv nije čista kao i ona njene majke, ali poslužiti će jednako dobro.“ „Nwmana Šumski List!" kriknu blizanci u isti glas. „Što si joj učinio, gade!" odvažno će Sammy pokušavajući napasti Leowytha, ali ga je Emawhova vatrena barijera odmah vratila natrag. „Platit ćete za to što ste učinili! Samowaha Raven je na putu ovamo, a kad on dođe požaliti ćete svoje zlodjelo!“ Tren kasnije Kayla nije mogla vjerovati da su te riječi doista izašle iz njenih usta. Leowyth se na to samo nasmijao. 314

„Dok Raven dođe, Vatronoša će biti uništen, a vi ćete biti naši zatočenici, mala Gavranice.“ Sad je Emawho bio taj koji se nasmijao. „To ćemo još vidjeti", on će okrutnim glasom i u tom trenu je vatra ponovno buknula. Demon zraka je istovremeno nasrnuo na njega. Kayla je osjetila kako se oko nje nabija pritisak dvije ogromne sile. Razorbladei su također okružili Emawha. Pokušavajući ga zasjeći, ali to im je stvaralo velik problem jer nisu znali koji dio Emawha je prava vatra, a koji je njegov duh. Kayla i blizanci osjete kako su se podigli za nekoliko centimetara, stajali su na vatri, ali ona ih nije palila. Oko njih je bio vatreni zid, ali bio je tek neugodno topao, ali ne i pakleno vruć. Činilo se kao da su ona i njena braća postali dio Emawha koji je on nosio sa sobom dok se borio, ne spuštajući ih nigdje na tlo. Kayla je odmah shvatila što pokušava učiniti. Emawho ih je pokušavao prinjeti što bliže Ognjištu jer je znao da su jedino u špilji sigurni, ali sam Leowyth se smjestio pred spilju i nije dozvoljavao Emawhu da priđe. Odjednom se stvorio još jedan demon. „Žao mi je što kasnim, dečki", povikao je, a Kayla je po njegovom obliku uvidjela da je riječ o vodenom demonu. Izgledao je poput Suteya dok je mijenjao oblik, ali mnogo, mnogo strašniji. Tren kasnije voda je prštala odasvud. Sve se događalo prebrzo. Kay i blizanci su mogli samo uplašeno gledati kako Leowyth i njegov drug gašavaju Emawhovu vatru na rubovima, dok razorbladei sjeku odasvud. Odjednom su se začuli i Emawhovi krici boli. Oštrice razorbladea počele su sjeći i njegovo biće, nemilosrdno se vrteći na sve strane prilazeći sve bliže Kayli i blizancima koje se Emawho svim silama trudio zaštititi. „Porazit će nas", povikao je Kaylen uplašeno. „Ne! Emawho, bori se!" vrištao je Sammy. Kayla je također postala svjesna da ako se neko čudo ne dogodi uskoro, Emawho će biti uništen. Ne znajući što da učini od straha i tuge, ona rukom čvrsto primi ogrlicu koja joj je visjela oko vrata. „Tovahai!" vrisne ona iz sveg glasa. „Duhovi Khola, pomozite! Sveto tlo je oskvrnuto, neprijatelji su nad nama! Tovahai!“ 315

Isprva se ništa nije događalo, ali odjednom Kayla osjeti kako njenim tijelom struji nekakva neobična energija. Kao i kad je bila u transu kod Ognjišta, ona u bljesku ugleda lica trojice duhova, koja su se na tren pojavila, pa opet nestala. Potpuno ju je obuzela ta čudna energija, samo što je osjetila kao da je puni nečim, nekom snagom, odjednom je dobila osjećaj kao da bi rukama mogla pomaknuti planine kad bi to doista poželjela, kao da je medvjeđa snaga ušla u nju. Bitka između Emawha i demona se približavala kraju, njegova vatra se gašavala i on je postepeno gubio lik. Nije mogao istovremeno štititi i napadati. Da je bio sam, bio bi nenadmašiv, ali uz djecu na koju je morao paziti nije imao druge, nego da se usredotoči na to da ih zaštiti što je duže moguće dok Sam ne stigne. Emawho je znao da će Sam osjetiti opasnost i pojuriti ovamo, ali nije znao koliko će mu trebati da dođe. Znao je da čak i da pokuša pobjeći razorbladeima, nikada ne bi uspio pobjeći Leowythu. Demoni zraka bili su brži od vatre. Odjednom je osjetio kao da se unutar njega samoga nešto događa. Kao da se rađa kakva nova sila. Osjećao je nekakvo guranje iznutra i to ga je potpuno izbezumilo. Odjednom, kao od šale, Kaylanee je probila njegov vatreni zid i istupila u samo srce borbe. Svi su zastali pred onim što je stalo ipred njih, pa čak i razorbladei. Bila je predivna! Njena raspuštena kosa vijorila je na neprirodnom vjetru i ne časeći ni trenutka neviđenom brzinom zraka, poletjela je prema jednom od razorbladea i udarila ga svojom malom šakom ravno u lice. Ne vjerujući onom što vidi, Emawho je gledao kako razorblade leti u zrak i pada nekoliko metara dalje, a Kaylanee je ostala letjeti nekoliko trenutaka u zraku dok su njena ogromna krila kao u sove mlatila zrakom stvarajući valove tako snažne da je i Leowyth morao odstupiti nekoliko metara dalje od nje, jednako zaprepašten kao i Emawho, onime što vidi. Tada je Emawho napokon shvatio odakle izvire Kaylaneeina snaga. Jedan pogled na ogrlicu Khola mu je bio dovoljan da uvidi da je to izvor njene novostečene snage. Znao je da pod svaku cijenu mora zaštititi Kaylanee i njenu ogrlicu, ali sad kad je imao pomoć, mogao se lakše boriti unatoč tome što je još uvijek morao istovremeno štititi i blizance. Iako se nikad u životu nije borila, Kayla je brzo shvatila o čemu se radi. Emawho je bio iznimno snažan i moćan, ali 316

neprijatelji su ga brojčano nadjačali, ponajviše zbog toga što je morao i čuvati njenu braću i napadati u isti mah. Kay je uvidjela da je najbolji naćin da mu pomogne taj da odvraća pažnju od napadača i pruža mu prilike za napad. Bila je to izvrsna tehnika i odlično im je uspijevala! Vidjevši da Kaylanee i Emawho uspješno napreduju, Sammy i Kaylen su se ohrabrili i počeli ih bodriti, potpuno se uživjevši kao da se i sami bore. Kayla je nogom udarila vodenog demona koji je sad čuvao ulaz u ognjište, od toga nije imala mnogo koristi osim što se smočila. Shvatila je da je dodirnula samo njegov vodeni dio koji je, poput krakova, demon odaslao svuda oko sebe. Izgledao je bezoblično, neprestance se mijenjajući, pokušao ju je zarobiti u jednom od svojih vodenih valova, ali Kayla je svojim novim krilima uspješno lepršala oko njega izmičući se brže nego što je on očekivao. Znala je da za tu brzinu mora zahvaliti Vučjem Kholi koji ju je obdario svojom moći. Kay je tad s leđa napao sam Leowyth, primio ju je svojim ledenim, granastim rukama oko pasa i pokušao je povući u stranu, obujmivši istovremeno i njena krila kako više ne bi mogla letjeti, ali snaga kojom su je Khole bili obdarili nadjačala je njegovu i raskinula je njegove spone, zavitlala je demona zraka pravo na Emawha, koji ga je spremno dočekao vatrenom rukom posegnuvši upavo ondje, gdje je znao da mu se nalazi životna nit. Izgledalo je kao da je u jednom trenu blijedi Leowythov lik nepomično visio u zraku, a potom se ispustivši jeziv krik jednostavno rasplinuo. Činilo se kao da je pobjeda demona zraka na neki način ojačala Emawha i dodala još maha njegovoj vatri. Postao je ogroman. Kayli je iz zraka izgledao poput požara koji hara šumom. U svojem vatrenom zagrljaju zarobio je demona vode i držao ga tako sve dok ovaj nije ispario vrišteći u mukama. Tad se začulo stravično hujanje vjetra oko njih. Izgledalo je kao da se na njih obrušio golemi tornado. Vjetar je u pijavici podigao preostale razorbladee u zrak i Kay je zadivljeno gledala kako ih drobi u najsitnije komadiće. Moć njenog oca doista je bila najstrašnija od svih. U usporedbi sa Samowahom Ravenom, Leowyth je bio tihi maestral. Kad je opasnost minula i svi su neprijatelji bili uništeni. Kayla se spusti natrag na zemlju, a Sam i Emawho poprime 317

svoje ljudske oblike. Emawhu je na licu titrao vatreni osmjeh, ali Sam je izgledao oprezno. „Jesu li to svi, sunamai?" upita on Emawha. „Jesu", Kayla je bila ta koja je odgovorila, iznenađujući samu sebe. „Sigurni smo zasad.“ Znala je da je u pravu jer se onaj čudni osjećaj koji je imala u želucu kad im je predstojala opasnost u potpunosti povukao. Samowaha tek tad pogleda svoju kćer, shvativši u što gleda. „Što?" zbunjeno će on, a potom mu pogled padne na ogrlicu duhova na njenom vratu. „Blagoslovljeni bili Khole, za sva vremena!" reče on zvučeći kao da mu je istinski laknulo. Kad je Kay opet bila objema nogama čvrsto na tlu, a opasnost se povukla, osjetila je kako njena krila nestaju i kako ona čudna energija koja joj je dala snagu i brzinu puže po njenom tijelu ravno u ogrlicu oko njenog vrata. Ona sa strahopoštovanjem dotakne ogrlicu, a potom pogleda prema svojoj braći da se uvjeri da su neozljeđeni. Iako su dječaci svo ovo vrijeme bili prestravljeni, slava pobjede omamila ih je i sad su na licima imali izraze takvog ponosa, da im se i sam Emawho nasmijao rekavši: „Vas dvojica izgledate kao da ste vlastitim rukama potukli cijelu vojsku demona i razorbladea.“ Tek što je to izrekao, Emawhov se lik u potpunosti smrkne. „Nwmana Šumski List!" on će brže bolje Samu. „Tkogod je gospodar razorbladea, zarobio ju je. Želi njenu krv Khola kako bi stvorio neka strašna stvorenja, zato su neprijatelji i bili ovdje noćas, Sam. Željeli su i krv samog Gavrana. Željeli su tvoju djecu.“ Sam ozbiljno pogleda Emawha. „Znam za to, Emawho. Upravo zbog toga mi je i trebalo tako dugo da se vratim. Baš sam bio krenuo za onima koji su oteli Nwanu s njenog prvog zadatka, kad sam osjetio da ste vi u opasnosti. Morao sam odabrati, Emawho, moraš požuriti natrag u pleme jer Tehekea je također pošla spasiti kćer, a ja moram za njom. Pleme je nezaštićeno, a pitanje je kad će neprijatelj to shvatiti. Jedino ih još strah od Suteya drži na odstojanju, ali sigurno im neće 318

trebati dugo da shvate da je to nedorasli moćnik, a ne netko od nas. Moraš odmah natrag. Ti si sad stup plemena.“ Emawho zabrinuto pogleda Sama. Nikada dosad nije vidio takav izraz na njegovu licu. Zvučalo je kao da se Sam oprašta od njega, a kad se Sam okrenuo da zagrli svoju djecu, Emawho je bio siguran da se Samowaha oprašta od njih. „Dođite ovamo, djeco moja.“; Sam će svojim potomcima, nježno ih gledajući. Svo troje natiskali su se oko Sama, a iako mlađi od sestre, blizanci su je nadvisivali. „Kaylen, Sammy, teška je bitka pred nama, ali obećajte mi da ćete raditi na tome da postanete zaštitnici plemena i da ćete brinuti za Lucy i Kaylanee i da ćete slušati Emawha.“ „Da, oče", rekla su obojica dječaka u isti glas, tužno gledajući oca. „Kaylanee,“, obrati se Sam svojoj kćeri, rastužen suzama koje su se započele skupljati u njenim očima. „Zvučiš kao da odlaziš, Same, kao da se nećeš vratiti", Kayla će jedva natjeravši svoje usne da izgovore te riječi. „Vratit ću se, kćeri moja, ali želim da mi obećaš da ću se imati kome vratiti. Obećaj mi da ćeš se čuvati", ozbiljno će Sam. „Ne želim da odeš", djetinjim glasom će Kay. Nije mogla izgubiti oca, ne sad, kad ga je napokon pronašla! „Znam, dušo, ali Nwmana Šumski List je također jedno od moje djece, kao što je i Tehekea, a ja nikad ne napuštam svoju djecu.“ Samowaha ju je poljubio u čelo, podragao blizance po kosi i okrenuo se da ode, kad ga je uplakani glas dozvao natrag. „Tata!!!" vrisnula je Kayla za njim i potrčavši, bacila mu se u naručje. „Volim te, tata! Obećaj mi da ćeš se vratiti, molim te!“ Samowaha je primio njene obraze u svoje ruke, dok je gledao u oči identične svojima, on nježno reče: „Obećajem, nenamai. I ja tebe volim, kćeri moja.“ Samowaha je tad prišao k Emawhu i stavio mu ruku na srce, a Emawho je učinio to isto Samu. Njih dvojica su se razumjeli i bez riječi. Kayla je očiju mokrih od suza koje su proklizile niz njene obraze gledala oca kako ponovno mijenja obličje i pretvara se u bisernu bjelinu sve dok nije potpuno postao nevidljivi vjetar. Osjećala je kako ju je podraškao po obrazu prije nego što 319

je nestao, a ona je ostala stajati pored svoje žalosne braće pitajući se isto što i oni, hoće li se njihov otac uspjeti vratiti kući?

320

TUGA Lucale je cijelu noć prosjedila na trijemu u svojoj njihaljci. Ona je uvijek osjećala zlo, ali nikad nije mogla pomoći. Preslaba da se bori, mogla je samo čekati da se njen muž vrati i svaki put se pitala hoće li se vratiti? Znala je da će Sam i Tehekea učiniti sve da vrate Nwanu kući, ali imala je osjećaj da se Sam po prvi puta od svoje mladosti susreo s neprijateljem koji mu je doista bio ravan. Tkogod je bio gospodar razorbladea bio je i uzrok Samove neprestane brige. Ponekad, kad bi Sam osjetio da mu je breme odgovornosti preteško za nositi, podijelio bi svoje brige s Lucy. Ona ga je uvijek saslušala i pokušala mu pomoći savjetom i utjehom iako je i sama predobro znala da je Sam mnogo mudriji i mnogo, mnogo, stariji od nje. On je bio posljednji moćni Gavranov sin. Osjećala je to u svojem srcu. Samov prvorođenac, dijete koje je prije toliko mnogo godina poginulo u bitci zajedno sa svojom majkom i sestrom, također je sanjalo san Bijelog Gavrana, ali bio je nedorastao i puno, puno mlađi od Suteya. Zato je Lucy znala da njeni sinovi nikad neće biti moćnici i ta pomisao ju je istinski tješila. Previše je vremena provela sa Samom i Emawhom da ne bi znala kakvu odgovornost moćnici nose na sebi. Nije to željela za svoje sinove. Bila je ponosna na njih što su plesali ples vukova i odlučili postati zaštitnici plemena, ali u srcu je bila sretna što nikad neće biti na prvoj liniji obrane. Moći će neopterećeno odrastati, ženiti se i imati djecu bez da stalno moraju ići u borbu. Morali bi se boriti samo ako bi borba došla k njima. Živjet će vječno kao i njihov otac, ali nikad neće morati biti poput njega, polu ljudi, polu stvorovi svjetla. Kad su Lucy ispričali što se dogodilo u šumi, bila je izvan sebe od brige. Pomisao da demoni žele njenu djecu zbog njihove krvi utjerala joj je strah u kosti. U rukama je držala vrećicu punu praha i svako malo bi je čvršće stiskala k sebi. U toj se vrećici nalazio vjetreni prah, koji joj je Sam jednom prilikom donio i rekao da upotrijebi samo ako se nađe u najvećoj opasnosti. 321

„Samo ako ti to bude posljednji spas, Lucale, za tebe i sinove, samo onda iskoristi ovaj prah, ali drži ga uvijek blizu, za svaki slučaj.“ Lucy nije imala pojma kako djeluje taj prah. Uvijek ga je držala negdje postrani, misleći kako joj nije potreban sve dok pod njenim krovom žive dva moćnika, ali sad kad su njena djeca bila u izravnoj opasnosti čvrsto je držala taj prah uza se, tankom uzicom zavezanom za zapešće. Neprestano je razmišljala hoće li Sam uspjeti poraziti neprijatelje i hoće li opasnost zaprijetiti plemenu i njenoj obitelji? Nikada dosad nije vidjela sumnju u Samovim očima, ali u posljednje vrijeme je vidjela koliko se promijenio. Otkako je Emawho bio napadnut, Sam je bio rastrgan između pomaganja Kaylanee i proganjanja razorbladea. Svim se silama trudio otkriti tko stoji iza svega toga. Tko je taj koji je uspio stvoritit takve ogavne stvorove i ujediniti ih s demonima elemenata? Bila je to drevna magija pomiješana s tvorevinama modernog svijeta, jer iako to ljudi izvan rezervata nisu znali, i moderni je svijet imao svoju magiju, novo otkriće koje su Sam i Emawho tek pokušavali razaznati. Lucale je donekle tješila pomisao na ogrlicu Khola koja je visila oko Kaylaneenog vrata. Kad su joj ispričali o djevojčinoj preobrazbi za vrijeme borbe s Leowythom i njegovim pomagačima. Lucy je bila potpuno zaprepaštena tim vijestima. Demoni zraka bili su jedni od najmoćnijih stvorova na svijetu, Lucy nije nikako mogla shvatiti što im je netko mogao ponuditi da bi se odrekli svoje samostalnosti i pristali ga služiti? Dok je razmišljala o svemu tome, nije niti shvatila da više nije sama. Kayla je stajala na dovratku i s trijema gledala u mračnu šumu pred sobom. „Kaylanee, nenamai? Jesi li dobro?“ S vrlo neobičnim izrazom lica, Kayla priđe Lucy i sjedne do nje. „Ne, znam, Lucy. Sve me ovo toliko potreslo. Trag, Dee, Duhovi Khola, moja preobrazba, pomisao da sam se ja borila protiv demona, potom Samov odlazak, toliko se toga dogodilo u tako kratkom vremenu, ne znam kako da se nosim sa svim tim? Ne mogu vjerovati da se sve to doista dogodilo.“ Lucale turobno uzdahne i zagleda se u Kaylinu prosjedu kosu. 322

„Znam što misliš, kćeri, previše se zla okupilo u tvojem životu odjednom. To nije u redu. Vrijeme je nažalost jedino što ti može pomoći da se naučiš nositi sa svim tim. Voljela bih ti reći da će sutra sve biti u redu, ali noć je tako mračna, a zvijezde su skrivene od mojeg pogleda, a duboko u kostima i srcu osjećam da naše nevolje tek počinju.“ Kayla tad zabrinuto pogleda svoju pomajku i shvati da Lucy ima izraz lica kakav Kayla nikad dosad nije vidjela. Nije to bila obična zabrinutost. Bio je to strah. „Lucy?" preplašeno započne Kayla, bojeći se završiti rečenicu. „Misliš li da će se Sam vratiti?“ Očekivala je da će je Lucy umiriti i reći joj da naravno da hoće ili da je glupa što je uopće pomislila da se njen otac možda neće vratiti, ali Lucy ju je samo ozbiljno pogledala očiju još uvijek raširenih od straha i brige, uspjela je samo reći: „Nadam se, Kaylanee, iskreno se nadam.“ „Kaylanee?“ odjednom začuje Kayla kako je doziva drugi glas dolazeći ravno iz šume.“ „Emawho?" ona će, zbunjeno primijetivši Emawhov krupan lik kako im prilazi. „Pođi sa mnom, molim te", on će također ozbiljna izgleda. Lucy je zabrinuto ustala. „Je li sve u redu, Emwaho? Mislila sam da si sa Suteyem?“ Emawho je samo odmahnuo glavom. „Sve je u redu, Lucy, samo trebam Kaylanee nakratko.“ Lucy je zaustila na tren kao da će protestirati. Na tren je njen strah nadvladao logiku. Željela je da Kaylanee bude blizu nje da je može vidjeti i da zna da je na sigurnom, bio je to njen majčinski instinkt, ali tad se sjetila da je Emawho traži, a ne neki balavi klipan. „U redu", tiho će Lucy, a Kayla je odmah ustala i pošla za Emawhom. „Emawho, što se dogodilo? Imam osjećaj da si nešto prešutio Lucy", mračno ga upita Kay čim su se malo udaljili od kuće. Emawho se kiselo nasmije. Nije bilo radosti u njegovu smijehu. „Ma je li? A kad si ti to postala tako pronicljiva?" gorko će on. 323

„Molim?" pristojno će Kay iako ju je pogodila Emawhova grubost. Emawho se tad zaustavi na mjestu i okrene prema njoj. „Oprosti mi, Kaynee. Ljut sam i ne pazim što govorim, ali ti nisi kriva zbog toga i ne moraš zato trpjeti moje grubosti.“ „Emawho, što ti je? Jesi li dobro?" Kay će sad već vidno zabrinuta. Emawho duboko uzdahne, pokušavajući se smiriti. „To je zbog mojeg duha, Kaylanee, vatru je teško smiriti kad se jednom razbukta, kao što si i sama imala prilike vidjeti u šumi. Ponekad se teško kontroliram. Sada bih tako želio da sam sa Samom i Tehekeom, ali moram ostati ovdje i zaštititi pleme što je jednako važno. Problem je u meni, u mojem elementu, teško mi je biti na jednom mjestu kad znam da se negdje drugdje moj rod bori.“ Kaylanee ga je u potpunosti mogla razumjeti. Otkako je i sama dobila priliku osjetiti kako je to kad se boriš protiv zla, više je puta poželjela da je moćnija i da i ona može pomoći Samu i drugima. „Znaš, nisam ti se još nijednom zahvalila", tiho će ona gledajući ravno u Emawhove plamene oči. Emawho je zbunjeno pogleda. „Na čemu?“ Kaylanee se blago nasmiješi. „Na tome što si spasio život mojoj braći i meni.“ Vidjevši njen osmjeh bilo mu je kao da su sve njegove brige bile kao rukom odnesene. Emawho se također nasmiješio. „Ne, dušo, ja sam taj koji se mora zahvaliti tebi. Da se ti nisi uspjela onako preobraziti i pomoći mi, neprijatelji bi me satrli i pod tim mislim uništili zasvagda. Ti si ta kojoj ja dugujem zahvalu, a ne obrnuto.“ Kaylanee mu tad uzvrati pogled s jednakim žarom. „Ne, Emawho, vidjela sam te, vidjela sam tvoju moć, da nisi pokušavao zaštititi nas porazio bi i demone i razorblade bez moje pomoći. Mi smo te usporili, a ti si bio spreman umrijeti da nas zaštitiš iako si mogao spasiti sebe da si htio.“ Niti ne razmišljajući o tome što čini, Emawho obujmi Kaylanee jednom rukom oko pasa i privine je k sebi. „Nema toga što ne bih učinio da zaštitim one koje volim, Kaynee, a tebe volim više od ikoga na ovome svijetu.“ 324

Tijela su im blla tako blizu jedno drugome. Kay je mogla osjetiti njegovu vrelu kožu na svojoj. Shvatila je da stoje preblizu, a kad su se Emawhove usne približile njenima, uspaničila se na tren i zadrhtala je poput lista na vjetru. Nije bila dovoljno snažna da se odvoji od njega, znala je da to čak niti ne želi, ali nije mogla dopustiti da je poljubi, ili ipak... „Emawho?" odjednom se začuje starački glas iza njihovih leđa. „Kaylanee. Auk Namake.“ Kayla se željela brzo odvojiti od Emawha jer joj je bilo iznimno neugodno pred prodornim pogledom starca Konnaha, ali Emawho je samo malo podigao glavu još uvijek čvrsto držeći Kay u zagrljaju. Starac je započeo nešto brzo govoriti na jeziku Omnahaia što Kayla nije uspjela pohvatati. Razumjela je par riječi i među njima nekoliko puta spomenuto Suteyevo ime. „Ne brini, starče, zato sam i došao po Kaylanee. Riješit ćemo mi to. Ostaj u miru.“ Kad je starac otišao, Kayla zbunjeno pogleda Emawha. „Što se događa, je li Sutey u kakvoj opasnosti?“ Emawhov staloženi izraz lica se iskrivi. „Ma, keiho mali, neda se urazumiti. Tehekea i Sam su ga uspješno držali pod kontrolom kad bi se uzrujao. Ja sam bio kod njega da mu ispričam za protekle događaje, ali kad je čuo da su neprijatelji oteli Nwmanu i da žele krv tebe i blizanaca, potpuno je poludio. Izgubio je kontrolu i sav se rasuo. Malo fali da ne odnese branu koja okružuje Tehekein dom, a ako to učini, cijelo pleme je u opasnosti.“ Kayla nije mogla vjerovati onome što čuje. „Moramo do njega", brzo će ona. „Moramo mu pomoći. Emawho kimne. „Da, zato sam i došao po tebe. Nisam želio ništa govoriti Lucy dok je onako potresena, ali mislim da si zapravo ti jedina u stanju smiriti maloga.“ „Hajdemo onda, što čekamo?“; nestrpljivo će Kay, povlačeći Emawhovu ruku u smjeru konja. Emawho se nasmije. „Ja znam i brži način putovanja“, veselo će on i uhvati Kaylu u naručje, a potom se preobrazi čvrsto je držeći. Bio je to zastrašujuć prizor, Kaylu je nosio čovjek sazdan od plamenova, ali plamenovi je nisu mogli povrijediti. 325

Poput požara, Emawho je poletio naprijed, a Kay shvati da joj se u glavi zavrtjelo od brzine. Bilo je to tako neobično iskustvo, od straha da ne padne pokušala se uhvatiti za Emawha, samo što ga nije mogla normalno vidjeti, ali ipak znala je da neće pasti jer je sigurna vatra bila svuda oko nje, čvrsto je držeći u svom toplom zagrljaju. Put do nasipa je trajao tako kratko da je Kayla ostala potpuno zaprepaštena Emawhovom brzinom, ali ono što je vidjela pred sobom oduzelo joj je dah. Iznad Suteyeva utočišta grmjelo je i sjevalo, a s neba su padale krupne kapi kiše. Suteyev element se toliko napunio vodom da se već prelijevao dolje s vrha nasipa. „Sutey, keiho, smiri svoj duh, brate, doveo sam ti Kaylanee. Vidiš da je neozljeđena. Želi razgovarati s tobom, ali ne može to dok si u ovom obliku.“ Na Emawhov glas grmljavina se samo pojačala zajedno s kišom, a veliki valovi, zapljuskivali su rubove brane prelijevajući se u svim smjerovima. Jedino je Tehekein hrast, zaštićen čarolijom stajao netaknut u svom tom prodiranju vode. „Wehonai!" poviče Kayla Suteyu. „Smiri se. Zlo je prošlo. Braća i ja smo dobro. Moraš se smiriti, prijatelju, jer si doveo pleme u opasnost.“ Kad je čuo Kaylin glas, Sutey se uspio malo smiriti i nebo nad njima je izgledalo kao da je u bitci protiv samoga sebe. Svijetli oblaci borili su se protiv tamnih. „Reci mu još nešto, mislim da tvoj glas djeluje", šapne joj Emawho. Kaylanee je prvo počela promišljati o tome što da kaže, ali onda su riječi samo provalile iz nje. „Wehonai, sjeti se kad si rekao da mi nikad ne bi naudio. Ja ti vjerujem, znam da me ne bi doveo u opasnost. Ti si jači nego što drugi misle. Puštaš da ti posustane samokontrola zato što oni kažu da je to normalno i da se to očekuje, ali ti možeš i bolje od toga, prijatelju. Ti se možeš kontrolirati. Znaš da je tako! Tvoja tuga i tvoj bijes su ono što te čini slabim, ali pomisli na ljude koji te vole i shvatit ćeš da imaš toliko razloga da se držiš na okupu!“ Grmljavina je počela malo posustajati i doista se činilo da se nebo razvedrava, izgledalo je kao da se Sutey bori protiv samoga sebe, ali u tom trenu munja je prostrujala nebom i pogodila ravno u mjesto gdje je domalo stajala Kaylanee. 326

Emawho ju je na vrijeme izmaknuo, ali u tako brzom trenutku, uplašena, Kayla mu se istrgla iz ruku i pala u vodu. Emawho se bacio za njom, ali znao je da ako upotrijebi svoje moći, to će Suteya još više razgnjeviti i slučajno će uništiti Kaylanee bez da toga uopće bude svjestan. Voda u koju je Kayla pala bila je tako duboka i tako mutna. Nije vidjela ništa pred sobom. Nije više znala gdje je gore, a gdje dolje. Potpuno se prepala. Tražila je neki znak od Emawha, ali nije ga mogla vidjeti Bila je uvjerena da će se udaviti, ali tad je ugledala nekakav srebrnasti bljesak nedaleko od nje. Zaplivala je u tom smjeru i tek kad je došla bliže, shvatila je u što gleda,. Sklupčan na dnu velikog jezera koje je stvorio sjedio je Sutey, rukama je obavio koljena, ali glava mu je bila uperena prema gore. Nije izgledao poput obična dječaka, već kao dječak sazdan od bisernog svjetla. Kayla je sad napokon znala dovoljno o moćnicima da shvati da je to njegova životna nit. Osjetila je kako ostaje bez zraka i instinktivno je pružila ruku kako bi dotaknula dječaka. Kad ju je ugledao Sutey je izgledao kao da je izvan sebe od nevjerice. Brzo ju je primio na svoje biserne ruke, a tren prije nego što se onesvijestila, Kayla je usnama oblikovala riječi: „Vjerujem ti.“ Sekunde su prolazile, a Emawho je bio izvan sebe, malo mu je nedostajalo da se razbukne i izgubi kontrolu jednako poput Suteya. Rukama je masirao Kaylino srce, a potom joj svako malo dahnuo u usta. Sutey je samo bespomočno klečao pored nje. „Molim te, Kaylanee, diši! Molim te!" preklinjao ju je u neprestanoj litaniji molitvi. Emawho je radio brzo i bez prestanka, nemogavši pojmiti pomisao da bi mu Kaylin život mogao tako lako kliznuti iz ruku, a onda se napokon ona trznula i zakašljala, a iz usta joj je procurila blatna voda. Kad je napokon uspjela prodisati, počela se sva tresti. „Hladno", promumlja ona, a glas joj je zvučao tako duboko i grubo kao da je pripadao nekom strancu. Emawho ju je uzeo u naručje i čvrsto je privinuvši sebi, rekao: „Sve će biti u redu, dušo, dobro si! Hvala, Velikom Gavranu, dobro si!“ 327

Brzo ju je ugrijao i Kayla se odmah osjećala bolje, tek tada je shvatila da i Sutey kleči pored njih i gleda je, a na licu mu se očitovao takav rastrgan izraz pokajanja da je Kay odmah pružila ruke prema njemu. „Wehonai", ona će primivši ga za ruku. „Sve je dobro. Ja sam dobro.“ Sutey uzrujano odmahne glavom. „Ja sam kriv. Nisam se mogao kontrolirati. Čak i kad sam čuo tvoj glas s brane, pokušao sam, ali nisam mogao natjerati vodu da se povuče natrag u mene. Bila je tako preteška, premoćna, a ja sam bio tako malen i nisam je više mogao zaustaviti.“ Kayla još jednom zadrhti i privine se bliže k Emawhu, na što je on odvratio još jednim valom topline. „Kad si me vidio, uspio si se kontrolirati. Uspio si, znam, jer da nisi ja više ne bih bila živa.“ Sutey pogleda duboko u Kaylaneeine oči i shvati da mu ona govori istinu. Kad je vidio da je ona u opasnosti upio se kontrolirati. Napokon je shvatio da sva ona Samova i Tehekeina govorancija o štićenju drugih nije bila samo govorancija. To je bila svrha njegova postojanja i sad kad je to napokon uvidio, kad je razumio svoju moć na taj jedan dublji način. Bio siguran da je doista sposoban biti gospodarom svoje sile kad su drugi u opasnosti. Znao je da se u tom trenu nešto u njemu promijenilo. Kao da je večeras sazrio i kao da više nije nedorasli moćnik koij se ne može kontrolirati, već zaštitnik plemena koji koristi moć koja mu je dana i koji je doista gospodar te moći. „Hvala ti, Kaylanee. Ti si doista moja spasiteljica", ozbijno će Sutey gledajući djevojku. Kayla lagano odmahne glavom. „Ne Sutey, ja sam ti samo prijateljica, a prijatelji si pomažu u nevolji.“ Kad ju je Emawho te večeri položio u krevet, Kayla je napokon shvatila da nešto nije u redu. Emawho je bio tih poput miša, a na licu mu se vidio trag duboke patnje. Nije progovorio niti riječi s njom otkako su je izvukli iz vode i oživjeli, a kad ju je položio na jastuke i pokrio, odmah se bio okrenuo da ode bez i jedne riječi. „Emawho", pokuša ga dozvati Kayla, ali glas joj je zvučao tako promuklo i grlo ju je peklo. Emawho se okrene, a izraz lica 328

mu je govorio da bi radije bio bilo gdje drugdje samo ne ovdje s njom. „Oprosti", tiho će ona. Tako naglo da ju je napol uplašio, Emawho se obrušio na krevet do nje. „Da to više nikad nisam čuo iz tvojih usta", prijeteći će on. „Ja sam kriv za sve, trebao sam te štititi, paziti na tebe, a umjesto toga si umalo poginula! Vječni život ti je mogao biti ugašen samo zato jer ja nisam bio dovoljno oprezan!“ Kayla se malo podigne u krevetu. Bilo joj je to vrlo teško učiniti jer je bila potpuno iscrpljena od plivanja. „Nisi ti kriv. Bio je to splet loših okolnosti. Molim te, nemoj se ljutiti ni na sebe ni na mene. Preumorna sam za to.“ Kayla je doista bila tako umorna i iscrpljena da jednostavno nije razmišljala o tome što govori. Emawhovo držanje tad postane malo blaže. On ponovno, nježno položi Kaylu natrag na jastuke. „Nikada se ne bih mogao naljutiti na tebe, malena", tiho će on gledajući kako joj se oči same sklapaju. „Pustit ću te da sad spavaš. Laku noć", on će poljubivši je u čelo, ali Kayla ispreplete svoje tanke prste u njegovu košulju i posljednjim snagama tog dana, ona promrmlja: „Ostani.“ Emawho u tom trenu više nije bio siguran što učiniti, iako ga je duša izjedala od krivnje, ipak je legao na rub kreveta pored nje, a Kayli nije trebalo dugo da se u snu okrene i smjesti glavu na njegovo rame i zagrli ga jednom rukom. Emawho je polako pružio svoju drugu ruku ispod Kayline glave, pružajući joj tako oslonac i tom istom ju je zagrlio oko pasa. Nikada u životu nije pomislio da će se ovako osjećati. Znao je da je Kaylanee njegova, jednako koliko je i on njen. Znao je to od davnine. Zbog događaja koji ga je iz temelja promijenio i vratio natrag na stranu dobra. Nije joj još mogao reći istinu, ali tako je to želio! Više od ičega, želio joj je reći zašto je toliko voli i zašto ju je bio spreman čekati tako dugo, ali nije mogao. Barem ne još.

329

POSJETITELJI Dani su prolazili, a od Sama i Tehekee nije bilo ni traga ni glasa. Blizanci više nisu išli u školu, kao ni druga djeca iz rezervata. Sam je to zabranio prije svojeg odlaska. Naredio je da se dio bolnice na tlu rezervata pretvori u privremenu školu i pozvao je Hamaku Mary da dođe i podučava ovdje, na što je Mary pristala bez imalo prigovora. Mnoge su se stvari u plemenu promijenile otkako im je zaprijetila izravna opasnost. Zaštitnici su bili postavljeni na granice rezervata sa samo jednom zadaćom, da promatraju i da pod svaku cijenu dojave ako im se bude približavala kakva opasnost. Zbog drevne magije bilo je gotovo nemoguće da zle sile stupe na njihov teritorij, ali uvijek je postojala mogućnost od razbijanja čini, kao što se dogodilo u šumi na svetoj planini. Tek je kasnije Emawho ispričao njoj i blizancima da je jedini način da neprijatelj stupi na sveto tlo, taj da pobijedi duha zaštitnika koji ga čuva i koji je gotovo nepobjediv. Qachulak Neu je čuvao drevni duh šume, Oweha, kao što su duhovi Khola čuvali Ognjište. Rezervat Omnahaia nisu čuvali drevni duhovi, nikada nije bilo potrebe da se njih pozove na stražu jer su Omnahai imali živuće moćnike koji su ih štitili. Emawho se od incidenta sa Suteyem ponašao, ako je to bilo moguće još više zaštitnički prema Kaylanee. Stalno je zahtjevao da su ona i blizanci na okupu. Lucy se naravno u potpunosti slagala s njim, tako da su blizanci smislili nadimak „Tiranski dvojac“, za njihovu mamu i Emawha. Bez obzira na prijeteću opasnost, Kayla je u posljednje vrijeme najčešće razmišljala o dvije stvari. O ogrlici Khola koja je odagnala Trag. Bilo je nevjerojatno kako joj se život promijenio otkako nije morala više strahovati od svakodnevnih Michaelovih napada. Činilo joj se da ju je to oslobođenje iz temelja promijenilo. Kao da je dugo godina bila u zatvoru iza rešetaka i sad je napokon bila puštena na slobodu. Nije mogla niti zamisliti kako je život zapravo ugodan kad te ne proganja stvorenje tame. S druge 330

strane, nije mogla prestati razmišljati o svojem ocu. Neprestano se brinula za njega, a kako su dani prolazili, a on i Tehekea se nisu pojavljivali, tako je napetost u njoj rasla. Ponovno je dobila onaj osjećaj predstojeće opasnosti, a kad je to spomenula drugima, više nitko nije sumnjao u nju. Iako oni to još nisu mogli osjetiti, već su naučili vjerovati Kaylinim predosjećajima. Jednog jutra, probudivši se, Kayla osjeti kako se napetost u njenom tijelu podvojila. Kao da su odjednom nastala dva različita osjećaja koja su je upozoravala na opasnost. Upravo ju je taj osjećaj i probudio. Tek što je otvorila oči, osjetila je snažan nagon za povraćanjem. Potrčala je prema kupaonici na putu se sudarivši s Lucy koja je također bila krenula u istom smjeru. „Kaylanee?" zazvala ju je Lucy, čuvši je kako povraća. „Jesi li dobro, nenamai?“ Kaylanee nije odgovarala, ali zato je Emawho bio odmah izašao van iz svoje sobe. „Što se dogodilo?" brzo je upitao, pogledom tražeči Kaylanee. Kad je i on čuo grozne zvukove iz kupaonice, zabrinuto je pogledao Lucy, a potom kupaonska vrata. „Kaynee?" započne on, ali u tom trenu su se kupaonska vrata otvorila, a tresući se, Kayla je izašla van pred njih. „Nešto loše se dogodilo", izjavila je ona. Iako nije znala kako, znala je da su njene riječi u potpunosti točne. „Samu?" uspaničeno upita Lucy. „Tehekei? Newmani?" nadoda Emawho također uzbunjen. Kayla samo odmahne glavom.. „Ne. Imam osjećaj da ovo nema veze s njma.“ Kay uopće nije obraćala pažnju na to što govori sve do ovog trena, ali ponovno, iako nije znala kako, znala je da govori istinu. Netko drugi bi možda rekao da ju samo muči tjeskoba i da joj je zato pozlilo, ali ne i Lucy i Emawho. Oni su predobro znali moć predosjećaja. Tu moć je posjedovao svaki Omnahai, ali rijetko tko ju je imao tako razvijenu poput Kaylanee. Bilo je to gotovo kao da im daje proročke navještaje. „Emawho, mislim da bi trebao pozvati Hamaku Mary. Možda nam ona može malo rasvijetliti o čemu se radi.“ Emawho je samo kimnuo, a potom je pucnuo prstima i na ruci mu se stvorio mali plamen. „Idi po Mary", reče mu on i potom ga pošalje kroz prozor na kraju hodnika. 331

Kaylanee nije imala pojma o čemu se tu radi, ali ponovno je osjećala da mora povratiti. Brzo je zatvorila kupaonska vrata iza sebe i bacila se prema školjci. O kako je mrzila bljuvanje! Hamaki Mary doista nije trebalo dugo da dođe do njih. Vozila je veliki Cherokee Jeep i to se punom parom polukružno okrenula na njihovom dvorištu, parkirajući se tako ravno do Lucynog terenca. Kay se u međuvremenu presvukla i spustila dolje na trijem gdje su Lucy, njena braća i Emawho očekivali Hamaku Mary. Tek kad je izašla van iz auta, Kay doista primijeti koliko se ta žena razlikovala od ostatka plemena. Bila je obučena u gradsku odjeću. Dekoltiranu bijelu bluzu i kratku crvenu suknju te cipele na potpeticu. Emawho se široko osmjehnuo kad ju je vidio što je Kayla popratila s vrlo kiselim izrazom lica. „Emawho, što se zbiva?" ozbiljno će Mary. „Je li netko povrijeđen?“ Iako je izgledala zabrinuto, kao i svi liječnici, imala je onaj umirujući glas bez imalo prizvuka panike. Hamaka Mary bila je jedna vrlo staložena žena i malo ju je toga u životu moglo uzrujati. „Auk Namake, Mary", nježno će Emawho i obgrlivši je oko ramena, uvede u kuću, a ostali su ih slijedili. Kayla pomalo nevoljko. „Potrebna nam je tvoja stručnost, Mary, ali ne kao liječnice", brzo će Lucy kad su se svi smjestili u dnevni boravak. Hamaka Mary uzvije obrvama. „Znaš da to nisam radila već jako dugo, a slike su mi s vremenom postale nejasne. Više ne vidim onako čista zbivanja kao kad sam bila njenih godina", reče ona, pogleda uperena u Kaylanee. Na to je i sama Kay uzvila obrvama. Nije joj se nimalo sviđalo što Emawho stoji iznad Maryna naslonjača i drži joj ruku na ramenu. Lucy nestrpljivo odmahne glavom. „Mary, ova situacija me izluđuje. Ne znam ništa o Samu, a Kaylanee stalno ima nejasne predosjećaje. Ako ikako možeš malo pojasniti situaciju, mislim da bismo to svi doista cijenili.“ Lucy je to izrekla tako gorkim glasom da se Kayla napola uvrijedila. Pa napokon, nije ona kriva što ima predosjećaje, a u ostalom što im tu može Hamaka Mary pomoći? Kay nije vidjela 332

na koji bi to način ona mogla svima njima pojasniti situaciju, kao što se izrazila Lucy. Mary pogleda Kaylanee prodornim pogledom, a Kayla je osjetila kako je od tog pogleda prolazi jeza. „Priđi mi", tiho će Mary, gledajući u Kaylu, ali zvučalo je kao da se obratila nekom drugom. Kay nesigurno priđe ženi, oprezno je promatrajući. „Ispruži ruke", reče Mary, glasa dubljeg za nekoliko oktava od maloprije. Kayla zabrinuto pogleda Emawha ali on joj je samo kimnuo glavom. Na licu mu je titrao neobičan izraz lica. Izgledao je gotovo svečano. Kay ispruži ruke, a poput brzog refleksa, a Hamaka Mary ih čvrsto primi. Kaylu je ponovno prošla jeza i snažan nagon da se otrgne. Ipak, nije to učinila. Sad kad je Trag više nije progonio, bilo je lakše kontrolirati svoje strahove. „Misli na svog oca", ozbiljno će Hamaka, sklopivši svoje oči. Kayli je sve ovo bilo pomalo blesavo, ali odlučila je igrati njihovu igru. Mislila je na Sama, na sve što su dosad zajedno prošli otkako je došla živjeti ovdje. „Ne!" oštro će Mary. „Misli na predosjećaj koji imaš u vezi Samowahe.“ Ovo je Kayli bilo čudno. Kako netko može misliti na predosjećaj, to je jednostavno osjećaj koji se javlja u dnu želuca i Kay je jednostavno nekako znala da je taj predosjećaj vezan uz njenog oca. „Tako je.“; tiho će Mary. „Upravo to i trebam.“ Malo čvršće je stegnula Kayline ruke, a potom ih opustila, pa zatim ponovno stegnula. „Ali, tu ima više.“; reče ona, govoreći više za sebe nego za ostale, a potom brzo nadoda. „Sam je zasad dobro, na putu traganja je, vrebaju ga, uvijek ga vrebaju ali ne mogu mu blizu, ne usude se.... još. To je to što predosjećaš, ali to nije sve, ti si u opasnosti.“ Kayla se nasmije na Maryne riječi i istrgne svoje ruke iz njezinih. „Ovo je blesavo", reče ona glasno. „Nismo saznali ništa korisno.“ Hamaka Mary je oštro pogleda uzdignutim obrvama. Svi su ostali također prijekorno gledali Kaylu. 333

„Pa, molim vas!" reče im ona. „Svi znaju da smo blizanci i ja u opasnosti. To nije nikakva novost. Ako ste zaboravili hrpa demona želi našu krv!“ Hamaka Mary brzo odmahne glavom. „Nisam na to mislila, Kaylanee. Nad tobom se nadvija tamna sjenka koju samo ti poznaješ. Prijeti ti vlastito stvorenje tame i to te stvorenje želi jako povrijediti. Želi te uništiti kako bi te konačno ubilo.“ Iako je zadrhtala na Maryne riječi, Kayla nije htjela da i drugi vide da je uplašena. „To stvorenje o kojem govoriš je Trag koji me prati, nešto o čemu također zna cijelo pleme.“ Kayla se nije čak ni trudila zvučati pristojno. „Žao mi je, Hamaka Mary, ali ja se nisam uvjerila u tvoje sposobnosti, a sad, ako nemate ništa protiv, vjerujem da u štali ima gladnih konja koje treba nahraniti.“ Bez i jedne riječi više, Kayla se s mjesta na kojem je stajala uputila ravno prema vratima, zastajući tek kad ju je Mary ponovno doviknula. „Kaylanee..", započne žena oklijevajući. „Znam da mi možda ne vjeruješ, ali budi oprezna. Imam osjećaj da će uskoro doći trenutak kada ćeš morati uložiti sav svoj napor u to da opstaneš. Budi spremna na to i budi oprezna, molim te.“ Kayla nije ništa odgovorila na Maryne riječi, samo je nejasno trznula glavom i izašla van iz kuće. Kasnije, dok je hranila konje, nije željela razmišljati o Marynim riječima, ali nije si mogla pomoći. Neprestano su joj se vrtjele po glavi kao predznak nekakve patnje koja ju očekuje. Na tren je osjetila kako joj sve ovo postaje preteško. Upitala se što je ona ikad učinila da je zaslužila ovakvu sudbinu? Baš kada se napokon učinilo da je maknula jedan teret s leđa, mnoštvo novih se srušilo na nju. Tako joj je nedostajao Sam. Njen je otac uvijek znao što reći i kako joj olakšati bol. Nije mogla prestati misliti na to što ako se Sam nikad više ne vrati? Što ako više nikad ne ugleda njegovo dobrostivo lice, njegove tamne oči prepune sjećanja na minule vjekove, njegove tople ruke koje bi uvijek odagnale tamu iz njenih misli? Znala je da se upravo zbog njega trudila preživjeti. Dala je riječ svojem ocu, riječ da će pokušati preživjeti. Kad je bila uvjerena da želi odustati od života, on ju je vratio natrag s ponora i pomogao joj da stane na noge. Tako joj je nedostajao... 334

„A, tu si, Kaylanee. Znaš bila si jako nepristojna prema Hamaki Mary, mislim da joj duguješ ispri... heej pa ti plačeš! Malena, što je bilo?“ Kaylu u tom trenu nije bilo briga što je Emawho vidi uplakanu, pa čak ni to što ju je došao ukoriti zbog njenog ponašanja prema Mary, poželjela je samo da je čvrsto zagrli i da joj obeća, ne, da joj se zakune da... „Reci mi, Emawho, obećaj mi, zakuni mi se da će se moj otac vratiti! Preklinjem te!“ Emawho je nježno zagrlio djevojku, gledajući je sažalnim pogledom. „Ah, Kaynee", uzdahne on duboko. „Obećaj mi! Zakuni se, molim te!" jecala je Kayla, a suze su klizile niz njegovu košulju. Emawho je nekoliko trenutaka pošutio, čekajući da se Kaylanee malo smiri. Želio joj je obećati, želio joj je reći bilo što pa ako treba i sam otići po Samowahu i dovući ga natrag ovamo samo da makne te suze s njenog lica, samo da je opet vidi nasmijanu. „Mogu ti obećati samo ovo, dušo, tvoj otac će učiniti sve što je u njegovoj moći da se vrati natrag svojoj obitelji. Njemu je jednako teško bez nas kao što je i nama bez njega i zato vjerujem da će učiniti sve što treba da nam se vrati.“ Kayla je ponovno zajecala, izgledajući potpuno neutješno. „Ali ti to ne znaš, zar ne?! Ti ne znaš hoće li se vratiti! On, Tehekea, Nwmana. Ne znaš hoće li itko od njih preživjeti!“ Emawho sklopi oči. I njega je boljela pomisao na to da će možda zauvijek izgubiti članove svojeg plemena, svoje obitelji. „Oprosti", tiho će Kayla. „Nisam razmišljala. Sva sam se rasula jednostavno ne znam više što da...“ Ni ne stigavši uhvatiti zrak Kaylanee odjednom shvati da su Emawhove usne ravno na njezinima. Njegova kretnja bila je tako brza da nije niti primijetila kada je i u kojem trenu spustio glavu da je poljubi. Bio je to njen prvi poljubac. Nikada je nitko, pa čak ni Michael, nije poljubio. Na neki je način smatrala svoje usne svetinjom, ne dopuštajući ikome da ih oskvrne. One su bile još jedino 335

netaknuto, jedino čisto na njoj i sad joj je i to oduzeto, bez njene volje, bez njenog pristanka. Potpuno se ukočila od šoka. Emawho se također ukočio, zaprepašteno je gledajući. „Oprosti", promumlja on. „Nisam htio. Ne znam što sam... Sve me tako pogodilo. Ja... oprosti.“ Nije više mogao ovo podnjeti. Nije više mogao tajiti, a znao je itekako dobro da joj još ne može reči. Zašto je to učinio? Zašto ju je poljubio kad je znao da još nije spremna? Naravno da još nije spremna! Proklinjao se zbog svoje vatrene nepredvidljivosti. Kaylanee ga je i dalje promatrala očima raširenim od straha. Lice joj je još uvijek bilo mokro od suza. On je nježno uzeo njene ruke u svoje, bojeći se da ona ne ustukne od njegovog dodira. Ali nije, stajala je i dalje na istom mjestu izgledajući kao da ne može pojmiti što se to upravo dogodilo. „Ja sam ti obećao, Kaylanee, bit ću ti sve što poželiš. Molim te oprosti mi zbog ovoga. Jednostavno nisam znao što učiniti da odagnam tvoju tugu. Nikada te ne bih želio povrijediti. Ti moraš znati da si mi sve na svijetu. Ti si razlog zbog kojeg postojim. Ja sam tvoj štit, malena i čak i ako nikad ne poželiš da ti budem više od toga, ja ću te i dalje čuvati i biti uz tebe jer mi je tu mjesto.“ Kayla tad pogleda čovjeka pred sobom. Prisjećajući se prvog susreta s njim. Ona je bila skočila s mosta, a Emawho ju je uhvatio. Što joj je ono bio reka? „Ne! Kaylanee Raven nikada ti neću dopustiti da si oduzmeš život! Ne dok ima toliko toga, zbog čega se isplati živjeti!“ Gledala ga je i razmišljala, što ona zapravo zna o njemu. Zna da je imao užasno djetinjstvo, kao dječak, njegov otac, moćnik vode poginuo je, a kad je Emawho zadobio element vatre nehotice je spalio kuću u kojoj je živio i svoju majku u njoj. Nije si mogla niti zamisliti koji je pakao proživljavao zbog toga. Znala je da ga je Sam uzeo pod svoje, ali ogorčen na svijet Emawho je krenuo putem tame. Nije mogla da se ne zapita... „Emawho,“, blago će ona, zvučeći kao da se ništa od ovog ranije nije dogodilo. Kao da je nije upravo poljubio. „Zašto si se odlučio vratiti natrag? Zašto si prestao biti zao?“ 336

Emawho osjeti kako se u njemu nakupljaju emocije. Toliko toga joj je želio reći. Pravu istinu. Bilo mu je već dosta tajni i zakletvi, ali znao je da ne može, ne još. „Kaylanee ja..", riječi su mu zapinjale u grlu, ali tad je kao naručen kroz vrata ušao Sammy, a izraz lica mu je odavao uzbuđenje. „Sammy?" Emawho će, osjećajući kako u njemu raste adrenalin. Po dječakovu izrazu lica odmah je zaključio da se radi o Samu, ali Sammy nije gledao Emawha već sestru. „Kaylanee. Tvoja majka je došla ovamo. Ona i njen prijatelj te žele vidjeti.“ Kayla isprva uopće nije bila sigurna da su riječi koje je čula doista izašle iz bratovih usta. „Što si rekao, Sammy?" zbunjeno će ona. „Tvoja mama je ovdje, Kaylanee, ona i njen prijatelj te čekaju.“ Dok je hodala prema kući zajedno s Sammyjem i Emawhom, Kayla se osjećala kao da je u kakvom snu iz kojeg će se svaki čas probuditi. Tek kad je ugledala majku kako sjedi na trijemu zajedno s trenerom Coleom i napetom Lucy, Kay je napokon postala svjesna da je njena majka ipak doputovala skroz ovamo da je vidi. Na prvi tren Angela Casey umalo nije prepoznala rođenu kćer. Kad se pred njom pojavila predivna tamnoputa djevojka vrane kose prošarane sjedim vlasima, dijelom spletene u pletenicu,a dijelom raspuštene, noseći na sebi zelenu majcu na bretele, s vrlo neobčnim urođeničkim nakitom oko vrata i tamnosmeđim hlačama na resice, Angela nije na njoj mogla prepoznati djevojku u koju se bila pretvorila u New Yorku. Mračnu djevojku koja je nosila samo tamnu odjeću i izraz lica koji je govorio da se svakog časa misli prepustiti zagrljaju smrti. Ova djevojka ih je dočekala sa smješkom, raširenih ruku, grleći ih oboje i nju i Pierca. „Mama", tiho je rekla Kay kad je zagrlila majku. „Tako sam sretna što te vidim.“ „O, Kayla! Dušo moja!" Angela će čvrsto grleći kćer. „Kay, odlično izgledaš", reče Pierce Cole, u nevjerici gledajući koliko se djevojčica koju je poznavao promijenila i odrasla. „Hvala treneru", Kayla će blagim glasom. 337

Par trenutaka su svi ušutjeli, samo se gledajući, a onda Kayla reče: „Oprosti, treneru Cole, propustila sam te upoznati, ovo je Emawho.“ Pierce pogledom odmjeri ogromnog Emawha. Momak je izgledao zastrašujuće, ali bilo je nešto blago u pogledu koji mu je uperio. Pierce ispruži svoju ruku, a Emawho je srdačno prihvati. „Drago mi je", rekli su obojica u isti tren, a potom se nasmijali. „Znači ti si onaj momak kojem dugujem svoj život.“; Pierce će zahvalno gledajući Emawha. „Hvala ti.“ Emawho se samo nasmiješio, odmahujući rukom. „Nije to ništa", skromno će on. „Pa, mama, vidim da si već upoznala Lucy i blizance", reče Kayla u nedostatku drugih riječi. Njena majka se usiljeno nasmiješi, baš kao i Lucy, bilo je više nego očito da glume ljubaznost. Iako se trudila da to ne pokazuje, Lucyno je držanje odavalo veliku antipatiju prema Angeli. „Jesam", Angela će pristojno. „Lucy nas je vrlo ljubazno ugostila.“ Kayla, koja se trudila ne obraćati pažnju na mrki pogled koji je Lucy uputila Angeli, upita majku: „Kako to da ste došli, mislim, ne da mi nije drago, ali iznenadilii ste me?“ Angela i Pierce se ozbiljno pogledaju, činilo se kao da su jednim pogledom obavili cijeli razgovor. „Došli smo te vidjeti, dušo. Jako si nam nedostajala.“ Kayla je uvijek znala kad ju majka laže. Isto tako je znala da joj mama nije došla ovamo samo zato što joj je falila Kayla. Ne da je sumnjala u majčine riječi, ali vjerovala je da tu nije kraj priče. Nakon što je taj cijeli dan provela vodeći mamu i Pierca uokolo, pokazujući im konje i šumu i svoja omiljena mjesta u rezervatu, družeći se, saznala je mnogo vijesti o tome što se događalo nakon što je otišla. Pierce, koji je ostao u kontaktu s nekim agentom Jonesom, saznao je da je Scarface, vođa bande kojoj je Kay nekoć pripadala, dobio 30 godina zatvora jer su ga napokon, uz Paxinu pomoć, uspjeli povezati sa većinom zločina koje je počinio. Kayla je itekako dobro znala da za Scarfacea koji više nije bio mlad, trideset godina znači doživotnu kaznu. Pax je pak dobila desetogodišnju kaznu, koja bi se uz dobro vladanje 338

mogla sniziti i na osam godina. Što se Kay ticalo bilo je to i više nego što je Pax zaslužila. Sami, Angela i Pierce, više nisu živjeli u samom centru New Yorka. Preselili su se u mirno predgrađe u kojem je njena majka uživala uzgajajući cvijeće, a Pierce je radio u obližnjoj srednjoj školi kao trener. Kay je jasno vidjela kako je promjena životnog stila lijepo utjecala na njenu majku. Angelino se nekoć ispijeno lice popunilo, a njena beživotna plava kosa ponovno je zračila sjajem njegovane žene. Kayli nije promaklo koliko život s Piercom Coleom usrećuje njenu majku, a i njenog bivšeg trenera. Njegovo lice koje je uvijek prekrivala sjenka tame zbog vremena koje je proveo u ratu, ozarilo bi se svaki put kad bi pogledao u Angelu. Cijelog tog dana nitko nije niti spominjao Sama pred gostima, kako ne bi pobudili pitanja koja su im svima nanosila bol, ali kad su se svi navečer okupili za stolom u blagovaonici, Angela nije mogla ne primijetiti da je čelo stola prazno. Dotad je Kaylina majka mislila da Sama jednostavno nije bilo kod kuće taj dan, ali kad Lucy nije postavila tanjur na Samovo mjesto, Angela je shvatila da njega uopće nema. „Kayla? Gdje je Sam?" upita Angela dovoljno glasno da su je svi čuli. Nije mogla niti zamisliti da će njeno jednostavno pitanje prouzročiti takav muk za stolom. Angela Casey pogleda svoju kćer koja je izgledala kao da će svaki čas briznuti u plač, a kad je uperila pogled u Samovu Lucy vidjela je da i ona izgleda jednako kao i njena kćer. Jedan od blizanaca, Angela ih nije mogla razlučiti, čvrsto je stisnuo pesnice na stolu kao da pokušava kontrolirati svoje osjećaje. Angela tad pogleda svojeg starog prijatelja Emawha. „Emawho? Gdje je Sam?" ponovi ona svoje pitanje. Emawho žalosno sklopi svoje oči, te ih ponovno otvori, svijeća na sredini stola, tužno je zatreperila. „Sam je na putu, Angie", kratko će on. Angela ga zbunjeno pogleda. „Kako to misliš na putu? Gdje je?“ „Ne znamo", tužno će mali Kaylen. „Ne znate gdje vam je otac?" zgroženo će Angela gledajući blizance. „Nitko od vas ne zna gdje je Sam?“ 339

Lucy više nije mogla izdržati, ljutnja koju je osjećala prema ovoj ženi koja se nikad nije niti potrudila pokušati shvatiti njihov način života, iako je živjela s njima sad se pretvorila u bijes koji je gotovo jedva kontrolirala. „To gdje je moj muž, tebe se uopće ne tiče, Angela Casey", bijesno prosikće Lucy. Angela je ljutito ošine pogledom. „Naravno da me se tiče!" uzrujano će ona. „Sam je otac moje kćeri. Obećao je da će biti uz nju, da će je čuvati, a sad ga nema. I nitko od vas ne zna gdje je!?!“ Lucy je pukla. „Odakle tebi pravo da držiš prodike o mojem mužu, nakon što si vlastitoj kćeri uništila život! Nije ti bilo dosta što si svojedobno slomila Samovo srce, morala si uništiti i njegovu kćer!“ Lucy je izgledala kao da je ove riječi godinama nosila na duši. Godinama je zamjerala Angeli što je onako postupila kad je saznala što je Sam zapravo kao i to što mu je otela dijete i nestala, a potom je i svojem vlastitom djetetu zagorčala život do te mjere da je djevojka skoro smrtno stradala. „Kako se usuđuješ!" vrisnula je Angela ustajući iz stolice. „Tko si ti da meni sudiš, Lucale Newanaoe? Misliš da sam zaboravila kako si se uvijek vrtjela oko Sama bez obzira što je tada pripadao meni! Odakle tebi pravo da meni držiš lekcije o majčinstvu, a ti čak ni ne znaš gdje ti je muž?“ Lucy je također ustala sad već toliko bijesna da se rukama primila za rub stolice da ne nasrne na Angelu. „Ja znam što znači biti majka, Angela Casey. Majka stavlja svoje dijete ispred sebe, ispred svojih potreba, ispred svoje požude!“ „DOSTA!" Kayla nije imala pojma da njen glas može tako odjeknuti prostorijom. Lucy i Angela su obje posramljeno pogledale Kaylu. Na tren kao da su obje zaboravile da u prostoriji ima ikoga osim njih dvije. Stari plamen ljubomore ponovno se rasplamsao. „Lucy, volim te i poštujem, ali neću ti dopustiti da tako razgovaraš s mojom majkom. Moja mama nije kriva za stvari koje su se meni dogodile, niti je mogla utjecati na njih i neću dopustiti ni tebi ni ikome drugome da je krivi za bilo što.“ Kay se tad obrati svojoj mami. „Mama, ti se ne možeš tako bezobrazno ponašati prema Lucy. Iako joj očito nisi 340

simpatična, primila te je u svoj dom zbog poštovanja prema meni, a znaj da se je Lucy brinula za mene kao da sam joj rođena kćer i nikada mi nije predbacila što sam donjela nemir i tugu u njenu obitelj. Iako je Angela još uvijek prijeko gledala Lucy, Lucy je pak posramljeno gledala Kaylu. „Iz tebe izvire mudrost Gavrana, nenamai. Oprosti. I ti Angela, molim te oprosti, pretjerala sam.“ Angelin izraz lica također se ublažio. Kao da se napokon sjetila gdje se nalazi i tko je sve okružuje, ona reče: „Ne, Lucale, ti oprosti meni. Nisam se smjela onako ponijeti. Pogotovo nakon svega što si učinila za moje dijete. Hvala ti.“ „Mama, zanimalo te gdje je Sam, zar ne?" obrati se Kay majci. Angela kimne glavom, a na licu joj je još uvijek titrao pokajnički izraz. „Netko je oteo Tehekeinu kćer, Nwmanu Šumski List. Sam i Tehekea je pokušavaju pronaći.“ „O, Bože, tko je to učinio? Zašto?“ Kayla je u tom trenu pogledala Lucy i Emawha i znala je da su oni razumjeli njenu poruku. Nije mogla reći majci zašto su oteli Nwmanu, jer bi joj onda morala reći i da netko više od ičega želi oteti nju i blizance. Kako nitko ništa nije govorio, Angela bojažljivo upita: „Ima li to kakve veze sa onim što Sam i Tehekea jesu?“ Dok je postavljala to pitanje, gledala je ravno u Emawha išćekujući odgovor. Emawho nije progovorio, ali je ipak kratko kimnuo glavom. Dok se te večeri Angela spremala u krevet u gostinjskoj sobi Samove kuće, Pierce Cole ju je promatrao dok se presvlačila u spavaćicu. „Angie, ne želim zvučati kao neki ljubomoran tip, ali moram te nešto upitati...“ Angela ga pogleda, ohrabrujuće se smješeći. Nikada je prije Pierce nije pripemao za pitanje. Inače je bio vrlo izravan. „Što te muči, Pierce?“ Pierce napravi nekoliko koraka po malenoj sobici. „Sad kad sam napokon ovdje. Na mjestu gdje si se ti prvi puta zapravo zaljubila. Kad sam proveo cijeli dan razgledavajući izvornu ljepotu ovog mjesta i ljudi koij ovdje žive, nikako zapravo ne mogu shvatiti zašto si otišla? Zašto si napustila sve ovo?“ Angela ga zbunjeno pogleda. 341

„Već sam ti rekla zašto sam otišla", ona će ne shvačajući zapravo na što on cilja. Pierce ozbiljno zaklima glavom. „Da, da. Znam što se dogodilo, ali zar si se doista toliko uplašila, da ni na tren nisi pomislila da je ono što ti je Sam rekao istina? Zar ni jedan dio tebe nije poželio ostati na ovom mjestu? Mislim da nikad nisam posjetio krajolik koji odiše takvim spokojem kao ovaj. Nikad dosad nisam čuo za Omnahaie, ali sad kad znam za njih, čine mi se kao najmiroljubivi ljudi na svijetu, dobro, osim možda Lucy", on će s blagim osmjehm na usnama. Angela duboko uzdahne. Pierce ju je poznavao bolje nego što je dosad vjerovala. „Da", tiho će ona. „Angie?“ „Da, Pierce?“ „Oprosti, nisam mislio... ja...“ Angela nježno položi svoj tanki kažiprst na Piercove tople usne. „Dušo..", tiho će ona. „...da, razmišljala sam o tome te noći. Danas, kad gledam unazad znam da sam postupila prenaglo i da zbog straha nisam razmišljala. Moraš shvatiti da ja nisam poznavala Sama kojeg sam vidjela tu noć, a kad sam saznala što je on zapravo, dio mene je poželio ostati, ali drugi dio mene mi je govorio da mi ovdje nije mjesto. Željela sam da Kay odraste u normalnom svijetu. Svijetu kojeg sam ja dotad poznavala i razumijela. Svijet koji mi je Sam pokazao tu noć, bio je nov i zastrašujući, u tom svijetu su stvorenja iz noćnih mora bila stvarna, a ja se nisam mogla nositi sa svim tim. Nisam to željela ni za sebe ni za svoju kćer i zato sam pobjegla i nastavila bježati.“ Pierce uzme Angelinu ruku u svoju. „Je li ti žao, Angie, molim te reci mi, ne štedi me, je li ti žao što si otišla?“ Angela se tužno osmjehne. „Ponekad", prizna ona. „Biti ću ti iskrena, Pierce, da nije tebe bilo bi mi više žao. Ponajviše zbog toga što znam da bi Kaylin život bio mnogo bolji da sam ostala i pokušala shvatiti Sama. Štogod on bio, uz Samowahu sam se uvijek osjećala sigurno, možda sam zato i bila toliko vezana za njega, ali s druge strane, uvijek sam se osjećala kao da sam mu potpuno 342

nedorasla. Uvijek je bio toliko zreliji od mene, pa sam se pored njega osjećala kao kakva balavica.“ „Hmmm", zamumlja Pierce. „Znam na što misliš. Ja sam tog čovjeka sreo samo jednom, ali kad je progovorio zvučao je toliko starije od onog kakvim mi se činio na prvi pogled.“ Angie se nasmiješi. „Da, a i pogledaj kako se samo Kayla promijenila uz njega.“ Pierce se također nasmiješio. „Mislio sam da je više nikada nećemo vidjeti ovako veselu.“ „Da nije do prosjede kose i tužne sjenke na njenom licu, reklo bi se da Michael Sanders nikad nije ušao u naše živote", Angela će glasom koji je zvučao kao da je rastrgan između sreće i tuge. Piercov se izraz lica uozbilji. „Angie, razumijem da joj danas nisi imala snage reći, ali sutra moraš. Ona mora znati, Angie, zbog vlastite sigurnosti.“ Angeline oči se iznenada ispune suzama. „Kako da joj kažem, Pierce?" upita ona glasom očajnika. „Što ako to što joj imamo reći poništi sav trud koji je Sam uložio da se oporavi? Što ako ponovno postane ono dijete na rubu smrti kakvo je bila prije svega?“ Pierce zagrli Angelu usnama joj dotaknuvši rame. „Znam da se bojiš, Angie, ali ona će saznati na ovaj ili na onaj način, a bolje je da sazna od tebe.“ Kad je sljedećeg jutra Angela izjavila da mora razgovarati sa Kaylom nasamo, nije očekivala da će naići na takav otpor. Emawho i Lucy inzistirali su da i oni čuju vijesti koje je Angie donjela Kayli. Angela nije mogla znati da se njihovo protivljenje temeljilo na iznenadnom predosjećaju koji se u njima javio. Blizanci su također željeli čuti o čemu se radi, tako da je Angela bila prisiljena pričekati da svi završe s jelom, kad se spremala reći Kayli vjesti za koje se nadala da je neće pogoditi do te mjere da joj se zdravlje ponovno naruši. Nakon doručka svi su prešli u dnevni boravak, a kako se činilo da Angela nema snage reći ono što je naumila, Pierce je preuzeo na sebe zadaću da im prenese užasne vijesti. „Kay, postoji nešto što moraš znati. Radi se o...“ U tom trenu zazvonio je telefon, a Lucy, koja je očajnički čekala bilo kakve vijesti od Sama, bacila se prema njemu s takvom brzinom da su se svi trgnuli. 343

„Halo, Same?!" gotovo je vrisnula u slušalicu. Svi su vidjeli kako joj lice obuzima razočarenje kad je izgovorila sljedeću rečenicu: „Ne, ne, tu je. Kaylanee, za tebe je.“ „Tko je? Sutey?" Kay će ustajući. Lucy koja se toliko ponadala da ih zove Sam samo je slegnula ramenima pokazujući da ne zna tko zove. Kayla je prihvatila slušalicu. „Halo?" javi se ona. „Moja mala vještice? Još uvijek si živa? Ne brini, nećeš još dugo, ja dolazim po tebe...“ Kayla nije čula ostatak poruke jer su se svi njeni strahovi ostvarili. Njen vrisak je bio tako grozan i prodoran da se svima oko nje sledila krv u žilama. Svi su poskakali na noge, a Pierce Cole odmah dohvatio slušalicu i povikao: „Tko je to?“ Bolesno poznati glas s druge strane je progovorio: “Ah, treneru Cole, i ti si tamo, je li? Ovo čini igru još samo mnogo uzbudljivijom.“ Lice Pierca Colea poprimilo je grimiznu boju, a držanje mu je postalo opasno, upravo onakvo zbog kakvog je i u vojsci dobio nadimak Mad-Dog Cole. „Nikad je više nećeš taknuti, Michaele, ti prokleti kurvin sine, a ako te uhvatim vjeruj mi neću te samo ubiti, natjerat ću te da požališ što si se ikad rodio!“ S druge strane slušalice začuo se zloban smijeh. „TO, ćemo još vidjeti, Cole.“ Michael Sanders tad poklopi slušalicu, tako da nije mogao čuti sve uvrede kojima ga je Pierce Cole obasipao. Kayla se pak s druge strane srušila na pod obujmivši koljena rukama, njihala se napred natrag. „Žao mi je, dušo! Žao mi je! Michael je nekako uspio pobjeći iz zatvora. Zato smo došli ovamo. Željeli smo da saznaš od nas, a ne ovako. Žao mi je, Kayla, tako mi je žao. Kayla nije čula majčine riječi. Nije čula zapravo nikoga, vidjela je oko sebe mnoštvo ljudi, ali svi su imali ista lica, Michaelova lica i svi su govorili isto: „Dolazim po tebe, Kayla. Gotova si, vještice!“ Jedan od Michaela ju je zgrabio i u tom trenu je sve postalo crno. Emawho je nježno položio Kaylanee u njen krevet. Tako je mrzio situaciju u kojoj se nalazi. Želio je biti na toliko mjesta istovremeno. Želio je biti sa Samom i Tehekeom u potrazi za Nwmanom. Želio je potražiti Michaela Sandersa za kojeg je znao 344

da se krije negdje u blizini i zapaliti ga živog, a istovremeno je želio ostati blizu Kaylanee i više se ne odvajati od nje. Čuo je slabašno kucanje na vratima. „Da?" tiho će on. Angela otvori vrata. Izgledala je vrlo zabrinuto. „Još se nije probudila?" upita ona. Emawho samo odmahne glavom. Angela se približi krevetu u kojem je ležala njena kćer. „Izgleda tako spokojno dok spava.“ , izjavi ona. Još jednom pogledavši Kaylu, Angela brizne u plač. „O, Bože, Lucy je bila u pravu! Potpuno sam uništila Kaylin život! Pogledaj što sam učinila!“ Emawho ustane i zagrli Angelu. „Za ime svega, Angie, kakve su to gluposti? Nisi ti kriva za Michaela. Zavarao te kao i sve druge prije tebe, ali uskoro će tome doći kraj. Da je Sam ovdje, otišao bih pronaći tog Michaela odmah i pokazati mu što zapravo znači mučiti nekoga.“ Angela se nježno odvoji od Emawha. „Emawho, što se zapravo događa sa Samom? Zašto su oteli Tehekeinu kćer?“ Emawho se zagleda duboko u Angeline plave oči. Znao je da Kaylanee ne želi majci reći istinu jer je želi zaštititi, ali Angela je ipak imala pravo znati. Da je on otac nekom djetetu, želio bi znati što se s njim događa i je li u kakvoj opasnosti pa čak i ako ne bi mogao učiniti ništa da ga zaštiti. Baš kao što je znao da Angela ne može zaštititi Kaylanee u slučaju da Sam i Tehekea ne uspiju poraziti neprijatelje. Emawho je itekako dobro znao da je on zapravo posljednja linija obrane i da ako njega uspiju poraziti, Kaylanee i blizanci bit će potpuno ranjivi. Michael Sanders s druge strane, nije zapravo bio fizička prijetnja koje se bojao, ali bojao se kako će njegov bijeg iz zatvora utjecati na Kaylaneenu psihu. Pogotovo sad kad se napokon počela oporavljati. „Angela..", započne Emawho, a riječi su mu bile poput olova na jeziku. „Netko vrlo moćan želi se domoći Gavranove krvi, što znači da se netko želi domoći Kaylanee i blizanaca. Zato sam ja još uvijek ovdje. Zato ne mogu poći za Michaelom i riješiti ga se.“ 345

Tek tad je Emawho shvatio da zvući kao da se opravdava, kao da želi da ga Angela shvati, da zna da nema toga što ne bi učinio da zaštiti njenu kćer. Sljedećeg trena je požalio što joj je uopće išta govorio. Vidio je kako joj se oči šire u strahu, a lice joj se grči u nastojanju da pronađe prave riječi. „Što? Ali... ja.... ali... Sam... mislila sam da će biti sigurna ovdje!“ Angela je izgledala potpuno izvan sebe. Nije mogla vjerovati u ono što joj je Emawho govorio. Nije mogla niti zamisliti da bi postojao netko od koga bi Sam strahovao, netko tko bi mogao ugroziti njegovu obitelj. Angela je osjetila kako joj koljena klecaju i znajući da će je noge svakog časa izdati, ona se svalila u naslonjač u kutu sobe, ni neznajući da je njena kćer provodila mnogo vremena u tom naslonjaču, samo gledajući kroz prozor, duboko zamišljena. „Ali, Sam će ga pronaći, zar ne? I Tehekeinu kćer? Molim te, Emawho reci mi da će Sam... molim te, Emawho...“ Emawho sjedne nasuprot Angele i ohrabrujućim pogledom se zagleda u nju. „Naravno, Angie, naravno da će Sam pobijediti. Očekujemo da će se on i Tehekea sad svakog dana vratiti..“ Angela na tren osjeti kako je obuzima neka neobjašnjiva toplina, a Emawhove su joj riječi doista zvučale uvjerljivo. „A Kayla? Je li ona doista u opasnosti? Mislim, ne samo ovo, već može li Michael do nje, Emawho?“ Emawho se pakosno nasmiješi. „Ne, Angela. Sanders je najmanji od naših problema, on je samo čovjek. Ja bih volio da nam se pokuša približiti, s vrlo osobnim zadovoljstvom bih nas riješio tog parazita.“ Angela je upravo bila zaustila da nešto kaže, ali u tom trenu se Kayla promeškoljila u svojim pokrivačima. Kad je otvorila oči vidjela je samo Emawha. Bila je to instinktivna reakcija, bacila je ruke oko njegovog vrata i čvrsto ga stisnula. „Emawho, tako sam ružno sanjala. Usnula sam da su moja mama i Pierce ovdje i da je zazvonio telefon i onda je..", u tom je trenu Kayla zajecala, ne mogavši kontrolirati mješavinu očaja i straha koja se bila nakupila u njoj. „Šššš, u redu je, dušo", nježno ju je tješio Emawho, ali bilo je prekasno, Kayla je tad ugledala svoju majku koja je sjedila 346

u naslonjaču u kutu i na tren joj se učini da je ostala bez daha. Njena noćna mora se pretvorila u stvarnost. „O, ne!" prošaptala je ona. Emawho je svojim toplim rukama uhvatio njeno lice i natjerao je da ga pogleda. „Slušaj me, Kaynee", rekao joj je kad je Kayla počela odmahivati glavom. „On ti neće nauditi, Kaylanee. On je samo čovjek, zar doista misliš da će proći pored mene' Zaštitit ću te, malena, kunem se da hoću.“ Niz Kaylaneeine obraze potekle su suze. „Ti ga ne poznaješ, Emawho. Ne znaš na što je sve spreman kad nešto želi. On će naći načina. Naudit će nekomu tko mi je drag...“ Emawho odmahne glavom i pogleda Kaylu svojim oštrim pogledom koji je zahtjevao poštovanje. „Kaylanee Raven, ti si kćer Samowahe Ravena, poglavice Omnahaia i neću ti dozvoliti da paničariš. Znam da se bojiš, ali tvoj strah je uzaludan, a ako tvoj neprijatelj zna što je dobro za njega držati će se podalje od tebe jer će ga u suprotnom snaći iznimno bolan kraj.“ Kayla tad pogleda svoju majku, nimalo se ne iznenadivši kad je i u njenim očima ugledala suze. Ipak, iznenadilo ju je kad je vidjela da njena mama bijesno otire suze iz očiju i kako je gleda oštrim pogledom kakav Kayla nikad nije vidjela kod nje. „Kayla, dušo, znam da sam bila slaba. Preslaba da se brinem za tebe kako je trebalo. Znam da sam mnogo stvari u tvojem životu učinila pogrešno, ali znam i to da će ovog puta sve biti drugačije. Obećajem ti, Kay. Michael te neće ni taknuti, pa makar mu ja sama morala prerezati grkljan!“ Kayla nikad nije čula da njena mama ovako govori, ali po njenom pogledu vidjelo se da doista vjeruje u ono što kazuje. I doista, da joj se pruži prilika Angela Casey je bila uvjerena da bi bez imalo milosti bila u stanju prerezati vrat svojeg bivšeg muža.

347

LEDENA RUŽA Dani su prolazili, ali bez ikakvih novih vijesti. Michael je na razne načine pokušavao zastrašivati Kaylu. Isprva je stalno nazivao njihov kućni telefon, ali to je prestalo onog trena kad je telefon sam od sebe buknuo u plamen. Ni ne obazirući se na to što je učinio, Emawho je ležerno izašao iz kuće puštajući uzrujanu Lucy da vjedrom punim vode zalije slušalicu. Kad je shvatio da je telefon nedostupan, Michael je započeo slati prijeteća pisma na adresu Sama Ravena. Pisma su prestala stizati onog dana kad je jedan mladi prestravljeni poštar uletio u šefov ured i izjavio da više nikad ne planira dostavljati poštu na tu adresu jer tamo živi neki luđak koji mu je zapalio punu torbu pisama i prijetio da će zapaliti bilo kojeg poštara koji se usudi ispostaviti pa makar još i jedno pismo na ovu adresu. Iako je znala da je savršeno sigurna uz Emawha, Kayla se ipak neprestano osvrtala oko sebe u strahu, vječno očekujući da će se Michael pojaviti odnekud i napasti je. Nije joj nimalo pomagalo to što je tako dugo bila izložena Tragu. Zbog toga joj se činilo da je doista moguće da se njen najveći neprijatelj pojavi bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Najviše se bojala kad bi navečer ležala u svojoj sobi pogleda uperena u prozor kroz koji kao da je očekivala da će se svakog časa pojaviti Michaelov lik. Ni drugima nije promaklo njeno prestrašeno ponašanje. Izgledala je poput mlade srne koja se trza na svaki zvuk, očekujući da će iz svakog kuta izaći lovac i ustrijeliti je. Da stvari budu gore od Sama i Tehekee još uvijek nije bilo ni traga ni glasa. Čak i dok su razgovarali o tome gdje bi se poglavica i moćnica mogli nalaziti nitko zapravo nije mogao ni zamisliti gdje su oni u stvari. „Meksiko?! Kako smo za ime svega, Same, uspjeli završiti u Meksiku?" upita Tehekea Sama dok su sjedili u jednoj otrcanoj gostionici punoj sumnjivih tipova, od kojih je većina bila naoružana. Zbog svoje tamne puti i domorodačkih crta lica, nije im bio problem uklopiti se. 348

„Gle, znam što misliš, Tehke, ali to je zapravo jedini trag koji imamo. Bilo bi uzaludno pokušati slijediti razorbladee koji slijede nas. Vidiš i sama da ih je netko poslao da nas motre. Na sreću, zasad nas ne mogu pratiti na mjestima gdje su ljudi.“ „Što ne znači da nemaju druge špijune, Sam", reče Tehekea, a lice joj je odavalo duboko nezadovoljstvo. Sam zakima glavom. Naravno da je Tehekea bila u pravu. Tkogod je poslao razorblade da ih prate sigurno je imao i druge sluge koji su se mogli lakše uklopiti. On i Tehekea nikad ne smiju spustiti svoj gard, bio je uvjeren da je upravo to, prilika koju neprijatelji čekaju. „Kako uopće znaš da je Leowyth bio ovdje?" nestrpljivo će Tehekea. Bojala se da je svakim prolazećim danom sve dalje od svoje kćeri. Sam se zamišljeno zagleda u Tehekeu. Iako njeno lice nije odavalo emocije, on ju je dovoljno dobro poznavao da je mogao vidjeti strah i nervozu kojom je odisala. „Smiri se, nenamai. Zapamti da samo hladne glave i mirnih umova možemo pronaći Nwmanu.“ Sad je Tehekea bila ta koja je kimala glavom. „Znam, znam, ali još uvijek mi nisi odgovorio na pitanje.“ Sam promotri prostoriju oko sebe. Izgledao je kao da nešto traži, ali još uvijek to nije ugledao. „Demoni zraka ostavljaju trag ondje gdje prolaze", reče on, a potom se namrgodi, pogleda uperenog u naoružanog čovjeka koji je razgovarao s pipničarem. „Svi demoni ostavljaju trag, ali meni je posebno blizak trag demona zraka. Mogu ga pratiti miljama. Zato znam da je Leowyth bio ovdje. Vjerujem da bi nas njegov trag mogao dovesti do onoga tko upravlja razorbladeima, što znači da ni Nwmana nije daleko.“ „Zašto mi to nikada nisi rekao? To o demonima i tragovima?" upita ga Tehekea, a glas joj je zvučao vrlo optužujuće. Sam je ozbiljno pogleda. „Mislim da oboje znamo odgovor na to pitanje, Tehke.“ Izraz Tehekeina lica očvrsne. „Ne bih ga pratila, oče", istisne ona kroz zube. „Znaš da ne bih.“ „Doista?" upita Sam, a na licu mu se očitavala nevjerica, ali u tom trenu pažnju mu privuče nešto drugo. Čovjek koji je 349

dosad razgovarao s pipničarem mrko ih je pogledao, a potom izašao iz gostionice s vrlo samozadovoljnim izrazom lica. Sam je ustao za njim, a Tehekea ga je pratila u stopu. Na putu im se ispriječilo mnoštvo naoružanih ljudi. „Nekud ste krenuli?" upita ih čovjek na španjolskom. Sam koji je znao da ne smiju gubiti ni trenutka jednim je zamahom ruku, snagom vjetra, srušio sve ljude koji su ga okruživali na pod. Ne časeći, brže je pojurio prema izlazu. „Ljudi!" brzo će on, a riječi su mu zvučale poput psovke na jeziku. „Tkogod kontrolira razorblade ima i ljude koji špijuniraju za njega. Sramotno!“ Tehekea je također izgledala zgroženo tom pomisli. „Ali, očito nemaju pojma o nama. Ne, ako su mislili da nas onih par tipova može zaustaviti.“ „Ili su nas samo trebali omesti na tren", reče Sam gorko. „Mogao bih se pretvoriti i poći za njim, ali ako se razdvojimo bit ćemo u većoj opasnosti nego što smo sada, a tvoj lik kad se pretvoriš nije jednako neupadljiv poput mojeg.“ Tehekea kimne. Dobro je znala na što Sam misli stvorenje u koje se ona pretvarala zasigurno bi privuklo pažnju svih prisutnih na ulici. Pojava divovske žene s krilima gavrana, prekrivene zemljom i korom drveća zasigurno ne bi prošla nezapaženo. „Pozvat ću ptice. One će ga naći za tren", reče ona Samu, a potom se potpuno ukipila u svojem nastojanju da spoji svoj um sa što više ptica koje su okruživale mjesto. Isprva nije vidjela ništa korisno osim lišća i drveća, šuma i jezera, gradskog trga i, napokon, meksikanca masne kose u odrpanoj odjeći kako se zatvara u jednu kuću na uglu ulice. Dobro ga je promotrila, a potom se bez riječi uputila u tom smjeru. Sam ju je pratio u stopu. „Uvijek možeš računati na gavrana da će ti pokazati pravi put", ona će Samu. Za par trenutaka su već prošli ulazna vrata te kuće, a ono što su ugledali uvelike ih je zaprepastilo. Čovjek je na sredini prostorije imao ocrtan prizivački krug u čijoj je sredini gorjela vatra, a kroz vatru su ga gledale crvene oči, oči koje bi Sam prepoznao u bilo kojem trenutku. Lica njegove pokojne žene i djece odmah su mu zatitrala pred očima. 350

„UKOBACH!!!" drekne Sam na vatrenu sjenu, ali u tom trenu plamena je nestalo, a niski meksikanac masne kose spustio se na koljena drščući pred Samowahom. Samov unutarnji duh prepun bijesa ispunio je svaki dio prostorije, tako da se niski čovjek nije više mogao držati na nogama. „Vratio se", izgovori Tehekea, a glas joj je u sebi nosio prizvuk osvete koju je još uvijek, pa i nakon svih tih stoljeća, nosila u srcu. „Demon koji je uništio Khole, koji je skoro pobio sve Omnahaie, onaj zbog kojeg tvoja obitelj sad leži u grobu, Same, vratio se da nam ponovno prkosi.“ Sam je izgledao kao da nije čuo Tehekeine riječi. „Ti! Vraču!" obratio se on čovjeku na španjolskom. „ Govori sve što znaš i život će ti biti pošteđen.“ Mali je čovjek izgledao potpuno izvan sebe od straha. Na sve četiri, pokušao se udaljiti od Sama, ali strah ga je ipak prikovao za mjesto. „Govori!“ Niski čovjek mahao je glavom lijevo-desno. „Ne mogu, ubit će me! Ne mogu!“ Tehekea ga je bijesno ošinula pogledom. „A misliš da ćemo te mi ostaviti na životu ako nam ne kažeš sve što znaš?“ „Molim vas!" preklinjao je. „Nisam znao. Moj otac je bio vrač, kao i njegov djed i mene su naučili tu vještinu, kad sam prizivao nisam znao da se može pojaviti nešto tako moćno. Molim vas, ja nemam izbora. Moram ga slušati!“ Sam ga smrknuto pogleda. „Ljudi se uvijek pačaju svijet koji ne razumiju i uvijek ispadnu žrtvama stvorenja koja su mnogo snažnija. Rekao si dobro, vraču, ti doista nemaš izbora. Sam si si ga oduzeo, a sad govori!“ Čovjek se rasplakao. Suze straha i nemoći bježale su mu niz obraze. „Molim vas! Stvarno ne znam mnogo. Rekao mi je samo da motrim na vas i da mu javim čim vas ugledam. Rekao je da ćete doći i da ga prizovem kad vas vidim! Znam samo to.“ Sam i Tehekea su se pogledali, izgledajući kao da razgovaraju bez izgovorene riječi. Čovjek na tlu je jecao. „Ubit će me sad! Zna gdje sam! Ne mogu mu pobjeći! Ubit će me.“ „Ustani!" naredi Sam, a čovjek na tlu osjeti kao da ga je kakav povjetarac digao na noge. 351

„Želiš li živjeti?" upita on meksikanca. „Da! Molim vas.“ Sam ga oštro odmjeri pogledom, a potom mu reče: „Onda evo što ćeš učiniti...“ Emawho i Pierce sjedili su na trijemu zadubljeni u partiju šaha u kojoj je Pierce očigledno gubio. U pozadini se čuo zvuk Lucyna nevesela pjevušenja dok je na katu prostirala čistu posteljinu na krevetu. Kaylina majka je pak igrala nogomet s blizancima zabavljajući se poput djeteta, dok je sama Kayla sjedila na ogradi trijema, pogleda uperena u daljinu. „To nije pošteno!" izjavi ona nenadano, srditog pogleda uperenog u Emawha. Emawho zakoluta očima. „Već sam rekao sve što se ima reći o toj temi, Kaynee", mirno će Emawho. Kayla odjednom skoči s ograde na trijem i sjevajući pogledom reče: „Sutey se naučio kontrolirati. Znam da jest, Emawho! Potpuno je nepravedno da ga ne puštaš odande. Tamo je sam već danima. To nije dobro za njega!“ Emawho duboko uzdahne i ne razmišljajući povuče potez, a potom se zagleda u Kaylu. „Znam da ti je jako stalo do njega, Kaylanee, ali samo Sam može donjeti odluku o tome da ga se prijevremeno makne iz sigurnog okružja, a kako Sama nema, nema nam druge nego čekati...“ „...da Sutey prolupa!" ljutito ga nadopuni Kayla. „Zašto ga barem ne možemo ići posjetiti!“ „Da!" poviknu i blizanci u isti glas, koji su pustili nogomet da bi mogli slušati sestrinu raspravu s Emawhom. „I mi hoćemo vidjeti Suteya!" usklikne Sammy, a Kaylen žestoko zakima glavom potvrđujući bratove riječi „Kaylanee, znaš što se dogodilo posljednji put kad smo bili kod Suteya", sad će Emawho već pomalo ojađen. „Ne mogu te izložiti takvom riziku.“ Kayla uzvije obrvama. Izgledala je nevjerojatno slično ocu kad je bila ljuta. „Ti znaš da se Sutey naučio kontrolirati, Emawho, ali ne puštaš me blizu jer se previše bojiš. Zar se ne bi moćnik trebao moći suprotstaviti vlastitom strahu?“ 352

Ona bijesno domaršira do Emawha. Svi su na tren zastali jer je izgledala tako ljutito kao da će ga udariti, ali umjesto toga ona spusti pogled na Piercove tužne figure koje su bile na rubu poraza, ona zgrabi Piercova crnog konja i spusti ga na ploču pred Emawhova kralja. „Šah-mat", bijesno će ona, a potom se okrene od njih dvojice, dok su obojica u nevjerici gledali šahovnicu pokušavajući shvatiti kako je izvela tako dobar potez. „Kuda ćeš?!" poviče Emawho za njom, vidjevši da se udaljava. „Konjima", mirno odvrati Kay, a kad je vidjela da Emawho ustaje nadoda: „Ne brini, ne mislim pobjeći.“ I nije mislila pobjeći. Barem ne ovaj put. Iako joj je bilo dosta Emawhova prezaštitničkog ponašanja, znala je da to nije bez povoda. Osim krvožednih demona sad je na nju vrebao i Michael, a to je bila prijetnja koje se bojala više od ičega. Kayla preskoči ogradu u kojoj se nalazio jedini prijatelj s kojim je mogla podijeliti sve svoje tajne. Čim ju je spazio, konj njenog oca prišao joj je blizu i pogurao je mekom njuškom u obraz. „Aka mei Wenaho, prijatelju", ona će obgrlivši konja rukom i češkajući ga iza uha. „Tako mi nedostaje Sam. On uvijek zna što reći i što učiniti. On sigurno ne bi pustio Suteya da tamo trune sam bez ikoga na svijetu. Sam bi mi vjerovao", reče Kayla životinji, a u glasu joj se još uvijek mogla osjetiti srdžba zbog nepravde. Konj zahrže na Kayline riječi što je ona shvatila kao da se slaže s njom. „I ti mi vjeruješ, zar ne? Znaš da se Sutey promijenio? Da više nije opasan?“ Wenaho je gurne njuškom u rame, ali u tom trenu Kayla ugleda ogromnu sjenu ispred sebe. Ona se brzo okrene osjećajući kako joj srce brže kuca u grudima. Vidjevši Emawha iza sebe, ona se opusti. „Oprosti", ispriča se on. „Nisam te mislio uplašiti.“ „I nisi", slaže Kay prkosno. Emawho se blago osmjehne, pokazujući da je prozreo njenu laž. „Što hoćeš?" upita ona grublje nego što je namjeravala. Emawhov samozadovoljni izraz lica nestane, a pogled koji joj je uputio iz temelja je promijenio njen stav. 353

„Želim da me shvatiš, Kaynee. Želim da pokušaš razumjeti zašto ne želim riskirati sa Suteyem. Ne mogu kad je tvoj život u pitanju. Ne, kad se sjetim kako sam te lako mogao izgubiti posljednji put. Priznajem da se bojim. Ne mogu podnjeti pomisao na to da bi ti se moglo dogoditi nešto loše." Kayla nestrpljivo uzdahne. „Vjeruješ li ti meni uopće, Emawho?" ozbiljno ga ona upita. „Kako to misliš?" on će zbunjeno. „Jednostavno je", odvrati Kay. „Ili mi vjeruješ ili ne?“ „Kaylanee..", Emawho će odmahujući glavom. Kayla se ljutito okrene od njega natrag prema Wenahu. „Nije bitno", hladno će ona, nastavljajući maziti životinju. Ono što doista nije očekivala, bila je Emawhova reakcija. Uhvatio ju je za struk, od čega joj se zavrtjelo u glavi i to na vrlo dobar način, a potom ju je ljutito ošinuo pogledom. „Ti nemaš pojma što mi radiš, djevojko!“ srdito joj reče. Uhvativši je u naručje, pretvorio se u vatru. Vatru koja je nije pekla, ali za koju je itekako dobro znala da može spaliti sve u krugu nekoliko kilometara ako Emawho to poželi. Emawho se kretao tako brzo da joj se sve zamaglilo pred očima. Bila je uvjerena u to da niti jedan sportski auto koji je vozila ne bi mogao nadmašiti tu brzinu. Tek tada je osjetila nalet adrenalina koji ju je ispunio, tako da je bila pomalo razočarana kad se Emawho, preobražen, napokon zaustavio na rubu Tehekeine brane. Oboje su se iznenadili onime što su ugledali. Brana je bila suha i kroz vlažno tlo nicala je mlada trava. To je moglo značiti samo da Suteyeva samokontrola nije ni na tren popustila od Kaylinog zadnjeg posjeta. Kad su se spustili dolje, Suteyevo jezero je bilo ljepše i uređenije nego što su ga ikad vidjeli. Nebo iznad njih bilo je vedro, a zrak topao što su oboje shvatili kao dobar predznak. „Sutey!" poviče Emawho, ali se nitko nije javljao. „Wehonai!" zazove Kayla. Mirna površina jezera se uzburkala, a Emawho brzo uhvati Kaylu za ruku. Iz jezera izlete malzovi vode tvoreći nad površinom jezera ono što se činilo kao sjenicom od vode. Odjednom Kayla shvati da se u sredini jezera stvara vodeni stolac, a na stolici se počeo formirati dječak sazdan od vode. Izgledao je kao da spokojno sjedi, ali u tom trenu je ispružio ruku prema Kayli, a ona ugleda velike kapi vode, koje kao da su 354

se iz zraka formirale pred njom. Kapi su se počele skupljati stvarajući ono što je na prvi pogled izgledalo poput ruže napravljene od sitnih kapljica. Kayla si nije mogla pomoći i pokušala ju je dotaknuti, a kad su njeni prsti dodirnuli cvijet, on se zamrzao na mjestu ostajući ležati u Kaylinim rukama kao predivan ledeni ukras. Vodeni dječak je potom ustao, i hodajući po samoj površini jezera, zaustavio se, tek kad je došao na čvrsto tlo gdje je na sebe preuzeo lik Suteya kojeg su poznavali. Emawho i Kaylanee priđu Suteyu s izrazima lica koja su odavala nevjericu i divljenje. „Stotinama godina sam živio, ali nikad nisam vidio ništa slično", reče Emawho zadivljeno gledajući dječaka. Sutey se nasmiješio od uha do uha. Primiti pohvalu od jednog moćnika, pogotovo ako je to bio Emawho, nije bila mala stvar. „O, Wehonai!" usklikne Kayla i zagrli ga. Kad ga je napokon pustila, dobro mu je promotrila lice. Izgledao je drugačije. Nekako starije i ozbiljnije. Iako je još uvijek bio sitan dječak, činilo se kao da mu se duh promijenio. „Promijenio si se!" izjavi ona u nevjerici ga gledajući. Sutey spokojno kimne glavom, a potom se zagleda u Emawha. „Mogu se kontrolirati", reče on. „Od one večeri, mogu kontrolirati svaki mišić oba svoja bića i vodenog i ljudskog. Čak i kad se uzrujam, ja sam gospodar svojeg dara.“ Emawho ga je i dalje gledao u nevjerici. „Nitko, ni jedan od nas nikada nije tako brzo postigao ovo što si ti učinio u ovo kratko vrijeme, ne računajući Tehekeu, naravno jer moćnici Zemlje se drugačije razvijaju, ali to što si postigao je doista nevjerojatno!“ I Suteyu i Kayli je skoro stalo srce kad su vidjeli kako se Emawho duboko klanja Suteyu i govori mu riječima pradavnika: „Velik ti je dar došao od Gavrana Gospodara Neba, budi zahvalan.“ Emawho se ispravi, a Sutey reče: „I jesam, brate Emawho. Isprva sam bio zbunjen i nespreman, ali sad vjerujem u Gavranovu mudrost i znam da ako me je odabrao, učinio je to s razlogom.“ 355

„Emawho, znači li to da Sutey može napustiti Tehekeinu branu i ponovno biti slobodan?" s nadom upita Kayla. Emawho pogleda Kaylu, a potom Suteya. „Ta odluka je sad samo na njemu, Kaylanee. Suna Tey, ti znaš što si i što će značiti za tvoje pleme, za tvoju obitelj, ako izgubiš kontrolu? Jesi li spreman podnijeti taj rizik? Ako imalo sumnjaš da bi svojom slobodom mogao ugroziti druge, tad ostaj ovdje i razvijaj se, ali ako vjeruješ da si doista gospodar svojeg dara, kao što si nam rekao, tad slobodno pođi s nama i pridruži mi se u zaštiti plemena kao ravnopravni moćnik.“ Sutey se osvrne oko sebe gledajući Tehekein veliki hrast, jezero koje je stvorio i branu koja je sve to okruživala. Više nije bilo sumnji u njegovu srcu. Zahvaljujući Kaylanee naučio je gospodariti samim sobom. Bilo je vrijeme da ode. Kad je stari djed Konnah ugledao svojeg unuka kako mu se približava u pratnji Kaylanee i Emawha gotovo mu je došlo da zaplače. „Suna Tey! Sunamai Sutey!“ uskliknuo je starac i potpuno zaprepaštenom Suteyu bacio ruke oko vrata čvrsto ga grleći. „Auk Namake, starče. Vidim da mi se doista raduješ", izjavi dječak sretno. Starac primi dječaka za ramena i malo se odvoji od njega da ga može dobro pogledati. „Mislio sam, sunamai, da će Veliki Gavran pozvati ove oči k sebi prije nego što te još jednom uspiju vidjeti.“ „Ne govori takve stvari, djede", Sutey će razdragan starčevom dobrodošlicom. Emawho i Kaylanee su upravo bili namjeravali ostaviti djeda i unuka da nadoknade izgubljeno vrijeme, kad Sutey uhvati iznenađenu Kaylu za ruku i čvrsto je gledajući reče: „Znam da ništa od ovog ne bi bilo moguće da nije bilo tebe, Kaylanee. Nikad to neću zaboraviti.“ Kayla koja nije zapravo znala što bi odgovorila svojem prijatelju samo se nasmiješila i kimnula glavom. Morala je priznati da je i nju samu iznenadila hrabrost koju je dosad iskazala u nastojanju da pomogne Suteyu. On je bio prva osoba s kojom se sama sprijateljila i koja ju je zavoljela, a da zauzvrat nije tražio baš ništa od nje. Sutey ju je podsjetio na nju samu i 356

sad je tek shvaćala da je spašavajući Suteya svo ovo vrijeme zapravo tražila neki način da spasi samu sebe. Prisjetila se očevih riječi: „Onog dana kad ti postane stalo da zaštitiš sebe, kao što si to pokušala učiniti sa Suteyem bit će dan kad ćeš ukinuti moć koju tvoj Trag ima nad tobom. Dovoljno je da mu se jednom suprotstaviš.“ Kayla je itekako dobro znala da je još daleko od toga da slomi Trag. Bila je iznimno zahvalna na ogrlici Khola koja ju je štitila, ali ipak je shvatila da će uskoro doći dan kad će skupiti hrabrosti. Dan kad će joj biti stalo do nje same toliko da neće dozvoliti nikome da gazi po njoj! Dok se vraćala kući s Emawhom, ponovno se osjećala kao da je u kakvom snu. Dok je Emawho oduševljeno prepričavao ostalima što se dogodilo sa Suteyem, Kayla je bila duhom potpuno odsutna. Poželjela se povući u svoju sobu, sjesti u svoj omiljeni naslonjač i prepustiti se razmišljanju. Unatoč svemu lošem što joj je prijetilo, danas je osjetila da se u njoj budi nada. Bio je to dobar osjećaj. Ipak, Kayla nije otišla u svoju sobu sve do iza večere. Osjećajući ipak nekakvu dužnost prema svojoj mami i Piercu, ostala je dolje s njima iako vrlo šutljivog raspoloženja. Blizanci su stalno žicali Emawha da ih pusti k Suteyu koji bi možda i popustio, ali Lucy koja je još uvijek bila u stanju pripravnosti nije htjela niti čuti za to! Pierce koji je pak bio iznimno dobar u šahu još uvijek nije mogao vjerovati da ga je Emawho uspio pobijediti tri puta za redom. Bunio se i gunđao sve dok ga Angela nije utješila. Lucy je pak cijeli dan provela radeći kućanske poslove, pokušavajući si na taj način rasteretiti misli, iako je zapravo neprestano razmišljala o Samu. Kayline su misli također bile usmjerene na oca, a kad bi joj se pogled u prolazu sreo s Lucynim obje bi potišteno odmah pogledale u pod, kao u strahu da će se njihove zle slutnje na neki način ostvariti ako budu predugo gledale jedna drugu. Kad je došlo vrijeme za spavanje, Kayli je laknulo što ne mora više biti uz majku i Pierca. Iako su joj bili dragi, njihovo vedro raspoloženje i ljubavno gugutanje iz nekog ju je razloga strašno deprimiralo. Ušavši u sobu pogled joj je odmah zapeo za mali smotuljak na krevetu od crvenog papira. Znala je da joj zasigurno nitko od ukućana nije napisao pismo. U jednom ludom trenutku usudila se pomisliti da je možda od Emawha, ali znala je da joj je on uvijek sve govorio u lice. Ona u strahu 357

priđe krevetu i podigne papir u ruke, osvrćući se oko sebe, bojeći se da će je iz svakog kuta netko napasti. S pisamcem u rukama, brzo je prišla prozoru. Nije se vidjelo ništa osim mnoštva drveća i puteljka koji je vodio u šumu. Kayla drhtavim rukama pokuša razmotati pismo, ali ruke su joj se tako tresle da joj je smotuljak pao na pod. Ona ga podigne i napokon razmota. Poruka je bila kratka, ali od nje joj se krv sledila u žilama. Draga Kayla, ili kako te sad zovu, Kaylanee, Imam velike planove s tobom. Unatoč svemu što si učinila, mala vještice, znaj da ću ti dopustiti da organiziraš vlastitu smrt. Moći ćeš izabrati. Želiš li da te ponovno zatvorim pod zemlju dok se ne ugušiš, ili bi radije da te živu spalim kao što namjeravam učiniti i s tvojom majkom. Možda bi ti bilo draže da ti ponovno oderem komad po komad kože s tijela da se prisjetiš starih bolova? Sama odaberi, a ja ću ti dopustiti da mi svoj izbor šapneš u uho kad se konačno susretnemo licem u lice. Vjeruj mi Kayla, to će biti uskoro, vrlo uskoro. S ljubavlju, Michael „Kaylanee, došao sam ti reći... Kaylanee?“ , zbunjeno će Emawho gledajući djevojku sagnutu nad komadom papira dok su joj ramena silovito podrhtavala. Je li sve u redu?" upita je on, ali čim je ugledao njen prestravljeni izraz lica, Emawho uzme papirić iz njenih ruku i pročita ga. Kayla nije ništa govorila, lice joj je bilo blijedo poput kreča, a oči širom raširene. Sva se tresla. Papir se zapalio u Emawhovim prstima i tren kasnije ga više nije bilo. Emawho primi Kaylu za ramena i lagano je posjedne na krevet. „Bio je ovdje", protisne ona piskutavim glasom. „Bio je u mojoj sobi!“ 358

„To je nemoguće, Kaynee. Da je bio bilo gdje blizu Omnahai teritorija naši ratnici bi ga spazili. Ne zaboravi da još uvijek čuvaju granicu zbog prijetnje od razorbladea i demona.“ „Kako onda....?“ „Ptica. Negdje je nabavio goluba pismonošu. A samo jedna osoba koju poznajem u Ravencreeku ima golubove pismonoše.“ „Tko?" Kayla će još uvijek se tresući. „Andrew Peterson. Otac Casea Petersona", smrknuto odvrati Emawho. „Znači Michael je u gradu", protisne Kayla. „Samo je pitanje vremena kada će...“ „Neće on ništa, Kaylanee!" naglo je prekine Emawho. „Neće ti doći ni blizu, malena. Ne dok sam ja tu.“ Kayla osjeti kako u njoj raste panika. „Ali, ti njega ne poznaješ, Emawho, kad Michael nešto odluči, nezaustavljiv je! On je...“ „Samo čovjek, Kaynee. Samo čovjek, a ja sam puno više od toga.“ Kayla više nije mogla podnjeti osjećaj straha koji se u njoj nakupljao. „Bojim se, Emawho!" ona će na rubu suza. „Užasno se bojim...“ Emawho je kipio u sebi. Sad bi dao sve na svijetu da može otići i zapaliti i Michaela i oba Petersona, ali morao je smiriti svoj duh. Nije smio dozvoliti da Kay vidi koliko ga je smetalo to što se Michael udružio s najgorim ološem u gradu samo da zastraši Kaylanee. Emawho je nježno zagrli. „Sve će biti u redu, dušo. Nitko ti neće nauditi. Ni tebi ni tvojoj majci.“ „Ne želim ostati sama, Emawho. Bojim se zaspati. Stalno očekujem da će svaki čas ući kroz prozor ili kroz vrata kao kad sam morala živjeti s njim. Molim te...“ Emawho kimne glavom. „Imam ideju, ti se presvuci za spavanje, a kad legneš ja ću ti ispričati priču. Možda ti to pomogne da se umiriš.“ Kayli nije trebalo dugo za presvlačenje jer nije željela dugo ostati sama, a kad je legla u krevet, ogromni Emawho je sjeo do nje. Kao i uvijek izgledao je prevelik za njenu malu sobu. Dok je sjedio pored nje, Kayla nije mogla ne primijetiti da na licu ima nekakav odlučan izraz. Nije mogla ni zamisliti kakvu je 359

odluku Emawho donio te večeri niti kako će ona utjecati na njen život. Sjedivši na krevetu do nje, sklopio je oči. Kayla ga je dobro promotrila. Iako je naizgled izgledao poput mladog momka, na njemu su se ipak vidjeli tragovi pradavnosti. Sad kad je znala istinu o njemu doista joj se činilo da u njegovim crtama lica vidi protok vremena, to se zapravo najviše vidjelo kad bi je gledao širom otvorenim očima, očima koja kao da su bila prozori u njegova sjećanja, a tih je bilo mnogo. Emawho ju je pogledao i primio za ruku. Nije znao kako će njegova priča utjecati na Kaylanee, ali više nije bilo natrag. Predugo je to odgađao zbog straha od njene reakcije. Znao je da joj jednom mora reći, pa zašto onda ne večeras. „Jednom davno prije mnogo vjekova bijaše jedan dječak..", započne Emawho priču, a Kayla osjeti da je njegov duboki glas i toplina koju je stvarao u sobi doista umiruju. „Zvali su ga mnogim imenima, ali on sam si je nadjenuo ime za koje je vjerovao da u sebi nosi snagu i moć. Dječak se nazvao Siltoh Vian Silvian. Tim je imenom njegov narod nazivao najsjajniju zvijezdu na nebu. Silvian bijaše zao dječak. Mnogo zla mu se dogodilo u djetinjstvu i mnogo je zla nehotice i sam počinio. Zbog toga je postao ogorčen i prezirao je one koji su ga voljeli, a kako je bio drugačiji od svih drugih dječaka vjerovao je da mu ne treba nitko i da sam može sve što poželi. Silvian je napustio svoj narod jer je mrzio sve što ga je podsjećalo na njegovu obitelj koja je sad bila mrtva. Iako nije znao ništa o svijetu koji ga je tad okruživao, oni koje je upoznao, bojali su ga se, a dječaku se sviđalo da ga se boje. Imao je potpuno pogrešnu predodžbu o tome da je strah najbolji način da se vlada ljudima. Siltoh Vian Silvian je bio moćan dječak i mnogima drugim moćnim stvorenjima koja nisu imala časne namjere, njegova je snaga zapela za oko. Dječaku se svidjela pažnja tih stvorova. Oni su ga gledali kao da im je ravnopravan. Zla stvorenja tame primila su ga u svoje redove i ponašala se prema njemu kao da je jedan od njih. Silvian je bio željan pažnje i slave stoga je radio sve što su mu stvorovi tame zapovijedali. Činio je mnoga zlodjela s njima. Razne pakosti, ne mareći za živote koje je oduzimao ili upropaštavao. Sve što mu se prohtjelo, moglo je biti njegovo! Nitko mu zapravo nije mogao stati na put, a kako je rastao i odrastao, čak su ga se i stvorenja tame s kojima je nekoć bio ravnopravan počela bojati 360

jer je njegova snaga sad već uvelike nadmašivala njihovu. Dječak zapravo nije imao neprijatelja koji bi mu bili dorasli, osim jednog, a taj je bio njegova vlastita savjest koja ga je neprestano upozoravala da griješi. No, dječak je bio moćan i svaki put bi ušutkao svoju savjest sa svim onim tvrdoglavim budalaštinama s kojima si je tada bio ispunio glavu i za koje je vjerovao da su istinite. Kad je odrastao, Silvian je zapeo za oko jednom čovjeku, i to ne običnom čovjeku, već čarobnjaku velike moći. Taj je čovjek uzeo mladog Siltoha pod svoje okrilje i dao mu nova još moćnija imena. Zvao ga je; Vatrosilni, Plameni Kosac, Neugasivi Požar i Vatronoša! Mladiću su se svidjela sva ta nova, sjajna imena koja su mu obećavala blistavu budućnost. Čarobnjak nije s Vatronošom dijelio svoje magijsko znanje, niti je Vatronoša bio voljan Čarobnjaku odavati tajne svojeg naroda iako ga je ovaj mnogo ispitivao o tome. Zajedno su ta dva partnera oko sebe okupila golemu vojsku stvorenja zla, i gotovo da nije bilo sile na tadašnjem svijetu koja im se mogla suprotstaviti, osim jednog. Samowaha Raven došao je sam, bez pratnje svoje zemljane pobočnice i pogledavši Vatronošu ravno u oči, rekao mu: „Emawaho, sunamai, došao sam odgovarati za tvoj život. Svi tvoji zločini sada su moj grijeh. Vrati se kući, duša ti je čista.“ Vatronoša, koji je u sebi vjerovao da mrzi Samowahu Omnahaia jer ga je godinama krivio za smrt svojeg oca, razbjesnio se kad je vidio poglavicu kako stoji pred njim. Nije časio niti trenutka i napao ga je svojim plamenim žarom. Samowaha se nije ni pomaknuo s mjesta. Ostao je stajati gdje je stajao i domaloprije izgledajući kao da ga Vatronošina silna moć nije niti okrznula. Osjećajući kako u njemu raste nemoć, Vatronoša je povikao: „Kako se usuđuješ, Samowaha?! Tko si ti da meni držiš prodike! Ubojico!“ Samowaha je samo i dalje netremice gledao mladog Emawha prilazeći mu bez ikakve naznake straha. „Pođi kući sa mnom, Emawaho. Tvoj narod te voli. Trebaju te. Budi ono za što si rođen, budi zaštitnik, a ne zločinac", mirno mu je tad govorio veliki poglavica. Iako si to tad nije želio ni na tren pristati, Vatronoša se je doista ponekad razmišljao o tome kako bi bilo vratiti se natrag u svoje pleme, ali ne kao moćnik, već kao običan smrtnik koji nikad nije zadobio tu prokletu moć, moć zbog koje je 361

njegova voljena majka izgubila život, moć zbog koje je njegov otac sada bio mrtav. „Tko si ti da biraš put kojim ja želim kročiti, Samowaha? Ti me ne poznaješ. Zbog tebe sam to što jesam! Gubi se odavde ili ću te uništiti!“ Tužan zbog izbora koji je mladi Emawho donio, Sam se okrenuo da ode, ali Emawhov prijatelj, Čarobnjak nije bio sretan zbog toga. „Što to radiš?" rekao je Vatronoši. „Sad ga imamo u šaci. Ako ga sad napadnu sve naše snage, uključujući i tebe bit će to kraj velikog Samowahe Omnahaia. Gavranov posljednji potomak će pasti od naše ruke. Svi će nam se moćnici klanjati. Bit ćemo nepobjedivi!“ Iako je počinio mnoga zlodjela, Vatronoša se ipak nije mogao prisiliti na to da pristane na Čarobnjakov prijedlog. Iako je prezirao svojeg poglavicu nije ga mogao ubiti. Ni sam nije shvaćao zašto, ali nije se mogao prisiliti da napadne Samowahu s namjerom da mu prereže životnu nit. „Ne", odbio je Vatronoša Čarobnjakov prijedlog i također se bio okrenuo da ode. Čarobnjak pak nije mogao podnjeti takav razvoj događaja. Naredio je napad svim svojim silama, a Vatronoša je ostao gledati kako nebrojena stvorenja tame okružuju čovjeka koji je nekoć bio najbolji prijatelj njegovih roditelja. Odlučio je da se neće miješati. U svojoj oholosti i tvrdoglavosti vjerovao je da on ništa ne duguje Samowahi. Samowahina životna nit sad je ovisila samo o vlastitoj vještini. Gledao je kako ga ranjavaju, ali Sam se čak nije niti trudio pošteno obraniti. Zašto je to dopuštao? Nije se borio onom snagom za koju je Emawho itekako dobro znao da je Samowaha posjeduje. „Zašto se ne bori?!" bijesno se pitao Vatronoša. „Zašto im pušta da ga gaze? Ubit će ga!“ Samowaha koji se branio tek toliko da ostane na životu, ali nije napadao već je povikao tako glasno da su se okolna brda zatresla, a drveće padalo pokošeno snagom zvučnog vala koji je stvorio njegov glas: „EMAWHO, SUNAMAI, TERHOMAI, SINE I BRATE, TVOJA DUH JE ČIST!“ Vatronošu su još više uzrujali poglavičini povici. Zar je Samowaha doista bio spreman umrijeti zbog njega? Zar je doista bio spreman preuzeti na sebe sva njegova zlodjela? Kako je to moglo biti? Odakle mu pravo? Ljut, ogorčen, bijesan i 362

zbunjen, mladi je moćnik zatvorio svoje oči, ne želeći gledati kako njegov poglavica umire u nastojanju da ga vrati na stranu dobra, kad je on tako očito zagrezao u zlo. I baš tad, kad je sklopio svoje oči, Vatronoša ju je ugledao. Imala je dugu vranu kosu, lice kakvo nikad ranije nije vidio u žene. Izgledala je potpuno nestvarno, a iz leđa su joj rasla krila, i to ne bilo kakva krila, već krila Velikog Gavrana. „Zar je taj muškarac moje pravo?!" začuo je on njen bijesan glas, ali zvučala je tako moćno poput rijeke koja mirno teće koritom, ali za nevremena može poplaviti sve oko sebe. „Zar sam ja njemu suđena?! Kukavici koja ne zna slušati vlastito srce? Kukavici koja pušta mojeg oca da umre samo zato jer je preslab priznati svoje grijehe? Ne, radije ću ostati nerođena, neostvarena, nego da budem jedno biće s tim slabićem!“ Kad je otvorio oči, Emawho je znao da je vidio viziju Velikog Gavrana. Bio je navikao na te slike u glavi kojima ga je Veliki Gavran pokušavao vratiti svojem plemenu. Očito je ovu, najmoćniju, čuvao za sam kraj jer Emawho je znao od tog trenutka da nikada neće moći izbaciti njen lik iz svoje glave. Zvuk njenog bijesnog glasa odjekivat će mu vazda u sjećanju! Postojale su priče u njegovu narodu. Priče koje su govorile o moćnicima koji bi sanjali svoje žene mnogo prije nego bi se one uopće rodile. Je li se to sad dogodilo njemu? Je li doista moguće da je ova predivna prikaza koja mu je oduzela dah i same otkucaje srca doista namijenjena njemu? Konačno je shvatio, umro Samowaha ili ne, rodila se ona ili ne, on, Emawho, će vidjeti njeno lice svaki put kad sklopi svoje besmrtne oči. Svijet će se mijenjati, ljudi će se rađati i umirati, ali on će vječno žaliti za njom, sanjati je, željeti je, voljeti je, zauvijek. Vatra u njemu buknula je kao nikad do tad. Cijelo njegovo biće je gorjelo, Poglavica Gavran-krila je već bio na tlu, korak od smrti. Emawho je raširio svoj plamen, a stvorenja tame koja su dosad bila spremna slušati svaku njegovu zapovijed, sad su gorjela i nestajala u oblaku dima. Čarobnjak je bio zgrožen prizorom pred svojim očima. Znao je u tom trenu, kao što je znao i sam Vatronoša, da više nikad neće biti prijatelji. Tog su dana krenuli u dva različita smjera. 363

Emawaho je spasio svojeg poglavicu i vratio ga natrag u njihovo pleme. Samowaha se brzo oporavio, a Emawho Vatronoša od tog dana nije napuštao njegovu stranu. Bio mu je odaniji od ikoga i činio je sve kako bi se iskupio za svoja zlodjela. Ne prestajući se kajati sve do današnjeg dana.“ Ležeći na krevetu razrogačenih očiju, Kayla je u nevjerici buljila u Emawha, tek tad shvativši da mu niz obraze klizi samo jedna biserna suza, ostatak tuge za davno minulim događajima. „Emawho?" plaho će Kayla pokušavajući mu dotaknuti obraz. Na njen dodir, Emawho je ponovno, čvrsto sklopio oči, a potom ih ponovno otvorio, gledajući je, ne mogavši vjerovati da je doista tu, stvarna i opipljiva. Njegova Kaylanee više nije san, vizija daleke budućnosti, već je doista tu pred njim. Njena je ruka na njegovu licu. „Pitala si me,“, reče joj on gledajući je s obožavanjem. „što me to vratilo na stranu dobra? Sad znaš, suđena moja, bila si to ti.“ Trenuci su prolazili, a Kaylanee i Emawho samo su gledali jedan drugoga približavajući se jedno drugom pogledima. Ne razmišljajući o svojim postupcima, Kayla se podigne u krevetu u sjedeći položaj, ona stavi i drugu ruku na Emawhov obraz, obujmivši tako njegovo lice, privuče ga k sebi. Emawho se nije odupirao. Doista je znao da bi za nju učinio bilo što, na kraju krajeva, pripadao joj je u cjelosti i dušom i tjelom i plamenom koji je gorio u njegovu biću. Nespretno, vrlo oprezno, okusila je njegove usne. Bile su meke i lagano vruće, ali i slatke poput badema prelivenih medom i čokoladom. Vrlo primamljive, kao da su je prizivale da ih rastvori, da okusi unutrašnjost njegovih usta, njegova slatkog jezika koji se isprepleo s njezinim. Osječajući kao da će joj srce iskočiti iz grudi gledala ga je netremice dok ga je ljubila, ne vjerujući da je ono što se događa doista istina! Da doista može biti ovako bliska s Emawhom, da može željeti da mu bude još bliže! Emawho koji je opijen srećom ipak imao malo više samokontrole, nježno se odvojio od Kaylanee, gledajući je tako silovito, kao da se boji da će ona nestati ako sklopi oči. „Znači, vjeruješ mi?" on će bojažljivo, bojeći se da je sve ovo iluzija koja bi se mogla raspršiti svakog trena. „Vjeruješ da smo suđeni jedno drugome?“ 364

Kaylanee mu se polako približi i još jednom ga nježno poljubi, da se uvjeri da je on doista stvaran, da je sve ovo stvarno, a potom se odmakne od njega i tako naglo da se i sam Emawho trznuo, ona mu reče: „Vjerujem da je sve što sam ja dosad proživjela bilo besmisleno, okrutno i ružno, upravo zbog toga što me život pokušavao upozoriti da ne pripadam u svijet u kojem sam živjela. Tek kad sam došla ovdje, Omnahai su mi pokazali da sam život vrijedi mnogo više nego što sam ga ja cijenila. Zahvaljujući Samu, tebi, Lucale, mojoj braći, Suteyu, djedu Konnahu i svima ostalima, shvatila sam tu dragocjenu istinu, a sad kad napokon imam posljednji komadić slagalice u rukama znam što mi je činiti! Kayla podigne ruke prema vratu i strgne s njega ogrlicu Khola koja ju je štitila od njenog najvećeg neprijatelja. Iako se tresla od straha, znala je da će ovog puta uspjeti. Trag koji je bio izgladnio jer se zbog Kayline zaštite već dugo nije hranio, nasrnuo je na nju poput kakve nemani, bacajući je iz sjećanja u sjećanje, stvarajući iluzije najgorih zla koje joj je Michael ikada radio. Začudo Kayla se nije dala zastrašiti. Kao da joj je Emawhov poljubac dao neku neslućenu snagu otpora. „NE!" vrisnula je ona, kad je shvatila da se ponovno nalazi u lijesu ispod zemlje u pozadini slušajući Michaelov smijeh. „NE!" odjeknuo je ponovno njen glas, ovaj put zvučeći manje prestravljeno, a više odlučno. I Kayla tad shvati da bol u njoj posustaje i da joj se lijes u kojem se nalazila čini nekako nestvarnim, a u daljini kao da je vidjela Emawha kako kleči nad njom zabrinuto je gledajući. Kayla tad shvati da je njena odlučnost poljuljala iluziju Traga. Po prvi put ona postane doista svjesna da ništa od ovog nije stvarno! Skupivši hrabrost za koju nije niti znala da postoji u njoj ona poviče: „UTVARO! TI NISI MICHAEL! TI NISI ČAK NI TRAG! TI SI BIJEDNA NEVAŽNA SJENA I VIŠE NIKAD ME NEĆEŠ ZAPLAŠITI! U MENI SAD GORI OGANJ KOJI JE MNOGO SNAŽNIJI OD TVOJIH TRIKOVA! JA SAM KAYLANEE RAVEN, GAVRANOVA KĆI, A TI SI NIŠTA I U NIŠTAVILO ĆEŠ SE PRETVORITI!“

365

CRNA KRILA SMRTI Kayla nikad u životu nije čula takav neljudski vrisak. Iluzija kojiu je Trag stvorio oko nje rasplinula se, a njenu sobu utrčali su i ostali ukućani jer su i oni čuli pakleno vrištanje i Kaylio vikanje. Cijela obitelj stajala je nad malim stvorenjem sazdanim od crvenog svjetla koje je izgledalo kao da se para. Umirući vrisak Traga svima im je sledio krv u žilama, jedino je Kayli koja je još uvijek ležala na krevetu u Emawhovu naručju, titrao blagi osmjeh na usnama. „Stani!" iznenada će Sam Tehekei. Zaustavivši je na mjestu i naglo se preobrazivši u ljudsko biće. Tehekea učini isto i približi mu se. „Što je bilo?" zabrinuto će ona. Sam duboko uzdahne, a Tehekea koja ga je poznavala najduže od svih poznavala je taj izraz lica. Nikako nije mogla pojmiti što je to moglo tako usrećiti Sama u ovom trenutku. „Same?" zbunjeno će Tehekea. „Ne bismo li trebali nastaviti?“ Sam joj se široko osmjehne. „Znam da ti je u ovom trenu teško dijeliti moju radost, Teheke, ali dogodilo se nešto predivno. Moja Kaylanee je napokon pronašla svoju snagu. Slomila je Trag! Osjećam to u sebi. Napokon ga je uništila i to bez moje pomoći. Tako sam ponosan!“ Iako ju je srce boljelo jer još uvijek nisu pronašli Nwmanu, Tehekea smogne snage i osmjehne se Samu. „Nikad mi neće biti teško dijeliti tvoju radost, stari oče. Radujem se zbog svoje sestre. I ja sam ponosna.“ Kad su te večeri Tehekea i Sam napokon stali da se odmore u u jednoj drevnoj šumi, Tehekea se potiho obrati Samu. „Zar je doista moguće da su je odvukli ovako daleko?" bojažljivo ona upita. Sam je itekako dobro znao na što ona cilja. Iako su tragovi jasno upućivali da je demon Leowyth bio ovdje, nekako mu se činilo kao da ga netko ili nešto pokušava odvući 366

čim dalje od doma, a opet Leowythov trag je bio jedini koji su imali u nadi da će pronaći Nwmanu Šumski List. „Mislim da bismo se trebali vratiti!" reče Sam iznenada. „Same?" Tehekea će pokušavajući pogledom dokučiti o čemu poglavica sad razmišlja. Samowaha rukom poklopi oči. Izgledao je potpuno iscrpljeno. On i Tehekea su tako dugo tragali bez imalo odmora, a čak je i moćnicima ponekad bio potreban odmor. „Što više razmišljam o tome, Theke, to mi stvari počinju zadobivati drugačiji smisao. Ono što sam ja učinio Ukobachu prije toliko mnogo vjekova, način na koji sam ga odagnao u drugo postojanje i način na koji sam zapečatio čaroliju tako da se više ne može nikad vratiti u ovaj svijet, pa tu čaroliju je mogao razbiti samo vrlo moćan mag.“ Tehekea je napokon shvaćala što on misli. U ovoj je šumi je doista postojala jedna takva vračarica poludemonskog podrijetla, a upravo je ovamo vodio Leowythov trag. „Ja dobro poznajem Ananau", tiho će Tehekea. „Ona živi život mira. Već stoljećima boravi u ovoj prašumi i ne izlazi iz nje, upravo kako ne bi došla u iskušenje da naudi ljudima. Ananau je redovnica.“ Samowaha kimne glavom. I on je jednom upoznao to čudnovato stvorenje i iako je bila vrstan lovac i ubojica nikada nije uzimala ljudske žrtve. „No Leowyth nije ovdje bio bez razloga. Trebamo je posjetiti. Vidjeti je li razgovarao s njom.“ Tehekea ustane s tla, spremna za pokret. „A što ako su je...“ Sam je spokojno pogleda i položi joj svoju ruku na rame umirujuće je gledajući. „O tome ćemo razmišljati kad dođe vrijeme, a ja se nadam da to vrijeme nikad neće doći.“ Kako su tjedni prolazili tako je Kayla sve teže podnosila Samovu odsutnost. Samo su joj Emawhova ljubav i njegovo beskrajno strpljenje i utjeha davali snage da se odupre malodušju. S obzirom da joj je još uvijek prijetila opasnost i od Michaela Kaylina majka i Pierce odlučili su ostati u rezervatu sve dok se Sam ne vrati, što je kako su i sami shvatili potrajalo. 367

Piercu Coleu se iznimno dopao život s Omnahaima. Najviše vremena je provodio uz starješine plemena koji su mu pričali priče o povijesti plemena, a koje su Pierca naprosto oduševljavale. Angela se pak bojala da će je ljudi iz Omnahaia mrziti kao što joj se to isprva činilo s Lucy, ali s vremenom je i Lucale okrenula ploču i na Kaylino veliko zadovoljstvo sasvim se lijepo odnosila prema Angeli, a Omnahai su se prema Angeli odnosili kao da je jedna iz plemena koje nije bilo dugo vremena i sad se konačno vratila. Angela je smatrala da je to mnogo više nego što je zaista zasluživala, ali nije se bunila. Jednog se dana uvelike iznenadila kad ju je Lucy pozvala na stanu pod izlikom da želi da joj Angela pomogne povješati veš na uže za sušenje. Angela koja je odavna naučila da Lucy ne voli da joj se itko drugi upliće u kućanske poslove nemalo se začudila ovom neobičnom zahtjevu. Kad su došle u mali vrt iza kuće gdje je između dvije jabuke Sam davno postavio uže na kojemu je Lucy sušila veš kad ga nije bilo, Lucy je spustila na tlo košaru punu mokrog veša i okrenula se ravno prema Angeli. Na licu je imala vrlo nedokučiv izraz tako da se Angela već pobojala da slijedi neki novi napad optužbi vezanih uz njihov nepozvani boravak ovdje. „Angela Casey, vidim da ti toga nisi niti najmanje svjesna, a ja više ne mogu šutjeti", reče Lucy ozbiljno. Angela je izgledala kao da se ispričava. „Gle, Lucy, znam da smo ti svojim dolaskom otežali cjelokupnu situaciju, ali ne mogu ostaviti svoju kćer dok na nju vreba onaj manijak.“ „O čemu ti govoriš?" zbunjeno će Lucy. „A o čemu ti govoriš?" još zbunjenije će Angela. „Ja govorim o tvojoj trudnoći, naravno, o čemu drugome?“ „Mojoj? Što?!" panično će Angela u nevjerici gledajući Lucy. „Trudnoći, Angela, stanja u kojoj se žena nalazi kad očekuje da će roditi dijete", mirno odvrati Lucale. „Ali, ja nisam trudna! To je nemoguće. Ja već imam veliko dijete. Ja...“ Lucy se nasmiješi s razumijevanjem. „Kad ti je bila posljednja mjesečnica?" upita ona Angelu. Angela odmahne glavom. 368

„Nije bila. Kasni mi, ali moj ciklus je ionako neredovit. Takav je bio oduvijek, a i nisam imala nikakve mučnine i povraćanje kao kad sam bila trudna s Kaylom. Ti se varaš, Lucy. Kako si uopće došla do takvog zaključka?“ Lucy se ponovno nasmješi. „Recimo samo da imam nadnaravnu sposobnost prepoznavanja trudnica.“ „Doista?" preplašeno je upita Angela koja s Omnahaima nikad nije znala kad su ozbiljni, a kad se šale. „Doista", potvrdi Lucy. „Mislim da bismo trebali pozvati Hamaku Mary da te pregleda. Angela koja nije imala gdje sjesti, primi se za jednu granu jabuke i nasloni se leđima o stablo. „A što ćemo reći ostalima? Kayli? Piercu?" ona nesigurno upita Lucy. Lucy uzme jednu dugačku plahtu i vješto je prebaci preko užeta tako da se odmah lijepo rasprostrla. „Istinu", odvrati ona Angeli. „Zar postoji neka druga opcija?“ Kad se Hamaka Maryn ogromni Grand Cherokee, divljački se okrečući, parkirao pored Lucyna terenca, Kayla je ljubomorno popratila Emawha kako sa zagrljajem dočekuje liječnicu i vodi je do trijema. Još uvijek nije mogla pojmiti riječi koje je njena majka izgovorila sinoć nakon večere. U glavi joj se ponovno odigrao taj cijeli prizor. „Kayla, dušo, Pierce, željela bih vam nešto reći.“ Kayla je odmah posumnjala da se nešto neobično zbiva čim je vidjela da su Lucy, Emawho i blizanci išćeznuli iz prostorije brzinom svjetlosti. Kayla se pobojala da je možda riječ o Michaelu, da je pronašao neki novi način da ih zaplaši, ali kad je vidjela neobičan izraz majčina lica odmah je znala da je u krivu. Nešto je drugo bilo posrijedi. „Angie, što se događa?" upita Pierce, a u glasu mu se jasno čuo prizvuk nervoze. Kay je na tren laknulo zbog toga. Barem nije bila jedina koja nije znala o čemu se radi. „Znam da će vas ovo jako iznenaditi, vjerujte mi i ja sam se iznenadila kad mi je Lucy iznjela tu pretpostavku, ali postoji velika mogućnost da je u pravu, stoga vam želim ovo sama reći.“ Iako je izgovorila sve to, Angela ipak nije mogla nastaviti. Samoj joj je bilo preteško prihvatiti tu pomisao, ali 369

podijeliti je s Piercom i Kay bila je više od toga. Ne znati kakve će biti njihove reakcije, plašilo ju je više od ičega. „Angela, dušo, što god da je, nama možeš reći. Znaš to, srećo, zar ne? Mi smo tvoja obitelj", nježno će joj Pierce. Angela se zagleda u njegove duboke plave oči u njima tražeći hrabrost da nastavi. „Lucy misli da bi ja možda mogla biti... to jest, Lucy vjeruje da sam ja možda u drugom stanju...“ Kayla je i dalje gledala u majku. Započelo joj je šumiti u ušima kao da nije u potpunosti shvatila majčine riječi. „Što?" tupo će ona, zvučeći poput nekoga tko se tek sad pridružio razgovoru i nije čuo o čemu se dosad govorilo. „Lucy misli da sam ja trudna", Angela će ovog puta skrativši rečenicu. Ni Angeli ni Kayli nije promaknulo kako se Piercovo lice u potpunosti ozarilo od sreće. „Doista?" upita on Angelu s očitom nadom u glasu. „Je li to stvarno moguće?“ Angela slegne ramenima. „Mislim da jest", reče im ona. „Lucy navodno ima osjećaj za takve stvari, a meni kasni, stoga me zapravo i ne bi začudilo.“ „Nisam znala da pokušavate dobiti dijete?" Kayla će iznenadivši samu sebe time kako joj je glas zvučao hladno. „I nismo pokušavali", prizna Pierce iskreno. „Ali ako se dogodilo ja sam doista presretan. O, Angie!" sagnuo se da je poljubi na što je Kayla sklopila oči. „Kayla?" zabrinuto će Angela kad se Pierce odmaknuo od nje. „Što ti misliš o tome? Bi li ti bilo drago imati još jednog brata ili sestru?“ Kayla nije znala što da odgovori majci. O zamislila je ona da ima sestru, malenu djevojčicu koja nije niti svjesna koliko je svijet okrutno mjesto i kakve se sve zle stvari mogu dogoditi tom sirotom djetetu samo zato jer je njena majka bila toliko opijena vlastitom srećom da je nije niti primjećivala. A njena majka, majka te djevojčice nikad nije bila niti svjesna kakva tama leži u umovima bolesnih ljudi koji žele povrijediti njeno dijete, nauditi joj, osakatiti je, natjerati je da vrišti!

370

„Naravno", prene se Kayla iz svojih misli i na usne nabaci lažan osmjeh, osmjeh za koji je itekako dobro znala da će zavarati njenu majku. „Naravno", ponovi ona uvjerljivije, nadodavši: „Čestitam.“ „Auk Namake, Kaylanee", pozdravi je Hamaka Mary, ali Kayla koja kao da je nije niti vidjela skočila je dolje s ograde trijema i uputila se prema šumskom puteljku koji je vodio do Suteya. Sad kad su svi napokon prihvatili da se Sutey vratio i kad se Lucy pomirila s tim da dječak doista više nije opasan, dopuštala je Kaylanee i blizancima da ga posjećuju. Znala je da će je Emawho kasnije koriti jer je bila neljubazna prema Hamaki Mary, ali Kaylu nije bilo briga. Na tren se poželjela maknuti od svih i družiti se s jedinom osobom koja je nikada nije osuđivala. Emawho ju je puštao da se druži s Suteyem jer je znao da je on jedina osoba u plemenu, osim njega, koja bi Kaylu doista mogla zaštititi da dođe do kakve nevolje. „Znam da je branim pred svima, Wehonai, ali mislim da joj u srcu nisam zapravo nikad uspjela u potpunosti oprostiti. Bilo je trenutaka kad mi se činilo da jesam, ali ovo s trudnoćom, ne znam, kao da se bojim da neće biti dobra majka tom djetetu.“ Sjedili su u Suteyevoj trošnoj kućici i pili čaj koji joj je dječak poslužio. Djeda Konnaha nije bilo doma. Starac je sudeći po Suteyevoj priči poprilično mnogo vremena provodio u društvu Lateke Nema Sreće. Sutey je dugo promatrao šalicu čaja u svojim rukama, sve dok se tekućina nije počela pretvarati u lagani vrtlog, on nije dizao pogled. „To su dvije stvari", reče on Kayli odjednom. „Molim?" Kayla će gledajući ga zbunjeno. „To su dvije stvari", ponovi on. „To što nisi oprostila mami, nije čudno Kaylanee. Iako nehotice, tvoja te je majka jako povrijedila. Moja majka se ubila. Nije to učinila zbog toga što me je željela povrijediti, ali ja sam se ipak dugo vremena ljutio na nju zbog toga. Povrijedila me je iako je ono što joj se dogodilo imalo zapravo jako malo veze sa mnom osobno.“ Kayla teško udahne. Imala je osjećaj kao da joj zrak ne želi ući u pluća. Uvijek joj je bilo tako kad je pomišljala na to 371

kako je zapravo i sama bila blizu toga da završi poput Suteyeve majke. Vidjevši da ga Kaylanee i dalje ne razumije, Sutey joj reče: „To što ti se dogodilo Kaylanee, bez obzira što si slomila svoj Trag još će te dugo boljeti. Takve stvari ne prolaze samo tako, već su više poput starih ožiljaka koji tu i tamo znaju zaboljeti, iako je rana odavno zarasla.“ „I što da onda radim?" ogorčeno će Kay. „Ništa", smireno će Sutey. „Što?" Kayla će, ne shvaćajući na što on misli. „Pomiri se s time da je to tako. Nekad je dovoljno da se samo opustimo kako bi zadobili kontorlu nad sobom. Ja sam se toliko trudio kontrolirati vodu. Borio sam se s vlastitom moći, nesiguran želim li je uopće zapravo. Tek kad sam je prihvatio, naučio sam je kontrolirati. Mislim da je tako i s emocijama. Kad ih prihvatimo zapravo smo korak bliže tome da se uspješnije nosimo s njima.“ Kayla se namrgodi. „Znači trebala bih prihvatiti da možda nikada neću moći oprostiti svojoj mami nešto za što zapravo sasvim racionalno znam da nije kriva, a ja je ipak krivim?“ Sutey jednostavno kimne i otpije gutljaj čaja. „A drugo?" upita Kayla zainteresirano. „Što? Ah, da, drugo", dječak će shvativši na što je Kaylanee mislila. „Pa da te pitam nešto, bi li rekla da si iz svega što ti se dosad izdogađalo u životu nešto naučila?“ Kayla ga zbunjeno pogleda. „Naravno. Naučila sam toliko toga otkako sam ovdje. Mislim da sam se iz temelja promijenila. Gotovo se i ne prepoznajem.“ Sutey se nasmiješi. I on se slagao s Kaylom. Od djevojke mračna raspoloženja koja se se pod svaku cijenu željela ubiti, kad je došla ovamo, doista se promijenila i izrasla u divnu osobu kojoj je samo trebao poticaj u pravom smjeru kako bi shvatila što treba učiniti. Ta ista djevojka, iako u nevolji, pomogla je njemu, kukavici, zbunjenom klincu bez cilja da pronađe svoj put. „I ne misliš li da se isto dogodilo i s tvojom mamom?" upita je Sutey pronicljivo. Kayla ga je u nevjerici gledala. 372

Sutey je bio toliko mlađi od nje, ali joj se opet u toliko stvari činio mudrijim i pametnijim od nje. Naravno da je i Angela morala naučiti mnogo životnih lekcija iz svega što je prošla sa svojom kćeri. Naravno da je morala naučiti kako biti bolja majka. Kayla nikad zapravo nije razmišljala o tome koliko je njena majka skupo plaćala za svoje greške u životu. Ovo, još nerođeno dijete, napokon je Kayla shvaćala, bila je Angelina prilika za iskupljenjem. Sve one lekcije koje je naučila sa svojom prvom kćeri, Angela Casey neće morati prolaziti sa svojim drugim djetetom. Kayla je napokon razumjela, njena majka je trebala ovo djete baš kao što ljudi trebaju čamac za spašavanje. To maleno stvorenje u njenom trbuhu bilo joj je posljednja šansa za srećom i tko je onda ona da joj to uskrati? „Razumiješ?" Sutey će, a na licu mu je i dalje titrao spokojni osmjeh. Kayla kimne. „Stvarno si se pretvorio u pravog malog mudraca Wehonai. Uskoro ćeš mijenjati dr. Phila na Opri.“ Sutey se gromko nasmije. Iako nije znala zašto, Kaylu je zvuk njegova smijeha podsjetio na zapljuskivanje valova na obali mora. „Sve ti to ovisi o percepciji, Kaylanee", reče Sutey još uvijek se cereći. Kayla uzvije obrvama. „Znam da ću ti opet zvučati kao da mudrujem, ali to je živa istina. Možemo hodati kroz život, tvrdoglavi, odbijajući vidjeti lekcije kojima nas on pokušava naučiti, ili možemo doista otvoriti oči i pokušavati shvatiti što nam to priroda poručuje.“ „E sad si stvarno pretjerao", reče Kayla i sama prasnuvši u smijeh. „Ako tako nastaviš pomislit ću da ti i blizanci negdje imate zalihe trave i da si skroz napušen.“ Oni oboje su prasnuli u smijeh u isti tren, ni ne primiječujući da ih Emawho gleda s dovratka. Rijetko kad je imao priliku vidjeti Kaylanee kako se tako opušteno smije. Osjetio je žalac ljubomore na Suteya. Znao je da joj je dječak bio blizak na način na koji joj on nikad neće biti. Iako je znao da je to glupo ipak ga je malo zasmetalo. „Sutey", hladno će Emawho prekinuvši zabavu. „Stvarno si pravi zaštitnik. Nisi ni primijetio da stojim na dovratku", smrknuto će on dječaku. 373

Ne dopustivši da ga Emawhove riječi pogode, dječak mirno odvrati: „Da si bio demon ili bilo kakvo drugo stvorenje sa zlim namjerama, osjetio bih te na kilometar. Zar si zaboravio da moćnici obdareni vodom imaju poseban dar? Ipak, ljubomora ti ne pristoji, Emawho, ja ti doista nisam nikakva prijetnja.“ Emawho je izgledao zgroženo dječakovom drskošću. Bila je istina da su vodeni moćnici bili osjetljivi na emocije drugih bića oko sebe. Uvijek su znali kad im se približava netko s lošim namjerama ili kad netko nosi dobre vijesti. Ipak, nije se nadao da će dječak tako brzo razviti tu vještinu, a prepoznavanje emocija u detalje, kao što je prepoznao Emawhovu ljubomoru, samo ga je još više razljutilo. „Kako se usuđuješ? Tko si zamišljaš da si, dječače? Zar zaboravljaš tko sam ja?" Emawho će bijesno, osjećajući se poniženo pred Kaylom. Kayla, koju je iznenadio ovaj razvoj događaja samo je zbunjeno gledala od jednog do drugog. Sutey mirno ustane sa stolice i priđe Emawhu. „Ti si moj brat Emawho i poštujem te. Poštujem te kao pradavnika i kao brata, ali očekujem da i ti mene poštuješ. Možda nisam bio u jednakom broju bitaka kao ti, možda nemam tvoje iskustvo, ali više nisam balavac, iako sam mnogo mlađi od tebe.“ Iako je tren ranije izgledao kao da je na rubu provale bijesa, nakon Suteyevih riječi, Emawhovo se ponašanje iz temelja promijenilo. „Oprosti, mali brate", iskreno će Vatronoša. „Doista si me postidio i to s pravom, što je samo dokaz da godine ne znače nepogrešivost. Nisam smio dopustiti svojim emocijama da mi zamrače um. Oprosti.“ Sutey kimne prihvačajući ispriku. Dok se vraćala kući s Emawhom, Kayla doista nije mogla vjerovati da se onaj kratki incident doista odigrao u Suteyevoj trošnoj kolibici. „Emawho..", obrati mu se ona zaustavljajući se na mjestu. „Ti, nisi valjda, mislim...“ Emawho se zaustavi i pogleda je s razumijevanjem. Znao je što će ga djevojka upitati. „Da, Kaylanee, doista sam bio ljubomoran na Suteya", s nelagodom će Emawho. Te riječi mu nije bilo lako izreći na glas. 374

Kayla ga začuđeno pogleda. „Ali zašto? On je mnogo mlađi od mene, nikad ga nisam gledala na takav način. Znaš to", upita ga ona obujmivši ga svojim rukama oko golemog struka. Emawho uzdahne, a Kayla se iznenadi koliko mu je dah bio vruć. „I ti si mnogo, mnogo, mnogo mlađa od mene, Kaylanee", izjavi Emawho smireno. Kayla također uzdahne, a potom se ugrize za usnicu. „E to je nešto o čemu se trudim ne razmišljati", izjavi ona, a glas joj je zvučao gorko. Emawho je zbunjeno pogleda. „Smeta te što sam pradavnik, zar ne?" zabrinuto je upita. Kayla odmahne glavom. „Ne baš", reče ona. „Više me smeta tvoje iskustvo pradavnika", smrknuto mu odvrati djevojka. „Ne razumijem?“ Kayla više nije mogla izdržati. „Što ima između tebe i Hamake Mary?" upita ona trudeći se zvučati neutralno iako je Maryno ime izgovorila poput psovke. Emawho si nije mogao pomoći. Odvalio se smijati. Kayla je izgledala povrijeđeno. „Ja se tebi nisam smijala", mrko će ona, prijeko ga gledajući. „Oprosti, Kaynee, ali kad... pa ipak, trebao sam ti reći. Jesi li zato cijelo vrijeme bila takva prema Mary? Mislila si da ona i ja imamo nekakav odnos?“ Kayla se naljutila. „Što ja, dovraga, znam kakav ti i Hamaka odnos imate kad mi ti ništa ne govoriš, ali se zato uvijek grlite kad ste si blizu. Odakle da ja znam što se zbivalo između vas dok je Mary bila u dvadesetima ili ne znam kojim?! Mislim, dok je bila mlada.“ Pakosno se smiješeći, Emawho reče: „Ja volim vjerovati da je Hamaka Mary još uvijek vrlo mlada.“ Kayla je gotovo pozelenjela od zavisti kad je čula ove njegove riječi. „Vidiš, čak to ni ne poričeš!" gotovo je vrisnula. Emawho si nije mogao pomoći, morao ju je poljubiti. Bila mu je tako slatka dok je bila ljubomorna. Nije to mogao ni 375

zamisliti. Poput male razjarene zvjerčice koja ga u svojem bijesu čak ne može niti ogrebati. „I sad me ljubiš! Stvarno bezobrazno!" nastavila je Kay svoju malu tiradu udarivši ga pesnicom u prsa. „Ma sram me bilo. Stvarno sam grozan", Emawho će uživajući u svemu ovom mnogo više nego što bi trebao. Kayla je zinula, a potom je zatvorila usta pa je opet zinula ne znajući od bijesa što da mu kaže. „Uopće me ne shvaćaš ozbiljno!" bila je toliko ljuta da se okrenula na peti spremna odmarširati čim dalje od njega. „Glupi, bezobzirni, prastari klipan!“ Emawho joj nije dopustio da ode, uhvatio ju je za zapešće i blago je okrenuo prema sebi. „Kaylanee, ja sam odgojio Hamaku Mary", rekao je kratko. Kayla je bila potpuno zatečena ovom izjavom. Isprva je nije mogla shvatiti, ali kad je spojila dva i dva optužujuće ga je pogledala. „Mislila sam da si rekao da nikad nisi imao djece?" optužujuće ga ona upita. Emawho se osvrne oko sebe, i ugledavši veliki panj koji je tražio on sjedne na nj, povlačeći Kaylu u svoje krilo. Kad su se oboje lijepo smjestili on reče: „Hamaka Mary je po krvnoj liniji moja najbliža rođakinja. Moja majka je imala sestru, ime joj je bilo Menawa, Hamaka Mary je njen dalji potomak. Kad je Mary bila djevojčica, njen otac koji je isto tako bio liječnik i nije bio pripadnik plemena, i njena majka, moja rođakinja, vozili su se zajedno s Hamakom Mary na zimovanje u Aljasku. Na putu su imali nesreću. Otac joj je umro na licu mjesta, a majka, Denae, preminula je na putu do bolnice. Mary je nekim čudom prošla neozljeđeno. Imala je osam godina i upravo je bila izgubila cijelu obitelj.“ Kayla nije mogla vjerovati svojim ušima. Do malo prije je bila ljubomorna poput psa na njen odnos s Emawhom, a sad ju je žalila iz sveg srca. Nije imala pojma da je Mary siroče. „Kad su je vratili natrag u pleme,“, nastavi Emawho, „postala je moja odgovornost. Ja sam joj bio najbliži rođak tako da je bila moja dužnost da se skrbim za nju. Ne mogu reći da je bila zahtjevno dijete. Voljela je školu, a ja sam uvijek gledao da joj priskrbim najbolje obrazovanje. Trudio sam se da joj usadim 376

neke obiteljske vrijednosti, ali kao što vidiš to mi baš nije pošlo za rukom. Još se nije udala. Tješim se time što je izrasla u vrsnu liječnicu. Naravno pokupila je i neke moje dobre osobine, ne znam jesi li primijetila kako se parkira, ali to sam je ja naučio.“ Kayla ga je zbunjeno gledala. „Hamaka Mary je kao tvoje dijete? Kao kćer?“ Emawho se osmjehne. „Više poput mlađe sestre. Nikad zapravo nismo razvili onaj očinsko-kćerinski odnos kao druge obitelji. Ja sam bio preneozbiljan, bez obzira na moj vijek, da bi joj se ikako mogao postaviti poput oca, stoga sam joj uvijek bio kao stariji brat. Pazio sam je. Bilo je gadno jedno vrijeme kad je ušla u pubertet i te stvari, ali preživjeli smo to nekako. Srednja škola je doista bila grozna, kad su svi oni mladići počeli dolaziti po nju, mislio sam da ću izludjeti od brige. Tada sam se i pred drugima morao predstavljati kao njen stariji brat jer kako bi drugačije objasnili moj mladoliki izgled. Kad je došlo vrijeme da ode na fakultet već se bila formirala u vlastitu osobu i zapravo više nije trebala moju pomoć. Dva dana nakon što je Mary otišla na studij, ti si se rodila, a kad je Mary diplomirala i vratila se kući, bilo je to jako čudno jer je izgledala starije od mene. Tad me to pogodilo više nego ikad otkad postojim. Pomisao da će Hamaka jednog dana ostarjeti poput djeda Konnaha i umrijeti i ja je više nikad neću vidjeti. Ta pomisao me još i danas boli.“ Kayla je s iskrenim zanimanjem slušala Emawhovu priču. Bilo je toliko toga u njihovu odnosu o čemu nikad nisu razgovarali. Toliko neobičnih detalja od kojih su neki plašili i nju samu iako mu to nikad ne bi priznala. „Kako ti je bilo kad sam se ja rodila?" znatiželjno ga ona upita. „Čudno", on će kao iz topa, prisjećajući se. „Bila si tako sitna, izgledala si poput vrlo sitne smežurane starice. Iako sam odmah znao tko si.“ Kayla se zablene. „Što i onda si bio zaljubljen u mene?" zgroženo ga upita. „Fuj! Pa bila si beba!" Emawho će jednako zgroženo kao i Kayla maloprije. Kay se nasmije njegovu izrazu lica. „Ne, kad si se ti rodila ja sam znao da moram otići. Znao sam ako te budem gledao kako rasteš iz dana u dan, nikad neću vidjeti onu djevojku iz svoje vizije. Da sam ostao i gledao 377

kako rasteš bila bi mi poput Mary, kao sestra. Namjeravao sam se povremeno vraćati jer mi je bilo jako važno da znam da si dobro. Bio sam vezan za tebe. Želio sam znati da si sretna i zadovoljna. I, naravno, na tvoj deseti rođendan trebao sam te odvesti do Ognjišta, ali Angela je pobjegla s tobom i tako natjerala Sama i mene da godinama tragamo za tobom.“ Kayla povuče pramen svoje prosjede kose, a potom podigne glavu gore prema Emawhu. „Kako to da me zapravo niste uspjeli naći, a tako ste moćni?“ Nije željela da Emawho pomisli da ih ona okrivljava ili tako nešto. „Mi nismo sveznajući, a u svakom slučaju lakše nam je pronaći neko stvorenje mraka nego nekog čovjeka. Najviše nas je iznenadila Angela. Nismo zapravo znali da ona ima toliko novaca i da vam može tako brzo mijenjati identitete. Najgore od svega je to da smo vas skoro par puta umalo pronašli, ali uvijek bi nam proklizile kroz prste i potraga se nastavljala.“ Kayla tužno uzdahne. „Zasigurno ste jako nedostajali Lucy i blizancima.“ Emawho je blago pogleda. Znao je što misli. „I oni su nama nedostajali, ali za njih smo barem znali da su dobro i na sigurnom. O tebi nismo znali ništa. Upravo to nas je i brinulo. Bojali smo se da će ti se dogoditi nešto loše, a mi to nećemo biti u stanju spriječiti, što se na kraju i dogodilo. Bojim se pomisliti što bi bilo da Pierce Cole nije stigao na vrijeme i izbavio te.“ Trudeći se ne razmišljati o vremenu koje je provela ispod zemlje, ona reče: „Jesam li ja stvarno besmrtna, Emawho? Znam da to svi tvrde, ali teško mi je to prihvatiti. Pomisao da ću uvijek biti ovako mlada.“ Poljubivši je u tjeme, Emawho joj reče: „Onog dana kad tvoje tijelo dosegne punu zrelost, više se neće razvijati, ako jednog dana budeš imala djecu ona će isto naslijediti taj gen i neće starjeti. U svijetu doista postoji nekolicina ljudi koji iako nisu moćnici, njihovi su potomci i kao takvi su besmrtni. Takvi se ljudi dobro kriju jer su ljudi poput Deeja spremni učiniti bilo što za kap njihove krvi.“ Kayla se stresla od pomisli na ovo zadnje. Nije željela niti zamišljati što bi Čarobnjak radio s krvlju jednog besmrtnika kad bi je se uspio dočepati. 378

„Da li zato onaj koji je stvorio razorblade želi mene i blizance jer vjeruje da bi ga naša krv mogla učiniti besmrtnim?“ Emawho ju je promatrao opčinjen njenim izrazima lica. „Krv bilo kojeg besmrtnika može uvelike produljiti životni vijek svakog smrtnika, ali tvoja krv i krv blizanaca je mnogo moćnija od krvi bilo kojeg drugog besmrtnika jer u vama teće krv samog Velikog Gavrana, a to znači da vi u sebi krijete veliku pradavnu magiju. U krivim rukama, čarobnjaci bi s vašom krvi mogli izvoditi neviđene čarolije. Mogli bi čak stvarati nova stvorenja. Tvoja krv je čak poželjnija od krvi tvoje braće jer ti si doista jedina od svojeg kova iako možda ne i posljednja.“ „Kako to misliš?, upita ona, čudeći se njegovim riječima. Emawho je pomazi po obrazu. „Tvoja majka je obična smrtnica, nije čak ni jedna od Omanahaia koji u pravilu i nisu u cijelosti ljudi, iako tako izgledaju, a tvoj otac je najveći među moćnicima. Tvoja krv bi mogla otvoriti portal mnogim stvorenjima tame. Mogla bi skinuti mnoge pečate s davno postavljenih zaštita i čarolija koji su postavljeni kako bi čuvali smrtnike od svijeta u koji ne vjeruju, ali koji je za njih nekoć bio itekako stvaran.“ Kayla je doista bila pogođena ovom spoznajom. „Hoćeš reći da sam ja opasnost svijetu smrtnika?“ Emawho se osmjehne, izgledajući na pol' ozbiljno, a na pol' nasmijano: „Ne, Kaynee, nisi ti opasnost, opasnost je onaj koji se želi okoristiti tvojom krvlju za svoje zle ciljeve.“ „Kako znaš da upravo Dee nije iza svega toga?" upita ona razmišljajući o Čarobnjaku. Emawho odmahne rukom, izgledao je kao da tjera mušicu. „Dee se nikad ne bi usudio tako otvoreno igrati protiv Sama, pogotovo nakon što sam mu ja rasturio pola vojske. Zna da smo premoćni za njega. Uostalom on ima Kamen Mudraca, nije mu potrebna vaša krv za besmrtnost.“ Odjednom Kayla osjeti zlosutni predosjećaj u dnu želuca, a Emawho koji je očito osjetio to isto naglo ustane postavljajući Kaylu na noge. Iznenada su se iz šume pojavili Omnahai ratnici vodeći sa sobom vrlo poznatu djevojku i potpuno nepoznatog muškarca. „Nwmana!" usklikne Emawho radnosno gledajući Tehekeinu kćer. Tijelo joj je bilo prepuno modrica, ali sve u svemu, izgledala je dobro. 379

„Emawho!" vrisne djevojka uplakanih očiju i baci se moćniku u naručje, a potom beskrajno tužnog pogleda uperenog u Kaylanee, ona joj se baci pred noge i tiho šapne: „Kaylaneewe-i-ja. “Emawho je stao kao ukopan. „Ustani", rekao je djevojci, oštrije nego što je trebao. Čvrsto ju je primio za ramena i okrenuo prema sebi. „Što si to rekla?“ „Emawho, to me boli", brzo će Nwmana Šumski List prestravljeno gledajući Emawha. Emawho istog trena makne ruke s Tehekeine kćeri. „Žao mi je Emawho, tako mi je žao, Kaylanee, ali mrtvi su. Oboje su mrtvi i Sam i moja majka. Umrli su oslobađajući mene i Diega.“ Kayla je osjetila da je tlo pod nogama napušta, srušila se na koljena nemogavši doći do daha. „Ne!" dahnula je napokon. „Lažeš. Nisu mrtvi. Ne, Sam. Ne sad, nakon svega...“ Nwmana Šumski List također se srušila na tlo, ravno pred Kaylu. Briznuvši u plač, ona reče: „Izgubila sam majku, Kaylanee. Samo nju sam imala na svijetu. Više je nema! Tehekea Wot-cha je mrtva!“ Emawho koji još uvijek nije mogao vjerovati Nwamaninim riječima, spustio se dolje do nje i pogledom koji je presjecao, upita je: „Kako se to dogodilo. Nwmana, kako ste pobjegli? Kako su Sam i Tehekea... Nwmana?“ „Bio je to Ukobach!" reče djevojka grcajući. „On je bio iza svega, on i neki čarobnjak za kojeg nikad nisam čula. Zajedno su okupili vojsku razorbladea i demona elemenata. Sam i moja majka uspjeli su me osloboditi s mjesta na kojem su me držali zarobljenu zajedno s Diegom. Rekli su nam da bježimo, da se ne osvrćemo, ali ja nisam mogla, Emawho, morala sam vidjeti!“ „I što si vidjela?" Emawho je upita, zgrožen onim što je čuo. Djevojka pokuša obrisati suze, ali one su samo nastavile teći. „Vidjela sam kako su im razorbladei prerezali životne niti", reče mu ona. „Prvo mojoj majci, a onda i poglavici. Ja sam željela ostati i boriti se, ali Diego me odvukao.“ Emawho je gledao kako obje djevojke grcaju u suzama na tlu. Obje koje su izgubile svoje roditelje, ali on nije mogao misliti o njima. Nije mogao misliti ni o čemu. Znao je Sama i Tehekeu duže od ikoga. Toliko toga su prošli zajedno, toliko 380

uspomena. Toliko puta su jedni drugima spasili život, ali ovaj put ih Emawho nije mogao spasiti. Nije se čak mogao ni boriti s njima. Njegova tuga je bila pregolema. „SUTEEEEEY!" povikao je moćnik, a od zvuka njegova glasa zadrhtalo je i tlo koje ih je okruživalo. Dječak se u potpunosti preobražen, pojavio pred njima tek za nekoliko trenutaka. „Vodi ih odavde! Odmah! Gubim se.“ Sutey nije čekao da mu se dva puta kaže, Kaylu, Nwanu, Diega i dvojicu ratnika plemena uhvatio je vodeni val i odnio ih daleko. Kayla koja je vrisnula kad ju je poput jegulje dohvatio jedan vodeni val i obujmio je oko struka, dižući je s tla, stigla je tek podići pogled dovoljno visoko, da vidi kako se Emawho raspada, pretvarajući se u najjezivije stvorenje koje je ikad vidjela. Plamenovi s njega sjevali su i po dvadesetak metara u zrak, a njegov krik. Krik boli za izgubljenom braćom bio je strašniji od bilo čega što je u životu doživjela. Dok ju je Sutey odnosio, gledala je kako se vatra ruši na koljena i jeca, a tlo pod njim puca od vrućine. Lucy je sjedila na trijemu zajedno s Angelom. Skupa su pravile zakrpe na odjeći blizanaca koji su se zabavljali ispred trijema, pokušavajući srušiti jedan drugog na tlo. Pierce je također bio na trijemu, sjedeći na ogradi po uzoru na Kaylu, čitao je neku knjigu koju mu je Kaylen posudio. Odjednom je igra dječaka prestala, a lica su im poprimila izraz opreza. Približili su se majci i obojica su gledali oko sebe, kao da očekuju kakvu prijetnju. Lucy je također ustala i brže je u ruku uzela vrećicu s čarobnim prahom, jedinu obranu koju je imala. Prema kući se približavao vodeni val koji je bio tako velik da je izgledao kao da će svakog trena odnijeti kuću. Val se ipak promijenio, a na tlo je spustio i neke ljude. Voda je pak poprimila izgled dječaka. Odjednom su svi osjetili dim, a onda su vidjeli i požar kako im se približava. „Zatvorite se u kuću!" viknuo je Sutey Lucy. „Začarana je! Ja idem obuzdati Emawha jer će inače zapaliti cijeli rezervat!“ Lucy nije časila ni trenutka. Odmah je natjerala blizance da uđu u kuću, a ratnici koje je Sutey spustio na tlo pomogli su klonuloj Kayli i Nwmani da i one također uđu na sigurno. „Što se događa? Nwmana, dijete, kako si se vratila? Jesmo li napadnuti?“ 381

Nwmana, koja je još uvijek jecala izgledala je kao da nema snage pogledati Lucy u oči. „Kaylanee, nenamai? Gdje je Emawho? Je li se Sam vratio?" sad će Lucale izgledajući kao da će svakog trena izgubiti kontrolu i započeti histerizirati. Na zvuk Samova imena, obje djevojke su zajecale, a Kayla, koja više nije mogla podnijeti bol, uhvatila je pramen svoje kose i iščupala ga. „Kayla! Što to radiš?!" vrisnula je Angela i odvojila Kayline ruke od glave. Djevojka je bila potpuno sumanuta, počela je udarati rukama sve oko sebe, pa i sebe samu. Pierce, Angela i blizanci morali su se istinski potruditi da je zadrže da mjestu. „On je mrtav, mama! Moj otac je mrtav. Više ga nikad neću vidjeti! Nikada više!" Kayla će gušeći se u suzama. Lucy je stala kao ukopana, a blizanci su istog trena pustili sestru, gledajući je kao da je zarazna. Nwmana Šumski List prišla je Lucy i zagrlila je, iako je Lucy samo nepomično stajala u mjestu gledajući preda se. „Žao mi je, Lucale. Ubili su ih oboje. I moju mamu i poglavicu. Nema ih više..", šapnula joj je beskrajno žalosna Nwmana u uho. Sammy Raven svalio se na naslonjač preko puta Kayle. Nije govorio ništa, ali rukama je pokrio lice. Njegov brat Kaylen polako je prišao sestri. Angela i Pierce su se odmaknuli, a dječak je zagrlio Kaylu i tiho zaplakao. Niz Angeline obraze također su se slijevale suze. Pierce Cole joj je obgrlio ramena. Suze su tekle i ratnicima plemena. Samo je čovjek po imenu Diego stajao u kutu sobe i gledao tugu nepoznate obitelji, znajući da ovamo ne pripada, ali nije imao izbora, morao je biti ovdje ako je želio ostati živ. Kayla nije znala koliko je vremena prošlo, niti ju je bilo briga. Sve je ovo bilo prebolno. Više od ičega, željela je nestati. Njen brat je prestao plakati, ali još uvijek ju je držao zagrljenu, a Kayla je osjećala kako mu dah podrhtava. Zvučao je kao da ga samo disanje boli. Sammy se pak i dalje nije micao. Rukama je prekrio lice i ostao tako sjediti satima. Lucy se u međuvremenu dva puta srušila. Ratnici plemena položili su je na jedan od naslonjača, ali nitko nije ništa govorio. Tuga za Samom je bila pregolema. Sve ih je obavila svojom željeznom rukom žalosti i Kayla je imala osjećaj da ih nikad neće pustiti. Bol u njenim 382

prsima bila je tako jaka da se Kay osjećala kao da će je svakog časa ugušiti. Michael ju je ozlijedio na toliko načina. Rezao joj je kožu, udarao je bičem, gasio je cigarete na njoj, gušio je, radio joj je neke stvarno bolesne stvari, ali nikada je ni zbog čega što bi joj on učinio nije ovako boljelo u duši. No što je to značilo? Ništa. Nije značilo baš ništa to što je Kay uspjela slomiti Trag ni to što je napokon shvatila da njen najveći neprijatelj više nema nikakve moći nad njom, čak i ako trčkara negdje slobodan i čeka priliku da je uhvati. Nikad je više neće moći ozlijediti. Ne zapravo. Kayla je znala u tom trenutku, bila je potpuno sigurna da je nikad ništa neće boljeti toliko kao pomisao da je njen otac išćeznuo iz njenog života zauvijek. Čovjek koji ju je postavio na noge, sad ju je napustio i više se nikad neće vratiti. O pomišljala je ona o tome da ode u kupaonicu, napuni kadu vodom i više nikad ne izroni iz nje. Znala je kakvo bi joj olakšanje to donjelo. Crna krila smrti već su bila tu. Čekala su je, a ona bi ih radosno bila prigrlila, ali nije mogla. Pomisao da je Samova smrt bila uzaludna bila joj je nepodnošljiva. Napokon, dala mu je svoju riječ kad je došla ovamo. On je održao svoje obećanje. Prošlo je šest mjeseci i Kayla je u tom vremenu doista poželjela živjeti. Sad kad Sama više nije bilo nije se mogla ubiti iako je to ponovno željela. Bila bi to izdaja vlastitog oca, a Kaylino srce nije bilo dovoljno okorjelo da počini takav zločin. Ulazna vrata su se otvorila, a kroz njih je ušao Sutey. Tragovi suza bili su mu svježi u očima. Iza njega je ušao Emawho. Na njegovu licu nije bilo ni traga suzama, ali izgledao je potpuno skršeno. Kad je pogledala u njegove oči Kayla je shvatila da je njegova tuga mnogo dublja od bilo čije. On je bio bliži Samu od ikoga živog, znala je ona. Svi su oni patili za njenim ocem, ali nitko zapravo nije osjećao jednaku bol kao Emawho. Stoljeća koja je proveo sa Samom i Tehekeom sad su mu se odigravala u glavi. Bezbroj uspomena okrutno mu je skakao pred očima i vrtio se poput kazališnih prizora u kojima glavni likovi na kraju umiru. Emawho ni sam još uvijek nije znao kako ga je mladi Sutey uspio skupiti, kako je ugasio požar njegove tuge i doveo ga u ovu kuću, kuću gdje ga je sve podsjećalo na jedinog oca kojeg je poznavao. Znao je da nikad nije bilo niti će biti riječi za ono što su on, Tehekea i Samowaha Raven bili jedan drugome, ali nije sad smio razmišljati o tome. Morao se sabrati. Sad je on bio najstariji pradavnik plemena. On 383

i Sutey su bili jedini moćnici, a kako poglavice plemena više nije bilo imali su tek do ponoći da obnove zaštitu plemena. Nije želio niti zamišljati kako će Kaylanee reagirati na to, ali nije bilo druge. Svi će sad morati nekako izdržati. Druge im nije bilo. Emawho je prvo prišao Lucy i zagrlio je. „Lucale..", prošaptao joj je na uho. „Sad moraš biti jaka, tvoji sinovi te trebaju. Kaylanee te također treba, znaš što ti je činiti.“ Kayla nije mogla čuti što je to Emawho šaputao u Lucyno uho, ali štogod da je bilo ona je zbog toga stisnula oči i još jače zajecala nego dosad. Emawho je tad čučnuo do Sammya i maknuo dječaku ruke s lica. Sad je on bio otac blizancima. Znao je da to Sam očekuje od njega, a Emawho se nadao da ga neće razočarati. „Sammy, sunamai", dječak je ukočeno gledao Emawha. Izgledao je kao živući mrtvac. Lice mu je bilo blijedo kao kreč, a usta potpuno suha. „Ti si ratnik ovog plemena, sine. Tvoje pleme će tebe i Kaylena trebati više nego što vas dvojica mislite. Moraš podnijeti ovu bol. Tvoj otac to očekuje od tebe. Znaš to Sammy i ti Kaylene. Obojica znate što vam je Sam rekao da morate učiniti, ako se njemu nešto dogodi.“ Kaylen je prvi reagirao. Nježno se odvojivši od sestre, prišao je bratu i uhvatio ga za rame. „Hajde, Sammy", zazvao ga je. „Za tatu.“ Isprva se ništa nije događalo, ali onda je Sammy polako okrenuo glavu prema bratu. Izgledao je kao da ga prvi put vidi u životu. Kimnuo je i nesigurno ustao, a potom su se obojica uputila prema stubama. Dvojica omnahai ratnika pomogla su Lucy da ustane, a na iznenađenje svih Lucy je zazvala Angelu. „Trebam te. Moram se presvući", reče joj ona. Angela koja je zajedno s Piercom dosad stajala iznad Kaylinog naslonjača, uputila je jedan zabrinut pogled svojoj kćeri i Piercu, a potom se popela na kat slijedeći Lucy. Emawho se tad obratio Nwmani Šumski List. Djevojka ga je pogledala s razumijevanjem. Vijest da su Sam i Tehekea bili mrtvi njoj više nije bila šok iako je izgledala kao da doista osjeća duboku bol zbog gubitka svoje majke i poglavice, ipak se činila sabranijom od ostalih. „Znam što mi je činiti, Emawho", reče mu ona i uputi se prema izlazu. Emawho samo kimne, a potom po prvi put 384

pogleda Diega koji je i dalje stajao u kutu poput nepomičnog kipa. „Kasnije ćemo razgovarati. Tvoj prijatelj i ti morat ćete mi ispričati sve što znate. Zbog zaštite plemena, ali ne večeras. Znaš i sama što se mora odviti večeras.“ Nwmana žalosno kimne glavom, a potom da znak Diegu da je slijedi i zajedno su izašli iz kuće. Kad su se ulazna vrata zatvorila iza njih Kayla je tek tad zapravo primijetila da se vani smračilo. Nije joj nikako bilo jasno kako dan može teći tako normalno, nakon što se dogodilo nešto tako užasno. Zar Sunce ne zna , zar ne osjeća da Sama više nema,? Možda zna, možda je zato i zašlo, možda više nikad neće svanuti. Kayli bi to bilo potpuno razumljivo. Ne bi joj uopće bilo čudno da nikad više ne ugleda novu zoru. „Sutey", kratko će Emawho. Znao je da dječak zna svoju zadaću. Nije mu morao objašnjavati, a on će to ionako obaviti brže od ikoga. Dječak je samo kimnuo glavom i u sljedećem trenu ga više nije bilo. Na mjestu gdje je stajao sad je bilo milijun kapljica u zraku, a tren kasnije i one su isparile. U dnevnom boravku su ostali još samo Pierce Cole i Kayla. Kayla je znala da će se Emawho sad obratiti njoj. Imala je taj osjećaj i znala je da je ne vara. Isto tako je znala da to ne može podnjeti. Kao što ne bi mogla podnjeti da je sad zagrli, da je pokuša utješiti, kad su oboje jednako dobro znali da utjeha za ovakvo nešto ne postoji. Umjesto svega toga Emawho je sjeo u naslonjač preko puta Kayle. Kayla je lako mogla prepoznati masku koju je navukao na lice, masku za koju je mislio da skriva njegovu bol, ali Kayla je vidjela ravno kroz tu krinku jer ju je i sama predugo nosila na licu. „Kaylanee Raven, moramo razgovarati", rekao je Emawho, a glas mu je istovremeno zvučao žalosno i poslovično. Bila je to neobična mješavina obojeg. Kayla je znala da u ovom trenutku ne umije razgovarati ni s kim, pa makar to bio i njen Emawho. Odmahnula je glavom, sklapajući oči kako bi zaustavila suze koje su se ponovno počele nakupljati. Emawho duboko uzdahne. Iako je imao izgled mladića, u ovom je trenu neopisivo podsjećao na starca. „U redu, onda me samo slušaj", izrekao je to vrlo tiho, ali u glasu mu se ipak čuo prizvuk autoriteta. Kako mu Kayla 385

nije odgovarala, on je nastavio govoriti. Nije vjerovao da će ikada doći do ovog. Da će ikad morati položiti ovakav teret na Kaylina leđa. On i Sam trebali su je štititi. Bila im je neprocjenjiva, a sad će joj se život iz temelja promijeniti.

386

POGLAVICA „Kaylanee, osim zaštitnika plemena, moćnika, poput Suteya i mene i naših ratnika, ovo pleme zapravo čuva niz drevnih čarolija koje se zovu Duboka Magija ili Sjena. Ta magija je moćna i pruža cijelom rezervatu štit kakav niti jedna zla sila ne može probiti. Dvije su stvari potrebne da bi taj štit funkcionirao. Jedan od moćnika uvijek mora biti na tlu rezervata. Taj moćnik je zapravo u to vrijeme pečat jedne od čarolija. Druga stvar je poglavica. Sve dok god Omnahai imaju za poglavicu izravnog potomka Velikog Gavrana, čarolija je potpuna. To mora biti najstariji živući potomak. On ili ona mora prihvatiti svoje nasljeđe i položiti zakletvu da će voditi narod po zakonu Gospodara Neba i da će ga štititi pod svaku cijenu. Nije dovoljno samo izreći zakletvu, Gavranov potomak mora vjerovati u nju.“ Kayla je zaprepašteno gledala Emawha. Nije mogla vjerovati da joj on to govori. Ne, nakon što je tek saznala da joj je otac mrtav. „Ne!" kriknula je ona. „Ne, Emawho. Ja nemogu biti nikakav vražji poglavica! Ja nisam Sam. Ja sam nitko i ništa naspram njega! Ti si taj koji treba biti poglavica sad kad njega nema.“ Bila je ljuta. Nije joj bilo jasno zašto on pokušava prebaciti svoju zadaću na nju. „Žao mi je, Kaylanee, ja nisam potomak Velikog Gavrana. Ja sam samo Omnahai kojeg je Gavran blagoslovio svojim darom, ali ti jesi. U tvojim žilama doista teče krv Gospodara Neba. Ti si kćer Gavranova krila, Kaylanee-we-i-ja i ako to ne prihvatiš do ponoći, moćna zaštita plemena će se rasplinuti, a ja i Sutey nećemo moći sami zaustaviti Ukobachovu vojsku stvorenja tame koja upravo čekaju ovakvu priliku.“ Kayla je bijesno gledala Emawha, sad više no ikad, poželjela je da ga može udariti. „Znači ja nemam izbora. Moram postati to što ti želiš?" upitala ga je, ljutitio brišući suze bijesa i tuge s lica.

387

Emawho polako odmahne glavom. Izgledao je kao da će se svakog trena rasuti. Čim je vidjela kako pati, Kaylina ljutnja je nestala kao rukom odnesena. „Možeš izabrati, Kaynee. Možeš izabrati da to ne želiš učiniti, ali znaj da ako odbiješ to će doista biti kraj za Omnahaie.“ Kayla više ovo nije mogla izdržati. Iskočila je iz naslonjača, popraćena Piercovim zabrinutim pogledom, ali u sljedećem trenu već je bila u Emawhovu zagrljaju. Čvrsto ga grleći. „Zašto se to događa, Emawho? Zašto se to moralo dogoditi?“ upitala ga je ponovno jecajući. Emawho je čvrsto stisne k sebi, udišući miris njene kose. „Ne znam, dušo", reče on tiho. „Živio sam toliko duže od mnogih, ali na ovo nikad nisam pronašao odgovor.“ Livada Suza ove je noći doista opravdala svoje ime. Svaki prisutni Omnahai, poznavao je Sama i Tehekeu od svojeg rođenja. Oni su im bili više od zaštitnika, bili su im pojam neuništivosti. Moćnici plemena poznavali su njihove roditelje, bake, djedove i većinu njihovih predaka. Nitko zapravo nije mogao pojmiti da je njihova smrt istinita, a ipak svi su znali da jest. To što je Nwmana Šumski List bila ponovno s njima bilo je živi dokaz te istine. Omnahaie su stali u tri kruga. Vanjski dio kruga činili su ratnici plemena. Ispred njih su krug činili starci, žene i djeca, a ispred njih treći krug su činila djeca koja su plesala Vučji ples, pomladak plemena koji će također jednog dana biti zadužen za to da štiti pleme. U sredini kruga stajala je Angela s Piercom u urođeničkoj odjeći izgledajući istovremeno žalosno i pomalo prestrašeno. Do njih je stajala Lucy, njeni sinovi su je pridržavali jer je izgledala kao da će se svakog časa srušiti. Bila je neutješna. Pored Lucy i Angele nalazila se Kayla do koje je stajao Sutey. Ispred Kayle, okrenut ravno prema njoj bio je Emawho. Vatra je naglo suknula iz njegovih ruku i u zraku iznad njih napravila veliku plamenu kuglu koja ih je sve osvjetljavala. Mnogi su osjetili kako ih to svjetlo grije nekom utješnom toplinom. 388

Kayla nije osjećala nikakvu nervozu kao što je to bilo kad ju je prvi puta njen otac doveo ovamo da upozna pleme. Sad je u njoj bila samo ogromna tuga zbog neprežaljenog gubitka. Nadala se da će obred čim prije završiti da se može maknuti odavde, otići kući i sklupčati se u svojem krevetu, krevetu kojeg je njen otac izradio vlastitim rukama. „POGLAVICA JE MRTAV!" povikao je Emawho tako da ga i mnoštvo čuje, a narod mu je odmah odgovorio: „MRTAV JE POGLAVICA.“ Svi su već znali o smrti poglavice i moćnice jer je na Suteyu bilo da proširi tužnu vijest cijelom plemenu. „DEMON KOJI MU JE U DAVNA VREMENA POBIO OBITELJ SAD JE ZAUVIJEK PREREZAO ŽIVOTNU NIT SAMOWAHE RAVENA I TEHEKE-WOT-CHE. TEHEKEINA ROĐENA KĆER NWMANA ŠUMSKI LIST DONJELA NAM JE TUŽNE VIJESTI O NJIHOVU PADU, ALI NE I PORAZU. SAMOWAHA I TEHEKEA POŠLI SU SPASITI NWMANU ŠUMSKI LIST I ONA JE SAD S NAMA.“ Emawho se želio nasmiješiti Nwmani. Reći joj da je zaista sretan što je ponovno s plemenom, ali nije imao snage. Bol je bila pregolema i jedva ju je zadržavao u svojem moćnom tijelu. „NWMANA ŠUMSKI LIST, SANEWAKA", povikao je narod, a neki muškarci su ispustili grlene krikove koji su trebali odraziti njihovo poštovanje. „POGLAVICA JE MRTAV!" ponovno je povikao Emawho, a narod mu je kao i prvi put jednoglasno odgovorio: „MRTAV JE POGLAVICA.“ „OVO JE VAŠ NOVI POGLAVICA! OVO JE ŽIVA KĆER VELIKOG GAVRANA! OVO PRED VAMA JE KAYLANEE-WE-IJA, NAJSTARIJI RAVEN. PRIZNAJETE LI JE OMNAHAI!“ Narod na ovo nije odgovorio sa da i sa ne već je jednoglasno kriknuo, a krik koji su ispustili Kaylu je neopisivo podsjetio na glasanje gavrana. Emawho se tad obrati Lucy i blizancima: „LUCALE RAVEN, ŽENO SAMOWAHINA, POMAJKO KAYLANEEINA, SAMWEIHA, KAYLEN, BRAĆO KAYLANEEINA PRIHVAĆATE LI SVOJU SESTRU KAO SVOJEG POGLAVICU, KAO POGLAVICU SVOJEG NARODA?“ 389

„Prihvaćamo", odovorili su svo troje jednoglasno. Nisu vikali poput Emawha, ali izrekli su to dovoljno glasno da su svi mogli čuti. „ANGELA CASEY, MAJKO KAYLANEEINA..", obrati se tad Emawho iznenađenoj Angeli. „PRIHVAĆAŠ LI I TI KAYLANEE KAO POGLAVICU OMNAHAIA?“ Potpuno zbunjena, Angela je samo blijedo gledala Emawha, dok je Pierce nije primio za ruku, prenuvši je tako iz njenog stanja. „Prihvaćam", ona će brzo. Ono što Angela Casey nije znala jest to da Omnahai nikad ništa ne rade osim ako se svi oko toga ne slažu. Mir je plemenu neprocjenjiv i bilo je bitno da i ona, iako nije pripadnica plemena prihvati svoju kćer kao čelo jednog naroda i podari joj svoj blagoslov. Angela to nije znala, ali Emawho jest, takvi činovi su u sebi sadržavali vlastitu čaroliju. Kayla koja je sad pretpostavila što će uslijediti stala je drhtati od straha. „KAYLANEE RAVEN, PRIHVAĆAŠ LI OMNAHAIE KAO SVOJ NAROD? HOĆEŠ LI BITI NAŠ POGLAVICA? HOĆEŠ LI NAS VODITI SVOJOM MUDROŠĆU, TJEŠITI NAS SVOJOM PLEMENITOŠĆU? HOĆEŠ LI BITI UZOR NAŠOJ MLADEŽI? HOĆEŠ LI NAS ŠTITITI U DOBA NEVOLJE? JESI LI SPREMNA PROLITI SVOJU KRV ZA OMNAHAIE, KAO ŠTO JE TO BIO SPREMAN TVOJ OTAC? KAO ŠTO JE TO UČINIO I SAM VELIKI GAVRAN U GWEK' OROVOJ TAMNICI? Kayla je šutjela. Kako da odgovori Emawhu na sve ovo? Kako da mu kaže da se boji. Kako bi ona ikad mogla voditi narod svojom mudrošću kad je i Sutey koji je bio mlađi od nje bio mnogo mudriji? Koga ona može utješiti kad ni sama ne može prestati tugovati? Kakav, zaboga, ona može biti uzor nekome, ovako zbrkana kakva je bila? Bilo je pravo čudo da je uopće još uvijek živa. A posljednji dio zakletve, proliti krv za Omnahaie. To je mogla. Proliti krv poput njenog oca. „Bila bi mi čast proliti svoju krv za Omnahaie", rekla je ona Emawhu, slušajući kako joj vlastiti glas odjekuje i zvuči kao da pripada nekom strancu. „TADA PRIHVAĆAŠ ZAKLETVU PLEMENA? HOĆEŠ LI BITI NAŠ POGLAVICA?“ 390

Kayla duboko i teško uzdahne. „Da, Vatronošo. Bit ću vaš poglavica.“ Iako je te rječi izrekla jasno i glasno ipak joj se činilo kao da ih je izrekao netko drugi. „Emawho ju je zagrlio. „Tad primi moj mir, ljubavi moja, Kaylanee-we-i-ja", šapnuo joj je na uho. Ali Kayla ga nije slušala. Odjednom je u želucu osjetila tako snažan osjećaj straha kao nikad u životu. Predosjećaj velikog zla. Po izrazu na Emawhovu licu vidjela je da je i Emawho osjetio isto. Odjednom je neka žena iz kruga započela vrištati. Hamaka Mary se primila za glavu, izgledala je kao da će se svakog časa onesvijestiti. „DOLAZE!" vrištala je ona. „NEMA KRAJA TAMNOJ VOJSCI, ISTRIJEBIT ĆE NAS!“ Emawho je po predosjećaju znao da mu govori istinu. Vidio je kako se Sutey preobražava i stvara vodeni zid oko krugova svojeg plemena. „Emawho?" prestravljeno je zajecala Kayla grabeći Emawhovu košulju. Znao je da nema puno vremena. On i Sutey nikad neće moći zadržati Ukobacha i njegovu vojsku. „Vodi narod na Ognjište Kaylanee.“ „Emawho!?!" ponovila je Kayla još čvršće stiščući Emawhovu košulju. On je odvojio njene ruke od sebe, a potpom je pogledao pogledom koji nije trpio suprotstavljanje, bio je to pogled moćnika. „Ovi ljudi, žene i djeca ovise o tebi Kaylanee-we-i-ja. Upravo si se zaklela da ćeš ih štititi! Ti si sad sve što imaju! Vodi ih! Spasi ih! SAAAD!“ Emawho više nije mgao gubiti vrijeme, u trenu se preobrazio, a Pierca Colea koji je u današnjem danu vidio toliko neobjašnjivih stvari gotovo je izdalo srce kad je ugledao Emawhov stvarni lik, no kad je čuo Emawhov povik: „RATNICI ZA MNOM!" prisjetio se tko je i što može. Nije znao tko su ta stvorenja tame o kojima su svi govorili, ali bio je vojnik i davno se prestao bojati smrti. Ako je mogao pomoći Emawhu i Suteyu da barem nakaratko zadrže neprijatelje i tako pruže šansu Angeli i Kayli i svojem nerođenom djetetu da prežive bio je spreman boriti se do posljednjeg daha. 391

Poljubio je Angelu strastvenije nego ikad u životu, zagledao se duboko u njene predivne plave oči, a potom se spustio na koljena i poljubio njen trbuh. „Ako se ne vratim, reci joj da je volim", nije znao kako, ali u tom trenu je bio siguran da je dijete u Angelinu trbuhu djevojčica. Ponovno se začuo Emawhov vatreni krik: „OMNAHAI, NAPAD!" a ratnici Omnahaia kao jedan ispustili su divljački ratni poklič od kojeg se Piercu sledila krv u žilama. Ma kakva god ih mračna sudbina iščekivala, Mad-Dog Cole je u jedno je bio potpuno siguran, ovi ljudi se neće predati bez borbe.

392

BITKA Kad je otrčao od nje za ostalim ratnicima plemena, tek je tad Angela shvatila što je učinio. „PIERCE!" vrisnula je za njim, ali on se više nije okretao. Kayla je znala da se mora sabrati. Čekala je da se to dogodi svakog časa, ali nije bila dovoljno jaka. Znala je da će Emawho poginuti, baš poput Sama. I tad se dogodilo to. „Možeš to Kaylanee!" začula je glas svojeg oca kako joj govori. „Same?" zbunjeno će ona. „Vodi ih, budi im štit! Brzo!“ požurivao ju je Samov glas. Iako nije znala odakle dolazi, taj glas ju je ipak trgnuo iz njenog stanja. „GRUPIRAJTE SE, ODMAH! MLAĐI I JAČI NA RUBOVE, DJECA I STARCI U SREDINU!" povikala je Kayla. „Tako je, nenamai. A sad brzo, prema onom starom drvetu, postoji tajni put do Ognjišta za koji sile tame ne znaju.“ „OVUDA!" pokazala je ona prstom narodu i započela trčati, a ljudi su je slijedili. „Ali Ognjište je daleko, na drugoj strani!" odjednom će Lucy, koju je ova iznenadna prijetnja trgnula iz njenog žalovanja. „Postoji tajni put! SLIJEDITE ME!“ Prešli su još nekoliko metara, a onda se stvorio pred njom.“ Kayla nikad nije vidjela takvo stvorenje. Tamno-sive kože, oštroumne ukošene oči i dugačke kandže na rukama i nogama. Bio je odvratan. „To je goblin! Drevni zloduh!" povikao je starješina Konnah. „Prah, Kaylanee, reci Lucy da ga pusti van!" reče Samov glas u Kaylinoj glavi. „Lucy! Iskoristi Samov prah. Baci ga na goblina!“ Lucale nije čekala da joj se kaže dva puta. Brzo je razvezala vrpcu na maloj vrećici, i tek što je to učinila djelić Samove moći izletio je van iz njega. Vjetar je zapuhao tako silovito pred njima. Digao je zlo stvorenje u zrak i odnio ga daleko od njih. 393

„Sam", prošaptala je Lucy. „Njegova posljednja zaštita.“ „HAJDEMO!" povikala je Kayla, želeći više od ičega da je i Lucy mogla čuti Samov glas kao što ga je ona čula. Kayla ih je povela sve do jezera Uloti gdje je provodila vrijeme s Suteyem. Trudila se ne razmišljati o tome kako ni Sutey najvjerojatnije neće preživjeti ovu bitku. Napokon, on se nikad nije borio, nije imao nikakvog iskustva. U jezeru je bio slap, Samov glas rekao je Kayli da se iza toga slapa krije kilometrima dug prolaz koji vodi sve do planine Quachulak Neu gdje se nalazilo Ognjište. Morali su se kretati brzo jer su neprestano osjećali podrhtavanje tla. Svi su itekako dobro znali da to nije zbog potresa već zbog siline bitke koja se odvijala na Livadi Suza. Hamaka Mary, koju su dosad vukli sa sobom, napokon je došla k sebi, a prva stvar koju je učinila bila je ta da priđe Kayli. „Moram s tobom razgovarati, Kaylanee-we-i-ja. Nešto nije u redu.“ Kayla je začuđeno pogleda. „O čemu govoriš? Naravno da sve nije u redu, pa u ratu smo!“ Prolaz je bio uzak i najviše je dvoje ljudi moglo ići usporedo. „Gle, znam da baš nemaš povjerenja u mene, ali moraš ovo znati. Ovog su jutra, moje spospobnosti u potpunosti nestale. Često sam ih i ja sama zatomljivala, ali nikad nije bilo ovako, osjećala sam da više ne mogu vidjeti ništa osim sebe same. Nisam nikome ništa govorila jer nisam osjećala nikakvu prijetnju, ali kad sam otišla od tvoje majke u meni se javio čudan predosjećaj, a kasnije mi je Sutey došao reći da je Sam mrtav. Ja sam to pokušala vidjeti, ali kao da me netko namjerno blokirao. Kao da me još uvijek blokira.“ Kayla zbunjeno pokuša razmisliti. „Vjerujem ti, Hamaka Mary. Bila si u pravu za Michaela i vjerujem ti da imaš poseban dar. Pitanje je samo, tko još zna za to?“ „Nitko osim Omnahaia", odmah odvrati Hamaka. „Netko nas je izdao", prošapće Kayla. Hamaka Mary u nevjerici zavrti glavom. „Omnahai ne izdaju jedni druge.“ Kayla više nije znala što bi rekla. I njoj je bila mrska pomisao da je netko od Omahaia za koje je njen otac bio spreman umrijeti izdao pleme. 394

„Tata, jesi li mrtav?" prošaptala je Kayla glasu u svojoj glavi, ali on joj nije odgovarao. Kayli se činilo da hodaju satima. Svi su bili već potpuno iscrpljeni od hoda. Kad su napokon ugledali nekakvo svjetlo na kraju tunela. Izašli su van i Kayla je odmah znala da se nalaze u šumi na planini. Kad su svi konačno izašli na čistinu, što je potrajalo, Kayla se okrene Lucy i blizancima. „Kako ćemo u mraku pronaći Ognjište?“ upita ih ona, ali kad ih je sve dobro pogledala, shvatila je da svi pripadnici plemena stariji od deset godina nad glavama imaju nešto što se činilo poput plamene pare. Kayla to zapravo nije mogla dobro opisati jer nikada nije vidjela ništa slično, ali je ipak dobro znala da je to Emawhov dah nad svima njima. „Ti nosiš ogrlicu Khola", reče joj Lucy, a glas joj je zvučao nekako prigušeno, kao da joj sam govor stvara napor. „Pusti je da te vodi.“ Istina, nakon što je odagnala svoj Trag, Kayla je vratila ogrlicu natrag na svoj vrat, obećavši samoj sebi da će, čim joj se pruži prilika otići s Emawhom natrag na Ognjište i vratiti Kholama njihov dar i zahvaliti im što su joj pomogli. Sad je trebala i više od toga. Trebala je pomoć duhova koji su čuvali Ognjište. Odjednom je osjetila kako se ogrlica na njenom vratu miče, kao da ima neku vlastitu snagu. Kayla je doista učinila ono što joj je Lucy rekla. Pustila je da je ogrlica vodi. Osjećala je da je vuče prema napred i ona ju je pratila, a za Kaylom je išao cijeli jedan narod. Bilo je to kao da se scena s Leowythom ponovno ponavlja. Kad su napokon stigli pred Ognjište, tamo ih je već netko čekao. Kayla nikad nije vidjela ništa slično. Stvorenje je izgledalo poput žene-drveta koja je oživjela. Kaylu je to nevjerojatno stvorenje doista na neki način podsjetilo na Leowytha. „Sad te imam, Kaylanee Raven. Ti i tvoja braća bit ćete sluge mog gospodara.“ Kad je progovorila, Kayla shvati da joj je glas tog stvorenja nevjerojatno poznat. „Nwmana?!" zgroženo uzdahne Kayla. 395

„Nwmana Šumski List? Ti? Ti si nas izdala? Zašto? Pa ti si Tehekeina kćer!“ Nwmana je izgledala bijesno. „Imaš li ti ikakvog pojma, Kaylanee, kako je to biti dijete moćnice koja te se stidi, koja te prezire? Moja majka nikad nikome nije rekla tko je moj otac, znaš li zašto? Zato što se moja majka sramila da bi njeno pleme moglo doznati kakav je mali izrod rodila. Poludemonsku nakazu koju je uvijek tjerala da se skriva, da nikad pred nikim ne pokazuje svoju drugu prirodu.“ „Ali ti si Omnahai!" krikne Kayla u nadi da će pobuditi Nwmaninu savjest. „Ti si Khola! Ti si ratnica plemena!“ Nwmana se prezirno nasmije. „Ne, Kaylanee, ja sam Leowythna. Kći demona zraka, onog istog čiju je životnu nit tvoj Vatronoša prerezao upravo na ovom mjestu. Možda bih zapravo i ja trebala pustiti zapovjedi svojeg gospodara i osvetiti se? Možda bih te jednostavno trebala ubiti!“ Kayla nije mogla vjerovati ovome što je čula. „Zazovi Khole!" odjednom se ponovno javio glas njenog oca u njenoj glavi. „Samo ti sad možeš zaštiti pleme.“ Kayla je znala što je to značilo. Ovaj put se ona trebala boriti i to sama, bez Emawhove pomoći. Kayla se doista bojala. Nije vjerovala da je dovoljno snažna da se suprotstavi Omnahai ratici. Ipak, to je bio jedini način da pruži priliku svojem narodu da se spasi. Iako nespremna, donijela je odluku. „Tovahai!" kriknula je ona. „Khola je prekršila zakletvu i sad želi nauditi Omnahaima. Pomozite mi, duhovi Khola! Tovahai!“ Ništa se nije dogodilo. „Zar si doista mislila da će doći po tebe. Da će duhovi mojih predaka radije pomoći tebi, a ne meni koja sam njihova. Stvarno si glupa, Kaylanee i stvarno zaslužuješ umrijeti, a napokon, tvoja braća su još uvijek živa. Moj gospodar će se zadovoljiti i s njihovom krvlju.“ Kayla nikada nije niti zamislila da se može izmaknuti takvom brzinom. Kad ju je Nwmana napala, osjetila je kako u njoj raste snaga. Duhovi Khola ponovno su joj priskočili u pomoć, a ogormna krila žene-sove, zaštitnički su se raširila nad njenom obitelji. Ovaj put se bojala boriti više nego prvi put, ali ona je sad bila poglavica Omnahaia, a oni su bili njen narod. 396

Nije imala puno prilike za pokazivanje mudrosti i svih drugih stvari koje je Emawho nabrojio, ali doista je bila spremna proliti svoju krv za njih. Pogledala je odlučna lica svoje braće, te neutješnu Lucy i prestravljenu majku. Sada je Kayla doista razumjela zašto je Angela Casey pobjegla odavde prije toliko mnogo godina. Ovaj svijet je doista bio previše za nju. Međutim, ako je postojala i najmanja šansa da će boreći se uspjeti zaštititi ljude koje je voljela, onda se bila spremna boriti do smrti. Nwmana Šumski List ponovno je nasrnula na nju, a Kayla se nastavila braniti, jer zapravo i nije znala kako bi je napala. Nwmana je bila ratnica plemena i iako je Kayla sad u sebi imala snagu duhova Khola ipak je nije znala rasporediti. Nije zapravo znala ništa o borbi. S Emawhom je bilo drugačije. Njemu je samo trebala služiti tako da odvuće napadačima pažnju i tako mu omogući prliku za napad. „Znači duhovi Khola su ipak na tvojoj strani! To ti neće pomoći, Kaylanee Raven, ja sam mnogo vještija od tebe.“ Kayla porazmisli o Nwmaninim riječima. Bila je u pravu, što je značilo samo jedno, morala ju je oduvći odavde i omogućiti Omnahaima da uđu u špilju. Ne vjerujući samoj sebi da je uopće sposobna za nešto takvo, Kayla je nasrnula na svoju neprijateljicu. Nwmana stvarno nije lagala, bila je izvrsna ratnica. Branila se mnogo bolje od Kayle i udarala mnogo preciznije. Kayla je bila jako zahvalna ženi-sovi na krilima koje joj je podarila jer su joj jedino ona omogućavala da zadrži ravnotežu nakon što bi je Nwmana uspješno udarila. Ipak, Kayla je shvatila da Nwmanina snaga nije ni polovično jednaka onoj koju su moćni duhovi Khola podarili njoj. Nwmana Šumski List bila je tek poludemon i bilo je više nego očito da njene sposobnosti nisu bile u potpunosti razvijene. Kayla je shvatila da je potrebno samo nekoliko dobrih udaraca i uspjet će je otjerati. Obje djevojke borile su se poput lavica. Kayla je zadobivala mnogo više udaraca nego što je uspjevala zadati, ali kad bi uspjela udariti Nwanu, uvidjela je da njeni udarci čine više štete nego Nwmanini. Kayla tad primijeti još jednu stvar, Nwmana se umarala mnogo brže od nje, što je značilo da neće moći još dugo držati ovaj tempo. Doista, kad je napokon uspjela uperiti jedan precizan udarac u Nwmanina prsa, Nwmana se 397

konačno srušila na tlo, ali već je u drugom trenu bila na nogama, a potom se digla u zrak, i ne gledajući više u nikoga pojurila šumom poput vjetra. Kayla je znala da je jedini način da zaštiti pleme, taj da pođe za njom. „UĐITE U ŠPILJU!" povikala je ona prema Lucy, a potom je zamahnula svojim ogromnim, predivnim krilima i digla se u zrak, praćena izbezumljenim pogledom svoje majke i ostalih Omnahaia. Noćni vid žene-sove omogućavao je da i u mraku vidi jednako dobro kao da je dan. Pratila je Nwanu iako se bojala da već zna gdje ona ide. Put za koji joj je na ljudskim nogama trebao mnogo duže, sad je preletjela za tili čas. Istinski se bojala onog što bi mogla vidjeti na Livadi Suza. Bojala se da su Emawho i Sutey pretrpjeli poraz, ali kad je začula da se još uvijek čuju zvukovi borbe, mislila je da će joj srce iskočiti iz grudi. „Živi su!" radovala se. „Još uvijek su živi.“ Kayla zapravo do tog trenutka nije imala pojma što zapravo znači biti moćnik u plemenu Omnahaia. Moć kojom je Veliki Gavran obdario ljude tog plemena bila je nevjerojatna. Dvojica su stajala protiv cijele vojske stvorenja tame i još uvijek su bili na životu. U povijesti je bilo mnogo moćnih demona, važnih čarobnjaka i raznih drugih stvorova s posebnim sposobnostima, ali nitko od njih zapravo nije bio na razini Omnahai moćnika. Upravo zato su oni bili takva prijetnja silama tame. Sad je Kayla napokon razumjela zašto su njen otac, Emawho, Tehekea i Sutey bili potrebni. Ne samo da štite Omnahaie već da održe ravnotežu dobra i zla u ovom dijelu svijeta. Kayla tad napokon ugleda glavnog uništavatelja, predvodnika vojske. Ogromno stvorenje, veće od ičega što je Kayla ikad u životu vidjela, grabilo je za Emawhom. Ukobach je bio demon vatre, a Kayla nikad nije pomislila da će ikad vidjeti stvora sazdanog od plamenova kojeg bi se bojala više od Emawha, ali naspram tog drevnog demona Emawho je doista izgledao pitomije. Kayla nikako nije mogla shvatiti kako to da su još uvijek živi, ali onda je ugledala Suteya. Jedan pogled na njega u borbi i razumjela je što je Emawho mislio pod tim da nikad nije vidio ništa slično Suteyu. Dječak je bio kao stvoren za borbu. Koristio je i nebo i zemlju u svoju obranu. Stvorio je oluju koja je svima 398

otežavala vidljivost. Dio stvorenja tame bio je u magli tako da nisu vidjeli prst pred nosom. U strahu, okrenuli su se jedni protiv drugog. Kayla je u daljini vidjela i čovjeka sa štapom koji kao da je svojom moći pokušavao odagnati tu maglu. Kayla je i iz daljine prepoznala tog, naizgled, mladića, čije je lice sjajilo od radosti što u šaci napokon ima dva Omnahai zaštitnika. Bio je to prokleti Dee. Bila je u pravu, ali čak i da joj je Emawho povjerovao, to ne bi ništa promijenilo. Kayla ponovno pogleda prema Suteyevoj vodenoj stihiji. Dječakova oluja je stvorila i munje koje su nepredvidljivo sjevale iz neba i ubijale koga bi stigle. Koristio je i vodu u stvorenjima koja su bila dijelom od mesa. Smrzavao ih je. Druga je pak zatvarao u vodene kugle u zraku dok se ne bi ugušili, a vodeni valovi poklapali su sve što su stigli. Kayla nije mogla ni zamisliti da je njen mali prijatelj posjeduje takvu razornu moć. Emawho se pak samostalno borio protiv Ukobacha i bitka definitivno nije išla na njegovu korist. Iako su njegova vatrena moć i iskustvo bili veliki, Ukobach je jednostavno bio moćniji. Kayla je tad pogledom pretražila bojište da vidi kako se drže Omnahai ratnici. Prizor je bio stravičan. Svi su bili ili mrtvi ili teško ranjeni, osim jednog, a on je nosio traperice. Kayla se strovalila dolje poput ptice grabljivice. Zgrabila je premorenog Pierca oko struka i podigla ga u zrak, prije nego što je itko uopće shvatio što se događa. Pierce koji je mislio da ga je jedno od onih prokletih stvorenja napalo, sad se spremio za borbu, pa čak i ako je znao da će ga pad iz zraka ubiti. Kad je ugledao lice stvora koji ga je držao, kriknuo je od zaprepaštenja. „Kayla?!" on će u nevjerici. „Treneru Cole", pozdravi ga Kay. Srce ju je još uvijek boljelo zbog svih mladih Omnahaia čiji su životi prerano prekinuti zbog ovih stvorenja tame. Kayla je spustila Pierca pored jezera Uloti, a potom mu je rekla da slijedi tunel do kraja. „Kad izađeš u šumu, kreni na sjever. Tamo ćeš naći špilju gdje su ostali. Skloni se s njima. Reci im da ne izlaze van ni pod koju cijenu. I još jedna stvar, onaj čovjek što je bio s Nwmanom, treba ga ispitati i držati na oku. Samo on zna što se stvarno dogodilo Samu i Tehekei.“

399

Pierce je samo kimnuo glavom. Izgledao je poput vojnika koji je upravo primio zapovijedi nadređenog, ali onda mu se izraz promijenio i izgledao je drugačije, nekako očinski. „Čuvaj se, Kayla", reče joj on nježno. Sad je Kayla bila ta koja je kimnula glavom. „Hoću, a ti čuvaj moju mamu i ostale.“ „Obećajem", reče Pierce, a potom se okrene od nje i nestane u šumu slapa. Kayla više nije imala vremena za gubiti. Brzo je poletjela natrag u bitku. Ugledala je Nwmanu Šumski List kako se približava Deeju i nešto mu govori. Najvjerojatnije o njoj, o tome kako se promijenila. „Emawho!" povikala je Kayla, ali Emawho je nije mogao čuti. Sve svoje napore uložio je u izbjegavanje Ukobachovih napada. „Sutey! Wehonai!" vrisnula je Kayla. Isprva se ništa nije događalo, ali tren kasnije, Kayla osjeti kako je u zraku zakriva olujni oblak. Bilo je to kao da je ponovno na dnu jezera. Gledala je ravno u Suteyevu životnu nit. Znači tako mu je sve to uspijevalo. Sutey uopće nije bio na bojištu. Borio se iz zraka. „Kaylanee!" on će prestravljeno je gledajući. „Kako si... mislim... Khole?" zbunjeno je on upita. Kayla koja je znala da nemaju mnogo vremena brzo mu se obratila: „Možeš li izvući Emawha iz bitke. Svi su na sigurnom za sad, ali mislim da je Sam živ. Moramo se maknuti odavde.“ „Pa što ne kažeš!" Brzo će Sutey, a s neba je počela padati tako gusta kiša, da je Kayla bila uvjerena da se nalazi na tlu ne bi mogla vidjeti ništa pred sobom. Sad kad se više nije morao boriti i ubijati, Suteyu je bilo lakše stvoriti diverziju. Šutnuo je jednu munju ravno u Ukobachovu plamenu glavu, a kad je demon pogledao gore, Kayla se već bila obrušila na bojište. „Emawho!" povikala je „Moramo ići odavde!“ Emawho nije čekao da mu ponovi. Plamenom ju je zgrabio i pojurio s njom. Praćeni Suteyem koji je stvarao vodene zapreke za stvorenja koja su ih pratila. „Ovuda!" poviče Emawho vodeći ih u nepoznatom smjeru. „Sutey, magla!“ Novi nalet magle zaslijepio je sve one koji su ih pratili. 400

Na njihovo čudo, Emawho ih je poveo prema Samovoj kući. Uletio je unutra i poveo ih ravno u podrum u kojem Kayla nikad nije bila, jer je mrzila podrume. Uletjeli su unutra, a Kayla je morala dobro skupiti krila da stane u unutrašnjost. Podrum je bio potpuno pust. Nije bilo niti jedne jedine stvari u njemu. Emawho je svojom sposobnošću zažario cijelu prostoriju i tad ona i Sutey, iznenađeni, ugledaju mnoštvo simbola po zidovima i podu oko njih. Emawho je izgovorio neke riječi na jeziku koji Kayla nikad u životu nije čula i tren kasnije više ih nije bilo. Nekim čudom Emawho ih je prebacio isto u podrum, ali ovaj je bio sasvim različit od onog u Samovoj kući. „Gdje smo to?" upita Sutey zbunjeno. „U Tehekeinom hrastu", reče im Emawko žalosnim glasom. „Zasad smo sigurni.“ „Kako smo dospjeli ovamo?" upita Kayla rukom opipavajući drvene zidove koji su ih okruživali. Emawho se polako preobrazi u čovjeka, a potom se ljutito zagleda u Kaylu. „Što se dogodilo?" upita je on ne mareći za njeno pitanje. „Gdje su ostali? Zašto si se preobrazila?“ Kayla koja iskreno nije znala kako da im ovo kaže, duboko je udahnula, a potom je, pogledom punim žaljenja, pogledala Emawha. „Emawho, žao mi je što ti ovo govorim, ali Nwmana Šumski List nas je izdala.“ Emawho i Sutey su gledali Kaylu u nevjerici, obojica duboko pogođeni onim što su čuli. „Ne..", prošapće Emawho. Sutey koji se također u međuvremenu preobrazio, pogleda Kaylu onim svojim dubokim, značajnim pogledom i reče joj: „Da mi je bilo tko rekao nešto takvo, ne bih mu vjerovao, ali kad ovo dolazi iz tvojih usta, onda ne sumnjam da je istina.“ „Što se dogodilo?" ponovno upita Emawho. Kayla se nasloni na drvo iza sebe, osjećajući kako nadljudska snaga nestaje iz njenog tijela i vraća se natrag u ogrlicu Khola. Njena predivna krila, također su nestala i ona osjeti da su joj leđa nekako prazna i samotna bez njih. „Nwmana nas je presrela na ulazu u špilju. Jesi li znao da je demon zraka, Leowyth, njen otac?“ 401

Sutey je izgledao potpuno zatečen ovom viješću, ali na Emawhovu umornom licu nije bilo ni traga iznenađenju. „Zašto, Emawho?" zbunjeno će Kayla. „Zašto bi Tehekea začela dijete s nekim tko je zao do srži?“ Emawho polako odmahne glavom. Već ga dugo ni jedna bitka nije tako iscrpila kao ova s Ukobachom. Iako je dobro poznavao razornu snagu Samove moći, ipak mu se večeras, više nego ikad, divio zbog pradavne pobjede nad Ukobachom. To je doista morao biti junački pothvat. „Nije to tako", kratko će Emawho, a potom nadoda. „Demoni zraka su, u pravilu, neutralna stvorenja. Ne mare ni za dobro ni za zlo, u potpunosti su ravnodušni prema svemu i uglavnom žive vrlo samotnjački. To što je Dee uspio na neki način pridobiti trojicu, doista govori nešto o njegovim pregovaračkim sposobnostima.“ „Ali, zašto bi Tehekea htjela imati dijete s jednim demonom?" ogorčeno će Sutey, koji je izgledao kao da ga i sama takva pomisao vrijeđa. Emawho izaz lica postane mračan. „Upravo zbog takvog razmišljanja Tehekea nikad nije željela da se sazna tko je Nwmanin otac. Ljudi nemaju pojma kako je to kad si moćnik. To je, zapravo, vrlo usamljen život. Leowyth je bio šumski demon vjetra, oboje su imali mnogo zajedničkog i dogodilo se to što jest. Nije to nikakva sramota. Sramotno je samo to što je Dee očito napunio Nwmaninu glavu svakojakim idejama i sad se ona okrenula protiv plemena.“ „Nwmana Šumski List me napala", reče im Kayla. „Rekla je da joj je sad ime Leowythna. Neopisivo je ljuta na Tehekeu jer smatra da je se majka cijeli život sramila. Ljuta je i na tebe jer si ubio Leowytha.“ Emawha su ove vijesti iznimno uznemirile. „To samo još više komplicira stvari. Pod hitno moramo saznati što se dogodilo sa Samom i Tehekeom, jer da su doista mrtvi tada demoni nikad ne bi mogli stupiti na ovo tlo.“ „Kako to misliš?" upita ga Sutey zbunjeno. Emawho se nestrpljivo ushoda sobom. „Da je Sam doista mrtav, Sjena bi se obnovila onog trena kad smo Kaylu imenovali poglavicom. Sve je ovo bila zamka. Dee je iskoristio Nwmanu kako bi pokrenuo drevnu 402

magiju koja brani odabir novog poglavice dok je stari još uvijek na životu.“ Kayla je izgledala zamišljeno. „Oprosti, Emawho, ali ja te i dalje ne pratim", reče ona. „Meni je djed pričao o tome", javi se Sutey. „Ako bi pleme izabralo novog poglavicu dok je stari još uvijek na životu, to bi skinulo svu zaštitnu čaroliju s plemena.“ „Tako je", potvrdi Emawho. „I upravo zato je neophodno da nađemo Sama i Tehekeu.“ „I saveznike", nadoda Sutey. „Saveznike?" zbunjeno će Kayla. Sutey i Emawho se mračno pogledaju, a onda Emawho reče: „Imam vrlo ružan osjećaj da nas Dee večeras nije napao svim svojim silama, iako je poveo Ukobacha, vjerujem da ima još par trikova skrivenih u rukavu. Dee uvijek ima rezervni plan. Ipak, čini se da smo mu večeras malo pomrsili račune.“ „Kako to misliš?" Kayla će znatiželjno, vidjevši kako se Emawho mračno smješka. „Hoćeš li joj ti reći?" upita on Suteya, a dječak ponosno kimne glavom. „Dee je računao da je Emawho još jedini odrasli moćnik koji štiti pleme. Nije računao na mene.“ Sad se Emawho doista gromko nasmije. „Mislim da nitko nije računao na tebe, mali brate, pa čak ni ja. Nikada nisam ni vidio, ni čuo za vodenog moćnika čija bi se moć mogla mjeriti s tvojom. Veliki je Gavran očito znao da su pred nama teška vremena kad te obdario s takvom silom.“ „I što sad?" nestrpljivo će Kayla, čekajući da se razgovor nastavi i da naprave nekakav konkretan plan. „Ja sam čula Samov glas u svojoj glavi. Davao mi je upute. Tako sam povela ljude tajnim prolazom kroz slap sve do Ognjišta.“ Emawho turobno uzdahne. „Tamo se vjerojatno sad uputila i Deejeva vojska. Iako su naši sigurni unutar špilje, ne mogu izaći van, što znači da su u zamci.“ Kayla osjeti kako u njoj raste panika. „Ti kažeš da si čula Samov glas u svojoj glavi? Kako ti je zvučao?" upita Emawho, a oči su mu opet zaplamtjele sjajem nade. 403

Kayla ga pogleda. Kako da mu opiše Samov glas u svojoj glavi. „Zvučao je tako... daleko", ona će napokon. „Zvučao je kao da dolazi s velike daljine.“ „Još nešto?" upita Emawho. Kayla odmahne glavom, ali potom se ipak sjeti još nečega. „Zvučao je napeto. Kao da se boji da će se veza prekinuti.“ „Što to sve znači?" upita Sutey, pomalo prestrašeno. Emawho je ponovno izgledao bijesno. Vatra u njemu se razbuktala i bilo ju je teško smiriti. „To znači samo da je Dee našao neki način da uhvati Sama i Tehekeu u nekakvu klopku i zato se ne mogu vratiti. S njima mora biti netko doista moćan tko bi im omogućio da na ovakav način pristupe tvom umu, Kaylanee, jer iako moćni, Sam i Tehekea to nikad ne bi mogli sami izvesti.“ „Znači to je djelo čarobnjaka?!" gnjevno će Sutey. „Ili nekog drugog magijom obdarenog stvorenja", Emawho će pokušavajući zvučati smireno iako je sve u njemu kipjelo zbog same pomisli da netko drži Sama i Tehekeu kao zatočenike. „Ima li takvih mnogo?" bojažljivo upita Kayla. Emawho porazmisli nekoliko trenutaka, ali potom reče. „Baš tako moćnih ne. Rekao bih da na svakom kontinentu ima ipak barem jedna osoba sposobna za takvu magiju.“ Zbog ovih riječi Kayla osjeti kako u njoj raste nada. „Tko bi to mogao biti u Sjevernoj Americi?" s nadom upita ona, ali odmah se razočarala vidjevši Emawhov mrki izraz lica. „John Dee", reče on kratko. „Znači to nam otpada", žalosno će Sutey. „To znači da bi Sam mogao biti bilo gdje u svijetu?“ „Nažalost", odjednom Emawho će turobno. „Mislim da bismo se sad prvo trebali pobrinuti za Omnahaie u Ognjištu. “, reče Sutey zabrinutim glasom. „Ali kako da sad dođemo do Ognjišta, ako je ono okruženo demonima?" zbunjeno će Kay. Sutey je izgledao uzrujano. Više od ičega mrzio se osjećati bespomoćno. „Znamo jednako kao i ti, Kaylanee.“ 404

Kayla uperi svoje tamne oči ka Emawhu, nadajući se da će on smisliti kakvo rješenje. Emawho nije ništa govorio, izgledao je potpuno zadubljen u vlastite misli. „Emawho?" nježno će Kayla. „O čemu razmišljaš?“ „Moramo se domoći onog čovjeka koji je bio s Nwmanom", iznenada će Emawho, zvučeći kao da je upravo donio čvrstu odluku. Kayla je izgledala potpuno zbunjeno. „Upravo si rekao da su pred Ognjištem neprijatelji. Kako ćemo se probiti do tamo?“ Emawho je po prvi put večeras izgledao kao da se istinski boji, a kad je izrekao sljedeće riječi, izgledao je kao da bi najradije sam sebi iščupao jezik. „Nas dvojica nećemo, ali Kaylanee hoće.“ „Emawho?" ponovno se oglasi Kayla sad već istitnski prestrašena. Emawho je samo odmahnuo glavom. Nije želio da ga prekida. Želio je ovo izgovoriti što prije. „Kad bismo se Sutey i ja u bilo kojem obliku pokušali približiti Ognjištu, Dee bi nas odmah nanjušio, ali postoji način na koji ti možeš otići tamo i vratiti se, bez da te itko primijeti. Možeš to učiniti samo zato jer u tebi teće Gavranova krv.“ Iako je to izrekao, ipak je izgledao prestravljeno na samu pomisao da njegova Kaylanee sama ode među demone. „O čemu to govoriš, Emawho?" zbunjeno će Sutey. Kayli je bilo lakše barem stoga što ona nije bila jedina koja ne razumije Emawhov plan. „Sam ti to nikad nije rekao jer se bojao za tebe. Želio ti je otkriti tu moć tek kad bude siguran da si dobro i da je nećeš iskoristiti da pobjegneš i učiniš sebi kakvo zlo. Svi potomci Velikog Gavrana, uključujući i tvoju braću mogu mjenjati oblik, iako ni blizanci to još ne znaju.“ Sad se Kayli napokon činilo da nešto razumije. „Misliš uz pomoć ogrlice Khola?" upita Kay, pa nadoda: „Mislim da ona tako ne djeluje, Emawho, mislim da mi može podariti moć samo kad je predamnom izravna opasnost, ali sumnjam da me može učiniti nevidljivom.“ Emawho tad priđe Kayli i nježno je primi za ramena. Osjetila je kako je prolaze trnci na dodir njegove tople kože. „Ne 405

govorim o ogrlici, Kaynee", on će ozbiljno. „Govorim o moći koja je skrivena u tebi, moći da promijeniš vlastiti oblik i postaneš ono što doista jesi. Ono što su svi Raveni.“ Kayla ga sad doista više nije pratila. „Jesi li ikad imala snove u kojima si letjela? Snove u kojima su tvoje oči svijet vidjele drugačije no što ga gledaju sad?“

KRAJ PRVOG DIJELA

406

407

Xem thêm...

Bình luận

Bản quyền © 2017 SLIDEVN.COM Inc.